Search

Integrating the model of moral cognition and moral personality, Blasi developed a threecomponent model of moral action that includes moral self (salience of moral values), own responsibility (involvement of the moral self in decision-making) and self-consistency or moral integrity (decision- making in accordance with one's own moral values). Starting from this model, the aim of this research was to examine some psychometric features of the newly developed Moral Identity Questionnaire (MIQ). MIQ includes 63 short moral dilemmas that consist of two contrasted moral values (loyalty, freedom, concern for others, truth, respect, equality, responsibility) within the context of different complexity (light, medium, difficult) with regard to the outcome of the decision. The participant's task was to choose between two conflicted values and assess the degree of agreement with it. The study was conducted on a sample of 520 participants (388 women and 132 men), with an average age of 24.4 year (SD = 8.46). Three questionnaires were applied: MIQ, Questionnaire of Comparing Moral Values in Pairs (participants should choose the one value that is more important to him from each pair of the seven values) and Questionnaire of some sociodemographic data. Two parameters were proposed as measures of moral identity: the strength of assessment that reflects the degree internalization of moral values (moral self) and the number of choices that reflects the consistency in choosing moral values (moral integrity). Convergent and concurrent validity were checked in the preliminary analysis. Correlations between moral identity measures and scores on the pairwise comparison questionnaire indicate satisfactory convergent validity only for number of choices parameter. Regarding the concurrent validity, no differences were found in the parameters of moral identity between the groups of participants with different volunteering experience, but differences were obtained in the both parameters with regard to the religious status of the participants. Believers achieve higher scores in both parameters for the values of loyalty, freedom and respect, while non-believers achieve higher scores for the values of truth and concern for others. Finally, the moral identity measures showed insignificant or weak correlation within different contexts (value choices strongly influenced by situational factors), that do not support Blasi's starting point that moral identity is a stable aspect of the self.

Previous studies showed relations between results of the Cognitive Reflection Test (CRT) and utilitarian moral reasoning, but, there is not clear evidence does CRT results correlate with moral reasoning when it is measured by hypothetic scenarios (i.e. when there are no intuitive answers). The aim of this study was to test do people who prefer reflexive or reflective types of thinking (measured by CRT test) differ in moral reasoning when it` s assessed by hypothetic scenarios. We assumed that people who prefer the reflexive way of thinking would have a higher result on Test of moral reasoning because this sort of thinking is related to preferences for higher engagement in complex cognitive tasks (and which corresponds to arguments related to Kohlberg´s higher stages of moral development). In contrary, reflective types generally prefer a heuristic way of thinking so we assumed that persons who prefer this type of thinking would have lower results on Test of moral reasoning. In this study participated 442 subjects (279 males, 163 females ; age range 19 - 76 (M=34.52)). The task of subjects was to fill out online English versions of Moral reasoning test (Proroković, 2016) and expanded version of Cognitive Reflection Test (CRT) (Toplak, West, Stanovich, 2014). Two tests were applied through PsyToolkit software which collected the subject`s answer and time needed to answer (response time). Based on CRT result two groups of participants are formed: reflexive type (n=211 ; 5 of 7 correct answers) and reflective type (n=100 ; minimum 4 of 7 intuitive answers). The results showed that reflexive types had a higher level of moral reasoning (IMR) than reflective type (F(1, 309)=4.94 ; p=.027). These two types also differed in the perception of relevance arguments that reflect the six Kohlberg's stages of moral SOCIAL PSYCHOLOGY 180 development (F(1, 309)=19.30, p=.000), the reflective types all six arguments assessed as more relevant than reflexive types. The relevance of arguments linearly rises with stage increment (F(5, 305)=6.87, p=.009), which is expected. For reflexive type this rise is linear, however, for reflective type, it seems that exists two categories of argument´s relevancy, i.e. low relevant arguments (reflects first, second and fourth stages) and high relevant argument, which reflects third, fifth and sixth stages. These unusual results in the conventional stage are something specific related to the reflective group, i.e. they are driven by affect based on associations (social norms) rather than rules (laws). Finally, it seems that cognitive reflection types are related to moral reasoning even than when moral reasoning is measured by the instrument which doesn’t have the intuitive type of answers (like utilitarian dilemmas have).

The ''Spillover-Crossover model'' (Bakker & Demerouti, 2012) integrates two mechanisms of transfer of well-being. Spillover processes refer to the processes of intraindividual transfer of stress, affect, and energy from one domain to another domain in an individual's life. Crossover processes refer to processes of interindividual transmission of stress, affect, and energy. It is used in psychological research to investigate the impact of the work domain on the family domain and then the transfer of work-related emotions to other members of the household (especially the spouse). If work-family conflict could be viewed as the absence of work-family balance, which is defined as the ''accomplishment of role-related expectations that are negotiated and shared between an individual and his or her role-related partners in the work and family domains'' (Grzywacz & Carlson, 2007 ; p- 458), it is interesting to see the factors differentiating spouses who manage to achieve such balance or do not. The aim of this study was to determine personal, work, and family characteristics (shown in previous research as predictors of work-family conflict) which may distinguish spouses who both perceive either lower or higher levels of work-to-family conflict. The 350 couples participating in the study were full-time employed dual-earner spouses with at least one child living with them. They both filled the same set of self-assessment questionnaires, that is, they reported their age, education level, number and minimum age of children, total household income, their level of striving for achievement (through power and competition), perceived levels of work control and difficulty (workload), of social support at work and in the family from various sources (supervisor, colleagues, spouses, and other family members and close people), of the quality of family functioning (family competence and conflict), symptoms of stress experienced in the last six months and work-to-family conflict. They were categorized according to the median of the results on the six-item subscale measuring work-to-family conflict (Netemeyer, Boles, & McMurrian, 1996 ; Šimunić, Proroković, & Ivanov, 2014) and two groups of spouses were left in the further analyses: 1) those who both perceive lower levels of work-to-family conflict (N=104) and 2) those who both perceive higher levels of work-to-family conflict (N=117). Discriminant forward step-wise and canonical analysis with the categories of spouses as the dependent variable showed that the spouses with lower levels of work-to-family conflict, in comparison to those with higher levels of it, are more likely to have a lower household income, where the male spouse perceives less family conflict, has a lower workload, higher control at work, and less symptoms of stress and the female spouse is younger, has less workload and perceives higher levels of social support from their spouse and colleagues. Suggestion for future research would be to take into account more structural characteristics of the domains and more different personal traits, along with using more objective assessments, for instance, spouses assessing one another instead of only themselves.

Cilj ovog istraživanja je bio provjeriti odnos između nekih aspekata moralnog odlučivanja i triju faceta mračne trijade ličnosti (makijavelizam, narcizam i psihopatija) kod osoba koje se aktivno bave politikom i onih koji se politikom ne bave. U istraživanju je sudjelovalo 140 sudionika (76 političara i 64 ne-političara) oba spola u dobi od 24 do 65 godina. Od 76 političara na lokalnoj razini, koji su sudjelovali u ovom istraživanju, osmorici je to bio primarni posao u vrijeme istraživanja, a ostalima je bavljenje politikom bila dodatna aktivnost. Korišteni su sljedeći mjerni instrumenti: Upitnik mračne trijade ličnosti (Jones i Paulhus, 2012) i Test moralnog odlučivanja (Gregov i Tokić, 2018). Istraživanje je bilo anonimno i dobrovoljno, a provedeno je primjenom internetske verzije upitnika dostavljene na ciljane e-mail adrese. Rezultati istraživanja su pokazali da nema značajnih razlika u izraženosti pojedinih faceta mračne trijade između sudionika koji se aktivno bave politikom i onih koji se politikom ne bave. S druge strane, pokazalo se da političari imaju viši indeks moralnog odlučivanja (IMO -mjera izvedena iz više aspekata odlučivanja ; moralnosti odluka, sigurnosti u te odluke i pripadajuće faze moralnog rasuđivanja) u usporedbi s ne-političarima. Uzimajući u obzir cjelokupan uzorak, značajnim prediktorima indeksa moralnog odlučivanja pokazali su se dob (viši IMO kod pojedinaca starije dobi) te psihopatija i makijavelizam (viša razina psihopatije i makijavelizma je u relaciji s nižim IMO-om).

Profesionalni stres predstavlja jednu od najozbiljnijih profesionalnih opasnosti u industrijaliziranim zemljama. Prema transakcijskom pristupu, stres je rezultat interakcije karakteristika zaposlenika i organizacije unutar koje egzistira, a subjektivna percepcija stresa i kapaciteti suočavanja imaju značajnu ulogu u procesu stresa. Istraživači unutar ovog područja slažu se oko toga da su pomagačka zanimanja najviše izložena profesionalnom stresu. S obzirom na navedeno cilj ovog istraživanja bio je ispitati profesionalni stres i mentalno zdravlje kod medicinskih sestara. U istraživanju su sudjelovale 404 medicinske sestre. Od mjernih instrumenata korišteni su: Upitnik o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika, Skala percipiranog stresa, Upitnik mentalnog zdravlja (SF-26 – subskala mentalnog zdravlja) i Upitnik suočavanja sa stresom (COPE-skraćena verzija). Rezultati su pokazali da medicinske sestre koje rade u smjenama doživljavaju više stresa u odnosu na medicinske sestre koje imaju fiksno radno vrijeme. Također, one imaju veću subjektivnu procjenu stresa na radnom mjestu. Nadalje, kad je riječ o stupnju obrazovanja, rezultati su pokazali da medicinske sestre doživljavaju više stresa u odnosu na medicinske sestre koje su završile studij sestrinstva. Također, one češće koriste strategiju suočavanja usmjerenu na izbjegavanje nego što to rade medicinske sestre višeg stupnja obrazovanja. Nadalje, veće procjene stresa značajno su povezane sa slabijim mentalnim zdravljem. Kad je riječ o strategijama suočavanja, suočavanje usmjereno na problem povezano je s boljim mentalnim zdravljem, dok je izbjegavanje povezano sa slabijim mentalnim zdravljem. Značajnim prediktorima mentalnog zdravlja pokazala se strategija suočavanja usmjerena na izbjegavanje te percipirani stres. Zaključno valja istaknuti da je posao medicinskih sestra iznimno stresan te da kao takav narušava i mentalno zdravlje. S obzirom na ove spoznaje trebalo bi razviti programe zaštite mentalnog zdravlja medicinskih djelatnika.

In order to test concurrent validity of Test of Moral Reasoning, which is a relatively new instrument, we applied this test on prison sample of participants and compared their result with results of non-prisoner sample. The sample of prisoners included 98 participants (34 women), an average age of 40 years. Participants were categorized by the criminal act they committed-crime against health/life (n = 42) and crime against property (n = 56). Control sample included 222 participants equivalent in gender and level of education for which there was no evidence of criminal acts. All participants took Test of Moral Reasoning. We compared parameters of moral reasoning between prisoners and control sample (IMR-index of moral reasoning, rough measures of CO- conservative orientation and HO-humanistic orientation and six Kohlberg’s phases of moral reasoning). Results showed that group of prisoners had a lower level of IMR. Beside the second level of pre-conventional phase, which is characterized with a higher result of prisoner´s group, in all other phases control sample had higher results, except the first phase on which two samples did not differ. In accordance with changes in phases, the level of CO was lower and the level of HO was higher in the sample of prisoners. This result means that prisoners were more prone to justify the act of steal in moral dilemma based on which these parameters were calculated. Differences in parameters of moral reasoning between two groups of prisoners will be discussed. Obtained results support the validity of the Test of Moral Reasoning.

Razvoj moralnih kompetencija u pravilu je povezan sa stupnjem školovanja, međutim, postoje iznimke. Primjerice, kod studenata medicine utvrđeno je da zbog specifičnih sadržaja studija ponekad dolazi do stagnacije ili nazadovanja moralnog rasuđivanja u funkciji trajanja studija. Polazeći od činjenice da studij prava uključuje usvajanje normi, pravila i zakona, a kasnije pravna djelatnost poštivanje i primjenu tih istih pravila i zakona moglo bi se pretpostaviti da će moralno rasuđivanje studenata prava i pravnika biti vođeno prvenstveno pridržavanjem normi, a manje osnovnim moralnim načelima. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi da li usvajanje i primjena ovakvih znanja ograničava moralni razvoj studenata prava i pravnih djelatnika. U ispitivanju je sudjelovalo 137 zaposlenih djelatnika pravne struke i 200 studenata prava. Od djelatnika pravne struke (sudaca, odvjetnika i javnih bilježnika) su bila 53 muškarca prosječne dobi od 43 godine i 84 žene prosječne dobi od 40 godina. U uzorak su bili uključeni studenti treće, četvrte i pete godine prava u dobi od 21 do 23 godine, od čega je bilo 68 studenata i 132 studentice. Za utvrđivanje stupnja moralnog razvoja korišten je Test moralnog rasuđivanja (Proroković, 2016) iz kojeg se može izvući više parametara: stupanj moralnog razvoja, ideološka orijentacija i dominacija stava. Rezultati upućuju na viši stupanj moralnog razvoja kod pravnika nego kod studenata prava. Ako se uzme u obzir da je kod pravnika veći utjecaj stava na moralno rasuđivanje, koji inače smanjuje indeks moralnog rasuđivanja, ta je razlika u stupnju moralnog rasuđivanja između djelatnika pravne struke i studenata prava realno još i veća. Kod studenata indeks moralnog rasuđivanja raste s godinama studija, a kod pravnika on opada s godinama radnog staža, ali nakon 25 godina staža je uočen ponovni rast. Također, djelatnici pravne struke imaju više izraženu konzervativnu, a manje humanističku ideološku orijentaciju u odnosu na studente prava. Naposljetku, može se reći da je u osnovi razlika u razini moralnog suđenja kod pravnika s različitim radnim stažem upravo pridržavanje normi i zakona, što je imperativ njihove djelatnosti.

U dosadašnjim istraživanjima je dobiveno da je veća težnja k postignuću povezana s procjenama veće razine konflikta radne i obiteljske uloge, a i s nekim prediktorima veće razine ovog konflikta. Međutim, uglavnom nisu dobivene značajne razlike u konfliktu radne i obiteljske uloge s obzirom na spol, iako se pokazalo da muškarci imaju u prosjeku veću razinu težnje k postignuću od žena. Cilj ovog istraživanja je stoga bio ispitati razlike u konfliktu radne i obiteljske uloge te nekim karakteristikama radne i obiteljske uloge s obzirom na spol i razinu težnje k postignuću ispitanika. Pritom je ispitana i interakcija spola i razine težnje k postignuću. U istraživanju je sudjelovalo 913 zaposlenih muškaraca (N=462) i žena (N=451). Svi ispitanici su bili roditelji u braku s također zaposlenim supružnikom. Za svrhe ovog istraživanja ispitanici su kategorizirani u dvije kategorije prema razini težnje k postignuću izražene na Subskali za ispitivanje težnje k postignuću (uspjehu, natjecanju i moći) iz Skale konflikta rodnih uloga (O'Neil i sur., 1986). Uz navedenu mjeru su, uz pitanja o demografskim podatcima, korištene Skala konflikta radne i obiteljske uloge, Skala za ispitivanje socijalne podrške od obitelji i nadređenoga, Skala negativnih efekata organizacije radnog vremena, Skala psiholoških zahtjeva i kontrole posla i Skala kvalitete obiteljskog funkcioniranja. Nije nađena razlika u procjenama konflikata radne i obiteljske uloge s obzirom na spol, ali su utvrđene veće procjene konflikata, posebice ometajućeg utjecaja obitelji na posao, kod onih s većom težnjom k postignuću kod oba spola. Nepovoljnije procjene socijalne podrške na poslu i u obitelji i kvalitete obiteljskog funkcioniranja dobivene su kod onih s većom razinom težnje k postignuću. Nisu dobivene značajne interakcije spola i težnje k postignuću, no post-hoc analize pokazale su da se percepcija negativnijih efekata radnog vremena na izvanradni život kod muškaraca u odnosu na žene istakla samo kod veće razine težnje k postignuću, a procjena veće socijalne podrške od obitelji kod muškaraca je izražena samo kod onih s nižom razinom težnje k postignuću. Može se reći da uzimanje u obzir težnje k postignuću uz spol ispitanika doprinosi dosadašnjim saznanjima posebice kad se radi o prediktorima konflikta radne i obiteljske uloge.

The general aim of this study was to examine the contribution of perceived social support from family, the quality of family functioning, attitudes about marital roles, and striving for achievement to the perceived conflict between work and family roles by using a dyadic approach. Namely, the interaction of spouses’ perceptions was taken into account (actor and partner effects) in predicting work-to-family and family-to-work conflicts. This study was conducted on a sample of 176 employed married couples in the territory of central and western Herzegovina and central Dalmatia. Self- assessment questionnaires were used. In women, social support from family was a significant predictor for both examined types of work– family conflicts, and partner effects were greater than actor effects, especially for family-to-work conflict. Both partners’ striving for achievement was a positive predictor of family-to-work conflict in women, while there was only a contribution of the actor striving for achievement to both types of work–family conflict in men. In men, the only partner effect was obtained in the relationship between social support from family and family- to-work conflict. In general, the results indicated that the assessments of male spouses were more related to their wife’s work–family conflict than vice versa, and that these variables were more related to family-to-work conflict than to work-to-family conflict.

According to the most popular theory of moral development (Kohlberg's theory), moral development takes place in six phases which can be divided in a pre-conventional, conventional and post-conventional level. Among the moral development theories, the key concept is moral reasoning which Kohlberg defines as „the capacity to make decisions and judgments which are moral (i.e., based on internal principles) and to act in accordance with such judgments". In research to date, education has proved to be a significant predictor of moral reasoning. The aim of this study was to investigate differences in moral reasoning and Kohlberg's phases of moral development between Croatian adolescents with different levels of education. In Study 1 comparisons between the group of secondary school students aged 17-18 (N=192) and the group of university students aged 21-25 (N=383) were made. Study 2 included comparison between university students group (N=69) and non-students group (N=43) aged from 21 to 24 (these two groups did not differ in age). In both studies, the Croatian Test of Moral Reasoning by Proroković was applied. As a measure of moral reasoning, the Index of Moral Reasoning (IMR) was calculated. This measure has some advantages compared to other measures of moral reasoning, and includes individual assessments of deviations from the ‘optimal profile’. Results of Study 1. did not show differences in the IMR between secondary school students and university students. Both groups gave higher assessments to the arguments that correspond to higher phases of moral development. However, group differences were found for pre-conventional and conventional phases. As expected, secondary school students gave significantly higher assessments to the arguments that correspond to lower phases of moral development. Results of Study 2. showed that university students, in relation to non-students, have higher IMR. Respecting to phases of moral development, both groups of participants gave higher assessments to the arguments that correspond to the post-conventional phase. Consistent with expectations and previous findings, results of both studies did not confirm gender differences in moral reasoning.

Since shift work is considered as s risk factor for health problems due to the continuous desynchronization and resynchronization of circadian rhythms, the aim of this study was to determine whether shift work (and different length of this work) affects nonlinear aspects of cardiovascular dynamics in healthy shift workers. The study included 48 nurses divided in two groups (24 nurses in each) of equal age and length of service. One group worked in a three-shift rotation system and the other (control) worked only the day shift. On the basis of length of service, the groups were divided into three comparable subgroups with eight participants: 1–10, 11–20 and 21–30 years of service. Cardiac activity (R-R intervals) was monitored continuously during sleep using the Data Logging System. Results showed that shift workers with up to 10 years of service had higher values of correlation dimension than the equivalent group of day workers, but shift workers with more than 10 years of service had lower values of correlation dimension than comparable groups of day workers. All shift workers, regardless of length of service, had significantly higher indexes of determinism than day workers, but index of determinism slightly enlarge with increase of years of services. Generally, it seems that shift work has a negative impact on cardiovascular dynamics from very beginning, and nonlinear parameters of cardiovascular dynamics can be potential predictors of health problems in the future.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati neke karakteristike posla i simptome stresa kao prediktore percepcije kvalitete obiteljskog funkcioniranja kod zaposlenih bračnih partnera, uzimajući u obzir vlastite procjene i procjene partnera kao prediktore. Konkretnije, kao prediktori su ispitani simptomi stresa, psihološki zahtjevi posla (kontrola i težina posla), socijalna podrška na poslu (od nadređenog i od kolega) i percipirana razina konflikta zbog ometajućeg utjecaja rada na obitelj (konflikt rad-obitelj) u posljednjih 6 mjeseci. Navedene varijable ispitane su skalama samoprocjene koje su ispunjene od strane 330 bračnih partnera, zaposlenih roditelja. Provedene su četiri multiple regresijske analize, posebno za dvije komponente obiteljskog funkcioniranja (kompetencija obitelji i obiteljski konflikt) i za muškarce i žene. Kontrola posla supružnika se nije pokazala značajnim prediktorom u nijednom slučaju, dok je težina posla oba supružnika bila značajan prediktor (manja težina, manja kvaliteta obiteljskog funkcioniranja) u svim slučajevima osim kad se radilo o konfliktu u obitelji i težine posla procijenjenih od strane žena. Manji konflikt rad-obitelj i kod muškaraca i kod žena predviđali su manju razinu obiteljskog konflikta percipiran od strane muškaraca, te je manja razina konflikta rad-obitelj samo kod muškaraca predviđao manju razinu konflikta u obitelji koju percipiraju žene. Niža razina simptoma stresa kod muškaraca značajno je predviđala procjenu veće kvalitete obiteljskog funkcioniranja i kod muškaraca i kod žena, dok su simptomi stresa kod žena bili značajan prediktor samo u slučaju ženinih procjena kvalitete obiteljskog funkcioniranja. Na koncu, bolje procjene kvalitete obiteljskog funkcioniranja kod muškaraca bile su predviđene procjenama veće socijalne podrške od nadređenog na poslu muškarca, a njegova procjena obiteljskih konflikata bila je niža i što su više procjene socijalne podrške od njegovih kolega. Kod žena je percepcija bolje obiteljske kompetencije predviđena većim razinama socijalne podrške i od nadređenog i od kolega na svom poslu, a niže razine obiteljskog konflikta bile su predviđene samo većom podrškom njenih kolega. Može se reći da aspekti stresa na poslu obaju supružnika doprinose procjenama kvalitete obiteljskog funkcioniranja i kod muškaraca i kod žena.

Purpose According to the assumed importance of conflict resolution, moral reasoning, and beliefs in a just world for the jobs performed by legal professionals, the aim of this research was to examine the relationship of these variables on such professionals in Croatia. Design/Methodology A cross-sectional survey study was conducted on different types of legal professionals (notaries, lawyers, and judges) in Croatia. Participants (n = 185) filled in a questionnaire designed to measure conflict resolution styles, moral reasoning (indexes of moral reasoning and attitude dominance, humanistic and conservative orientations) and belief in a just world (BJW) (general-G and personal-P). Results One-way ANOVA revealed that judges preferred the withdrawing style in comparison to notaries, but no differences were found in other conflict resolution styles (forcing and joint problem solving), moral reasoning nor in the belief in just world. Backward regression analyses on different conflict resolution styles showed that female gender, higher index of attitude dominance and higher BJW-G were predictors of higher joint problem solving (18% of variance) and withdrawing (13%). Furthermore, higher BJW-P also predicted joint problem solving, while forcing (3%) was only predicted by a higher humanistic orientation. Limitations Enlarging the sample size would be desirable, as well as including some other possible predictors. Research/Practical Implications These results implicate that changes of some aspects of personal attitudes could modulate the type of conflict resolution individuals of different gender and professional role use. Originality/Value There is limited research in this area, especially when examining the relations of conflict resolution styles with moral reasoning on legal professionals.

Results of previous research suggesting work and family stressors as antecedents of work- family conflict are clear, but there are less clear results and a lack of research on the role of personal traits in the experience of work-family conflict, especially when taking into account the gender of the participants and the characteristics of their spouse. The aim of this study was to examine whether and how certain personal traits, i.e. attitudes about gender roles in marriage and striving for achievement, contribute to the explanation of conflicts between work and family roles, and what is their role within a model of work- family conflict antecedents on a sample of employed spouses in Croatia. In this context, the relationships between the mentioned personal traits, job characteristics (assessments of psychological requirements of the job and the negative effects of work-time) and family characteristics (traditionalism of marital roles and the quality of family functioning), social support at work and in the family from various sources (supervisor, colleagues, spouses, and other family members and close people), and conflict between work and family roles (work-to-family conflict and family-to-work conflict) especially for men and women and among spouses were examined. This a priori at least encourages the development of a model in which work-family conflict is explained by taking into account the dyadic interaction between spouses. The study was conducted on a total of 358 employed marital partners in Croatia who have at least one child in the household, using the research method of self-assessments. The participants were mostly from the Zadar County. There was a higher level of striving for achievement and traditional attitude about gender roles in marriage in men than in women. In general, the results show a higher workload in men and higher load in the family domain in women, which is in line with the traditional pattern of the division of gender roles. It can be concluded that traditionalism on gender roles in marriage and striving for achievement of spouses are a significant factor in the context of work- family conflict, with greater support for a complete mediation of social support at work and in the family, the psychological demands of work, and the quality of family functioning in the relationship of these individual characteristics and the (dis)agreement of the individual and spouse in these characteristics with perceptions of work-to-family and family- to-work conflict. The results also show that relatively more egalitarian women (such as the women in this sample) are more susceptible to the effects of their partners, especially when it comes to his attitude about gender roles in marriage.

Neki od stresora u radnom okolišu medicinskih sestara, koji mogu pogodovati pojavi mobinga, su stalna briga za pacijente, smjenski i timski rad, poslovi rizični za zdravlje i sl. Polazeći od ranijih istraživanja za očekivati je različite oblike mobinga na radnim mjestima medicinskih sestara, kao i primjenu različitih strategija suočavanja s ovim stresorom koje u dosadašnjim studijama nisu istraživane. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati vrste mobinga, kao i načine suočavanja s mobingom medicinskih sestara različite dobi i radnog iskustva. U istraživanju su sudjelovale medicinske sestre (N=171) zaposlene u Općoj bolnici u Zadru, Šibeniku i Kliničkom bolničkom centru Split. U svrhu ovog istraživanja konstruirani su upitnici za ispitivanje mobinga i načina suočavanja s mobingom koje su ispunjavale sudionice različite dobi i radnog staža. Dobiveni rezultati pokazali su 4- faktorsku strukturu upitnika mobinga koja je interpretirana kao napadi na radnu domenu, napadi na osobnost i ismijavanje, seksualna uznemiravanja i pokušaji izolacije. Faktorskom analizom upitnika suočavanja s mobingom dobivena su 4 faktora koji se odnose na suočavanje usmjereno na problem i emocije, traženje podrške kolega i obitelji. Sudionice s radnim stažom od 10 do 20 godina češće su doživljavale napade na radnu domenu i pokušaje izolacije od sudionica s kraćim i duljim radnim stažom. Strategija usmjerena na emocije predstavlja oblik suočavanja koji se podjednako primjenjuje neovisno o tome o kojoj se vrsti mobinga radi. Podrška obitelji se najčešće traži kada je riječ o napadu na radnu domenu, dok je podrška kolega značajno povezana sa seksualnim uznemiravanjem.

Rezultati dosadašnjih istraživanja u kojima se ispitivala dinamika psihomotornog sustava ukazuju na to da je ovaj sustav okarakteriziran istovremenom prisutnošću linearnih i nelinearnih promjena. Osnovna pretpostavka s kojom se krenulo u ovo istraživanje je da će grupe sudionika s različitom brzinom obavljanja zadatka, kao jednim od aspekata bazalne funkcionalne razine sustava, imati i različite obrasce promjena karakterističnih za dinamiku psihomotornog sustava. U ispitivanju je sudjelovalo 40 zdravih sudionica (bez kardiovaskularnih poremećaja), približno iste dobi (19 do 23 godina). Njihov zadatak je bio obavljanje različitih psihomotornih zadataka: jednostavan tapping zadatak, zadaci Fittsovog tappinga, repetitivni zadatak i zadaci izborne reakcije. Korišteni zadaci su se razlikovali ne samo po vrsti, već i po težini (zadaci Fittsovog tapping i zadaci izborne reakcije). Trajanje obavljanja zadataka bilo je prilagođeno broju jedinica vremenskih serija potrebnih za predviđene analize. Sudionice su bile podijeljene u dvije grupe i to na osnovi aritmetičke sredine intertap intervala za vrijeme obavljanja jednostavnog tapping zadatka. Tako su dobivene kategorije bržih i sporijih sudionica. Kako bi eventualne razlike u dinamici psihomotornog sustava bile što izraženije u svaku kategorije je ušlo po 15 sudionica. Rezultati su pokazali da se podjela sudionica na brže i sporije nije pokazala opravdanom. Naime, nije nađena razlika u brzini izvođenja niti jednog od ostalih zadataka korištenih u ovom istraživanju između dvije skupine sudionica. Dokaz da kategorizacija s obzirom na ovaj kriterij nije možda potpuno primjerena je i nepostojanje razlika u veličini niti jednog parametra linearne (snaga spektra na niskom i visokom frekvencijskom području, 1/f nagib) i nelinearne dinamike (korelacijska dimenzija i indeks determinizma) kod tzv. bržih i sporijih sudionica. Većina navedenih parametara su se pokazali osjetljivima na efekt težine zadatka.

S obzirom na činjenicu kako su na području Republike Hrvatske relativno rijetka istraživanja koja se bave ispitivanjem percipirane buduće zapošljivosti visokoobrazovanih mladih koji čine generaciju Z, cilj ovog istraživanja bio je ispitati percipiranu buduću zapošljivost mladih koji su studirali ili su završili studij (minimalno završene tri godine studija) u dobi između 21 i 30 godina. Konkretno, nastojalo se ispitati kakav posao visokoobrazovani pripradnici generacije Z u Hrvatskoj žele zbog čega je konstruiran mjerni instrument kako bi se ispitale preferencije budućeg posla. Ujedno je i jedan od istraživačkih problema bio provjeriti faktorsku strukturu i pouzdanost novog mjernog instrumenta. Također, nastojalo se utvrditi i razlikuju li se sudionici koji studiraju i koji su završili studij s obzirom na percipiranu buduću zapošljivost, opću samoefikasnost te intrinzične i ekstrinzične motive za odabir budućeg posla te ispitati relativan doprinos intrinzičnih i ekstrinzičnih motiva za izbor zaposlenja i samoefikasnosti u predikciji percipirane buduće zapošljivosti. Pored navedenog novokonstruiranog mjernog instrumenta, sudionici su ispunili i kratki upitnik demografskih podataka, Upitnik opće samoefikasnosti i Upitnik percipirane buduće zapošljivosti. Statističkom obradom podataka potvrđena je dvofaktorska struktura preferanih karakteristika budućeg posla (intrinzični i ekstrinzični motivi budućeg zaposlenja). Nadalje, utvrđeno je kako su sudionici koji su završili studij samoefikasniji od sudionika koji su u to vrijeme studirali te je utvrđeno kako je opća samoefikasnost pozitivan prediktor samopercipirane buduće zapošljivosti, dok intrinzični motivi za budući posao doprinose percepciji buduće zapošljivosti posredstvom opće samoefikasnosti. Considering the fact that there is a relatively limited amount of research in the area of the Republic of Croatia that focuses on examining the perceived future employability of highly educated young individuals belonging to Generation Z, the aim of this study was to investigate the perceived future employability of young people who have studied or completed their studies (at least three years of study) between the ages of 21 and 30. Specifically, the study sought to explore the type of job that highly educated members of Generation Z in Croatia desire, which is why a measurement instrument was constructed to assess job preferences. Additionally, one of the research objectives was to verify the factorial structure and reliability of the new measurement instrument. Furthermore, the study aimed to determine whether there are any differences between participants who are currently studying and those who have completed their studies in terms of perceived future employability, general self-efficacy, and intrinsic and extrinsic motivations for choosing a future career. It also aimed to examine the relative contributions of intrinsic and extrinsic motivations for employment choice, as well as self-efficacy, in predicting perceived future employability. In addition to the aforementioned newly constructed measurement instrument, participants completed a brief questionnaire on demographic information, a General Self-Efficacy Scale, and a Perceived Future Employability Scale. Statistical data analysis confirmed a two-factor structure of preferred job characteristics (intrinsic and extrinsic motivations for future employment). Furthermore, it was found that participants who had completed their studies demonstrated higher levels of self-efficacy compared to participants who were still studying at the time. The study also revealed that general self- efficacy is a positive predictor of self-perceived future employability, while intrinsic motivations for a future job contribute to the perception of future employability through general self-efficacy.

Građani RH se nalaze pri vrhu europske ljestvice po učestalosti nezaraznih kroničnih bolesti koje su izravna posljedica neaktivnog načina života. Zdravlje nije samo nedostatak fizičke i psihičke bolesti nego pretpostavlja i psihofizičko blagostanje. Vježbanje osim što je jedan od čimbenika koji je u funkciji prevencije fizičke i psihičke bolesti, unapređuje tjelesno zdravlje, povećava opće samopoštovanje i psihološku dobrobit.U skladu s navedenim cilj ovog istraživanja bio je ispitati postojanje razlika u percepciji kvalitete života, samoefikasnosti i zadovoljstva tjelesnim izgledom između muškaraca i žena različite životne dobi koji redovito vježbaju i onih koji ne vježbaju. U istraživanju koje je provedeno online sudjelovalo je 383 sudionika koji žive na području Republike Hrvatske od čega 290 žena i 92 muškarca u dobi od 20 do 80 godina. Samo istraživanje uključivalo je primjenu sljedećih mjernih instrumenata: Skalu opće samoefikasnosti (Schwarzer i sur., 1997), Skala za procjenu opće kvalitete života (WHOQOL-BREF), Upitnik zadovoljstva izgledom (Franzoi i Shields, 1984), te Upitnik o sociodemografskim karakteristikama sudionika. Analizom rezultata utvrđeno je da su osobe koje vježbaju zadovoljnije svojim tjelesnim izgledom (atraktivnost, kondicija, snaga/težina), imaju višu opću samoefikasnost te percipiraju svoj život kvalitetnije od osoba koje ne vježbaju. Muškarci su zadovoljniji fizičkom kondicijom od žena temaju veću opću samoefikasnost od žena, ali samo u kategoriji sudionika koji redovito vježbaju. Zadovoljstvo tjelesnim izgledom, a pogotovo dimenzija zadovoljstvo fizičkom kondicijom, direktno su pozitivno povezane s participacijom u vježbanju, a dijelom i preko samoefikasnosti i kvalitete života. The citizens of the Republic of Croatia are at the top of the European ranking in terms of the frequency of non-communicable chronic diseases that are a direct consequence of an inactive lifestyle. Health is not the absence of physical and mental illness, but also presupposes psychophysical well-being. In an online survey, 383 participans that live in teritory of Republic of Croatia took part, 290 women and 92 men between the ages of 20 and 80 participated. The research itself included the application of the following measuring instruments: the General Self-Efficacy Scale (Schwarzer et al., 1997), the Scale for the Assessment of the General Quality of Life (WHOQOL-BREF), the Appearance Satisfaction Questionnaire (Franzoi and Shields, 1984), and the Questionnaire on the Sociodemographic Characteristics of the Participants . Analysis of the results found that people who exercise are more satisfied with their physical appearance (attractiveness, fitness, strength/weight), have higher general self-efficacy and perceive their life as better than people who don't exercise. Men are more satisfied with their physical condition than women, they have higher general self-efficacy than women, but only in the category of participants who exercise regularly. Satisfaction with physical appearance, and especially the dimension of satisfaction with physical condition, are directly positively related to participation in exercise, and partly through self-efficacy and quality of life.

Organizacijska kultura je važan čimbenik za razumijevanje funkcioniranja radnih organizacija. Neke organizacijske kulture karakterizira veća distanca moći, manja sklonost preuzimanju rizika te sklonost održavanju statusa quo (statično-formalna), dok su druge usmjerene na odnose, povjerenje, otvorenost i autonomiju (dinamično-razvojna). Osnovni cilj ovog istraživanja bio je usporediti organizacijsku odanost i organizacijsku kulturu u privatnom i javnom sektoru kao i utvrditi koliko dimenzije organizacijske kulture doprinose objašnjenju organizacijske odanosti kod zaposlenika u privatnom i javnom sektoru. Uzorak ispitanika činilo je 245 žena i 200 muškaraca, od čega je 51,91% sudionika zaposleno u javnom, a 48,09% u privatnom sektoru. Raspon dobi ispitanika kretao se od 18 do 65 godina. U istraživanju su primijenjeni Upitnik organizacijske kulture (Ghosh i Srivastava, 2014), Upitnik organizacijske odanosti (Meyer i sur., 1993) te Upitnik sociodemografskih karakteristika. Rezultati istraživanja pokazali su da zaposleni u javnim organizacijama svoju organizacijsku kulturu više percipiraju kao statično-formalnu, a zaposleni u privatnim organizacijama kao dinamično-razvojnu. Nisu utvrđene statistički značajne razlike u afektivnoj i normativnoj odanosti između zaposlenih u privatnom i javnom sektoru, dok su zaposleni u javnom sektoru imali više razine instrumentalne odanosti u odnosu na zaposlene u privatnom sektoru. Kao značajni prediktori afektivne odanosti pokazali su se radni staž u organizaciji te dinamično-razvojna dimenzija organizacijske kulture. Sudionici koji duže rade u organizaciji i koji svoju organizacijsku kulturu percipiraju dinamično-razvojnom visoko su afektivno odani svojoj organizaciji. Veličina organizacije, radni staž u organizaciji te dinamično-razvojna dimenzija organizacijske kulture značajno su predviđali normativnu odanost. Sudionici koji duže rade, koji rade u manjim organizacijama te koji svoju organizacijsku kulturu percipiraju dinamično-razvojnom normativno su odaniji organizaciji. Spol, radni staž u organizaciji, sektor i statično-formalna dimenzija organizacijske kulture pokazali su se statistički značajnim prediktorima instrumentalne odanosti. Žene, zaposlenici koje dulje rade u javnom sektoru te koji svoju organizacijsku kulturu percipiraju statično-formalnom imaju visoku instrumentalnu odanost. Organisational culture is an important factor in understanding the functioning of work organisations. Some organisational cultures are characterised by high power distances, less risk taking and status quo tendency (static-formal), while others are oriented towards relationships, trust, openness and autonomy (dynamic-developmental). The aim of this research was to compare organisational commitment and organisational culture in private and public sector and to determine how the dimensions of organisational culture explain organisational commitment among employees in both sectors. The sample was 245 women and 200 men. 51.91% of them worked in the public sector, 48.09% in private. The age range was 18 to 65. The survey consisted of Organisational Culture Questionnaire (Ghosh and Srivastava, 2014), Organisational Commitment Questionnaire (Meyer et al, 1993) and Sociodemographic Characteristics Questionnaire. Results showed that employees in public organisations perceive their organisational culture as static-formal, while employees in private organisations perceive theirs as dynamic-developmental. No statistically significant differences were found in affective and normative commitment between both sectors, while the employees in the public sector had higher levels of continuance commitment compared to employees in the private sector. Significant predictors of affective commitment were the length of service and the dynamic-developmental dimension of organisational culture. People who have worked longer and who perceive their organisational culture as dynamic-developmental are highly affectively committed to their organisation. The size of the organisation, the length of service and dynamic-developmental dimension of organisational culture significantly predicted normative commitment. People who have worked longer in smaller organisations, who perceive their organisational culture as dynamic-developmental are normatively more committed to the organisation. Gender, length of service in the organisation, sector and static-formal dimension of organisational culture proved to be statistically significant predictors of continuance commitment. Women, employees who have worked longer in the public sector, and who perceive their organisational culture as static-formal, have high continuance commitment.

Ljudi procesiraju informacije na različite načine. Reflektivne su osobe sklone promišljanju i zbog toga sporije u donošenju odluka, dok impulzivne osobe donose brze odluke bez svjesnog truda i refleksije. Osobe impulzivnog kognitivnog stila uglavnom koriste brz i intuitivan Sustav 1, a one reflektivnog kontroliraniji Sustav 2. Reflektivnost se mjeri Testom kognitivne refleksije koji se sastoji od matematičkih zadataka koji poput mamca navode osobu na pogrešan odgovor. Pri rješavanju CRT-a reflektivni sudionici dulje razmišljaju o odgovoru i ulažu veći kognitivni napor koristeći Sustav 2, pa je u njihovom organizmu zastupljenija simpatička aktivnost koja se očituje u niskim frekvencijama srčanog varijabiliteta. Impulzivni sudionici pri rješavanju CRT-a nude intuitivan odgovor do kojeg dolaze bez mentalnog opterećenja automatskim Sustavom 1. Stoga je u njihovom organizmu zastupljeniji prasimpatikus koji se očituje u visokim frekvencijama srčanog varijabiliteta. Cilj je istraživanja bio ispitati karakteristike srčane aktivnosti, uspješnost i vrijeme rješavanja CRT-a te ih usporediti s rješavanjem matematičkih zadataka bez mamca. Sudionici su rješavali zadatke spojeni na EKG koji je bilježio njihovu srčanu aktivnost. Rezultati su pokazali da je kod rješavanja CRT-a sudionicima potrebno više vremena da dođu do točnog nego intuitivnog odgovora. Impulzivni sudionici zbog kognitivne su lijenosti dominantno koristili Sustav 1, čak i u slučajevima kada su zahtjevi situacije bili takvi da bi bilo optimalnije koristiti Sustav 2. Reflektivne osobe, pak, dominantno su koristile Sustav 2 te pristupale zadacima analitički i u situacijama kada nisu znali riješiti zadatak. Nadalje, pri rješavanju CRT-a i matematičko-logičkih zadataka bez mamca dominantno reflektivni i dominantno impulzivni sudionici nisu se razlikovali u parametrima srčane aktivnosti. People process information in different ways. Some are inclined to think and therefore slower in making decisions - reflexive, while others make quick decisions without conscious effort and reflection - they are impulsive. Reflexivity is measured by the Cognitive Reflection Test, which consists of mathematical tasks that, like a bait, lead a person to the wrong answer. When solving the CRT, reflexive participants think longer about the answer and make a greater cognitive effort using System 2, so sympathetic activity dominates in their organism, which is manifested in low frequencies of cardiac variability. Furthermore, considering that impulsive participants offer an intuitive answer without mental load on automatic System 1, parasympathetic system dominates their organism, whose effects are manifested in higher frequencies. Therefore, the aim of the research was to examine the characteristics of cardiac activity, success and time of solving CRT and compare them with solving mathematical problems without bait. The participants solved the tasks connected to an EKG that recorded their heart activity. The results showed that when solving the CRT, the participants needed more time to reach the correct answer than the intuitive answer. Due to cognitive laziness, impulsive participants dominantly used System 1, even in cases where the demands of the situation were such that it would be more optimal to use System 2. Reflective people, on the other hand, dominantly used System 2 and approached tasks analytically even in situations when they did not know how to solve the task. Furthermore, dominantly reflexive and dominantly impulsive participants did not differ in cardiac activity parameters when solving CRT and numerical tasks without bait.

Svaka akcija determinirana je očekivanjima ishoda ponašanja, percepcijom pojedinca da je istu sposoban započeti, ali i završiti te percepcijom da ima kontrolu nad ishodima do kojih će njezino poduzimanje dovesti. Trgovina kao vodeća gospodarska grana obuhvaća veliki broj zaposlenika u svom sektoru stoga je cilj istraživanja bio utvrditi razlikuju li se motivacijska snaga i druge odrednice motivacije u okviru teorije očekivanja, kao i lokus kontrole, kod različito samoefikasnih djelatnika u trgovini. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 218 djelatnika jednog trgovačkog lanca, pri čemu je 171 žena i 47 muškaraca. Prosječna dob ispitanika bila je 35.91 godina, prosječni radni staž bio je 12.9 godina, dok je prosječni radni staž u trenutnoj organizaciji 6.3 godine. Rezultati pokazuju da je motivacijska snaga za postizanje intrinzičnih ishoda i ishoda vezanih uz autonomiju veća u odnosu na motivacijsku snagu za postizanje ekstrinzičnih ishoda na tri razine percipirane samoefikasnosti. Osim toga, djelatnici s visokom percipiranom samoefikasnošću imaju značajno višu motivaciju za postizanjem svih vrsta ishoda u odnosu na djelatnike sa srednjom i niskom samoefikasnošću, kao i oni sa srednjom u odnosu na one s niskom. Nadalje su detaljnije ispitane komponente motivacijske snage. Djelatnici s visokom razinom percipirane samoefikasnosti imaju veća očekivanja da trud vodi dobroj izvedbi, kao i očekivanja da bivanje dobrim radnikom vodi određenim ishodima, u odnosu na druge dvije grupe. Kada je riječ o intrinzičnim ishodima, viša razina percipirane samoefikasnosti znači višu valenciju tih ishoda. Što se tiče ekstrinzičnih i ishoda vezanih uz autonomiju, djelatnici s niskom razinom percipirane samoefikasnosti daju značajno nižu valenciju ishodima u odnosu na one srednje i visoke razine percipirane samoefikasnosti. Konačno, utvrđeno je da se internalni radni lokus kontrole razlikuje među sve tri kategorije djelatnika pri čemu porastom razine percipirane samoefikasnosti raste i internalni lokus kontrole. Trade includes large number of employees in its sector, so the aim of this study was to determine whether motivational force and other determinants of motivation differ within the theory of expectations, as well as work locus of control, between retail store employees with different level of self-efficacy. A total of 218 employees of one retail chain participated in this research, of which 171 were women and 47 were men. Average age of the participants was 35.91 years, average length of service was 12.9 years, while average length of service in the current organization was 6.3 years. The results show that motivational force to achieve intrinsic and autonomy-related outcomes is higher than motivational force to achieve extrinsic outcomes at all three levels of perceived self-efficacy. Employees with high perceived self-efficacy have significantly higher motivation to achieve all types of outcomes compared to employees with medium and low self-efficacy, as well as those with medium versus those with low self-efficacy. Furthermore, components of motivational force were examined. Employees with high level of perceived self-efficacy have higher expectations that effort leads to good performance, as well as expectations that being a good worker leads to certain outcomes, compared to other two groups. When it comes to intrinsic outcomes, higher level of perceived self-efficacy means higher valence of those outcomes. In terms of extrinsic and autonomy-related outcomes, employees with low level of perceived self-efficacy give significantly lower valences to outcomes compared to those of medium and high levels of perceived self-efficacy. Finally, it was found that internal work locus of control differs between all three groups of employees, and as level of perceived self-efficacy increases, so does internal locus of control.

Vjerovanja u teorije zavjera jedno su od zanimljivijih područja u suvremenoj psihologiji. Određuju se kao laička vjerovanja o uzrocima nekih značajnih događaja od strane određenih pojedinaca koji to čine na tajan, nezakonit i zlonamjeran način. Međutim, unatoč popularnosti ovih vjerovanja i dalje nedostaju konzistentni nalazi koji objašnjavaju ovu ljudsku sklonost. Cilj ovog istraživanja bio je konstruirati mjerni instrument za ispitivanje vjerovanja u teorije zavjera te ispitati postoje li razlike u vjerovanju u različite teorije zavjera s obzirom na spol, stručnu spremu, političku orijentaciju i religioznost, kao i provjeriti hipotezu o monološkom sustavu vjerovanja. U istraživanju je sudjelovalo 519 ispitanika. Korištene su Skala političkog cinizma, Skala desne autoritarnosti (RWA), Skala vjerovanja u općenite teorije zavjera, Skala vjerovanja u konkretne teorije zavjera i Upitnik ličnosti (HEXACO-60). Rezultati su pokazali kako na ovom uzorku postoji opća karakteristika prema kojoj su neki pojedinci skloniji od drugih vjerovati u zavjere i to zato jer posjeduju monološki sustav vjerovanja. Ipak, neke individualne razlike postoje pa su u općenite teorije zavjera više vjerovali oni koji su bili manje educirani, religiozniji, politički desno orijentirani, politički ciničniji i kiničniji, podložniji autoritetu, otvoreniji ka iskustvu i manje savjesni. U konkretne teorije zavjera o vlastima u 90-tima više su vjerovali oni koji su manje religiozni, manje podložni autoritetu, politički lijevo orijentirani, politički kiničniji, otvoreniji ka iskustvu, emocionalniji i ekstravertiraniji. Drugoj vrsti konkretnih teorija zavjera, zavjerama o unutarnjim i vanjskim neprijateljima, skloniji su bili oni manje educirani, religiozniji, politički desno orijentirani, politički ciničniji i kiničniji te oni koji se više pokoravaju autoritetu.

U radnim organizacijama jako je vaţno motivirati nove i stare zaposlenike na prikladan način, međutim prilikom selekcije novih zaposlenika često se podliježe krivim pretpostavkama o tome što to motivira druge. U okviru vlastitih naivnih teorija ljudi često imaju tendenciju misliti da su drugi ljudi više ekstrinzično motivirani od njih samih, taj. skloni su ekstrinzičnomotivacijskoj pristranosti. Takav fenomen je čest u radnom okruženju, a nisu točno utvrđeni njegovi uzroci, kao ni njegov odnos sa drugim, za samu pristranost, potencijalno značajnim konstruktima. Stoga je i cilj ovog istraživanja ispitati odnos ekstrinzično-motivacijske pristranosti i nekih drugih konstrukta i karakteristka kao što su spol sudionika, njihova pozicija na poslu, te motivacijska orijentacija i lokus kontrole. U provedenom istraživanju sudjelovala su 143 radnika iz različitih struka, od čega je bilo 55 muškaraca i 88 žena, u rasponu dobi 22-62 godine. 53 sudionika su bili rukovoditelji u radnim organizacijama, a 90 sudionika su bili radnici, ali bez rukovodeće funkcije, radnog staža od 0 do 41 godine. Ispitivanje je provedeno online upitnikom, koji je uz ispitivanje sociodemografskih varijabli uključivao i Upitnik radnih preferencija (Amablie 1990) za ispitivanje motivacijske orijentacije sudionika, Spectorovu skalu radnog lokusa kontrole, i adaptiranu Skalu za ispitivanje ekstrinzično motivacijske pristranosti (Heath, 1999). Analizom rezultata potvrđena je ekstrinzično-motivacijska pristranost sudionika ovog istraživanja. S obzirom na karakteristike procjenjivača, utvrđeno je da su dominantno intrinzično motivacijski orijentirani sudionici skloni motivacijskoj pristranosti za razliku od ekstrinzično motivacijski orijentiranih sudionika. Također je utvrđeno da su sudionici s internalnim lokusom kontrole skloni ekstrinzično motivacijskoj pristranost, ali ne i sudionici s eksternalnim lokusom kontrole. For a successful agency of every work organization it is essential to motivate current and new employees in the right way. However, people, especially managers, have a tendency to misinterpret what motivates others due to their own naive theories of motivation that are often not correct because they are making them think that others are more extrinsically motivated then themselves. Such a mindset can lead to a bias, more precisely an extrinsic incentives bias. Such phenomenon is very common in work organizations, but its causes are not yet defined, nor the exact conditions in which it occurs. So the aim of this research is to examine the relation between extrinsic-incentives bias and some other variables that can potentially be relevant for the cause of the extrinsic-incentives bias, such as the sex of participants, their work position, motivational orientation and locus of control. In this research there were 143 participants, of which were 55 males and 88 females, age of 22-62. 53 of them were managers and 90 of them were employees. Their length of service varied from 0-41 years. The research was conducted through an online survey that, apart from some sociodemographic questions contained A Work Preference Inventory (Amabile, 1990) for the examination of motivational orientation, Spector's Scale of Work Locus of Control and Heath's (1990) adapted Scale for examining extrinsic-incentives bias. Results confirmed the existence of extrinsic incentives bias in work environment. Considering the characteristics of the observer, it has been established that the more intrinsically motivated participants were more biased then the extrinsically motivated participants. Also, it has been established that the participants with internal locus of control were biased in a difference to the participants with external locus of control.

Organizacijska pravednost pokazala se jednim od ključnih konstrukata za razumijevanje poslovnog ponašanja. Štoviše, neki stručnjaci tvrde kako je organizacijska pravednost ključ uspješnog vođenja organizacije (Sareshkeh, Ghaziani i Tayebi, 2012). Iako je tema organizacijske pravednosti popularna u područjima organizacijske psihologije, marketinga i menagementa, sportski psiholozi su izrazili potrebu za istraživanjem uloge organizacijske pravednosti u sportu (DeBacker i sur., 2011; Kim i Andrew, 2012; Nikbin i sur., 2014; Whisenant, 2005). Rezultati istraživanja posljednja dva desetljeća upućuju na to da percepcija pravednosti, pogotovo u timskim sportovima, utječe pozitivno na stavove i ponašanja sportaša, zajedništvo tima i odanost klubu (DeBacker i sur., 2011; Jordan, Gillentine i Hunt, 2004; Kerwin, Jordan i Turner, 2014; Mahony i sur., 2006; Whisenant, 2005). Cilj je ovog istraživanja bio otkriti odnose između organizacijske pravednosti trenera i kluba te odanosti organizaciji kod profesionalnih nogometaša. Također se provjerila medijacijska uloga zadovoljstva poslom u tom odnosu. U istraživanju je sudjelovalo 114 nogometaša starosti od 17 do 39 godina. Primijenjeni su Upitnik pravednosti u organizacijskom kontekstu autora Jakopec i Sušanj (2014), Skale afektivne, instrumentalne i normativne odanosti (Meyer i sur., 1993), koju je na hrvatski jezik prevela Maslić Seršić (1999) te Indeks zadovoljstva poslom (Brayfield i Rothe, 1951). Rezultati ukazuju na umjerenu pozitivnu vezu distribucijske, proceduralne i interakcijske pravednosti, afektivne, normativne i instrumentalne odanosti te zadovoljstva poslom kod profesionalnih nogometaša. Tehnikom linearnog strukturalnog modeliranja utvrđeno je pristajanje modela djelomične medijacije. Veća pravednost trenera i uprave doprinose većem zadovoljstvu poslom i odanosti organizaciji. Također, nogometaši koji su zadovoljniji poslom ujedno su i odaniji organizaciji. Organizational justice has proven to be one of the key constructs for understanding organizational behavior. Moreover, some experts argue that organizational justice is the key to successful organization management (Sareshkeh, Ghaziani, & Tayebi, 2012). Although the topic of organizational justice is popular in the fields of organizational psychology, marketing, and management, sports psychologists have expressed a need to explore the role of organizational justice in sports (DeBacker et al., 2011; Kim and Andrew, 2012; Nikbin et al., 2014; Whisenant, 2005). Research conducted over the last two decades suggests that the perception of fairness, especially in team sports, has a positive effect on athletes ’attitudes and behaviors, team togetherness, and loyalty to the club (DeBacker et al., 2011; Jordan, Gillentine, & Hunt, 2004; Kerwin, Jordan, et al. Turner, 2014; Mahony et al., 2006; Whisenant, 2005). The aim of this research is to reveal the relationship between the organizational justice of coaches and club menagement and commitment to the organization among professional footballers. The mediating role of job satisfaction in this relationship was also examined. The study involved 114 football players aged 17 to 39. The Justice Questionnaire in the Organizational Context of Jakopec and Sušanj (2014), Scales of Affective, Instrumental and Normative Loyalty (Meyer et al., 1993), translated into Croatian by Maslić Seršić (1999) and the Job Satisfaction Index (Brayfield and Rothe, 1951) were applied. The results indicate a moderately positive relationship between distributive, procedural and interactional justice, affective, normative and instrumental commitment, and job satisfaction among professional footballers. Better model fit of the partial mediation model was determined by a linear structural modeling technique. Greater perception of coaches and management justice contribute to greater job satisfaction and commitment to the organization. In addition to this, footballers who are more satisfied with their work are also more commited to the organization.

Društvene mreže, pogotovo Instagram, su pokrile svaki aspekt našeg života te tako postale važan segment bavljenja fitness-om. Cilj provedenog istraživanja je bio ispitati osobine ličnosti i vrijednosti pratitelja fitness sadržaja na Instagram-u. U istraživanju je sudjelovalo 179 sudionika razliĉitih demografskih obilježja, kojima je svima zajedničko praćenje fitness sadržaja na Instagram-u. Sudionici su bili podijeljeni u 4 kategorije Instagram korisnika s obzirom na omjer broja pratitelja i profila koje prate na Instagram-u, te ukupan brojkontakata: Utjecatelji, Pratitelji, Nedefinirani i Angažirani. Ispitivanje je provedeno putem online anketa objavljenih na društvenim mrežama. Za prikupljanje podataka korišteni su:demografski upitnik, HEXACO-PI-(R)-60 i Schwartzov upitnik vrijednosti. Utvrđene su značajne razlike u osobinama ličnosti i vrijednostima između 4 kategorije Instagram korisnika. Utjecatelji i Angažirani su ekstrovertiraniji od preostale dvije kategorije sudionika, a međusobno se razlikuju po razini savjesnosti, odnosno Utjecatelji postižu više rezultate na dimenziji savjesnosti i to prvenstveno na subdimenziji razboritosti od Angaţiranih. Što se tiče sustava vrijednosti, sudionici većinu vrijednosti smatraju vrlo važnima osim dvije vrijednosti: Moć i Tradicija za koje smatraju da su važne, ali ne toliko koliko i ostale vrijednosti. Upravo su na tim vrijednostima, između ostalog, utvrđene razlike između ispitivanih kategorija ispitanika. Tako je Utjecateljima i Angažiranima važnija Moć nego Pratiteljima, a Angažiranima je također važnija Tradicija i Konformizam nego Pratiteljima. Isto tako je Angažiranima važnija Dobrohotnost nego Utjecateljima. Naposljetku, Pratiteljima je važniji Hedonizam nego Nedefiniranima. Social networks, especially Instagram, have covered every aspect of our lives, making them an important segment of fitness. The aim of research was to examine the traits and values of users who follow fitness content on Instagram. The study involved 179 participants of different demographics, all following fitness content on Instagram. Participants were divided into 4 categories of Instagram users by the ratio of the number of followers and profiles they follow on Instagram: Influencers, Followers; Undefined and Engaged. The survey was conducted through online surveys distributed on social networks. A demographic questionnaire, HEXACO-PI- (R) -60 and the Schwartz values questionnaire were used to collect the data. Influencers and Engaged are more extroverted than the other two categories of participants, and they differ in their level of conscientiousness, specifically, Influencers score higher than Engaged on the conscientiousness dimension, primarily on the subdimension of discernment. With regard to the value system, the participants consider most values very important except for two values: Power and Tradition, which they consider to be important, but not as much as other values. It was exactly these values, among other things, that differiate the examined categories of participants. Thus, Power is more important to Influencers and Engaged than to Followers, and Tradition and Conformism are more important to Engaged than to Followers. Also Kindness is more important to Engaged than to Influencers. Finally, Hedonism is more important to Followers than to the Undefined.

Karakteristike i percepcije životnih uloga kod majki djece s teškoćama u razvoju nedovoljno su istraženo područje, naročito u Hrvatskoj. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati obilježja njihovih životnih uloga, s posebnim naglaskom na provjeravanju razlika između majki djece s teškoćama u razvoju (N=97) i majki djece tipičnog razvoja (N=99) u salijentnosti i zadovoljstvu životnim ulogama, roditeljskoj samoefikasnosti, težnji ka postignuću i žaljenjem za propuštenim prilikama vezanim uz radnu domenu. Uz to su provjereni doprinosi salijentnosti životnih uloga, težnje ka postignuću, roditeljske samoefikasnosti, zadovoljstva ulogom majke i radnom ulogom u objašnjenju zadovoljstva životom i žaljenja za propuštenim prilikama vezanim uz posao. U tu svrhu korišteni su: Upitnik sociodemografskih karakteristika i karakteristika djeteta, modificirana verzija Supitnika salijentnosti uloga, Skala zadovoljstva životom, ulogom majke i radnom ulogom, modificirana verzija Skale težnje ka postignuću, modificirana verzija Skale žaljenja i Skala roditeljske samoefikasnosti. Majkama djece s teškoćama u razvoju manje je salijentna radna uloga te uloga korisnice slobodnog vremena, te im je niža težnja ka postignuću nego majkama iz kontrolne skupine. Osim toga, one pokazuju i nižu roditeljsku samoefikasnost i niže zadovoljstvo ulogom majke, ali i niže zadovoljstvo životom i manje žaljenja za propuštenim prilikama vezanim uz posao od ekvivalentne skupine majki čija djeca nemaju teškoće u razvoju. Kod obje skupine majki potvrđena je hipoteza prelijevanja, odnosno utvrđena je pozitivna povezanost zadovoljstva ulogom majke i radnom ulogom sa zadovoljstvom životom. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazali su kako su značajni pozitivni prediktori zadovoljstva životom materijalni status, salijentnost uloge korisnice slobodnog vremena te zadovoljstvo radnom ulogom i ulogom majke. Značajni pozitivni prediktori žaljenja za propuštenim prilikama su težnja ka postignuću i salijentnost radne uloge, dok je zadovoljstvo poslom značajan negativni prediktor. Characteristics and perceptions of life roles of mothers of children with disabilities are an underresearched topic, especially in Croatia. The aim of this study was to examine the features of their life roles with a special emphasis on investigating the differences in life roles saliences and satisfaction, parental self-efficacy, achievement aspiration and regret about missed work opportunities between mothers of children with disabilities (N=97) and mothers of typically developed children (N=99). Furthermore, the contribution of life role salience, achievement aspiration, parental self-efficacy, mother and work role satisfaction in explaining life satisfaction and regret about missed work opportunities was investigated. For this purpose, the following instruments were used: Sociodemographic and child's characteristics questionnaire, the modified version of Role salience inventory, Life satisfaction, Mother and Work role satisfaction questionnaires, the modified version of Achievement aspiration scale, modified version of Regret scale and Parental self-efficacy scale. Mothers of children with disabilities showed less salient work and leisure roles, lower achievement aspiration, parental self-efficacy and mother role satisfaction as well as lower life satisfaction and less regret about missed opportunities related to work. In both groups, support for the spillover hypothesis was found: mother and work role satisfaction were positively related to overall life satisfaction. Results of hierarchical regression analyses showed that financial status, leisure role salience, work and mother role satisfaction are significant positive predictors of life satisfaction. Furthermore, achievement aspiration and work role salience were shown to be negative predictors of regret about missed work opportunities, whereas job satisfaction positively contributed to regret about missed work opportunities.

Moralno rasuđivanje se odnosi na proces rasuđivanja u dvojbenim situacijama koje uključuju složene odnose u kojima pojedinac donosi moralnu odluku, poduzima neku radnju u određenom kontekstu i s određenim motivom, a usmjerenu na pojedinca ili druge uz određene posljedice, pozitivne ili negativne. Moralno odlučivanje je složeni, dinamički proces koji uključuje prosuđivanje o različitim mogućnostima djelovanja, te izbor određenog djelovanja, odnosno donošenje odluke o izboru istog. Budući da su neka istraživanja potvrdila pozitivan utjecaj obrazovanja, odnosno pohađanja fakulteta na moralni razvoji, ali isto tako i da taj efekt nije jednak za sva studijska usmjerenja, cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlikuju li se studenti/ice različitih godina studija prava u moralnom rasuđivanju i moralnom odlučivanju. Pri tome se na uzorku od 244 studenta pravnog fakulteta (38 % muškaraca i 62% žena, između 18 i 33 godina starosti) primijenio Test moralnog rasuđivanja i Test moralnog odlučivanja. Rezultati su pokazali da ne postoji efekt godine studija ni na moralno rasuđivanje ni na moralno odlučivanje. Razlika između muškaraca i žena utvrđena je samo za neke od parametara moralnog rasuđivanja i moralnog odlučivanja. Također, utvrđeno je da su samo neki od parametara moralnog rasuđivanja i moralnog odlučivanja u međusobnim korelacija, koje pak, nisu snažno pozitivne kao što se očekivalo. Moral reasoning refers to the process of reasoning in dubious situations involving complex relations in which an individual makes a moral decision, takes action in a certain context and with a certain motive, focused on the individual or others with certain consequences, positive or negative. Moral decision-making is a complex, dynamic, sequential process of thinking and judgment that ultimately ends with making a decision as a result of choosing between several possible directions of action oriented towards achieving a particular goal. Since some studies have confirmed the positive influence of education, i.e. the attendance of faculties on moral development, but also that this effect is not the same for all study orientations, the aim of this study was to examine whether law students on different years of study differ in moral judgment and moral decision-making as well as gender effect. On a sample of 244 students of law faculty (38% of men and 62% of women, aged 18-33) Moral Decision-Making Test and Moral judgement test were aplied. The results have shown that there is no effect of the age of study either on moral judgment or moral decision-making. The difference between men and women is found only for some of the parameters of moral reasoning and moral decisionmaking. It has also been found that only some of the parameters of moral reasoning and moral decision-making are correalated, however, not as strong as they were expected.

Političari imaju veliku ulogu u zbivanjima u svijetu, a njihove su odluke od izuzetnog značaja i odražavaju se na živote stanovnika države u kojoj rade, a nerijetko i šire, stoga ne iznenađuju očekivanja ljudi da bi oni u moralnom smislu trebali biti uzor. Usprkos očekivanjima, barem kad je riječ o RH, statistike pokazuju sve veću korumpiranost u državi i nezadovoljstvo građana koji krive političare za takvu situaciju. Upravo stoga ciljana populacija u ovom istraživanju su bili političari, a cilj istraživanja bio je provjeriti odnos mračne trijade ličnosti (makijavelizam, narcizam i psihopatija), ideološke orijentacije i moralnog odlučivanja kod političara i ne-političara. U istraživanju je sudjelovalo 140 sudionika (76 političara i 64 ne-političara) u dobi od 24 do 65 godina. Istraživanje je provedeno krajem 2017. i početkom 2018. godine i to tako da je na mail adrese ljudi koji se aktivno bave politikom upućena zamolba za sudjelovanje i odgovarajuća web adresa na kojoj se nalaze istraživački materijali a koji su uključivali: Upitnik općih podataka, Upitnik mračne trijade ličnosti (Jones i Paulhus, 2012), Upitnik generalnih ideoloških orijentacija (Proroković, 2016), te Test moralnog odlučivanja (Gregov i Tokić, 2017). Nakon što su prikupljeni podaci na uzorku političara istraživanje je provedeno na po relevantnim sociodemografskim karakteristikama sličnom uzorku pojedinaca koji se politikom ne bave. Za razliku od većine dosadašnjih istraživanja dobiveni rezultati ne pokazuju da se pojedinci koji se bave politikom ističu po bilo kojoj osobini ličnosti koja je uključena u mračnu trijadu u odnosu na uzorak pojedinaca koji se ne bave politikom. Što se tiče ideološke orijentacije političari su više lijevo orijentirani kada je u pitanju socijalna domena ideološke orijentacije, ali se stav po pitanju gospodarske domene ideološke orijentacije ne razlikuje od onog od ne-političara. Političari, također, postižu značajno viši indeks moralnog odlučivanja od ne-političara. Općenito govoreći, pojedinci koji imaju izraženije rezultate na facetama mračne trijade više su desno orijentirani i postižu niži indeks moralnog odlučivanja. Pojedinci koji su više lijevo orijentirani pokazuju viši indeks moralnog odlučivanja od onih koji su desno orijentirani. Naposljetku, hijerarhijskom regresijskom analizom izdvojena su tri značajna prediktora moralnog odlučivanja, a to su dob, makijavelizam i subklinička psihopatija. Naime, stariji pojedinci i oni koji imaju niže rezultate na skali subkliničke psihopatije i makijavelizma pokazuju viši indeks moralnog odlučivanja. Politicians play a big part in world affairs, and their decisions are of the high importance and reflect on the lives of the people of the state in which they work, and often and wider, so it is not surprising that politicians are expected to be a model in a moral sense. Despite expectations, at least as far as the Republic of Croatia is concerned, statistics show a growing corruption in the state and the dissatisfaction of citizens who blame politicians for such a situation. That is why the target population in this research were politicians, and the aim of the research was to verify the relationship between the dark triad personality (macchiavelianism, narcissism and psychopathy), ideological orientation and moral decision-making in politicians and non-politicians. The study was attended by 140 participants (76 politicians and 64 non-politicians) at the age of 24 to 65. The research was carried out at the end of 2017 and early 2018, so people actively involved in politics were asked to participate by email that include appropriate web address containing research materials that included: General Data Questionnaire, Questionnaire of the Dark (Jones and Paulhus, 2012), Questionnaire of General Ideological Orientations (Proroković, 2016), and the Test of Moral Decision-Making (Gregov and Tokić, 2017). After collecting data on a sample of politicians, research was conducted on similar sample of individuals (by relevant sociodemographic characteristics) who do not deal with politics. Unlike most studies so far, the results obtained do not show that politicians point out any personality trait involved in the dark triad in relation to a sample of non-politicians. As far as ideological orientation is concerned, politicians are more left-oriented when it comes to the social domain of ideological orientation, but the attitude on the economic domain of ideological orientation is not different from that of non-politicians. Politicians also achieve a significantly higher index of moral decision-making than non-politicians. In general, individuals who have higher results on the faces of the dark triad are also more right-oriented and achieve a lower moral-decision making index. Individuals who are more left-oriented show a higher index of moral decision-making than those who are more rightoriented. Finally, hierarchical regression analysis has distinguished three significant predictors of moral decision-making, which is age, macchiavelianism and subclinical psychopathy. Namely, older individuals and those who have lower scores on the scale of subclinical psychopathy and macchiavelianism show a higher index of moral decisionmaking.

Teorije zavjera su jedno od zanimljivijih tema u suvremenoj psihologiji i kao takve privukle su pažnju mnogih istražitelja. Definiraju se kao laička vjerovanja o uzrocima nekih značajnih događaja od strane određenih pojedinaca koji to čine na tajan, nezakonit i zlonamjeran način. Unatoč njihovoj popularnosti ipak manjka značajnih i konzistentnih nalaza koji objašnjavaju ovu ljudsku sklonost. Cilj ovog istraživanja bio je konstruirati mjerni instrument za ispitivanje vjerovanja u teorije zavjera, ispitati postoje li razlike u vjerovanju u teorije zavjera s obzirom na spol, stručnu spremu, političku orijentaciju i religioznost, provjeriti hipotezu o monološkom sustavu vjerovanja te utvrditi koliko i kako se vjerovanje u teorije zavjere može objasniti na temelju političkog cinizma, kinizma, autoritarnosti i osnovnih dimenzija ličnosti. U istraživanju je sudjelovalo 519 ispitanika. Korištene su Skala političkog cinizma, Skala desne autoritarnosti (RWA), Skala vjerovanja u općenite teorije zavjera, Skala vjerovanja u konkretne teorije zavjera i Upitnik ličnosti (HEXACO-60). Rezultati su pokazali kako na hrvatskom uzorku postoji generalna karakteristika prema kojoj su neki ljudi skloniji vjerovati u zavjere od drugih jer posjeduju monološki sustav vjerovanja. Ipak, neke individualne razlike postoje pa su u općenite teorije zavjera više vjerovali oni manje educirani, religiozniji, politički desno orijentirani, politički ciničniji i kiničniji, podložniji autoritetu, otvoreniji ka iskustvu i manje savjesni. U konkretne teorije zavjera o vlastima u 90-tima više su vjerovali oni koji su manje religiozni, manje podložni autoritetu, politički lijevo orijentirani, politički kiničniji, otvoreniji ka iskustvu, emocionalniji i ekstravertiraniji. Drugoj vrsti konkretnih teorija zavjera, zavjerama o unutarnjim i vanjskim neprijateljima, skloniji su bili oni manje educirani, religiozniji, politički desno orijentirani, politički ciničniji i kiničniji te oni koji se više pokoravaju autoritetu. Također, konstruirana je Skala vjerovanja u općenite teorije zavjera. The conspiracy theories are one of the most interesting topics in contemporary psychology and they have attracted the attention of many researchers. They are defined as secular beliefs about the causes of some significant events by certain individuals who do it in a mysterious, unlawful and malicious manner. However, despite their popularity, there are not enough significant and consistent findings that explain this human tendency. The purpose of this research was to construct a measuring instrument for the belief in the conspiracy theories, to examine whether there are differences in belief in conspiracy theories regarding gender, education, political orientation and religiosity, to check reliability of the hypothesis about the monological belief system and to determine how belief in conspiracy theories can be explained on the basis of political cynicism, kynicism, authoritarianism, and basic personality dimensions. The study involved 519 participants. Scale of Political Cynicism, The Right Wing Authoritarianism (RWA), The Scale of Belief in General Conspiracy Theory, The Scale of Belief in Concrete Conspiracy Theory and Personality Questionnaire (HEXACO-60) were used. The results showed that there is a general characteristic in the Croatian sample and some people are more inclined to believe in conspiracies than others because they have a monological belief system, Yet there are some individual differences, so those who believe more in general conspiracy theories are more likely to be less educated, more religious, politically right-oriented, politically cynical and kynical, more susceptible to authority, more open to new experiences, and less conscientious. Concrete Conspiracy theories in the 1990s were more trusted by those who are less religious, less susceptible to authority, politically left-winged, politically cynical, more open to experience, more emotional and extraverted. Another type of concrete conspiracy theories, Conspiracies on internal and external enemies, were more inclined to those less educated, more religious, politically right-oriented, politically cynical and kynical, and those more susceptible to authority. Also, a new measure The Scale of Belief in General Conspiracy Theory was constructed.

fizičkog izgleda ima dugu povijest u filozofskim, antropološkim i psihološkim razmatranjima. Proteklih godina ponovno se aktualizirala tema mogućnosti zaključivanja o kriminalitetu osoba na temelju njihovog fizičkog izgleda. Stoga su ciljevi istraživanja bili ispitati: 1. točnost procjena o počinjenju kaznenog djela (krivnji), odnosno nevinosti osobe na temelju izgleda njenog lica ; 2. stupanj povezanosti procjene vlastite točnosti u donošenju sudova o osobama na temelju izgleda i stvarne točnosti procjena krivnje/nevinosti ; 3. točnost procjena vrste počinjenog kaznenog djela kod počiniteljica. Istraživanje je provedeno on-line, na prigodnom uzroku od 848 punoljetnih osoba, prosječne dobi 24 godine, većinom žena (80.7%) sa završenom srednjom školom (53.9%). Prvi zadatak sudionika je bio na skali procijeniti vlastitu točnost donošenja sudova o osobama na temelju izgleda. U istraživanju je korišteno 20 fotografija žena koje su sudionicima bile sukcesivno prikazane po slučajnom redoslijedu, a svaka fotografije je prikazivana u trajanju od 3 sekunde. Drugi zadatak sudionika je bio na skali procijeniti za svaku osobu u kojem stupnju izgleda kao počiniteljica kaznenog djela. Ukoliko su procijenili da osoba izgleda kao počiniteljica kaznenog djela trebali su od ponuđenih kaznenih djela odabrati jedno koje su smatrali da je osoba počinila. Prosječna točnost procjena nevinosti/krivnje osoba je bila 57%. Točnost procijenjene nevinosti osoba je bila viša (70.5%) od točnosti procijenjene krivnje (43.6%). Nije utvrđena povezanost između procjene vlastite točnosti u donošenju sudova o osobama na temelju izgleda i između stvarne točnosti procjena o krivnji/nevinosti (r(848)=-.014 ; p>.05). Sudionici koji su točno procijenili tko su počiniteljice kaznanih djela su u prosjeku u 36% slučajeva i točno procijenili koje su kazneno djelo počinile. Rezultati se razmatraju u kontekstu dosega donošenja

Anagrams are commonly used in the field of problem solving since they provide a number of possible experimental manipulations such as length, difficulty, and solvability. Recent trends in cognitive psychology emphasize the importance of metacognitive processes, which accompany human reasoning, decision making and problem solving. In this study our goal was to measure performance and metacognitive judgments while manipulating length and solvability of anagrams. Participants (N=27) attempted to solve a total of twelve anagrams in a 2 (short/long) × 2 (solvable/unsolvable) experiment. Initial judgments of solvability, response times, accuracy, and post-trial judgments of difficulty were recorded. For unsolvable anagrams the correct response was that the anagram was indeed unsolvable. Separate ANOVAs were calculated for each dependent variable. Analysis of response times showed that both main effects of length and solvability were significant. Participants were, in general, faster for shorter and for solvable anagrams. Additionally, the interaction effect showed that the difference between shorter and longer anagrams was significantly larger for solvable compared to unsolvable anagrams. The only significant effect on accuracy was the length with a higher accuracy for shorter anagrams. For judgments of solvability length was again the only significant effect with shorter anagrams initially judged as more solvable. Finally, the analysis of post-trial judgments of difficulty showed both main effects were significant. Solvable and shorter anagrams were judged as easier in general. The interaction effect was also significant since the difference in judgments of difficulty between shorter and longer anagrams was significant only for solvable anagrams. In total, participants seem to rely on extremely salient cues (length) when making initial metacognitive judgments while post-trial judgments are impacted by more factors. Further experiments should provide a more in-depth study of differences depending on solvability and accuracy (e.g. differences in metacognitive judgments between correctly solved solvable anagrams and correctly recognized unsolvable anagrams

U području STEM-a odnos između formalnog i neformalnog učenja, kao i odnos među različitim oblicima učenja, postoje sve zanimljiviji i istraživački izazovniji. Brojni neformalni školski konteksti kao što su muzeji, znanstveni centri i kampovi, biološki vrtovi, tehnološki parkovi i postrojenja, općenito prostori koji sadrže i mogu ponuditi informacije i uvide vezane uz znanost, tehnologiju i inženjerstvo, počinju biti važno i nezaobilazno mjesto učenja. Njima je moguće pridružiti i brojne dostupne izvore posredovane Internetom, socijalnim mrežama ili na slične digitalne tehnološke načine (Bell, Lewenstein, Shouse & Feder, 2009 ; Lin & Schunn, 2016). Stoga je istraživački vrlo zanimljivo i važno razmotriti na koji način su povezana iskustva neformalnog učenja vezana uz STEM, sudjelovanje u znanstvenim aktivnosti izvan škole ili pohađanje izvanškolskih programa/klubova, posjeta znanstvenom muzeju sa stavovima i školskim ponašanjima učenika u STEM školskom okruženju (Lin & Schunn , 2016). Dosadašnja istraživanja sugeriraju kako oni koji su dobri u (tradicionalnom) školskom STEM području, ne moraju biti nužni i učenici koji pokazuju izraženiji interes za STEM izvanškolske aktivnosti, i obratno. Motivacija za STEM školskom uspješnošću također ne mora biti ista ona motivacija koja će voditi većoj uključenosti u STEM izvanškolske aktivnosti (Denault & Guay, 2017). U području STEM-a počinju se sve više propitkivati neka ranija očekivanja kako je sudjelovanje učenika u izvanškolski aktivnostima pozitivno povezano s pozitivnim stavovima prema školi, boljim radnim navikama, izraženijim intererpersonalnim vještinama te izraženijem školskom uspjehu, te kako su bolji učenici u školi u isto vrijeme i oni učenici koji više sudjeluju u izvanškolskim aktivnostima (Clark, 1988 ; Hamilton & Klein, 1998 ; McLaughlin, 2000 ; Posner & Vandell, 1994, 1999). U ovom izlaganju izložit ćemo rezultate dobivene višegodišnjim praćenjem gotovo 2 tisuća osnovnoškolaca koji su u inicijalnom mjerenju pohađali četvrte, pete i šeste razrede, a sada su završnom razredu, odnosno u sedmom i šestom razredu. Istraživački konstrukti koji se odnose na izvanškolske aktivnosti operacionalizirani su višestruko kroz adaptaciju istraživačkog pristupa u ROSE projektu (Relevance of Science Education) (Jenkins & Pell, 2006), dok je STEM školsko ponašanje operacionalizirano preko STEM školskih ocjena, STEM školskih postignuća mjerenih testovnim rezultatima i pokazateljima interesa prema STEM-u. Većina ishoda provedenih analiza koja će biti predstavljane, ukazuju kako je odnos između školskih i izvanškolskih aktivnosti u STEM području u hrvatskim osnovnim školama skroman i neodređen, te se javljanju značajni moderatorski utjecaji kao što su spol učenika uz moguću ulogu SES-a roditelja.

Cilj istraživanja bio je ispitati ulogu roditeljskog odgojnog stila i nekih izvršnih funkcija djeteta u objašnjenju problema u ponašanju djece rane školske dobi. Problem istraživanja bio je utvrditi povezanost roditeljskog odgojnog stila te sposobnosti planiranja, regulacije i inhibicije kao mjera izvršnih funkcija kod djeteta s problemima u ponašanju. U istraživanju su korišteni podaci iz treće točke mjerenja unutar opsežnijeg longitudinalnog istraživanja pod nazivom „Problemi u ponašanju djece školske dobi: Uloga izvršnih funkcija, individualnih, obiteljskih i genetskih čimbenika-ECLAT“. U istraživanju je sudjelovalo 173 slučajno odabrane djece iz 16 javnih škola grada Osijeka (94 dječaka ; Mdob=8.21, SD=0.569) i njihovi roditelji. Roditeljski odgojni stil mjeren je samoprocjenom koristeći Upitnik roditeljskog stila (engl. Parenting style questionnaire), dok su izvršne funkcije kod djeteta roditelji procjenjivali pomoću inventara CHEXY-HR (eng. Childhood Executive Functioning Inventory). Roditelji su također ispunili Upitnik snaga i slabosti (eng. The Strenghts and Difficulties Questionnaire, SDQ-Cro). U ovom istraživanju prikazani su rezultati samo za subskalu Upitnika snaga i slabosti kojom se mjere problemi u ponašanju. Hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđeno je da su permisivni odgojni stil te sposobnost planiranja, regulacije i inhibicije značajni prediktori problema u ponašanju djece rane školske dobi. Djeca čiji roditelji češće koriste permisivni odgojni stil i koja imaju slabo razvijenu sposobnost planiranja, regulacije ponašanja i inhibicije bila su procijenjena kao ona koja češće manifestiraju nasilne oblike ponašanja. Rezultati istraživanja ukazuju da su češće korištenje permisivnog roditeljskog odgojnog stila i slabo razvijene izvršne funkcije čimbenici koji pospješuju razvoj problema u ponašanju djece rane školske dobi. Istraživanje ukazuje da se intervencije trebaju usmjeriti na edukaciju roditelja i trening izvršnih funkcija kod djeteta, u cilju preveniranja razvoja različitih ponašajnih problema u adolescenciji.

Obitelj predstavlja važan kontekst za razvoj interesa za STEM školsko područje, kao što su prilično odlučujući obiteljski utjecaji u pogledu razvoja interesa za STEM zanimanja. Kako bi naglasili važnost obiteljskih posredujući utjecaja, u ovom području moguće je sve češće naići na pojam „roditeljski STEM kapital“, izraz koji je skovala britanska skupina istraživača okupljena oko uglednog ASPIRES istraživačkog projekta. Cilj ovoga rada je prikazati osnovne spoznaje o obilježjima obitelji kao odrednicama školskog postignuća, profesionalnih aspiracija i interesa učenika u STEM području te rezultate istraživanja u kojima je razmatrana uloga socioekonomskog statusa obitelji, roditeljskih uvjerenja i ponašanja u učeničkim postignućima i interesima u STEM području. U radu će se prikazati rezultati i spoznaje dobiveni u JOBSTEM istraživačkom projektu u kojem je sudjelovalo oko 1920 učenika, te su u isto vrijeme ispitani i njihovi roditelji, što je važno obilježje ovog projekta. Prikupljeni su podaci o brojnim obiteljskim konstruktima i procesima, kao što su prikupljeni podaci o brojnim obilježjima obiteljskih ponašanja, kao i ponašanja roditelja. Rezultati istraživanja pokazuju da učenici u hrvatskom obrazovanju odrastaju u obiteljskom kontekstu u kojem se visoko vrednuje važnost postignuća u STEM području i korisnost STEM sadržaja te u kojem roditelji imaju visoka obrazovna očekivanja za svoju djecu. Roditeljska uvjerenja i obrazovna očekivanja od djece pritom pridonose oblikovanju učeničkih vrijednosti, postignuća i interesa u STEM području. Pojedine aktivnosti kojima se učenici bave izvan škole i u obitelji, poput aktivnosti temeljenih na korištenju suvremenih tehnologija, također su povezane sa STEM školskim postignućem. U ovim odnosima postoje određene razlike među djevojčicama i dječacima te među učenicima iz obitelji različitog socioekonomskog statusa. Dosadašnji nalazi i spoznaje stečeni u ovom projektu, važni su za bolje razumijevanje obiteljskih utjecaja u učeničkom procesu odabira zanimanja u STEM području, a imaju implikacije i za edukaciju nastavnika i uspješnu suradnju roditelja i škola u hrvatskom obrazovnom sustavu.

otreba za povezivanjem pozitivne i organizacijske psihologije rezultirala je popularizacijom konstrukta radne angažiranosti. Radna angažiranost je ispunjavajuće afektivno i motivacijsko stanje vezano uz posao, te predstavlja važan prediktor niza pozitivnih ishoda, kako na razini zaposlenika/ica, tako i na razini cjelokupne organizacije. Prepoznajući njenu vrijednost u radnom kontekstu, nekolicina istraživača nastojala je razmotriti što pridonosi njenom javljanju. U dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je da su svakodnevni načini oporavka od posla pozitivno povezani s razinom angažiranosti tijekom radnog dana, što opravdano vodi ka pretpostavci da će i redovite strategije oporavka od posla biti u pozitivnom odnosu s generalnom razinom radne angažiranosti. Međutim, i dalje ostaje nejasno što pridonosi pojavi tog efekta. Budući da je utvrđeno kako oporavak od posla predstavlja jednu od odrednica emocionalne dobrobiti na poslu te da su emocije izvori naše motivacije i ponašanja u radnom kontekstu, cilj ovog istraživanja bio je ispitati međuodnos emocija i oporavka od posla u predviđanju radne angažiranosti. U istraživanju je sudjelovalo 268 (Nm=100, Nž=168) zaposlenika/ica različitih tvrtki, koji/e su bili heterogeni po dobi, stručnoj spremi i zanimanju. Oni/e su, putem on-line ankete, ispunili/e Upitnik oporavka od posla (Sonnentag i Fritz, 2007), Upitnik emocionalne dobrobiti na poslu (Van Katwyk, Fox, Spector i Kelloway, 2000) te Utrecht skalu radne angažiranosti (Schaufeli i Bakker, 2003). Rezultati regresijske analize pokazali su da dimenzije oporavka od posla (psihološki odmak, opuštanje, usavršavanje vještina, kontrola nad slobodnim vremenom) zajednički predviđaju 24% varijance radne angažiranosti. Čini se da se dobiveni efekt velikim dijelom može objasniti posredujućom ulogom ugodnih emocija prema poslu, no oporavak od posla kroz usavršavanje vještina pokazao je i izravni doprinos u objašnjavanju radne angažiranosti. Dobiveni nalazi nadograđuju prijašnje teorijske spoznaje o pozitivnoj povezanosti radne angažiranosti i oporavka od posla. Praktično gledajući, s ciljem povećanja radne angažiranosti zaposlenika (a posredno i njihove radne uspješnosti), bitno je poticati i omogućavati zaposlenicima da na poslu doživljavaju ugodne emocije, a da se u svoje slobodno vrijeme od posla prikladno oporave.

Akademsko nepoštenje predstavlja učenička ponašanja koja nisu u skladu s etičkim standardima ili vrijednostima koji se smatraju prihvatljivima u određenoj kulturi. Istraživanja na hrvatskim srednjoškolcima i studentima pokazuju da je u hrvatskoj kulturi akademsko nepoštenje vrlo rašireno i prihvaćeno. Primjerice, više od 90% učenika i studenata navodi da je barem jednom prepisivalo od kolega za vrijeme ispita ili se služilo šalabahterom. Ovaj oblik akademskog nepoštenja neki autori nazivaju aktivnim varanjem i odnosi se na ponašanja kod kojih osoba na nedopuštene načine pokušava saznati informacije kako bi postigla bolji uspjeh. Još prihvaćeniji i rašireniji oblik akademskog nepoštenja je tzv. pasivno varanje, odnosno pomaganje drugima da postignu bolji uspjeh. Različiti individualni i kontekstualni čimbenici doprinose akademskom nepoštenju, poput osobina ličnosti, školskog uspjeha i nadzora nastavnika. U individualne čimbenike ubraja se i motivacija učenika, iako je njezin doprinos objašnjenju akademskog nepoštenja bio rijetko istraživan. Stoga je cilj ovog rada ispitati može li se na temelju samoefikasnosti u samoregulaciji, ciljeva postignuća i uključenosti predvidjeti razina akademskog nepoštenja na nastavi biologije kod srednjoškolaca. Pritom su odnosi među varijablama operacionalizirali u okviru Hijerarhijskog modela motivacije za postignućem. Pretpostavljeno je da samoefikasnost u samoregulaciji predviđa ciljeve postignuća, koji zatim predviđaju uključenost, a ona u konačnici predviđa akademsko nepoštenje. Nadalje, pretpostavljeno je da postoje izravne veze između samoefikasnosti u samoregulaciji te uključenosti i akademskog nepoštenja. Istraživanje je provedeno na 283 srednjoškolaca, uz korištenje baterije upitnika prilagođene za područje biologije: Skala samoefikasnosti u samoregulaciji, Skala ciljeva postignuća, Skala uključenosti te Skala varanja. Nakon konfirmatorne faktorske analize za dvije potonje skale, provedena je medijacijska analiza korištenjem analize traga. Budući da pasivno varanje nije bilo povezano s ostalim varijablama, u analizu je uvršteno samo aktivno varanje. Rezultati pokazuju da je samoefikasnost u samoregulaciji ključni prediktor aktivnog varanja. Istraživanje sugerira da je u nastavnom procesu važno poticati ciljeve ovladavanje putem uključivanja te emocionalnu i bihevioralnu uključenost kako bi spremnost učenika na aktivno varanje bila manja.