Search

Ensuring good quality public policy with the purpose of improving working and living conditions in all areas of Croatia, especially in assisted areas, is the mission of the Ministry of Regional Development and EU Funds. Th e policy of even regional development implies planning, implementation and coordination of activities of regional development policy as well as establish-ment of a comprehensive system of programing, management and fi nancing of regional development. Development of assisted areas is one of the most impor-tant European Union guidelines and for this purpose almost one third of the EU budget is provided for cohesion policy implementation. Th ose funds are available through European structural and investment (ESI) Funds. In the 2014.-2020. budgetary period, Croatia has been allocated almost 10.74 bil-lion euros from ESI Funds for various development projects which will contribute to an even regional development and help achieve a smart, sustainable and eff ective growth. Besides through ESI Funds, an even regional development is also stimulated through national funding and implementation of strategically determined policies, goals, activities and measures. Th e Regional Development Strategy of the Republic of Croatia identifi es three strategic goals focused on diminishing regional development diff erences and encouraging sustainable de-velopment, which should be achieved through synergy of actions on national, regional and local level. Th ese goals are: (1) increasing the quality of life by en-couraging sustainable territorial development, (2) increasing regional economy competitiveness and employment rates and (3) systematic management of re-gional development. This paper attempts to defi ne detailed strategic goals and elaborate priorities for several adequate measures.

Local and regional government (further: government) have multifunctional scope. Its activities are limited primarily by financial resources, which highlights the major principle of “good government” that involves selection of projects and programs with best investments effects. In times of economic downturn, criticism and expectations of public opinion is focused primarily on governments’ ability to, through the carried-out projects and programs, not only create, but also stimulate economic growth. It is questionable how and how much the implementation of energy efficiency projects affects the regional economic growth. Knowing that on European, national and regional level significant financial resources are planned for energy efficiency project, made us believe that inefficiency could be chance for justified investment projects that could have impact on economic growth. The key research questions addressed in this paper are: 1) what are the range of benefits from energy efficiency for regional economic growth, 2) what is the value of investments and payback period, estimated employment and environmental effects of energy efficiency projects after renewal implementation and 3) what are the main policy remarks (challenges) of energy renewal implementation. After defining economic effects of energy efficiency projects, energetic and environmental impacts of implemented energy efficiency projects in seven budget beneficiaries of Osijek-Baranja County of The Republic of Croatia have been analyzed. Results have led to conclusions and defining policy remarks about impact of those projects on regional economic growth.

Ekonomska politika suvremenih ekonomija iznimnu pažnju usmjerava ostvarenju konkurentnosti. Iako najčešće obuhvaćena i izražena na nacionalnoj razini, konkurentnost se sve češće evidentira i na regionalnoj razini. Stoga je važnost regija kao pokretača gospodarskih aktivnosti vidljiva upravo u procesu evidentiranja regionalne konkurentosti. Regionalna konkurentnost, između ostalog, izražava se indeksom regionalne konkurentnosti koji mjeri jačinu i slabosti same regije, a u ovom se slučaju analiziraju NUTS2 regije Europske unije (u nastavku: EU). Mnoštvo uključenih indikatora u indeks regionalne konkurentnosti doprinosi njihovoj objektivnosti kao pokazatelja gospodarske uspješnosti. Na regionalnoj razini pojavljuje se iznimno veliki jaz u ostvarenom stupnju konkurentnosti između pojedinih regija, a upravo taj stupanj ostvarene regionalne konkurentnosti ujedno prati i kretanje regionalne performance (posebice je to moguće uočiti kroz izražajne regionalne nejednakosti). Otežana mjerenja regionalne konkurentnosti u Republici Hrvatskoj vezana su uz učestale promjene teritorijalne klasifikacije prema NUTS kriterijima EU, a do kojih je došlo netom prije pristupanja EU. Ujedno, mnoštvo efekata koji se pojavljuju uslijed nejednakih parcijalnih indikatora regionalne konkurentnosti mogu doprinijeti značajnim nejednakostima regionalne performance. Stoga je glavni cilj ovoga rada prikazati i istražiti međuovisnost između ostvarenog stupnja regionalne konkurentnosti i regionalne performance promatranih regija.

The last few decades have been marked by important political changes, extraordinary scientific and technological improvements, positive growth of global sales, development of international companies and supranational institutions. However, the uncertainty and instability on all levels of business activity are increasingly threatening the world economic growth. European Union, as well as the whole world economy, is nowadays in a phase of deep structural changes at the crossroads between the former dominant mass production and the new production model based on scientific- technological, information and communication activities, infrastructure and services. There is a “new economic scene” emerging on the horizon, where uniqueness, innovativeness, creativity and productivity play the key roles. As the response to these kinds of global changes, the aim of the European Union was to become the most competitive and most dynamic economy of the world to the year 2010 according to the guidelines of the document known as “Lisbon strategy”. European Union is a community of countries different in their size, culture and economic strength ; hence it was essential to strengthen the national programs in order to increase the total economic strength of the European Union – for the aim of the Lisbon strategy has not been accomplished yet. The current financial, and thereby general economic crisis, have just slowed down the progress of the European Union towards the Lisbon aims. European Union industrial policy has been directed towards the strengthening of the market economy effect by steering of all capital to the segment of „new industry“ against deindustrialization. The new concept of EU economy development, according to the challenges of the Lisbon strategy, should be based on the so called “informational and innovational society”, as well as the society based on knowledge, in which it could try to face the new challenges of its economic role on a global economic scene by using innovation policy, policy of encouragement of small and medium entrepreneurship development, and the policy of research and development stimulation. The aim of this paper is to analyze the state of the industry and the current industrial policy of the European Union in accordance with the guidelines set by the Lisbon strategy. In order to accomplish that, there is a need to explore those industrial branches which could be the generator of the future economic growth, as well as all possible institutional solutions (creation of triple helix model), and which will have a supporting role.

Regional development in the Republic of Croatia has long been disregarded as a primary development goal, which is confirmed by the data of numerous studies on regional disproportions. This problem is particularly noticeable in the regions whose economic structure was based mostly on manufacturing facilities, regions that were vulnerable to the transition crisis of 1990s that resulted in major negative consequences such as lower output, employment and revenues in those areas. Competitiveness based on excellence is a helpful tool for finding the areas of smart specializations that generate competition among regions and sectors. Technological excellence does not necessarily lead to a regional economic advantage. What is necessary is a regional innovation policy that will enable the absorption of knowledge and diffusion of regional capacities. In that sense, a new industrial policy is being considered in terms of quality of the innovation system based on a range of different institutional forms (R&D infrastructure, triple helix). Finally, it is discussed what a decentralized approach to industrial policy should be. Key factors required for decentralization should be assessed, such as the main characteristics of the region’s manufacturing enterprises, institutional resources and the synergy of economic actors in accordance with the triple-helix principle. The paper aims to discuss the regional dimension of the industrial policy in eight Croatian Counties with similar historical and political legacy, which all face regional issues at the time when national industrial policy is virtually non- existent.

Najstarija i najveća subregija na svijetu koja djeluje po principu ekonomske unije svakako je Europska unija. Stvaranje jedinstvenog tržišta pokrenulo je proces uvjetovanih prilagodbi tržišta država Europska unija s velikim utjecajem na društveno blagostanje njezinih građana. Upravo ovaj problem nužno je rješavati zajedničkim naporima unutar Europske unije. Kako globalizacijski procesi diktiraju gospodarsko povezivanje i jačanje konkurentske sposobnosti, tako su nužne zahtjevne prilagodbe u regijama. Prisutna je tendencija koncentriranja razvoja u vrlo konkurentnim regijama uz sve uočljiviji zaostatak razvoja periferija. Problem se ne javlja isključivo kada se govori o gospodarskom zaostajanju određenih regija, već i u mogućem negativnom političkom scenariju. Lokalno specifične mjere aktivne politike zapošljavanja nastavak su fleksibilizacije mjera aktivne politike zapošljavanja, koje se referiraju na Zajednički memorandum o prioritetima politika zapošljavanja i na IPA Operativni program za razvoj ljudskih potencijala – instrument regionalne politike Europske unije. U oba dokumenta ističe se problem regionalnih razlika koje dovode do potrebe stvaranja posebnih lokalnih mjera i programa aktivne politike tržišta rada. Ako se želi utjecati na smanjenje regionalnih razlika potrebno je uložiti više sredstava u regije koje bilježe „regionalni problem“. U ovom slučaju misli se na županije RH s visokom stopom nezaposlenosti, velikim brojem evidentiranih nezaposlenih te niskom stopom zaposlenosti. Slijedom toga, u ovom radu obrazložiti će se važnost donošenja lokalno specifičnih mjera za zapošljavanje, koje nažalost nisu zaživjele u Republici Hrvatskoj, kao i dati naglasak na daljnju potrebu decentralizacije javnih usluga, a sve u smislu ravnomjernog regionalnog razvoja.

“Now more than ever, Europe needs industry and industry needs Europe” (COM, 2010). Although today the service sector accounts for over 50% of GDP in most countries, the majority of these services are directly or indirectly connected to industry. The significance of manufacturing industry was additionally reaffirmed by the most recent global financial and economic crisis. Therefore, it is not surprising that over the last few years political leaders have been calling for a new industrial policy which is against deindustrialisation. Acceleration of the rate of technological advancement and preconditions for efficient participation in globalisation are difficult to realize and, in many countries, this renders their ability to compete more difficult. As the European integration becomes stronger, the effectiveness of national economic policies decreases. A new industrial innovation policy (so- called ‘manufutur’) must ensure a much faster development and commercialisation of goods and services, which will put EU enterprises in the leading market position. In addition to many problems it had in the past, contemporary Croatian industry has been dealing with outdated technology and lack of interest in technical sciences among young people ; concentration of capital, knowledge and activities in the No. 1 region in the country which is North- western Croatia ; lack of national industry vision and strategy, as well as lack of financial means necessary for investments into the ‘new industry’. It becomes imperative to create and implement an adequate industrial policy which has to be the result of a comprehensive analysis of the relevant, past and future, industrial factors, but, in doing that, it is important to take into consideration the limitations of the EU, as well as limitations at the level of the Member States.

Innovativeness and competitiveness are modern concepts upon which national and regional policies around the globe are based. Competitiveness depends on the ability of using up of all available knowledge and entrepreneurial creativity. Regions play a key role in mobilizing of those resources, since it is easier to understand the strengths and weaknesses of ones local industry, and thus consequently recognize the needs and competences of the region. Croatian joining to the European Union posed the need for regional division of Croatia within the NUTS regions framework. Pannonian Croatia, as one of the three Croatian NUTS regions, records numerous economical problems which are, to the great extent, the result of its non-competiveness. Regional competiveness can be encouraged intentionally and proactively. That includes new and more dynamic roles of the public sector and expands the economical management system, in particular through interaction with the private sector. The aim of this paper is to analyze the key reasons for regional non-competitiveness of Pannonian Croatia and its slow, and almost impossible catching up process with respect to the other two regions. Thus, there is a need for formulation of guidelines for the future development based on innovative approach in order to encourage its competitiveness.

U ovom je radu obrađena problematika nejednakosti u raspodjeli dohotka i bogatstva s posebnim osvrtom na izvore dohodovne nejednakosti, kao i problem siromaštva, odnosno načini borbe protiv siromaštva. Danas se može govoriti o nejednakosti u raspodjeli dohotka i njezinoj povezanosti sa siromaštvom. Postoje tri vrste siromaštva: relativno, umjereno i ekstremno (apsolutno) siromaštvo koje obilježava oko 40% ukupnog čovječanstva. Nadalje se obrađuje pitanje siromaštva u Hrvatskoj, gdje se uspoređuju određeni pokazatelji siromaštva s onima u Europskoj uniji. U Europi je ovaj problem također prepoznat, o čemu svjedoče nacionalni programi na razini cijele Europske unije, koji su pokrenuti upravo ove godine. Također postoje i neke nove ideje borbe protiv siromaštva i nejednakosti, koje su obrađene na kraju rada, a to su: mikrokrediti koje izdaje Grameen banka, osiguranje od nejednakosti kojim se žele smanjiti nejednakosti preko reorganizacije poreznog sustava, te ideja postizanja održivog razvoja unutar svake zemlje.

The global economic crisis presents a development challenge for policy makers in all countries of the world. Future development must be based on previously verified economic policies and instruments. However, the global crisis cannot be used as an excuse for long-term poorly defined and, ultimately, implemented economic policies. Croatia is increasingly gaining the characteristics of a country that is not sure in which direction it is heading, in which direction it would like to develop and which direction it can take at all. Economy is burdened with the growing total foreign debt, public debt and budget deficit. Inconsistency of industrial policy, late definition of regional development strategy, inefficiency of bureaucracy and lack of motivation on the part of an array of entities of economic infrastructure are only some of the problems due to which Croatia has failed to keep pace with other transition countries. For these reasons Croatia has also moved down the global competitiveness ladder and, direct foreign investments have stay outside its borders. The aim of this paper is to analyze the competitiveness of the Croatian economy at the time of the global economy crisis and to attempt to answer the question in which direction the Croatian economy should and can move.

Industry in Osijek-Baranja County has suffered from multiple direct and indirect consequences from the defensive war. It is estimated 60 per cent reduction in production capacities. Difficult situation was even worse as at the same time serious reduction of business activities, closing off its largest export markets, Former Yugoslavia, privatization process, and impossibility for facing foreign competition, occurred. Old technology, indifference to technical science with young people, brain drain to more perspective counties and states, and lack of financial sources, have increased existing problems that industry in Osijek-Baranja County is facing. In these conditions, it was hard to keep step with global production trends, and with orientation of traditional industry into “new industry” based on development and application of scientific and research work results. Industry is changing. It is changing the way it is becoming based on knowledge, innovation, creativity, sustainable development and new technology application in all business spheres. Because of that, industry has an influence on developing new businesses, most common nonproduction ones. From the moment of signing Stabilization and Association Agreement, the Republic of Croatia has possibilities to use financial resources from the European Union pre- accession instruments and funds. Thereby, Osijek- Baranja County can use great financial resources and use them to start reindustrialization in accordance with European Union industrial policy and Lisbon strategy. By creating Porter’s Diamond model of Osijek- Baranja County industry, goal was to detect all possible opportunities and convert it to strengths, and also to include possible environment threats into long term industry development strategy. This model was used for creating implication of all factors in SWOT terminology.

Ekonomski razvoj kompleksan je i multidimenzionalan pojam koji već dugi niz godina privlači pažnju ne samo znanstvenika najrazličitijeg profesionalnog usmjerenja (ekonomista, sociologa, politologa i dr.), već i političara, javnih službenika, gospodarstvenika, zaposlenika, a naposljetku i građana. Ekonomski razvoj na razini države ostvaruje se poticanjem ekonomskog razvoja na regionalnoj i lokalnoj razini, tj. poticanjem ulaganja, inovacija, unaprjeđenja znanja i vještina, efikasnosti i konkurentnosti. Stoga su regionalni i lokalni ekonomski razvoj u središtu interesa kako zemalja Europske unije, tako i ostalih razvijenih zapadnih zemalja pa i Hrvatske. Oni su u središtu interesa i ove knjige. U knjizi je objedinjeno ukupno 14 znanstvenih radova i 4 stručna rada, od čega je jedan poslovni slučaj, a tri su prijedloga projekta. Radovi iz različitih razvojnih dimenzija i razina te teorijske, empirijske i praktične perspektive analiziraju ili diskutiraju o određenoj razvojnoj problematici. U današnjem globaliziranom svijetu ne samo endogeno generirani utjecaji, već i globalni događaji i procesi imaju višestruke i dalekosežne posljedice po upravljanje razvojem. Upravljanje regionalnim i lokalnim ekonomskim razvojem zahtijeva akceptiranje tih događaja i procesa te adekvatnu i brzu reakciju kako bi se iskoristile razvojne šanse, a izbjegle razvojne prepreke ili neutralizirale prijetnje. Radovi u ovoj knjizi upravo su refleksija takvih nastojanja. Ciljevi ove knjige su višestruki: pridonijeti znanstvenom progresu u području ekonomskog rasta i razvoja, potaknuti širu javnost na znanstvenu i stručnu konstruktivnu raspravu oko razvojne problematike, potaknuti poslijediplomske studente na istraživački rad i akademsko pisanje, poslužiti kao nastavni materijal i ishodište za raspravu na poslijediplomskoj i doktoralnoj nastavi te promovirati raznovrsnost, individualnost i osobenost u promišljanju o razvojnoj problematici i akademskom pisanju. Knjiga je podijeljena u tri dijela: prvi dio bavi se izučavanjem razvojno-organizacijskih i institucionalno-razvojnih izazova iz nacionalne perspektive ; drugi dio bavi se izučavanjem uloge ljudskih resursa i znanja u održivom regionalnom i lokalnom ekonomskom razvoju ; a treći dio projektima i prognozama koje su u funkciji promjena i upravljanja rastom i razvojem zajednica i poduzeća.

The main aim of this paper is to unveil the employment growth trends in the European Union (EU) in the context of the Lisbon strategy. The analysis focuses on the distribution of employment among the main economic sectors over the period 2003 - 2006 in the 25 European member states including Croatia. This study utilizes the shift-share technique in order to provide policy makers with systematic insights into the employment characteristics of the individual EU member states. Understanding the dynamics and characteristics of the EU employment is an important step toward reaching the Lisbon long-term targets regarding employment. The shift-share results, i.e. sectoral components, indicate the EU employment exhibits growing tendency in services (market and non-market), while at the same time negative effects are observed in industry and especially in agriculture. Competitive effects show there are states which succeeded to build strong and competitive economic sectors not only in services, but also in agriculture and industry as compared to that of the same sectors in the EU as a whole. However, the EU member states that have positive sectoral and competitive components have the greatest employment potential.

Modern education is undergoing major changes as classical ex cathedra lecturing is gradually being replaced by potentials provided by modern digital technology which enable different strategic games to be played individually or undertaken as group projects which stimulate students to think in terms of real-life situations an leaarn by sloving such problems. Such games have been around for a number of years, but the problem is that they require students attendance in class or their interaction with a stationary computer if the game is taking place on the Internet. Such a system could be made much more dynamic if there is constant interaction of participants in the strategic game through mobile digital communication. SMS is so wide-spread and inexpensive that it is an ideal solution for student population in terms of interactive strategic games.

Die Besteuerung von Warenverkehr und Dienstleistungen durch Anwendung der Mehrwertsteuer (MwSt.) in den Landern der Europaishen Union und in der Republik Kroatien stellt die ergiebigste Einnahmequelle fur den Staatshaushalt dar, aus dem die Staatsausgaben finanziert werden. Obwohl das kroatische System der Mehrwertsteuer mit der europaishen Gesetzgebung uber Mehrwertsteuer ind Einglang steht, so wie es die Richtlinien der EU vorschreiben, bestehen gewisse Bereiche, auf denen die kroatische Mehrwertsteuer von der europaischen Gesetzgebung abweicht, und die in den Standpunkten der Europaischen Kommission bezuglich des Antrags der REpublik Kroatien auf Mitgliedschaft in der EU angefuhrt werden. Kapitel 10 der Standpunkte der Europaischen Kommission weist auf sieben Bereiche hin, auf denen das kroatische Mehrwertsteuersystem von der europaischen Gesetzgebung abweicht, vor allem auf die sechste Richtlinie uber Mehrwertseuer.

Turističko putovanje predstavlja promjenu mjesta boravka koje je dominantno motivirano odmorom i rekreacijom. Povijesno gledano do značajnije turističke ekspanzije dolazi plaćenim godišnjim odmorom za šire društvene slojeve i razvojem prometnih sredstava. Ova činjenica podjednako obilježava i suvremeni turizam s time što je sada kod prometa naglasak na sigurnosti, udobnosti i brzini. Europski kontinent čini oko pedeset posto svjetskog turizma i može se reći da je Europa najmobilniji dio svijeta. Sve veći broj građana se odlučuje da svoju potrebu za mobilnosti ostvaruje korištenjem putničkog automobila. Taj vid transporta ima brojne prednosti nad svim ostalima, prvenstveno sa aspekta osjećaja nezavisnosti, fleksibilnosti, dok sa druge strane, uzrokuje velike troškove u pogledu zagušenosti saobraćaja, zagađenja zraka i okoline, te velikom broju prometnih nezgoda.

Die Republik Kroatien befindet sich in einem Transformationsprozess. Da die Landwirtschaft einen wichtigen Wirtschaftszweig darstellt, der die Entwicklung zahlreicher komplementärer Aktivitäten beeinflusst, ist es notwendig, ihre Konkurrenzfähigkeit auf dem internationalen Markt im Verhältnis zu den Ländern des CEEC festzustellen. Die Konkurrenzfähigkeit der Landwirtschaft wird in diser Arbeit anhand einer Studie der Abläufe und Verhältnisse in Auβ enhandel betrachtet, die auf Rechnungslegungsprozessen basieren und zwar anhand der Kostenverhältnisse heimischer Quellen.

Snižavanje logističkih troškova uz zadržavanje dostignute razine usluga koje se pružaju potrošačima, jedna je od pretpostavki uspješnijeg poslovanja poduzeća. Razvojem informatičkih tehnologija kao i pojeftinjenjem transportnih usluga javljaju se nove mogućnosti podizanja efikasnosti rada poduzeća. Jedan od načina da se to postigne je izgradnja logističke mreže koja ne mora ostati potpuno pod nadzorom jednoga poduzeća. Za njezinu je izgradnju, osim hardvera i softvera, potrebna i dobra volja partnera. U ovome radu analizirat ćemo logističku kooperaciju između partnera koji se nalaze u lancu isporuke i koji je zajednički planiraju, izgrađuju, upravljaju i kontroliraju. Na primjeru izgradnje logističke mreže u konkretnom poduzeću testirat ćemo njezinu svrsishodnost.

Das lang anhaltende, hohe Arbeitslosenniveau in Kroatien verringert die Konkurrenzfahigkeit, sodass es unbedingt notwending ist, effiziente Massnahmen fur eine aktive Beschaftingungspolitik tu finden, will man den Kollaps der Gesellschaft vermeiden. Gegenstand diseser Arbeit ist die Analyse der vorgenommenen Massnahmen, um das Problem der Arbeitslosigkeit zu mindern.

Das gröβ te und ernsteste Problem, mit dem sich moderne Gesellschaften auseinander setzet müssen, ist das Problem der Arbeitslosigkeit. Arbeitslosigkeit besitzt sowohl eine wirtschaftliche als auch eine soziale Dimension. Bei Arbeitslosigkeit produziert eine Volkswirtschaft weniger als die potenziell mögliche Produktion, was zu unersetzbaren wirtschaftlichen Verlusten führt. Gleichzeitig sieht sich die Gesellschaft dazu gezwungen, mithilfe der Sozialpolitik bedeutende Leistungen zu erbringen, um die schwere wirtschaftliche Lage eines Teils der arbeitslosen Bevölkerung abzufangen. Arbeitslosigkeit ist die grundlegende Ursache für Armut, Verschlechterung des Wohn- und des allgemeinen Lebensstandards mit all den Konsequenzen, die solch eine Situation mit sich bringt. Das Individuum und die Familie zahlen einen hohen sozialen und die Gesellschaft einen hohen wirtschaftlichen Preis für die Arbeitslosigkeit. Nach Beginn des Transitionsprozesses erlebten die Staaten Mittel- und Osteuropas, einschlieβ lich Kroatiens, zahlreiche Veränderungen, die sich unter anderem darin manifestierten, dass sich die Beschäftigungslage verschlimmerte, bzw. die Arbeitslosigkeit stiegt im Vergleich zur Arbeitslosenzahl vor Beginn der Transition an. Von einer hohen Arbeitslosigkeit betroffen sind in erster Linie unqualifizierte und minderqualifizierte Personen und Personen mit Mittelschulabschluss, ältere Personen sowie Personen bis zum 30 Lebensjahr. Auf der Grundlage dieser Qualifikationsgruppen muss sich die gesamte Gesellschaft mit dem Problem der Arbeitslosigkeit auseinander setzen. Das lang anhaltende, hohe Arbeitslosenniveau in Kroatien verringert die Konkurrenzfähigkeit, sodass es unbedingt notwendig ist, effiziente Maβ nahmen für eine aktive Beschäftigungspolitik zu finden, will man den Kollaps der Gesellschaft vermeiden. Gegenstand dieser Arbeit ist die Analyse der Dynamik und Struktur der Arbeitslosigkeit in Kroatien, sowie die Analyse der vorgenommenen Maβ nahmen, um das Problem der Arbeitslosigkeit zu mindern.

Istočna Hrvatska (obrađeno je šest županija: Osječko - baranjska, Vukovarsko - srijemska, Brodsko - posavska, Požeško - slavonska, Virovitičko - podravska i Bjelovarsko - bilogorska) predstavlja 26, 8% teritorija na kojem živi (prema popisu stanovništva 2001. god.) 23, 0% stanovništva Republike Hrvatske. Na 1 km2 u prosjeku živi 66 stanovnika, 9 manje od popisa stanovnika iz 1991. god., a 11 manje od prosjeka Republike Hrvatske. Ovaj rad obrađuje osnovne ekonomske čimbenike razvoja za sve županije kao što su: prirodni resursi, zaposleni u registriranim gospodarskim subjektima, evidentirano nezaposleno stanovništvo na HZZZ prema kvalifikacijskoj strukturi, veličina i struktura poljoprivrednih površina, proizvodnja važnijih usjeva, aktivnost gospodarstva, ostvarene investicije i druge značajnije čimbenike.

U radu se razmatraju osnovni čimbenici razvitka i mogućnosti njihovog aktiviranja u cilju ubrzavanja gospodarskog razvitka po mnogo čemu "uspavanog dijela Hrvatske.

Der Begriff Globalisierung wird heute als philosophisch-soziologischer Begriff fuer die Prozesse der Eroeffnung und Zugaenglichkeit materieller, geistlicher und kultureller Gueter und Dienstleistungen allen Menschen der Welt gebraucht. Wirtschaftler nutzen diesen Begriff sehr gern, obwohl ihn nur auf den Waren-und Dienstleistungsaustausch degradieren und ihm den Begriff unterstellen. Hierbei unterstreichen sie immer wieder, dass der Wesen des Prozesses in der langwierigen, aber diesmal doch beschleunigten allgemeinen Gesellschafts-effektivitaet liegt.

In dieser Arbeit ist die Möglichkeit der Nutzung von Expertensystemen dargestellt. Iht Zweck besteht darin, strategische wirtschaftliche Entscheidungen auf der Grundlage der Bewertung von Wirtschaftspotentialen zu treffen. Zur Bewertung von wirtschaftlichem Potential wendet man das System komplexer Indikatoren an, während man mithilfe der Methode der iterativen Induktion zur Lösung (Entscheidung) kommt. Reale (Investitions-) Entscheidungen werden von einem Zielsystem auf verschiedenen Ebenen des Wirtschaftssystems determiniert, so dass der Ansatz zur Konsensfindung zwischen den Zielen der Teilnehmer im Prozess untersucht wird, der im weiteren Sinne als Technologietransfer behandelt wird. Die angewandte Methodologie ermöglicht eine vorläufige Bewertung der Wirtschaftspotentiale in jener Branche (Region), in die man investieren will. Diese Methodologie ist ausreichend flexibel, um die Einführung neuer Kriterien zu ermöglichen.

Ovaj diplomski rad sadrži prikaz i razvoj kulturnog turizma kroz povijest te istražuje njegove mogućnosti u modernom dobu kada potražnja za kulturom raste, a pasivni turisti sve više postaju aktivni. Turizam danas znatno je drugačiji od svog prvobitnog oblika te se iz godine u godinu sve više mijenja, a razlog tomu jesu potrebe, želje i motivacija turista. Prema podacima dostupnim na web stranicama Instituta za turizam, Državnog zavoda za statistiku i Ministarstva turizma Republike Hrvatske, na primjerima kulturnog identiteta, animacije sadržaja i turista te kulturne ponude ovaj diplomski rad odgovara na pitanje može li turizam, a pogotovo kulturni turizam, i na koji način utjecati na gospodarstvo te koje sve prednosti i nedostatke ima kao takav. This thesis contains the presentation and development of the cultural tourism trough history and explores its possibilities in the modern age when demand for culture is growing, and passive tourists are increasingly becoming active. Tourism today is significantly different from its original form and it changes year by year because tourists needs, wishes and motivation are changing. According to the data available on the websites of the Institute for Tourism, the Croatian Bureau of Statistics and the Ministry of Tourism Republic of Croatia, on examples of cultural identity, content animation, cultural and tourist offer, this thesis answers the question of whether tourism, especially cultural tourism, can influence the economy and which advantages and disadvantages it has.

Many years of crisis and recession on one side and the need to maintain the company on the other side have prompted businesses in the manufacturing sector to come out of their comfort zone and sleepiness. Years in front of crisis and recession for most created a false sense of security and stability. Many manufacturing companies weren't involved in developing new products. With the arrival of the crisis, cost-cutting has become the dominant preoccupation of business strategies. Due to the decrease in revenue, it is also necessary to cut costs and keep them under control, if the goal is to survive in the market. While the variable costs of production, because of their nature, reduce themselves, there was a need to resolve fixed costs, or with a reduction or by expanding the product range. Businesses that possessed surplus production capacity, with the advancement and improvement of existing products, launched the production of new products. Gutenberg in his production function talks about the division of production factors in the permanent and expendable. In order to connect a constant factors and fixed costs it is necessary to include cost of fixed factors in calculation. Since it is known that the average fixed costs have degressive movement, it can be concluded that by starting production of the new product, until filling up capacities, the average production overheads reduced to the lowest level. The aim of this paper is to determine the applicability of the Gutenberg production function in the real business environment of the production company. Results of the study show that it is possible by starting production of new types of products to reduce average fixed costs to the lowest level.

Countries in the world generally don't have clear policy or sufficiently understanding of investing importance in people and their potential. Today, human factor is of too little importance, although thr country that invest in people, raising their motivation, knowledge and teamwork, provide much higher rate of return and more equitable growth structure than is the case with investments in buildings, machinery and equipment. The process, therefore, in many countries of the world is going wrong and should be reversed, instead of current priority investments in tangible assets, much more should be invest in human resources, and less in physical capital, at the same time and without ignoring its importance. Research in this paper is conducted on a sample of 177 countries and 74 variables for each of the observed countries in the world that have available and collected data. Change in variable value was observed and analyzed in the time period 1975th – 2015th, projected values of the variables for 2015th, chi-square test and level of significance of observed variables. Hypothesis of this paper is: economic parameters that determine level of development of human capital have the highest level of significance to social development.

Zbog brojnih, raznovrsnih i međusobno isprepletenih ekonomskih i društvenih posljedica koje iniciraju migracije kako u emitivnim, tako i u receptivnim regijama, te rastuće sklonosti prema njima, migracije postaju sve aktualnije istraživačko područje. Posebno se to odnosi na istraživanje utjecaja koje imaju migracije na proces regionalne ekonomske konvergencije i rast. Standardna neoklasična teorija implicira kako će unutarnje migracije na regionalnoj razini ubrzati proces konvergencije, odnosno smanjiti razlike između regija koje se nalaze na različitim razvojnim stupnjevima. Rezultati empirijskih istraživanja na svjetskoj razini su kontradiktorni ; neka istraživanja potvrđuju statistički značajan utjecaj migracija na proces regionalne ekonomske konvergencije i rast, dok neka ne nalaze potvrdu za taj utjecaj. Hrvatska je zemlja s izraženim i postojanim regionalnim ekonomskim nejednakostima, ali i unutarnjim migracijama. Stoga se čini i dobar slučaj za izučavanje i testiranje implikacija predviđenih neoklasičnom teorijom o utjecaju migracija na proces regionalne ekonomske konvergencije i rast. Ovaj rad ima sljedeće ciljeve: ispitati postojanje sigma te apsolutne i uvjetne beta ekonomske konvergencije između hrvatskih županija te istražiti utjecaj koji neto međužupanijske migracije imaju na taj proces, kao i na županijski rast u razdoblju 2001-2011. Ekonomska konvergencija je iskazana u pojmovima realnog bruto domaćeg proizvoda po stanovniku. Testiranje veze i jačine utjecaja obavljeno je pomoću panel analize s jednostranim fiksnim učincima, a prisustvo sigma konvergencije pomoću koeficijenta varijacije. Izračunati koeficijenti varijacije za razdoblje 2000-2011 ukazali su na prisustvo sigma ekonomske divergencije među hrvatskim županijama. Rezultati procjene panel modela s jednostranim fiksnim učincima i Driscoll-Kraay standardnom greškom su potvrdili postojanje procesa apsolutne divergencije u promatranom vremenskom razdoblju od 1, 36% godišnje. Uvođenje neto međužupanijske migracijske stope u panel regresijsku jednadžbu s jednostranim fiksnim učincima je blago poboljšalo prognostičku sposobnost modela. K tome, ustanovljeno je kako neto međužupanijske migracije pridonosi nepovoljno procesu uvjetne ekonomske konvergencije, odnosno vrlo blago ubrzavaju proces divergencije. Naime, nova procijenjena vrijednost beta koeficijenta iznosi 1, 37% godišnje. Time su rezultati provedenih analiza opovrgnuli očekivanja utemeljena na neoklasičnoj ekonomskoj teoriji o utjecaju migracija na proces konvergencije, ali ne i o njihovom utjecaju na dugoročni rast.

Views towards state-owned enterprises on the one hand and private property on the other side through history have changed often. However, strengthening the role of the state in the economy, which is driven by a major economic crisis in the late twenties to thirties of the last century, and continued with the completion of the Second World War led to a significantly more active role of state ownership in many economies. In the late seventies state enterprises began to fade in importance due primarily to overcome the perception of their inefficiency. It has been listed perception and source of many of the privatization process which culminated at the beginning of the transition. Privatization process, which took place in Croatia back the last two decades through the transformation and privatization, was very complex due to the fact that it took place in transitional and war environment, and today, two decades since the beginning of the privatization private sector share in GDP of the Republic of Croatia is still too small with a large number of enterprises that have remained in state ownership. It is clear that due to political and economic reasons huge progress in the privatisation process in Croatia cannot be expected soon and therefore it is necessary to ensure efficient management of the whole state portfolio. Focus of a large number of scientists is the question of microeconomic (in)efficiency of state-owned enterprises. Exactly with this purpose this paper will analyze the financial performance Croatian state-owned enterprises.

Energetski sektor Republike Hrvatske orijentiran je prema fosilnim izvorima, a struktura finalne potrošnje energije po sektorima otkriva sliku deindustrijalizirane zemlje u kojoj se čak polovica energije troši u kućanstvima i uslužnom sektoru, dok je udio industrije u finalnoj potrošnji energije samo 16, 8%. Nepovoljna je i visoka uvozna ovisnost, a domaća proizvodnja pokriva samo 48, 4% ukupne potrošnje energije u 2012. godini. Energetski sektor Hrvatske još od početka 1990-tih godina suočen je s reformama koje se provode s različitim uspjehom u svim zemljama članicama, a ciljevi energetske politike usklađeni su s ciljevima EU u području energetike i znatno prije nego što je Hrvatska postala punopravna članica EU. Hrvatska je provela sve potrebne zakonodavne promjene kako bi stvorila institucionalni i regulatorni okvir neophodan za provedbu reformi u energetskom sektoru, a to su restrukturiranje odnosno razdvajanje tržišnih od reguliranih djelatnosti te liberalizacija energetskog tržišta. Na deklarativnoj razini energetski sektor je prepoznat kao važan sektor koji ima potencijal za pokretanje novog investicijskog ciklusa, pa i dijelom novo zapošljavanje u sektoru obnovljivih izvora. No podaci pokazuju da energetski sektor još uvijek nema tako veliku ulogu: udio u BDP-u iznosi 4, 3%, a udio u zaposlenosti tek 2%. Iako izravni udio u BDP-u nije velik, važnost energetike proizlazi iz brojnih neizravnih učinaka na gospodarstvo: kroz cijenu energije koja predstavlja bitan trošak za sve poslovne subjekte, te kroz multiplikativne učinke jer je uz energetiku vezan veliki broj industrija. Ukupni učinci energetskog sektora na ekonomski rast hrvatskog gospodarstva ovisit će o mogućnosti hrvatske industrije da odgovori na porast korištenja obnovljivih izvora kroz proizvodnju opreme i prateće usluge. Dugoročno, obveza Hrvatske da do 2050. smanji emisije stakleničkih plinova za najmanje 50% u odnosu na baznu godinu imat će dalekosežne posljedice i dovesti do tehnoloških i strukturnih promjena u energetici koje bi mogle potaknuti novo poduzetništvo, a onda i ekonomski rast. U tom procesu izuzetno važna će biti uloga institucionalnog i regulatornog okruženja te transparentnog funkcioniranja relevantnih institucija, posebice HERA-e.

U Republici Hrvatskoj ekonomska politika često se opravdava razlozima koji nisu uvijek teorijski utemeljeni. Ponekad se to čini zbog pokušaja ostvarenja parcijalnih interesa, a ponekad zbog neznanja. Međutim, iako u biti neistiniti, ako su dovoljno puta ponavljani u javnosti, takvi razlozi postaju predmet vjerovanja bez dovoljnoga kritičkog promišljanja. Oni postaju zablude. Cilj ovoga rada je razotkriti neke od najčešćih, a zbog toga možda i najzanimljivijih zabluda hrvatske ekonomske politike. To su: 1) tečaj eura prema kuni je fiksan ili fluktuira u uskom rasponu, 2) strane izravne investicije su bezuvjetno korisne za gospodarstvo zemlje, 3) štednja u stranoj valuti posljedica je neobjašnjivoga nepovjerenja stanovništva u domaću valutu, jer je tečaj fiksan, 4) država kao vlasnik je ekonomski neefikasna, stoga njezinu imovinu treba privatizirati. U radu je dokazano da Republika Hrvatska nema sustav fiksnoga deviznog tečaja, niti tečaj eura prema kuni fluktuira u uskom rasponu. Primjerice, tečaj eura prema kuni fluktuirao je u razdoblju od proteklih deset godina, od 2004. do 2013., 8, 59%. Također, dokazano je da strane izravne investicije, u financijskom smislu, predstavljaju korist za zemlju domaćina samo ako donose neto devizni priljev i ako je taj priljev veći od dobiti koju bi investitor želio prenijeti u matični zemlju. Nadalje, štednja u stranoj valuti posljedica je inflacije, devalvacije i deprecijacije koje su se događale kroz povijest, a u današnje vrijeme temeljni uzrok ove štednje je nametanje valutnih klauzula u ugovorima o kreditu. Na kraju država kao vlasnik može ekonomski efikasno upravljati, a njezina možebitna neuspješnost proizlazi iz podređivanja ekonomskih ciljeva nekim drugim ciljevima.

U istraživanjima konkurentnosti zemalja, regija i lokalnih jedinica koriste se indeksi konkurentnosti, proizašli iz potrebe kreiranja usporedivih pokazatelja kojima se može komparirati i projicirati konkurentnost promatranih jedinica, a ujedno i objediniti brojni indikatori koji na navedeno utječu. Metodologija izrade indeksa u pojedinim slučajevima počiva na zanemarivanju određenih odrednica konkurentnosti, što može imati negativne implikacije i na provedbu politike konkurentnosti. Cilj ovog rada je utvrditi relevantnost statističkih (tvrdih) i perceptivnih (mekih) indikatora u mjerenju konkurentnosti, odnosno utvrditi razlike u mjerenju ukoliko se primijeni samo jedna skupina indikatora. Temeljem statističkih i perceptivnih indikatora koji se koriste u mjerenju konkurentnosti zemalja prema Svjetskom gospodarskom forumu, u radu je provedena multivarijatna klaster analiza na primjeru 28 država članica EU-a kako bi se navedene članice grupirale najprije prema statističkim, a zatim prema perceptivnim indikatorima. Dobiveni klasteri - grupe zemalja članica EU-a međusobno se razlikuju te su utvrđena 4 (5) klastera prema statističkim indikatorima odnosno 2 klastera zemalja prema perceptivnim indikatorima. Rezultati provedene analize ukazuju na različitu klasifikaciju zemalja EU-a pri čemu homogenim klasterima pripadaju zemlje sličnog stupnja gospodarskog razvoja. Navedeno upućuje da je u mjerenju konkurentnosti potrebno uključiti i jednu i drugu skupinu pokazatelja s obzirom da zanemarivanje statističkih ili perceptivnih indikatora može znatno utjecati na konačan rezultat. Nužno je konstantno unaprjeđenje metodologije mjerenja konkurentnosti budući da su rezultati značajni za brojne dionike koji na njima temelje svoje odluke (kao što je npr. slučaj kod investiranja ili u mjerenju ostvarenja pojedinih razvojnih ciljeva). Rezultati istraživanja mogu biti od koristi istraživačima, ali i nositeljima politike konkurentnosti na različitim razinama s obzirom da upućuju na složenost i potrebu kritičkog sagledavanja u kreiranju široko- primjenjivih indeksa kao (jedinstvenih) mjera konkurentnosti.

Javni dug Republike Hrvatske kontinuirano raste. U 2009. godini odnos javnoga duga i bruto domaćeg proizvoda bio je 36, 75%, a u 2013. godini 67, 37%. Zbog toga je Europska komisija krajem 2013. godine pokrenula proceduru prekomjernoga deficita za Republiku Hrvatsku, kao korektivnu mjeru za dostizanje fiskalnih kriterija iz Ugovora o Europskoj uniji. No osim u visini javnoga duga, problem je i u načinu njegove otplate. Naime, Republika Hrvatska redovito refinancira dug, tj. dospjeli dug vraća sredstvima dobivenim novim zduživanjem kako u zemlji tako i u inozemstvu. Cilj ovoga rada je odgovoriti na pitanje igra li Republika Hrvatska Ponzijevu igru, odnosno ima li refinanciranje za posljedicu rast duga geometrijskom progresijom i to po prosječnoj godišnjoj stopi većoj od prosječne kamatne stope na taj dug. Stoga je u radu detaljno analizirana zaduženost Republike Hrvatske od 2009. godine – prve godine u kojoj se službeno pojavila recesija, do 2013. godine. Preciznije, analiziran je njezin javni dug, uzimajući u obzir njegovu unutarnju, ali i inozemnu sastavnicu. U radu je dokazano da Republika Hrvatska igra Ponzijevu igru. Tijekom promatranoga razdoblja, unutarnji javni dug raste geometrijski po prosječnoj godišnjoj stopi od 13, 05%, a prosječna kamatna stopa na taj dug je 5, 75%. Inozemna sastavnica javnoga duga raste geometrijski po stopi 14, 03%, uz prosječnu kamatnu stopu od 6, 29%. Zbog Ponzijeve igre u kombinaciji s visokim rastom udjela javnoga duga u bruto domaćem proizvodu vjerovnici mogu početi smatrati Republiku Hrvatsku nesolventnom, i pitanje je vremena kad će joj prestati odobravati nove kredite. U tom trenutku, postat će i nelikvidna, a reprogramiranje duga postat će neizbježno. Čak i kad ne bi bilo procedure prekomjernoga deficita, Republika Hrvatska bi hitno morala provesti mjere za smanjenje proračunskoga deficita, a na taj način i javnoga duga. Upravo zbog toga je ova procedura opravdana i s motrišta borbe protiv financijskoga sloma zemlje.

Pokretanje i provođenje inovacijskih aktivnosti u poduzeću u velikoj je mjeri ovisno o karakteristikama radne snage. Zaposlenici odgovarajuće razine obrazovanja koji posjeduju potrebne kompetencije nužni su za razvoj inovacija unutar poduzeća. Imajući na umu te odnose na razini poduzeća, cilj nam je istražiti veze inovativnosti i strukture radne snage na razini sektora. U radu se želi ispitati postojanje veza između ulaganja u istraživanje i razvoj, inovacijskog outputa i pokazatelja zaposlenosti u hrvatskim poduzećima na razini sektora. Koristeći podatke Državnog zavoda za statistiku, ponajprije istraživanja Community Innovation Survey 2010 (CIS 2010) i Anketa o radnoj snazi (ARS), te njihovom analizom na razini dvije znamenke NKD-a, nastojimo odgovoriti na nekoliko pitanja koja su važna za poticanje konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Konkretno, istražuje se imaju li sektori koji prednjače u uvođenju inovacija u Hrvatskoj natprosječno obrazovanu radnu snagu i zapošljavaju li ti sektori mlađu ili stariju radnu snagu. Nadalje, cilj je istražiti postoji li veza između ulaganja u istraživanje i razvoj u pojedinom sektoru i obrazovne strukture zaposlenih te veza između dobne strukture zaposlenih i vrste inovacija. Analiza će odgovoriti i na pitanje koriste li sektori s natprosječno obrazovanom radnom snagom u većoj mjeri metode za poticanje kreativnosti unutar poduzeća. Uz navedeno istražuje se i kakva je distribucija plaća prema obrazovnoj i dobnoj strukturi u sektorima s većim inovacijskim outputom. Iako se o prethodno navedenim pitanjima često raspravljalo u kontekstu stvaranja preduvjeta za poboljšanje konkurentske pozicije hrvatskog gospodarstva, u Hrvatskoj su relativno rijetke analize na razini sektora. Razdoblje analize obuhvaća tri godine (2008. – 2010.). Iako se radi o razdoblje krize u Hrvatskoj, rezultati će poslužiti kao dobra referenta točka za buduća komparativna istraživanja.

Nema dvojbe kako napredak u nacionalnoj produktivnosti stvara temelj za veći gospodarski rast i poboljšavanje životnog standarda. Međutim, u otvorenom gospodarstvu kao što je hrvatsko, rast bruto domaćeg proizvoda, kao i rast realnog dohotka ne ovise samo o volumenu ukupne proizvodnje, već i o razmjenskoj vrijednost te proizvodnje, drugim riječima o volumenu međunarodne razmjene i uvjetima razmjene. Nadalje, domaća potrošnja nije jedini izvor dohotka, jer i izvoz omogućuje prelijevanje svjetskog dohotka na domaći teren čime isti postoje jedan od glavnih faktora poticanja ekonomskog rasta. Ovaj rad teži odgovoriti ima li izvoz širi utjecaj na gospodarski rast Republike Hrvatske od samog rasta izvoznog volumena, primjerice indirektni efekt kroz rast produktivnosti. U najširem smislu istraživanje se može poistovjetiti s provjerom hipoteze o izvozno orijentiranom modelu rasta. Procjenjivanje utjecaja izvoza na domaći proizvod temelji se na analizi vremenskih serija kroz proširenu proizvodnu funkciju AK tipa u kojoj se faktor produktivnosti iskazuje funkcijom izvoza. Kako bi izbjegli moguću multikolinearnost varijabli koja proizlazi iz same strukture nacionalnih računa, domaći proizvod će se iskazati kao realni domaći proizvod neto izvoza (domaći proizvod umanjen za izvoz). Uz izvoz i kapital kao zavisne varijable, dodatno će se uključiti i uvjeti razmjene kako bi obuhvatili cjenovni efekt. Relevantnost ovog rada vidljiva je činjenici da međuzavisnost svjetskog gospodarstva implicira ključnu ulogu izvoza u ostvarivanju održivog razvoja, pogotovo za mala, otvorena gospodarstva u razvoju kao što je Hrvatska.

Stanje u gospodarstvu Republike Hrvatske i njenih županija prikazano je izabranim dimenzijama gospodarske i društvene razvijenosti, koje zajedno predstavljaju opću razvijenost, a koje najbolje opisuju stanje gospodarstva u Republici Hrvatskoj. Nejednakosti u razvijenosti hrvatskih regija opisane standardiziranim obilježjima, odnosno izračunatim Z-vrijednostima pojedinih dimenzija gospodarske i društvene razvijenosti za svaku pojedinu županiju. Standardizirano obilježje kao pokazatelj razvijenosti upotrijebljen je iz dva razloga. Budući da su gospodarske i društvene dimenzije razvijenosti iskazane u različitim jedinicama obilježja upotreba standardiziranih obilježja omogućila je usporedbu raznorodnih distribucija frekvencija. Nadalje, izračunate Z-vrijednosti po svom izrazu predstavljaju odstupanje originalnih vrijednosti od prosjeka. Time su opisane razlike u gospodarskoj razvijenosti između županija i NUTS 2 regija u odnosu na prosjek Republike Hrvatske. Pri tome su u analizu uključene NUTS 2 regije prema podjeli na Sjeverozapadnu, Središnju i Istočnu (Panonsku) i Jadransku Hrvatsku te NUTS 2 regije prema novoj Nacionalnoj klasifikaciji prostornih jedinica koja objedinjuje Sjeverozapadnu i Panonsku Hrvatsku u Kontinentalnu Hrvatsku.

U radu je prikazan prijedlog strategije brendiranja ruralnog turizma Zadarske županije na temelju primarnog istraživanja - dubinskog intervjua s direktorima Turističkih zajednica Zadarske županije. Kao posljedica usmjerenosti hrvatskog turizma na maritimne prostore, ruralni turizam i turizam na seljačkim gospodarstvima u RH je u početnoj fazi. Najveći iskorak u turističkoj valorizaciji ruralnih prostora učinile su Istarska i Dubrovačko- Neretvanska županija, kojima prema prirodnim, kulturnim, povijesnim i gastronomskim posebnostima Zadarska županija konkurira, međutim prema stupnju razvoja ruralnog turizma za njima uvelike zaostaje. Kako globalna turistička djelatnost postaje sve konkurentnija, mnoge turističke destinacije svoju priliku vide u brendiranju. Brendiranjem se kod potrošača stvara prepoznatljivost turističke destinacije, kao i „emotivna veza“ između turističkih korisnika i same destinacije. Kao rezultat, turistička destinacija bilježi bolju posjećenost, veću potražnju za proizvodima i uslugama, porast cijena nekretnina, poboljšanje turističkih rezultata te u konačnici zadovoljstvo lokalnog stanovništva. U radu se također prikazuje osvrt na Europske smjernice razvoja ruralnog turizma, odnosno Direktive Europske unije zacrtane posebnim dokumentom koji daje preporuke za strateške pravce razvoja turističke destinacije, te se ocjenjuje dostignuta razina razvoja ruralnog turizma u RH sukladno navedenim Direktivama, na primjeru Zadarske županije. U tijeku pisanja rada provedeno je istraživanje koje je potvrdilo da ruralni turizam Zadarske županije ne iskorištava u potpunosti svoj potencijal, što se može promijeniti kroz razvoj brenda koji će omogućiti prepoznatljivost, povećanje kvalitete i raznolikosti turističke ponude te društveni i gospodarski napredak, kako Zadarske županije, tako i cijele regije.

Europska unija suočena je sa dugoročnim razvojnim izazovima u koje se mogu ubrojiti postizanje održivog gospodarskog rasta, te teritorijalna, ekonomska i socijalna kohezija koji u fokus stavljaju pitanje uravnoteženog rasta i razvoja na regionalnom nivou. U tom kontekstu može se razmatrati i pitanje zajedničke promente politike EU, odnosno ulaganja u razvoj suvremene prometne infrastrukture, koja neposredno utječe na ostvarivanje koristi od dostignute razine ekonomskog integriranja. Te se koristi tiču slobodnog prekograničnog kretanje proizvoda i proizvodnih faktora, a u širem kontekstu i daljnjeg razvoja i stabilnosti EU u cjelini. Područje istraživanja ovoga rada definira se u okviru teorija rasta, regionalne ekonomije i prometne politike EU, a sa ciljem davanje kritičke ocjene o učincima prometne politike EU na gospodarski rast i razvoj njezinih regija i smanjivanje regionalnih razvojnih dispariteta. U teorijskom smislu istraživanje se temelji na pretpostavkama relevantnih teorija gospodarskog rasta, spoznaje kojih se primjenjuju na regionalnom nivou. U radu se primjenjuju i spoznaje nove ekonomske geografije na način da se kombiniraju prostorni aspekti i potencijali prometnog povezivanja, a u svrhu davanja ocjene o učinkovitosti prometne politike EU na gospodarski rast na regionalnom nivou. Pritom, poseban naglasak daje se na razvojne potencijale izgradnje prometne infrastrukture, posebno cestovne i željezničke mreže, u manje razvijenim regijama, kao i na manjim (regionalnim ili nacionalnim) tržištima. Rad uključuje kvantitativnu analizu utjecaja izgradnje prometne infrastrukture na gospodarski rast europskih NUTS 2 regija tijekom razdoblja 1999.-2009. kojom se dokazuje da prometna infrastruktura ima važnu, iako ne odlučujuću ulogu, u ostvarivanju gospodarskog rasta na regionalnom nivou, odnosno otklanjanju regionalnih razvojnih dispariteta.

Dugotrajna nezaposlenost ima posebno nepovoljne posljedice na mlade u pogledu gubitka vjere u vlastite sposobnosti i stručnost, zapošljivost, vjerojatnost nalaženja i zadržavanja posla te razinu prihoda koje osoba može ostvariti. Bez sumnje, mnoge mlade dugotrajno nezaposlene osobe u svom se radnom aktiviranju susreću s brojnim složenim zaprekama. EU želi izbjeći dugotrajnu nezaposlenost mladih pa je pripremljen širi EU paket za aktivaciju mladih koji među ostalim obuhvaća i Garanciju za mlade. Za uspješan razvoj i potpuno ostvarenje programa Garancije za mlade potrebna je snažna suradnja među ključnim dionicima. Hrvatska Vlada usvojila je Plan implementacije Garancije za mlade. U tekstu se pojašnjava značenje Garancija za mlade u kontekstu Europske unije, iskustva pojedinih EU članica te daje osvrt na značenje tog sustava i njegovoj budućnosti u Hrvatskoj. Ako se Garancijom za mlade kao dijelom aktivna politika tržišta rada ne uspije sniziti agregatna razina nezaposlenost, može se smatrati da se time ipak doprinosi lakšem izlaska mladih iz nezaposlenosti i njihovom boljom pripremom za tržište rada.

Pomorsko dobro u prostornom smislu obuhvaća dio obale, unutarnje morske vode i teritorijalno more sa pripadajućim dnom i podzemljem, kompleksno je dobro od osobitog značaja za Republiku Hrvatsku te je legislativno određeno kao opće dobro, a što snažno limitira vlasnička prava na tom području, te bitno utječe na investicijski, konkurentski i razvojni aspekt lučkog sustava Republike Hrvatske koji cijeli potpada pod institut pomorskog dobra. U tom je segmentu već dugi niz godina prisutan jaz između zaštite i očuvanja pomorskog dobra nasuprot moguće konkurentnosti lučkog sustava kao snažnog multiplikativnog čimbenika nacionalnog gospodarstva. Taj se jaz ogleda kako u teorijskom tako i u praktičnom i provedbenom smislu. Lučki sustav Republike Hrvatske je prema postojećoj legislativi u cijelosti opterećen institutom pomorskog dobra, koje ne prepoznaje vlasništvo te ograničava mogućnosti stjecanja vlasničkih prava i potencira pravo posjedovanja prema regulativi koja uređuje pitanje koncesija, sa svim pozitivnim i negativnim posljedicama, mogućnostima, ograničenjima i mogućim prednostima. U radu se istražuju prednosti i nedostaci ovog krutog instituta koji uvelike određuje i limitira razvojne potencijale jednog od najvrednijih i najkonkurentnijih gospodarskih i prirodnih potencijala Republike Hrvatske, kao primorske ali ne i dovoljno razvijene pomorske zemlje. Lučki sustav kao dio prometnog i pomorskog sustava je slojevita djelatnost sa izraženim multiplikativnim faktorom i jedna je od vitalnih gospodarskih aktivnosti koja može potaknuti gospodarski razvitak Republike Hrvatske i njenu konkurentnu osobnost na europskoj i svjetskoj prometnoj i pomorskoj sceni. Autori u radu razmatraju uvjetovanost razvoja konkurentnosti lučkog sustava uređenjem i praktičnom provedbom instituta pomorskog dobra, te predlažu i evaluiraju moguće modele unapređenja.

Location selection is one of the key success factors of retail businesses. Location determines the number of contacts with customers, business volume and total income of retail business. To prove the hypothesis of location as the decisive factor in retail businesses, the following paper apllied scientific analysis and synthesis methods, mathematical methods and methods of interviewing. The obtained findings are based on the analysis of supermarkets locations in towns Gospić and Po ţega. The purpose of analysis of these practical examples is to examine to what extent retail businesses use locat ion as a means of competit ive advantage, while the method of interviewing is an attempt to answer the question of importance of location for customers when deciding on the place of purchase.