Search

Sterigmatocistin (STC) je citotoksični i genotoksični mikotoksin kojeg dominantno proizvode plijesni roda Aspergillus iz serije Versicolores. Ove su plijesni široko rasprostranjene u prirodi, ali i unutar zatvorenih prostora, u koje spadaju i oni u kojima se skladišti hrana i sirovine za njenu proizvodnju, što upućuje na mogućnost kontaminacije te hrane i sirovina ovim mikotoksinom. Kontaminacija STC-om do sada je utvrđena u žitaricama, zrnima kave, začinima, orašastim plodovima, u hrani za životinje te u siru, dok o pojavnosti ovog mikotoksina u pivu nema mnogo literaturnih podataka. S obzirom na visoku potrošnju ovog popularnog pića u Hrvatskoj i u svijetu može se pretpostaviti nepovoljan učinak na zdravlje izloženih ljudi uslijed izloženosti ovom mikotoksinu. Kako bi se detektirala pojavnost STC-a u pivu prikupljeno je 58 uzoraka piva s hrvatskog tržišta. Ekstrakcija je provedena kombiniranjem ekstrakcije acetonitrilom uz isoljavanje te pročišćavanje pomoću SPE kolona. Tako pripremljeni ekstrakti analizirani su metodom tankoslojne kromatografije uz limit detekcije od 1,3 μg/ml. Analizom nije dokazana prisutnost STCa niti u jednom ispitanom uzorku. Međutim u 21/58 uzoraka utvrđeno je prisustvo analita koji po boji fluorescencije i položaju zadržavanja na TLC ploči upućuju na moguće prisustvo metabolita STC-a. Analiza istih ekstrakata osjetljivijim kromatografskim tehnikama omogućit će precizniju interpretaciju ovih opažanja te omogućiti detekciju nižih koncentracija STC-a u uzorcima. Sterigmatocystin (STC) is a cytotoxic and genotoxic mycotoxin predominantly produced by molds of the genus Aspergillus, section Versicolores. These molds are widespread in nature, but also in indoor spaces, including those that store food and raw materials for its production, which indicates the possibility of contamination of food and raw materials with this mycotoxin. STC contamination has so far been identified in cereals, coffee beans, spices, nuts, animal feed, and cheese, while there isn't much literature data on the occurrence of this mycotoxin in beer. Given the high consumption of this popular drink in Croatia and the world, we can expect a negative effect on the health of exposed people, due to exposure to this mycotoxin. To detect the occurrence of STC in beer, 58 samples of beer were collected from the Croatian market. Extraction was performed by combining acetonitrile extraction with salting, and purification using SPE columns. Thus prepared extracts were analyzed by thin-layer chromatography with a limit of detection of 1,3 μg/mL. The STC was not detected in any of the tested samples. Taking into account resemblence in fluorescence and the spot on chromatograms 21/58 samples may be related to the metabolates of STC. Further analysis of the same extracts by application of more sensitive chromatographic techniques will allow a more accurate interpretation of these observations and allow the detection of lower STC concentrations in the samples.

U okviru ovoga diplomskog rada provedena je kvalitativna i kvantitativna analiza fenolnih kiselina odabranih vrsta roda Veronica L. (Plantaginaceae). Prisutnost polifenolnih spojeva dokazana je kemijskim reakcijama stvaranja obojenih produkata i taloga. Kvalitativna analiza fenolnih kiselina (kavene, klorogenske, ružmarinske i ferulične) primjenom tankoslojne kromatografije nije sa sigurnošću potvrdila njihovu prisutnost, iako se ona može pretpostaviti. Kvantitativna analiza fenolnih kiselina provedena je spektrofotometrijski te je sadržaj mjeren kao ružmarinska kiselina (505 nm) i klorogenska kiselina (525 nm). Maseni udio analiziranih fenolnih kiselina odabranih biljnih vrsta izraženih kao ružmarinska kiselina kretao se u rasponu od 0,44 % (V. cymbalaria L.) do 3,59 % (V. chamaedrys L.), odnosno, izraženih kao klorogenska kiselina u rasponu od 0,81 % (V. cymbalaria L.) do 7,18 % (V. chamaedrys L.). Provedena kvalitativna i kvantitativna analiza predstavlja prilog znanstvenom istraživanju odabranih vrsta roda Veronica L. i upotpunjuje dosadašnje spoznaje o fitoterapijskom potencijalu ovih biljnih vrsta, posebice u odnosu na sadržaj bioaktivnih fenolnih tvari. In this graduate thesis, qualitative and quantitative analysis of phenolic acids of selected species of the genus Veronica L. (Plantaginaceae) was carried out. The presence of polyphenols has been demonstrated by general chemical reactions of developing colored products and precipitates. Qualitative analysis of phenolic acids (caffeic, chlorogenic, rosmarinic, and ferulic acid) using thin layer chromatography did not confirmed their presence with certainty, although it can be assumed. Quantitative analysis of phenolic acids was carried out using the spectrophotometric method. Phenolic acids were analyzed on 505 nm (expressed as rosmarinic acid) and 525 nm (expressed as chlorogenic acid). The contents of analyzed compounds from selected species varied from 0.44 % (V. cymbalaria L.) to 3.59 % (V. chamaedrys L.), when expressed as rosmarinic acid, and from 0.81 % (V. cymbalaria L.) to 7.18 % (V. chamaedrys L.), when expressed as chlorogenic acid. Conducted qualitative and quantitative analysis is a contribution to the scientific study of selected species of the genus Veronica L. and completes the existing knowledge about phytotherapeutic potential of these species, especially in relation to the content of bioactive phenolic substances.

Ljekovita biljna droga Matricariae flos ima duge tradiciju primjene u europskoj fitoterapiji, i jedan je od najčešće korištenih čajeva na hrvatskom tržištu. Među širokim spektrom farmakološki i klinički dokazanih učinaka posebno je cijenjena zbog protuupalnih i spazmolitičkih svojstava. Terapijski učinak droge uglavnom se pripisuje sastavnicama eteričnog ulja, poput kamazulena i α-bisabolola, te flavonoidima među kojima je najznačajniji apigenin. U okviru ovog diplomskog rada analizirana su 22 uzorka kamiličinog cvijeta sakupljena na hrvatskom tržištu tijekom 2019. godine koji su obuhvaćali biljnu drogu Matricariae flos dostupnu u in toto obliku i usitnjenu drogu u obliku filter vrećica. Provedena je kvantitativna analiza flavonoida spektrofotometrijskom metodom i kvalitativna analiza flavonoida metodom tankoslojne kromatografije. Uzorci in toto kamiličinog cvijeta sadržavali su između 0,40 % i 0,51 % flavonoida, dok je njihov udio u uzorcima droge dostupne u filter vrećicama bio bitno neujednačeniji i kretao se u širokom rasponu od 0,16 % do 0,43 %. Općenito je utvrđeno da su cjelovite cvjetne glavice kamilice znatno bogatiji izvor flavonoida u odnosu na usitnjenu drogu prisutnu u obliku filter vrećica. Dobiveni rezultati ukazuju na značajne razlike u sadržaju ljekovitih tvari među različitim oblicima kamiličinog cvijeta i ukazuju na važnost kontrole kakvoće uzoraka sa tržišta kao i jačanje postojeće zakonske regulative u području hrane i dodataka prehrani vezano za ljekovite biljne droge. The herbal drug Matricariae flos has a long tradition of use in European phytotherapy and is one of the mostly used teas on the Croatian market. Among the wide range of pharmacologically and clinically proven effects, it is especially valued for its anti-inflammatory and antispasmodic properties. The therapeutic effect of the drug is mainly attributed to the components of the essential oil, such as kamazulene and α-bisabolol, and flavonoids, among which the most important is apigenin. Within this diploma thesis, 22 samples of chamomile flower collected on the Croatian market during 2019 were analyzed, which included the herbal drug Matricariae flos available in in toto form and crushed drug in the form of filter bags. Quantitative analysis of flavonoids by spectrophotometric method and qualitative analysis of flavonoids by thin layer chromatography were performed. Samples of in toto chamomile flower contained between 0.40% and 0.51% of flavonoids, while their share in drug samples available in filter bags was significantly more uneven and ranged widely from 0.16% to 0.43%. It has generally been found that whole chamomile flower heads are a much richer source of flavonoids than the crushed drug present in the form of filter bags. The obtained results indicate significant differences in the content of medicinal substances among different forms of chamomile flower and indicate the importance of quality control of samples from the market as well as strengthening the existing legislation in the field of food and food supplements related to medicinal herbal drugs.

U okviru ovoga diplomskog rada provedena je fitokemijska analiza biološki aktivnih tvari listova i plodova vrste Arbutus unedo L. (obična planika, maginja), prikupljenih s otoka Lošinja (lokalitet Mali Lošinj) i Koločepa. Prisutnost polifenolnih spojeva dokazana je kemijskim reakcijama stvaranja obojenih produkata i taloga. Kvalitativna analiza fenolnih kiselina (ferulične, kavene, klorogenske i ružmarinske) te flavonoida (rutin, kvercetin, naringenin) provedena je primjenom tankoslojne kromatografije (TLC). Dokazana je prisutnost flavonoidnih tvari te fenolnih kiselina i/ili iridoida, a sa sigurnošću je detektiran izokvercitrin. Kvalitativna analiza trjeslovina provedena je općim reakcijama stvaranja boje i taloga te je potvrđena prisutnost trjeslovina koje hidroliziraju i kondenziranih trjeslovina u svim ispitanim uzorcima. Kvalitativna analiza triterpena, sterola i triterpenskih kiselina provedena je TLC analizom i potvrđena je njihova prisutnost u svim ispitanim uzorcima. Nije uočena značajna varijabilnost ispitivanih bioaktivnih tvari obične planike s obzirom na različite lokalitete sabiranja biljnog materijala. Provedena fitokemijska karakterizacija predstavlja doprinos dosadašnjem istraživanju roda Arbutus te upotpunjuje znanstvene spoznaje o fitoterapijskom potencijalu maginje. A phytochemical analysis of bioactive compounds of leaves and fruits of Arbutus unedo L. gathered from the islands of Lošinj (population Mali Lošinj) and Koločep has been carried out in this graduate thesis. The presence of polyphenols has been demonstrated by general chemical reactions of developing colored products and precipitates. The qualitative analysis of phenolic acids (ferulic, caffeic, chlorogenic and rosmarinic acid) and flavonoids (rutin, quercetin, naringenin) was perfomed using thin layer chromatography (TLC). The presence of various flavonoid substances, as well as phenolic acids and/or iridoids was noticed, but it has only been confirmed for isoquercitrin. A qualitative analysis of tannins was conducted by general reactions of color and precipitate formation, which confirmed the presence of hydrolysable and condensed tannins in all examined samples. A qualitative analysis of sterols, triterpenic acids and triterpenes was performed by TLC analysis and their presence has been confirmed in all examined samples. Considering the place of collecting, no significant variability in the content of the bioactive substances occurs. The conducted phytochemical characterization represents a contribution to the scientific research of the genus Arbutus, expanding the existing knowledge of biological activity and phytotherapeutic potential of Arbutus unedo L.

Flavonoidi su sveprisutni spojevi u višim biljkama koji su u in vitro ispitivanjima pokazali niz povoljnih učinaka kao što su antioksidativni, antibakterijski, antivirusni, hepatoprotektivni, imunomodulacijski, antitrombocitni i drugi. Apsorpcija flavonoida, ispitana za relativno mali broj flavonoida, je relativno niska. Jedno od važnih svojstava flavonoida koji utječu na njihovu pasivnu difuziju je lipofilnost. Stoga je cilj ovog ispitivanja bilo odrediti lipofilnost 29 flavonoida planarnom kromatografijom. Lipofilnost flavonoida je određena obrnuto faznom kromatografijom na tankome sloju (Merck RP-18 F 254S HX731629) primjenom mobilne faze acetonitril:voda:ledena octena kiselina 66 : 33 : 1 (v/v). Kako ploče sadrže fluorescentni indikator, detekcija flavonoida provedena je pod UV lampom na valnoj duljini 254 nm. Kao mjera lipofilnosti korišten je kromatografski parametar R M . Vrijednosti su se kretale između -1, 1 i 0, 52. Najlipofilniji flavonoid su bili tektokrizin i krizin dimetileter , a najhidrofilniji miricetin. Vrijednosti kromatografskih parametara uspoređene su s clogP vrijednostima dostupnih u online aplikaciji chemicalize.org. Koeficijent korelacije iznosio je 0.6318 (p vrijednost 0.0002). Ovi rezultati doprinijet će razumijevanju apsorpcije flavonoida te objašnjenju bioloških učinaka povezanih s njihovom lipofilnošću.

2-Amino-1H-benzimidazol zahvaljući svom širokom spektru biološke aktivnosti prema različitim oboljenjima, dio je strukture velikog broja lijekova (Bezitramid, Dibazol, Mebendazol…). Iako je nekoliko metoda sinteze 2-amino-1H- benzimidazola već poznato, pronalazak novih metoda sinteze bio bi od velike važnosti za otkriće novih lijekova. Obzirom da je navedeni spoj potencijalno dobar kemoterapeutik, zanimljiv je i za organsku i medicinsku kemiju. Kondezacijom Schiffove baze s odabranim sekundarnim i primarnim aminima, nitrilima i diketonima, koji u svojoj strukturi sadrže aktivne metilenske skupine, dobiveni su različiti derivati spoja 2-(3-nitrobenziliden)amino-1H-benzimidazola. U svrhu praćenja sinteze korištena je tankoslojna kromatografija (TLC). Sintetizirani spojevi potvrđeni su 1 H NMR i IR spektroskopijom kao i elementnom analizom. Svi dobiveni spojevi podvrgnuti su daljnjim ispitivanjima antibakterijske aktivnosti na Gram-pozitivni bakterijski soj (Staphylococcus aureus) i Gram-negativne bakterijske sojeve (Escherichia coli i Pseudomonas aeruginosa). Dobiveni rezultati bioloških testova omogućit će određivanje odnosa između strukture i biološke aktivnosti (SAR). 2-Amino-1H-benzimidazole thanks to its wide range of biological activity against various illnesses is part of the structure of a large number of drugs (Bezitramid, Dibazol, Mebendazol ...). Although several methods of synthesis of 2-amino- 1H-benzimidazole are already known, finding of new synthetic methods would be of great importance for the discovery of new drugs. Considering that mentioned compound has potentially good chemotherapeutic characteristics, it is interesting to organic and medical chemistry. By condensing the Schiff base with the selected secondary and primary amines, nitriles and diketones, which contain active methylene groups in its structure, various derivatives of 2- (3-nitrobenzylidene) amino-1H-benzimidazole are obtained. Thin layer chromatography (TLC) was used to monitor the synthesis. The synthesized compounds were confirmed by 1 H NMR and IR spectroscopy as well as elemental analysis. All the obtained compounds are tested for the antibacterial activity on Gram positive bacterial strain (Staphylococcus aureus) and Gram negative bacterial strains (Escherichia coli i Pseudomonas aeruginosa). The obtained biological test results will allow the determination of the relationship between structure and biological activity (SAR).

Prirodni analozi tiazolo [4,5-d] pirimidina su purinske baze i njihovi derivati koji su prisutni u nukleinskim kiselinama, nekim vitaminima i koenzimima. Derivati tiazolo [4,5-d] pirimidina postaju sve važniji kako se širi i njihov spektar djelovanja u medicini. Opisane su neke osnovne strukture koje su pokazale terapeutsku aktivnost. U ovom radu provedena je sinteza 11 novih derivata tiazolo [4,5-d] pirimidina u svrhu razvijanja novih biološki aktivnih spojeva. Reakciji sinteze konačnih novih derivata prethodilo je 5 reakcija. Najprije je provedena reakcija sinteze cijanoacetamida, uslijedila je reakcija aktivnih metilenskih nitrila sa sumporom i fenilizotiocijanatom, a zatim reakcije ciklokondenzacije prilikom kojih dolazi do zatvaranja drugog prstena i postiže se prepoznatljiva biciklička struktura. Reakcije ciklokondenzacije provedene su s dva različita aromatska aldehida (benzaldehid i 4-fluorbenzaldehid) te su dobiveni različiti produkti koji su korišteni za daljnje sinteze čime se sintetski put razdijelio na dva paralelna sintetska puta. Slijedile su reakcije kloriranja prilikom kojih se atom kisika zamjenjuje atomom klora na poziciji 7, reakcije s hidrazinom prilikom kojih se na poziciji 7 atom klora zamjenjuje hidrazinskom skupinom te konačno, reakcije aciliranja kod kojih dolazi do nukleofilne supstitucije na primarnom aminu hidrazinske skupine s reaktantima poput različitih acil-klorida/bromida ili anhidrida. U svrhu praćenja sinteze korištena je tankoslojna kromatografija (TLC). Za analizu sintetiziranih spojeva u svrhu potvrde dobivene strukture korištene su različite tehnike i to: tehnika elementarne analize, masena spektrometrija, infracrvena spektroskopija te nuklearna magnetska rezonantna spektroskopija ( 1 H-NMR, 13 C-NMR). The natural analogues of thiazolo [4,5-d] pyrimidines are purine bases and their derivatives which are present in nucleic acids, some vitamins and coenzymes. Thiazolo [4,5-d] pyrimidine derivatives became increasingly important as their spectrum of activity in medicine expands. Some basic structures that demonstrated therapeutic activity have been described. In this paper, the synthesis of 11 new thiazolo [4,5-d] pyrimidine derivatives was carried out in order to develop new biologically active compounds. The reaction of cyanoacetamide synthesis was carried out first followed by the reaction of active methylene nitriles with sulfur and phenyl isothiocyanate and then, using cyclocondensation reactions in which the second ring was closed, a recognizable bicyclic structure was achieved. The cyclocondensation reactions were carried out with two different aromatic aldehydes (benzaldehyde and 4- fluorobenzaldehyde) to produce two different products which were used for further synthesis and allowed the single synthetic pathway to be divided into two parallel synthetic pathways. Chlorination reactions followed in which the oxygen atom was replaced by a chlorine atom at position 7, a hydrazine reaction at which a chlorine atom is replaced by a hydrazine moiety and finally, by the acylation reaction in which nucleophilic substitution occurs on the primary amine of the hydrazine group with reactants such as different acyl chloride / bromide or anhydride. Thin layer chromatography (TLC) was used to monitor the synthesis. Different techniques were used for the analysis of synthesized compounds for the purpose of confirming the structure obtained: elemental analysis technique, mass spectrometry, infrared spectroscopy, and nuclear magnetic resonance spectroscopy ( 1 H-NMR, 13 C-NMR).

Cilj završnog rada bio je proizvesti i analizirati domaće bijelo vino podrijetlom iz privatne obiteljske vinarije Ilčić, Hrvatsko zagorje. U analitičko-kemijskom laboratoriju Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta analizirani su osnovni parametri kakvoće proizvedenog domaćeg vina pomoću aparatura za određivanje šećera, alkohola, sumpora i kiselina, tankoslojne kromatografije za određivanje jabučne, limunske i vinske kiseline te enzimskog kita za određivanje glicerola. Rezultati analiziranog domaćeg bijelog vina su u skladu s vrijednostima Pravilnika o vinu iz 1996. godine. The aim of final work was to produce and analyze domestic white wine from family vineyard Ilčić, in Hrvatsko zagorje. In the analytical chemical laboratory at Faculty of Food Technology and Biotechnology produced domestic white wine was analyzed using basic quality parameters. Laboratory methods, chemical procedures and apparatus were used for detecting sugar, alcohol, sulfur, acids while thin-layer chromatography was used for detecting malic, citric and wine acid. For detecting glycerol Enzyme kit was used. The results of analyzed domestic white wine were in accordance with the Croatian wine regulations from year 1996.

Vrste roda Hypericum L. sadrže niz farmakološki aktivnih sastavnica iz skupina flavonoida, fenolnih kiselina, naftodiantrona, floroglucinola, trjeslovina i dr., što omogućuje primjenu ovih biljnih droga kao antidepresiva, antioksidansa, neuroprotektiva i antiinflamatorika. U ovom radu određen je sadržaj klorogenatne kiseline te flavonoidnih glikozida kvercitrina, izokvercitrina, rutina i hiperozida tankoslojnom kromatografijom. Analizirano je dvanaest vrsta roda Hypericum: H. delphicum Boiss & Heldr, H. densiflorum Pursh, H. forrestii N. Robson, H. hircinum L., H. kouytchense H. Lév., H. linarifolium Vahl, H. oblongifolium Choisy, H. olympicum L., H. patulum Thunb. Ex Murray, H. pseudohenryi N. Robson, H. triquetrifolium Turra i H. yezoënse Maxim. Uzorci su pripremljeni ekstrakcijom metanolom (1 g praška biljne droge na 10 mL metanola). Poredbene otopine klorogenatne kiseline i flavonoida pripremljene su otapanjem u metanolu (1 mg/mL). Odjeljivanje je provedeno primjenom mobilne faze etil-acetat : formijatna kiselina : acetatna kiselina : voda (100 : 11 : 11 : 26 V/V/V/V) na silikagelu GF254. Ploče su nakon sušenja na zraku analizirane pomoću uređaja CAMAG TLC Scanner 3. Identifikacija je temeljena na faktorima zadržavanja i UV-Vis spektru in situ, a određivanje na osnovi kalibracijskih krivulja poredbenih otopina. Klorogenatna kiselina dokazana je i određena u svim uzorcima, a sadržaj se kretao između 4 mg/g (H. densiflorum) i 20 mg/g (H. pseudohenryi). Kvercitrin je dokazan u 11 uzoraka, izokvercitrin u 10, hiperozid u sedam te rutin u šest uzoraka. Najveći sadržaj flavonoida zabilježen je u uzorcima sljedećih vrsta: H. yezoënse (kvercitrin – 4 mg/g, izokvercitrin – 1 mg/g), H. patulum (rutin – 2 mg/g) i H. linarifolium (hiperozid – 2 mg/g).

Kolesterol je jedan od osnovnih sastojaska jajeta pomoću kojeg se određuje nutritivna vrijednost ove namirnice. Zbog negativnog trenda kolesterola, stručnjaci su preporučali smanjenje konzumacije jaja, no novija istraživanja pokazuju kako konzumacija jaja ne utječe bitno na razinu LDL kolesterola u krvi. Udio kolesterola određivao se u 10 uzoraka žumanjaka jaja iz industrijskog (1-10 JATA) i domaćeg uzgoja (1-10 EKO) pomoću tankoslojne kromatografije (TLC). Udio ukupnih karotenoida u žumanjku jajeta diktira boju, te je zbog toga bitan parametar prilikom ocjenjivanja kvalitete kod potrošača. U ovom radu istim uzorcima ocjenjena je boja po Roché-ovoj ljestvici, te im je spektrometrijski određena količina ukupnih karotenoida. Zbog drugačije prehrane kokoši, jaja iz industrijskog uzgoja imala su niži udio kolesterola, intenzivniju narančastu boju, te veći udio ukupnih karotenoida.

Qualitative analysis of some bioactive compounds of garland flower (Daphne cneorum L.) and spurge laurel (D. laureola L.) from Thymelaeaceae family was conducted. Flavonoids, coumarins, phenolic acids, saponins, sterols, triterpenes, and triterpenic acids were detected using thin-layer chromatography procedures (TLC) in methanolic extracts of leaves, stems, and roots. The presence of tannins was proved by using reactions of developing coloured products and precipitates.

Vrednovanja kromatografskih razvijača i izbora optimalne kombinacije razvijača za identifikaciju određene skupine spojeva jedan je od temeljnih problema kromatografske analize. U tankoslojnoj kromatografiji optimalni skup kromatografskih razvijača uključuje razvijače koji se međusobno najviše razlikuju u RF vrijednostima. Određivanje optimalne kombinacije dvaju ili više kromatografskih razvijača provedeno je postupcima: određivanja srednjeg vlastitog sadržaja informacije (I), koeficijenta DP, klasifikacije kromatografskih razvijača u grupe (klastere) različitih identifikacijskih karakteristika te formiranjem dendrograma. Za kvalitativno određivanje korišteni su standardi alprazolama, diazepama, medazepama, oksazepama, triazolama, prazepama, lorazepama, klordiazepoksida, klonazepama, acetoksilorazepama, bromazepama i karbamazepina. Ispitivanje je provedeno na tri nepokretne faze: silikagel 60 F254, alumijev oksid 60 F254 i HPTLC silikagel 60 F254, te 40 različitih pokretnih faza uz detekciju pod UV svjetlom valne duljine 254 nm. Dobiveni rezultati prikazani su u Tablici 1. Uz najmanju moguću pogrešku koja se tolerira u kromatografskoj analizi (E = 0, 02) jednoznačno razlikovanje svih ispitivanih benzodiazepina može se postići na Al2O3 kao nepokretnoj fazi i HPTLC pločama sa silikagelom. Uzme li se u obzir i dodatni kriterij tj. vrijeme razvijanja kromatograma (t), najoptimalniji uvjeti za jednoznačnu identifikaciju benzodiazepina postižu se s HPTLC pločama (silikagel 60 F254) i pokretnom fazom 32 (kloroform + 2-propanol + 99, 5% octena kiselina (85 + 10 + 5)).

Uzorke lišaja Cladonia convoluta sakupila sam na otocima Lastovo, Lošinj i Cres te kraj rijeke Zrmanje u ljeti i zimi, kako bih kvalitativno i kvantitativno analizirala sekundarnih metabolita te usporedbom s meteorološkim podacima odredila ulogu tih metabolita i varijabilnost ovisno o okolišnim uvjetima. Metodama tankoslojne kromatografije (TLC) i tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (HPLC) detektirala sam četiri sekundarna metabolita. U svim uzorcima identificirala sam protocetrarnu, fumaroprotocetrarnu i usninsku kiselinu, dok je jedan spoj ostao neidentificiran. Taj je spoj pokazao negativnu korelaciju s podacima o relativnoj vlazi te je potencijalno povezan s tolerancijom ove mediteranske vrste lišaja na sušu. Protocetrarna i fumaroprotocetrarna kiselina su pokazale pozitivne korelacije s podacima o vlazi te negativne s podacima o temperaturi i globalnom zračenju, što ukazuje da tih spojeva ima više u uvjetima povoljnim za rast lišaja te se stoga može povezati s njihovom alelopatskom, antiherbivornom i antimikrobnom ulogom. Koncentracija usninske kiseline je bila najveća na lokaciji Lastovo i može se eventualno povezati sa zrelošću tih uzoraka budući da su jedino ovdje nađena i plodišta.

U okviru ovoga diplomskog rada provedeno je fitokemijsko istraživanje bioaktivnih tvari modrog lasinja – Moltkia petraea (Tratt.) Griseb. Kvalitativna i kvantitativna analiza flavonoida, ukupnih polifenola i trjeslovina provedena je usporedno u ekstraktima lista, cvata i stabljike uzoraka modrog lasinja dva različita lokaliteta, Dinara (Hrvatska) i Grušča (Bosna i Hercegovina), kako bi se utvrdilo postoji li značajna varijabilnost u sadržaju bioaktivnih tvari između tih dviju populacija. Prisutnost flavonoida dokazana je metodom tankoslojne kromatografije (TLC), a sadržaj određen UV-Vis spektrofotometrijski prema Christu i Mülleru. Najveći udio flavonoida zabilježen je u listovima (0, 85% populacija Dinara ; 0, 40% populacija Grušča), zatim u cvatu (0, 48% Dinara ; 0, 11% Grušča), a najmanje u stabljici (0, 06% Dinara ; 0, 08% Grušča). Dobiveni rezultati su pokazali da biljke s lokaliteta Dinara sadrže više flavonoida od onih iz populacije Grušča. Kvalitativna analiza trjeslovina provedena je općim reakcijama stvaranja obojenih produkata i taloga. Listovi su dali najintenzivniju, a stabljike najslabiju reakciju. Dokazana je prisutnost trjeslovina koje hidroliziraju. Sadržaj ukupnih polifenola i trjeslovina vezanih na kazein određen je UV-Vis spektrofotometrijskom metodom prema Schneideru. Najveći sadržaj ukupnih polifenola zabilježen je u ekstraktima cvata (4, 73% Dinara ; 4, 04% Grušča), zatim u ekstraktima listova (4, 31% Dinara ; 3, 74% Grušča), a najmanji udio sadržavali su ekstrakti stabljike (2, 64% Dinara ; 3, 35% Grušča). Sadržaj trjeslovina u populaciji Grušča bio je najveći za ekstrakt stabljike (1, 19%), a puno manji za ekstrakte lista (0, 29%) i cvata (0, 21%), dok je u populaciji Dinara najveći udio trjeslovina izmjeren za ekstrakt cvata (0, 98%), zatim stabljike (0, 67%), te najmanji za ekstrakt lista (0, 58%). Dobiveni rezultati predstavljaju fitokemijski i kemotaksonomski doprinos znanstvenom spoznavanju fitoterapijskog potencijala modrog lasinja.

U okviru ovog diplomskog rada provedena je kvalitativna i kvantitativna analiza biološki aktivnih tvari planinskog mekinjaka (Drypis spinosa L., Caryophyllaceae). Prisutnost flavonoida, saponina, triterpena, sterola i triterpenskih kiselina dokazana je metodom tankoslojne kromatografije (TLC), dok su trjeslovine potvrđene općim reakcijama s metalnim solima i želatinom. Prisutnost kondenziranih trjeslovina i trjeslovina koje hidroliziraju nije se mogla sa sigurnošću potvrditi, kao niti prisutnost kumarinskih tvari. UV-Vis spektrofotometrijskim metodama provedena je kvantitativna analiza flavonoida, te ukupnih polifenola i trjeslovina. Najveći sadržaj flavonoida zabilježen je u listovima planinskog mekinjaka (0, 092%), u kojima je također izmjereno najviše ukupnih polifenola (2, 357%) i trjeslovina koje se talože s kazeinom (1, 119%). Iako provedena fitokemijska analiza predstavlja preliminarna ispitivanja planinskog mekinjaka, dobiveni rezultati mogu biti korisna osnova daljnjih znanstvenih istraživanja biološke aktivnosti ove endemične biljne vrste. Time se otvaraju mogućnosti prepoznavanja novih potencijalno djelotvornih fitoterapeutika iz bogatog fonda hrvatske flore.

Opisane su kemijske interakcije između vitamina topljivih u mastima i nekih lijekova tankoslojnom kromatografijom.

U okviru ovoga diplomskog rada provedeno je istraživanje bioaktivnih tvari crvenog likovca (Daphne cneorum L., Thymelaeaceae). Metodom tankoslojne kromatografije (TLC) u metanolnim ekstraktima lista, stabljike i korijena dokazana je prisutnost flavonoida, kumarina, fenolnih kiselina, saponina, sterola i triterpena. Kvalitativna analiza trjeslovina provedena je općim reakcijama stvaranja obojenih produkata i taloga te je potvrđena prisutnost trjeslovina koje hidroliziraju i kondenziranih trjeslovina. UV-Vis spektrofotometrijskim metodama provedena je kvantitativna analiza flavonoida, te ukupnih polifenola i trjeslovina. Najveći sadržaj flavonoida zabilježen je u listovima (0, 117%), stabljike su sadržavale 0, 028%, dok je najmanja količina određena u korijenu (0, 023%). Najviše ukupnih polifenola sadržavao je korijen (5, 11%), u listu je ta vrijednost bila 5, 07%, dok je najmanji sadržaj ukupnih polifenola određen u stabljici (4, 09%). Sadržaj trjeslovina vezanih na kazein je bio najveći u listu (2, 24%), nešto manji bio je u korijenu 1, 91%, dok je u stabljici određen najmanji sadržaj trjeslovina koje se talože s kazeinom (0, 85%). Dobiveni rezultati predstavljaju fitokemijski doprinos znanstvenom spoznavanju vrijednosti i ljekovitosti crvenog likovca i roda Daphne općenito.

U okviru ovog diplomskog rada provedena je kvalitativna i kvantitativna analiza biološki aktivnih tvari primorskog mekinjaka (Drypis spinosa L. subsp. jacquiniana Murb. et Wettst. ex Murb., Caryophyllaceae). Prisutnost flavonoida, saponina, triterpena, sterola i triterpenskih kiselina dokazana je metodom tankoslojne kromatografije (TLC). Kvalitativna analiza trjeslovina provedena je općim reakcijama stvaranja obojenih produkata i taloga te je potvrđena prisutnost trjeslovina koje hidroliziraju, dok je reakcija na kondenzirane trjeslovine bila negativna. Prisutnost kumarinskih tvari nije potvrđena. UV-Vis spektrofotometrijskim metodama provedena je kvantitativna analiza flavonoida, te ukupnih polifenola i trjeslovina. Najveći sadržaj flavonoida zabilježen je u stabljikama primorskog mekinjaka (0, 097%), u kojima je također izmjereno najviše ukupnih polifenola (1, 96%) i trjeslovina koje se talože s kazeinom (0, 88%). Rezultati provedene kvalitativne i kvantitativne analize primorskog mekinjaka pridonose dosadašnjim znanstvenim spoznajama o rodu Drypis i predstavljaju preliminarna istraživanja fitokemijskog i fitoterapijskog potencijala istraživane biljne vrste.

Benzodiazepini su terapijska skupina lijekova koja se već više od četiri desetljeća primjenjuje u kliničkoj praksi, ali i dalje se svrstavaju u jednu od najčešće propisivanih skupina lijekova uopće. Do danas je sintetizirano i testirano više od 3000 benzodiazepina i oko 4000 njihovih produkata. S obzirom na široku terapijsku primjenu benzodiazepina, intenzivno uvođenje novih lijekova ove grupe u terapiju, ali i njihovu zlouporabu od strane ovisnika, ova skupina lijekova i njihovi metaboliti su često prisutni u kliničkim i forenzičkim slučajevima. Stoga, njihovo brzo određivanje u krvi ili urinu ili u farmaceutskim pripravcima ostaje i dalje analitički izazov. Tankoslojna kromatografija (TLC) pruža mogućnost dobivanja dobrih rezultata u određivanju benzodiazepina uporabom višekomponentnog sustava razvijača uz istovremeno analiziranje više strukturno različitih benzodiazepina u relativno kratkom vremenskom periodu. U ovom radu provedeno je kvalitativno određivanje alprazolama, diazepama, medazepama, oksazepama, triazolama, prazepama, lorazepama, klordiazepoksida, klonazepama, acetoksilorazepama, bromazepama i karbamazepina metodom tankoslojne kromatografije. Za TLC analizu korištene su HPTLC ploče sa silikagelom 60 F254 kao nepokretnom fazom te 40 različitih pokretnih faza. Detekcija je provedena pod UV svjetlom valne duljine λ = 254 nm. Za procjenu učinkovitosti i odabir najprikladnijih pokretnih faza korištena su tri numerička postupka: određivanje srednjeg vlastitog sadržaja informacije (I), određivanje koeficijenta DP i postupci numeričke taksonomije. Provedena je usporedba uspješnosti kromatografskog odjeljivanja ispitivanih supstancija s obzirom na odabir pokretne faze i vrijeme razvijanja kromatograma. Procjena rezultata analize utvrđena je s obzirom na dobivene vrijednosti DP, I te formiranje klastera i dendrograma, a i s obzirom na vrijeme razvijanja kromatograma. Uz pogrešku E=0, 02 najprikladnija se pokazala pokretna faza broj 32 kloroform+2-propanol+99, 5% octena kiselina (85+10+5) koja ima najveću DP vrijednost i srednji vlastiti sadržaj informacije (DP=0, 9697 ; I=3, 585) uz vrijeme razvijanja kromatograma od 35 minuta. Pri pogrešci E=0, 02 i E=0, 03, pri izvođenju dva neovisna eksperimenta u dvije različite pokretne faze, svih 10 prvih generiranih kombinacija pokazale su se jednako prikladnim jer imaju najvišu moguću vrijednost DP (DP=1, 000) i najnižu moguću vrijednost kromatografski sličnih supstancija T (T=1, 000). To potvrđuje da će se pri tim kombinacijama pokretnih faza odnosno eksperimentalnih postupaka jednoznačno razlikovati svi ispitivani benzodiazepini. Rezultati dobiveni u ovom radu potvrdili su da je primjena numeričkih postupaka određivanja srednjeg vlastitog sadržaja informacije (I), određivanja koeficijenta DP i formiranja klastera i dendrograma korisno matematičko sredstvo za optimizaciju kromatografskih razvijača.

Bršljan (Hedera helix, L.) je vazdazelena biljka od koje se listovi koriste za medicinske svrhe (Hederae helicis folium). U tradicionalnoj medicini primjenjuje se kod bronhitisa, kašlja, artritisa, reume, akni, dizenterije, uši, svraba i opeklina od sunca. Komisija E odobrila je primjenu droge u terapiji kronične upale bronhiola i produktivnog kašlja jer djeluje kao ekspektorans i spazmolitik. List bršljana sadrži triterpenske saponine (hederakozid C, α–hederin), hlapljiva ulja, steroide, fenole, poliine, fenole i flavonoide. U ovom radu određivan je sadržaj hederakozida C, prikladnom analitičkom tehnikom, u komercijalnim uzorcima sirupa bršljana, prisutnih na hrvatskom tržištu. U svrhu kvalitativne i kvantitativne analize korištena je tankoslojna kromatografija. Ispitivanje je provedeno na kromatografskim pločama sa silikagelom GF254 kao nepokretnom fazom. Uz brojne korištene pokretne faze, najprikladnijom se pokazala: kloroform, octena kiselina, metanol i voda u omjeru 20 : 11, 3 : 4 : 2, 6. Za detekciju, odnosno izazivanje mrlja hederasaponina prskanjem, korištena je fino raspršena otopina vanilin-fosforne kiseline. Tako pripremljene ploče potom su promatrane u CAMAG Reprostar 3 komori na  = 366 nm ili na vidljivom svjetlu. Identifikacija razlučenih sastojaka provedena je prema položaju mrlja na kromatogramu, a poređenjem sa standardnim supstancijama. Kvantifikacija identificiranih sastavnica provedena je pomoću CAMAG TLC Scannera 3 (Muttenz, Švicarska) na valnoj duljini λ = 600 nm. Najveći sadržaj hederakozida C (40–120% više od ostalih ispitivanih sirupa) pokazao je sirup s ekstraktom bršljana pripremljen ekstrakcijom s 30% etanolom (omjer droge i ekstrakta 5-7, 5 : 1). TLC, kao jedna od često korištenih analitičkih tehnika u farmaciji, ostaje i nadalje dostupna, brza i nezamjenjiva metoda analize kako registriranih tako i OTC preparata.

U ovom radu provedeno je kvalitativno određivanje alprazolama, diazepama, medazepama, oksazepama, triazolama, prazepama, lorazepama, klordiazepoksida, klonazepama, acetoksilorazepama, bromazepama i karbamazepina metodom tankoslojne kromatografije. Za TLC analizu korišten je silikagel 60 F254 kao nepokretna faza te 40 različitih pokretnih faza. Detekcija je provedena pod UV svjetlom valne duljine  = 254 nm. Za procjenu učinkovitosti i odabir najprikladnijih pokretnih faza korištena su tri numerička postupka: određivanje srednjeg vlastitog sadržaja informacije (I), određivanje koeficijenta DP i postupci numeričke taksonomije. Provedena je usporedba uspješnosti kromatografskog odjeljivanja ispitivanih supstancija s obzirom na odabir pokretne faze i vrijeme razvijanja kromatograma. Procjena rezultata analize provedena je s obzirom na dobivene vrijednosti DP, I te formiranje klastera i dendrograma, a i s obzirom na vrijeme razvijanja kromatograma. Kod pogreške E = 0, 02 to je moguće uporabom pojedinačnih razvijača broj 17 (n-heptan + etilacetat+ etanol, 30+70+10, DP = 0, 9545, I = 3, 418) ili 27 (trikloretilen+etanol, 9+1 ; DP = 0, 9545, I = 3, 418) dok su pri većim pogreškama dobiveni nešto lošiji rezultati. Pri kombinaciji 2 i 3 razvijača benzodiazepini se mogu jednoznačno identificirati i pri pogrešci E = 0, 02 (u prvih 8 kombinacija) i E = 0, 03 (u prv 2 kombinacije), dok jedino pri pogrešci E = 0, 05 broj kromatografski sličnih benzodiazepina (T = 2) ukazuje da po dva ispitivana lijeka imaju faktore zadržavanja (RF vrijednosti) u rasponu promatrane pogreške. Odabrani postupak optimizacije kromatografskih razvijača kao i pravilan odabir razvijača za jednoznačno razlikovanje svih ispitivanih benzodiazepina potvrđen je i formiranjem klastera i dendrograma.

U okviru ovoga diplomskog rada provedeno je istraživanje bioaktivnih tvari lovorastog likovca (Daphne laureola L., Thymelaeaceae). Metodom tankoslojne kromatografije (TLC) u metanolnim ekstraktima lista, stabljike i korijena dokazana je prisutnost flavonoida, kumarina, fenolnih kiselina, saponina, sterola i triterpena. Kvalitativna analiza trjeslovina provedena je općim reakcijama stvaranja obojenih produkata i taloga te je potvrđena prisutnost trjeslovina koje hidroliziraju, dok je reakcija na kondenzirane trjeslovine bila negativna. UV-Vis spektrofotometrijskim metodama provedena je kvantitativna analiza flavonoida, te ukupnih polifenola i trjeslovina. Sadržaj flavonoida bio je najveći u listovima (0, 51%), stabljike su sadržavale 0, 20% flavonoidnih tvari, dok ih je najmanje izmjereno u korijenu (0, 07%). Najviše ukupnih polifenola i trjeslovina koje se talože s kazeinom sadržavao je korijen lovorastog likovca (2, 71%, odnosno 1, 14%), u stabljici su te vrijednosti bile 2, 47% za ukupne polifenole i 0, 97% za trjeslovine, dok je najmanji sadržaj tih tvari određen u listovima (ukupni polifenoli: 1, 42% i trjeslovine: 0, 36%). Dobiveni rezultati predstavljaju fitokemijski doprinos znanstvenom spoznavanju vrijednosti i ljekovitosti, kako lovorastog likovca, tako i bogate hrvatske flore uopće.

Kofein i teobromin predstavljaju glavne farmakološke sastavnice mate čaja. U ovom istraživanju korištena je metoda tankoslojne kromatografije za dokazivanje i određivanje ksantina u ekstraktu lišća mate, te su rezultati uspoređeni s ukupnim sadržajem metilksanitna određenim spektrofotometrijski. Sadržaj ksantina u mate čaju određen spektrofotometrijski iznosi 0, 76%, što je usporedivo s rezultatima dobivenim tankoslojnom kromatografijom 0, 81% (kofein 0, 54% i teobromin 0, 27%). Temeljem dobivenih podataka može se zaključiti da je TLC denzitometrija prikladna kako za kvalitativnu tako i za kvantitativnu analizu kofeina i teobromina u mate čaju, te se može primjenjivati u rutinskim kontrolama kako sirovina tako i finalnih proizvoda baziranih na mate čaju.

U ovom istraživanju međusobno su uspoređeni uzorci hrvatskog i brazilskog propolisa metodama optimiranim za analizu hrvatskih propolisa. Metodom tankoslojne kromatografije, razvijene za uzorke hrvatskog propolisa dokazani su i određeni kavena i p- kumarinska kiselina te krizin. Niti jedan analizirani polifenol nije dokazan u uzorku brazilskog propolisa. Određeni flavonoidi i fenolne kiseline se nalaze većim dijelom u konjugiranom obliku. Zaključeno je da metode tankoslojne kromatografije koje se koriste pri istraživanju hrvatskog propolisa nisu prikladne za istraživanje brazilskog propolisa, jer se sastavnice ovih dvaju propolisa bitno razlikuju. To je potvrđeno i spektrofotometrijskim mjerenjima, u kojima je dokazano da hrvatski propolis sadrži puno više flavonoida u odnosu na brazilski, a da brazilski sadrži puno više fenolnih kiselina u odnosu na hrvatski.

Jabučno mliječna fermentacija (MLF) razmatrana je prema utjecaju na kvalitetu vina i trenutno dostupnih metoda praćenja. Pozitivan utjecaj MLF očituje se u snižavanju ukupne kiselosti u kiselijim vinima, poboljšanju senzorskih karakteristika uslijed djelovanja bakterija i postizanju mikrobiološke stabilnosti vina. Nepoželjni efekti su sniženje kiselosti kod vina sa visokim pH što vodi ka većem riziku od kvarenja i stvaranja hlapivih kiselina. Provedba MLF praćena je tankoslojnom kromatografijom (TLC) i infracrvenom spektroskopijom (FTIR). Cilj ovog istraživanja je bio usporediti ove dvije metode i ustanoviti promjene u pH, ukupnoj kiselosti i razgradnji jabučne u mliječnu kiselinu. Jabučno mliječna fermentacija (MLF) smanjila je ukupnu kiselost i povećala pH, ali također i hlapive kiseline. FTIR spektroskopijom moguće je izmjeriti točne količine komponenti i promjene u sastavu vina.

U okviru ovoga diplomskog rada provedeno je istraživanje bioaktivnih tvari planinskog likovca (Daphne alpina L., Thymelaeaceae). Metodom tankoslojne kromatografije (TLC) u metanolnim ekstraktima lista, stabljike i korijena dokazana je prisutnost flavonoida, kumarina, fenolnih kiselina, saponina, sterola i triterpena. Kvalitativna analiza trjeslovina provedena je općim reakcijama stvaranja obojenih produkata i taloga te je potvrđena prisutnost trjeslovina koje hidroliziraju, dok je reakcija na kondenzirane trjeslovine bila negativna. UV-Vis spektrofotometrijskim metodama provedena je kvantitativna analiza flavonoida, te ukupnih polifenola i trjeslovina. Sadržaj flavonoida bio je najveći u listovima (0, 422%), stabljike su sadržavale 0, 110% flavonoidnih tvari, dok ih je najmanje izmjereno u korijenju (0, 037%). Najviše ukupnih polifenola i trjeslovina koje se talože s kazeinom sadržavao je korijen planinskog likovca (19, 03%, odnosno 7, 39%), u stabljici su te vrijednosti bile 15, 90% za ukupne polifenole i 4, 60% za trjeslovine, dok je najmanji sadržaj tih tvari određen u listovima (12, 65% i 3, 01%). Dobiveni rezultati predstavljaju doprinos znanstvenom spoznavanju vrijednosti i ljekovitosti, kako planinskog likovca, tako i bogate hrvatske flore uopće.

Fusarium i Penicillium vrste plijesni javljaju se kao najučestaliji kontaminanti žitarica u području umjerene klime. Kao posljedica se mikotoksini zearalenon (ZEA) i okratoksin A (OTA) često nalaze u takvim supstratima u većim ili manjim koncentracijama ovisno o načinu pospremanja usjeva, skladištenju i mikroklimatskim uvjetima. Cilj rada je bio odrediti pojavu ZEA i OTA tijekom 2007. godine u nasumično uzimanim uzorcima žitarica i krmiva (N=37) u individualnim domaćinstvima na području endemske nefropatije (EN) u Hrvatskoj. Za određivanje ZEA i OTA korišten je kompetativni direktni ELISA test (Veratox_) prema preporukama proizvođača Neogen Europe Ltd. te modificirana metoda visokoučinkovite tekućinske kromatografije (HPLC) prema Frisvad i Thrane (1987) i tankoslojna kromatografija (TLC). Usporedbom metoda određene su granice detekcije i kvantifikacije te korelacije sadržaja ispitivanih mikotoksina. ZEA je dokazan u 91,9% uzoraka u rasponu od 12,5 µg/kg do 1182 µg/kg (srednja koncentracija 318,3 µg/kg), dok je OTA nađen u 16,2% uzoraka s rasponom od 2,5 µg/kg do 31,7 µg/kg (srednja koncentracija 9,8 µg/kg). Kokontaminacija je dokazana u 13,5 % uzoraka. Utvrđene vrijednosti ZEA i OTA u hrani i krmivu su ispod najvećih dopuštenih količina prema Pravilniku (Narodne novine br. 118. iz 2007.) te odgovaraju i preporukama Europske komisije (EC/576/2006) i EC/1881/2006). Usporedbom metoda, utvrđeno je da najnižu granicu detekcije ima ELISA, a slijedi ju HPLC. Izmjerene koncentracije mikotoksina statistički značajno koreliraju između ELISA i HPLC metode. Prednost ELISA metode je u jednostavnosti izvedbe (pogotovo za veliki broj uzoraka), osjetljivosti, ekonomskoj isplativosti te ekološkoj prihvatljivosti. Prednost HPLC metode je u analizi više mikotoksina u jednom uzorku. Fusarium and Penicillium are the most common mould species that contaminate cereals in the mild climatic zone. Therefore, zearalenone (ZEA) and ochratoxin A (OTA) are frequently detected in these substrates in different concentrations depending on storage and microclimatic conditions. The purpose of this study was to determine the frequency and concentrations of ZEA and OTA in cereal and feed samples randomly collected in individual households of endemic nephropathy region (EN) in Croatia. Direct competitive ELISA test kit was used for ZEA and OTA determination according to manufacturer instructions. Results of ELISA method as well as limits of detection (LOD) and quantification were compared with high performance liquid chromatography (HPLC) and thin layer chromatography (TLC) methods. Correlation between results was also analysed. ZEA was detected in 91.9% of samples ranging between 12.5 and 1168µg/kg (mean 318.3 µg/kg), while OTA was recovered from 16,2% of samples in concentrations ranging from 2.5 µg/kg to 31.7 µg/kg (mean 9.8 µg/kg). ZEA and OTA simultaneously occurred in 13.5 % of samples. Detected values of mycotoxins were under the permissible levels according to Croatian law (Narodne novine No. 118/2007 and European Commission (EC/576/2006 and EC/1881/2006). The lowest LOD was obtained by ELISA followed by HPLC. Mycotoxin concentrations detected by ELISA significantly correlate with results obtained by HPLC. ELISA provide an attractive and promising method for OTA and ZEA detection in food due to high specificity, sensitivity, simplicity (analysis of high number of samples) and it is ecologically more acceptable than chromatographic methods. Advantage of HPLC method is multiple mycotoxin detection and quantification in one sample.

U okviru ovog diplomskoga rada provedeno je istraživanje bioaktivnih tvari vrste Daphne mezereum L., Thymelaeaceae. Metodom tankoslojne kromatografije (TLC) u metanolnim ekstrakatima listova, stabljika i korijena dokazana je prisutnost flavonoida, kumarina, fenolnih kiselina, saponina, sterola, triterpena i triterpenskih kiselina. Kvalitativna analiza trjeslovina provedena je općim reakcijama stvaranja obojenih produkata i taloga. UV-Vis spektrofotometrijskim metodama provedena je kvantitativna analiza flavonoida, ukupnih polifenola i trjeslovina. Najveći sadržaj polifenola i trjeslovina određen je u korijenu (5, 43%, odnosno 2, 17%), dok je najveći udio flavonoida utvrđen u listovima (0, 257%).

U literaturi se nalazi vrlo malo podataka o kemijskim osobinama biljnih ekstraktata kao potencijalnim izvorima prirodnih bojila. U ovoj doktorskoj disertaciji s naslovom: „ Studij prirodnih bojila – doprinos humanoj ekologiji“ temeljno je bilo utvrditi koja je komponenta u izabranim biljnim ekstraktima, odgovorna za dobiveni ton boje, odnosno za stvaranje obojenog kelata. Primjenom analitičkih metoda: UV/VIS spektrofotometrijom, tankoslojnom kromatografijom (TLC) i tekućinskom kromatografijom visoke učinkovitosti (HPLC) provedena je kvalitativna i kvantitativna analiza biljnih ekstrakata jasenove kore (Fraxinus ekscelsior) i bobica crne bazge (Sambucus nigra). Potvrđeno je da sadrže flavonoidne supstance: kvercetin dihidrat, izokvercitrin i rutin trihidrat, koji su, za preliminarna istraživanja, uzeti kao standardni spojevi („ modeli“ ). Reaktivnost „ modela“ , kao i biljnih esktrakata prema izabranim metalnim solima: KAl(SO4)2• 12H2O, FeSO4• 7H2O, CuSO4• 5H2O i SnCl2• 2H2O, ispitana je in vitro. Dokazana je najveća reaktivnost glikozidnih derivata i to slijedom: Cu2+ > Fe2+ > Al3+ > Sn2+, što je potvrđeno i za vodene biljne ekstrakte. Potvrđeno je da vodeni biljni ekstrakti imaju određenu supstantivnost prema vunenom supstratu. Ovisno o reaktivnosti i stvaranju obojenih kelata, najveća dubina obojenja dobiva se za Fe2+ ione. Utjecaj vrste metala na ton obojenih kompleksa, potvrđena je određivanjem kolorističkih koordinata. Za močila KAl(SO4)2• 12H2O i SnCl2• 2H2O dobiveni su žuto-narančasti tonovi, za CuSO4• 5H2O narančasto-smeđi, a za FeSO4• 7H2O akromatsko-kromatska maslinasta obojenja. Atomskom apsorpcijskom spektrometrijom (AAS), na temlju skinute količine iona željeza i bakra u vodenoj kupelji, dokazano je da flavonoidni derivati sa Fe2+ ionima daju stabilnije komplekse. Stabilnost nastalih obojenih kompleksa dodatno je potvrđena dobrom postojanosti obojenja na pranje. Potvrđena je dobra biorazgradljivost biljnih ekstrakata, BPK5/KPK  0, 25. Spektrofotometrijskim određivanjem SAK vrijednosti te smanjenjem vrijednosti nakon procesa bojadisanja, potvrđuje se supstantivnost biljnog ekstrakta kao potencijalnog prirodnog bojila. Potvrđena je dobra zaštita od štetnog sunčevog zračenja, UPF 50+, s naglaskom na dobru zaštitu od UVB zračenja.

Bovericin (BEA) je heksadepsipeptid kojeg tvore plijesni iz rodova Beauveria, Paeciomyces, Polyporus i veliki broj Fusarium vrsta. U ovom radu modficirina je metoda tankoslojne kromatografije po Logriecu (1998) za polukvantitativno određivanje BEA u kukuruzu i biosintezi plijesni. Prag detekcije metode je 2 mg/mL. U 30 ispitanih uzoraka kukuruza sakupljenih na području Varaždinske županije, primjenom TLC metode nije dokazan BEA. 7 sojeva plijesni F. verticillioides u biosintezi nije pokazalo sposobnost tvorbe BEA.

Antioksidacijska učinkovitost sastavnica sadržanih u biljkama i biljnim preparatima još je nedovoljno istražena. Stoga je važno testirati njihove antioksidacijske mogućnosti, u prvom redu kako bi se pronašli novi izvori prirodnih antioksidanasa. Cilj ovog rada bio je ispitati antioksidacijsku aktivnost fenolnih supstancija najčešće prisutnih u uzorcima hrvatskih propolisa, te samim ekstraktima propolisa koristeći metodu tankoslojne kromatografije – tzv. band blot test pomoću stabilnih slobodnih radikala 2, 2-difenil-1-pikril-hidrazil (DPPH˙) i 2, 2'-azino-bis(3-etilbenztiazolin-6-sulfonske kiseline) (ABTS• +). Uvedena je veličina antioksidacijska učinkovitost (nagib pravca ovisnosti apsorbancije – visine kromatografskog pika o primijenjenoj koncentraciji standardne otopine ili ekstrakta propolisa) DPPH. band blot test pokazao se kao brza, učinkovita i ekonomična metoda za određivanje antioksidacijske učinkovitosti, prikladna za procjenu velikog broja uzoraka. ABTS.+ band blot test nije se pokazao kao odgovarajuća metoda za ovu vrstu analiza.

Utvrđeno je postojanje kemijskih interakcija između acetilsalicilne kiseline i flavonoida.

Fenolne kiseline su, uz flavonoide, jedna od najpoznatijih i najviše istraživanih skupina biljnih polifenola. Njima je pripisan niz farmakoloških djelovanja – antimikrobno, antitumorsko i antioksidativno. Sastavni su dio niza biljnih preparata (npr. propolisa) te se u sklopu istih u vrijeme prehlade i gripe često koriste u kombinaciji s vitaminima i nesteroidnim protuupalnim lijekovima. U ovom radu korištena je metoda tankoslojne kromatografije (TLC) za ispitivanje kemijskih interakcija između fenolnih kiselina (kavena, ferulična, o-hidroksikumarinska, m-hidroksikumarinska, p-hidroksikumarinska, cimetna kiselina) i nesteroidnih protuupalnih lijekova (acetilsalicilna kiselina, paracetamol, ibuprofen, ketoprofen, diklofenak) te vitamina C i E. Za ispitivanje interakcija korištene su TLC silikagel 60 ploče 20 cm x 10 cm s fluorescentnim indikatorom (Merck) koje su nakon nanošenja uzoraka razvijane u staklenim kromatografskim komorama prethodno zasićenim pokretnom fazom kloroform:metanol:mravlja kiselina, 44:3, 5:2, 5 v/v. Sve standardne otopine pripremljene su u 96 % etanolu (Kemika), osim acetilsalicilne kiseline (vodeni standard). Ovisno o prethodno određenim RF vrijednostima ispitivanih supstancija, izabrano je mjesto nanošenja pojedine fenolne kiseline i lijeka na ploču. Nakon kromatografiranja i sprejanja s 1 % etanolnom otopinom AlCl3 sve supstancije su identificirane pod kratkovalnim (254 nm) i dugovalnim (366 nm) UV svjetlom. Izrazita vizualizacija nastalih kemijskih interakcija postiže se nanošenjem fenolnih kiselina u obliku linije, a otopina ispitivanih lijekova i vitamina u obliku točke (za nanošenje uzoraka korištena je Hamilton igla od 10 μ l). U slučaju pojave kemijske interakcije, linija ispitivane fenolne kiseline se deformira pod utjecajem određenog lijeka. Metoda tankoslojne kromatografije prikladna je metoda za utvrđivanje ovakve vrste interakcija, čime se djelomično može predvidjeti i ponašanje ispitivanih supstancija u ljudskom organizmu.

U ovom radu korištena je metoda tankoslojne kromatografije kako bismo utvrdili prisustvo mogućih kemijskih interakcija između flavonoida ili fenolnih kiselina i često korištenih nesteroidnih protuupalnih lijekova.

S obzirom na važnost biosinteze mikotoksina proučavaju se razni aspekti metabolizma plijesni prilikom njihova rasta na namirnicama. U ovom radu istraženi uvjeti biosinteze patulina i zearalenona tijekom rasta plijesni Penicillium expansum ZMPBF 565 u tekućem supstratu (sok jabuke) i Fusarium graminearum ZMPBF 1244 na čvrstom supstratu (kukuruzno zrno). Pokusi su provedeni s pomoću plijesni P.expansum ZMPBF 565 i F.graminearum ZMPBF 1244 u čistoj, odnosno u mješovitim kulturama s plijesnima Penicillium sp. ZMPBF 506, T.roseum ZMPBF 1226 i Fusarium sp. ZMPBF 1215. Istraživanja su provedena i u prisutnosti različitih koncentracija diklorvosa, pri različitim temperaturama uzgoja plijesni i vremenu inkubacije. Rast biomase istraživanih plijesni određivan je gravimetrijski u tekućem supstratu i mjerenjem sadržaja hitina, na čvrstom supstratu. Koncentracija patulina određivana je fluorodenzitometrijski, a zearalenona tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC) s C18 kolonom obrnute faze i fluorescentnim detektorom. Različite koncentracije diklorvosa inhibirale su rast plijesni i nakupljanje toksina u ovisnosti o temperaturi inkubacije i vremenu uzgoja.

Tankoslojnom kromatografijom validirane su analitičke metode za određivanje srodnih spojeva u tabletama kalijeva i natrijeva 2-(2, 6-diklorfenilamino)fenilacetata. Određeni su parametri: granica detekcije, koncentracijsko područje, osjetljivost, interferencija, stabilnost otopina, preciznost i specifičnost. Metode zadovoljavaju sve postavljene kriterije i smatraju se prikladnima za predviđenu buduću uporabu.

Tankoslojnom kromatografijom validirane su analitičke metode za određivanje srodnih spojeva u tabletama kalijeva i natrijeva 2-(2, 6- diklorfenilamino)fenilacetata. Određeni su parametri: granica detekcije, koncentracijsko područje, osjetljivost, interferencija, stabilnost otopina, preciznost, i specifičnost. Metode zadovoljavaju sve postavljene kriterije i smatraju se prikladnima za predviđenu buduću uporabu.

Definiranje utjecaja enoloških parametara na sastav hlapljivih komponenti je glavna tema ovog istraživanja. Kvantitativne i kvalitativne analize hlapljivih sastojaka trebale bi pomoći definirati potencijal arome i utjecaj vinifikcije na hlapljive spojeve sorti Plavac mali i Babić. Varijacije uvjeta maceracije su u njenom trajanju (kratke, srednja i duga), temperaturi (19°C, odnosno 25°C za Plavac i 23°C odnosno 29° za Babić), te inokulacijom kvasca kod sorte Plavac mali. Jabučno mliječna fermentacija je provedena sa selekcioniranim bakterijama i spontano, a dodatkom lisosima je spriječena njena provedba. Uspoređeni su i položaji Dingač i Postup, te kod Babića položaji Bucavac i Kremik sa položajima u primoštenskom zaleđu (Plošnjak, Jasenovik, Trovrh i Vadalj). Hlapljiv spojevi su određeni tehnikom plinske kromatografije i to metodom statičkog headspace uzorkovanja (SHS) i metodom pripreme uzorka mikroekstrakcijom na čvrstoj fazi (SPME). Provedba MLF je praćena tankoslojnom kromatografijom (TLC). Sastav hlapljivih komponenti značajno ovisi o korištenoj tehnologiji maceracije i o položaju kod obje sorte. Duga maceracija negativno utječe na koncentraciju i-amil-acetata, etil-oktanoata i etil-dekanoata, a pozitivno na koncentraciju 1-heksanola kod obje sorte. Meteorološki uvjeti utječu na sastav hlapljvih komponenti sorte Plavac mali. OAV (odour active volue) je istaknula etil-heksanoat kao najvažniji spoj arome kvantificiran HSS-GC metodom. Jabučno mliječnom fermentacijom (MLF) dolazi do povećanja koncentracije etil-laktata i etil-acetata. Koncentracija acetaldehida se smanjuje, a koncentracija diacetila je tijekom razgradnje jabučne kiseline u porastu, dok nakon toga dolazi do njenog opadanja. Lisozim je uspješno odgodio MLF za od oko 100 dana. Male razlike u koncentracijama hlapljivih spojeva su nađene između vina u kojima je MLF provedena selekcioniranom kulturom bakterija i onom gdje je provedena prirodnom mikroflorom.

Provedena je kvalitativna analiza iridoida u vrstama roda Plantago L. (Plantaginaceae) iz zapadnog dijela Hrvatske. Na uzorku vrste Plantago lanceolata L. razrađena je metoda micelarne elektrokinetičke kromatografije (MEKC) za odjeljivanje i određivanje aukubina i katalpola.

U ovom diplomskom radu praćen je put razvijanja 12 uzoraka benzodiazepina, tankoslojnom kromatografijom, na pločama koje sadrže aluminijev oksid i silikagel kao adsorbens, kao i na HPTLC pločama.

Ispitivani benzodiazepini su odijeljeni u 15 različitih kromatografskih razvijača na TLC pločama. Na temelju identifikacijskih karakteristika (Rf vrijednosti) primjenom tri numerička postupka odabrani su najprikladniji kromatografski razvijači.

Kromatografskom metodom tzv. "Slip Chromatography" ispitivane su kemijske između vitamina i lijekova. Ovaj postupak u tankoslojnoj kromatografiji danas se često koristi pri identifikaciji lijekova.

Svrha ovog rada je metodom tankoslojne kromatografije istražiti i pronaći najpogodniju pokretnu fazu pomoću koje će se 12 strukturno sličnih benzodiazepina odijeliti, tako da im RF vrijednosti budu po mogućnosti što različitije.

U ovom radu istraženo je kvantitativno određivanje smjese pesticida (atrazin, profam, klorprofam, diflubenzuron, (-cipermetrin i tetrametrin) u tlu. Metoda obuhvaća ultrazvučnu ekstrakciju pesticida acetonom, kromatografsko razdvajanje uzoraka i kvantifikaciju. Za izbor optimalnog sastava razvijača korištena je metoda Window dijagrama. Cilj postupka optimizacije je poboljšanje razdvajanja između svih sastojaka smjese. Taj cilj postignut je mijenjanjem sastava pokretne faze. Međutim, optimizacija može biti uspješna samo ako se izabere pravilna funkcija. U tankoslojnoj kromatografiji to je kriterij optimizacije koji vjerno prikazuje kvalitetu kromatograma. Pokazano je da rezultati procesa optimizacije ovise o izabranom kriteriju. Napravljena je usporedba četiriju različitih kriterija: minimalna razlika RF-vrijednosti ((RFmin), umnožak razlika RF-vrijednosti (R*), faktor separacije (S) i MRF funkcija (MRF). Bolji rezultati postignuti su kriterijima koji uzimaju u obzir sve mrlje i njihovu raspodjelu na kromatogramu. Postupak ekstrakcije optimiran je s obzirom na volumen otapala, trajanje ekstrakcije i broj koraka ekstrakcije. Ultrazvučna ekstrakcija uspoređena je s tradicionalnim metodama mućkanja u tikvici i Soxhlet ekstrakcije. Iskorištenja ekstrakcije određena su kvantitativnom tankoslojnom kromatografijom na pločama sa slojem C18. Ultrazvučna ekstrakcija odabranih pesticida acetonom daje zadovoljavajuća iskorištenja. Trajanje ekstrakcije i volumen potrošenog otapala znatno su manji u odnosu na mućkanje u tikvici i Soxhlet ekstrakciju. Postignuta iskorištenja ultrazvučne ekstrakcije pesticida iz tla su: 93,6(7,9 za klorprofam, 79,7(6,3 za profam, 103,5(2,8 za atrazin, 97,2(4,4 za (-cipermetrin, 83,4(4,2 za tetrametrin i 92,8(4,0 za diflubenzuron. Ključne riječi: herbicidi, insekticidi, tankoslojna kromatografija, kromatografija obrnutih faza, tlo, ultrazvučna ekstrakcija

Strukture kokaina i benzoil ekgonina sintetiziranih na našem fakultetu utvrđene su spektrofotometrijskim metodama ( UV, IR, NMR ). Identifikacija kokaina i benzoil-ekgonina provedena je tankosklojnom kromatografijom.

Odabrana je sinteza monoklortriazinskog reaktivnog plavog bojila koje je analogno C.I. Reactive Blue 5. Praćenje sinteze provedeno je tankoslojnom kromatografijom. Nađen je najpogodniji sistem otapala u kojem su uspješno razdvojene sve komponente (hidrolizirani i nehidrolizirani oblik bojila, intermedijeri i međuprodukti). Preparativnom kromatografijom izolirano je čisto reaktivno plavo bojilo i karakterizirano pomoću IR i UV-VIS spektara. Ustanovljen je ekonomski i ekološki najprihvatljiviji postupak priprave reaktivnog plavog bojila. Određena je koncentracija preostalog bojila u otpadnoj vodi.Proces koagulacije/flokulacije odabran je za obradu otpadne vode nakon sinteze, a na temelju literature odabran je komercijalni flokulant Levafloc R (Bayer). Iz otpadne vode gotovo je potpuno uklonjeno bojilo i preostali intermedijeri.

Zbog svoje toksičnosti i vrlo složenog kemijskog ponašanja, krom ima dokazano štetno djelovanje na organizam čovjeka te je zbog različite toksičnosti iona kroma potrebno pratiti prisutnost Cr(III) i Cr(VI) u bojjilu, kupki za bojadisanje, na obojadisanom tekstilnom matrijalu i u otpadnom vodama. Metoda tankoslojne kromatografije pokazala se pogodnom za selektivno određivanje Cr(III) i Cr(VI). Obzirom na različiti naboj iona kroma, kao stacionarna faza ispitivani su sorbensi s izraženim iono-izmjenjivačkim svojstvima. Variran je udio izmjenjivača u stacionarnoj fazi (w = 5-30%) gdje je kao sorbens korišten silikagel. Kao izmjenjivači korišteni su slabi kationski izmjenjivač Amberlyste A-21 i slabi anionski imjenjivač Amberlite CG-4BI. Kromatografske ploče rađene su ručno u laboratoriju a izmjenjivači su prethodno usitnjeni na veličinu čestica manju od 60 m. Osim ručno pripravljenih ploča, korištene su i industrijske ploče: celuloza impregnirana polietilen iminom, ploče kod kojih je sorbens smjesa silikagela i gipsa te HPTLC gotove ploče. Kao mobilna faza upotrebljeni su sustavi otapala koji s ionima Cr(III) i Cr(VI) tvore stabilne komplekse (EDTA; CN-, PO43-). U sustav otapala dodan je i acetatni pufer zbog održavanja povoljne pH vrijednosti. Identifikacija Cr(III) vršila se alizarinom s kojim daje žuto obojenje a Cr(VI) s difenilkarbazidom s kojim daje ljubičasto obojenje.