Search

Ovaj rad upućuje na aspekte važne za stomatološku praksu, posebice u radu s pacijentima koji imaju neki oblik intelektulanih ili razvojnih poteškoća.

Umor može biti simptom psihičkih ali i tjelesnih bolesti te je stoga važan interdisciplinarni pristup u liječenju bolesnika.

Uvod: Pojam anksioznosti podrazumijeva stanje prekomjernog osjećaja straha i brige. COVID-19 pandemija utjecala je na svakodnevni život ljudi te promijenila njihov raniji način života. Osjećaj straha od oboljenja te utjecaj mišljenja okoline doveo je do socijalne izolacije, a čovjeku kao društvenom biću potrebno je druženje kako bi simptome anksioznosti sagledao realnije te time imao i bolju kvalitetu života. Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je ispitati učestalost anksioznih poremećaja i u hitnoj psihijatrijskoj ambulanti pri Klinici za psihijatriju KBC Rijeka tijekom pred pandemijske 2019. i pandemijske 2021. godine. Ispitanici: Istraživanje obuhvatilo je bolesnike koji su radi anksioznih smetnji potražili pomoć u hitnoj psihijatrijskoj ambulanti pri Klinici za psihijatriju KBC Rijeka u periodu od 1.1.2019. do 31.12.2019. godine te u periodu od 1.1.2021. do 31.12.2021. godine. Metode: U retrospektivnom istraživanju putem Integriranog bolničkog informacijskog sustava (IBIS) prikupljeni su podaci za bolesnike iz dijagnostičke skupine F40-F48 neurotski i somatoformni poremećaji i poremećaji izazvani stresom (MKB-10). Uz dijagnozu i učestalost ambulantnih pregleda u hitnoj psihijatrijskoj ambulanti prikupljeni su i sociodemografski podatci o dobi, spolu i radnom statusu ispitanika. Rezultati: Dobiveni rezultati istraživanja pokazali su da je u 2021. godini bilo manje obavljenih pregleda u odnosu na 2019. godinu, da je anksioznost više prisutna kod žena nego kod muškaraca te da se broj pregleda nije značajno promijenio u odnosu na zaposlenje i dob. Zaključak: U pandemijskoj 2021. godini došlo do pada broja pregleda u odnosu na predpandemijsku 2019. godinu. Osobe koje se javljaju s anksioznim smetnjama statistički značajno su češće žene u pandemijskoj 2021.godini u odnosu na predpandemijsku 2019. godinu.

Širenje virusa i stopa infekcije virusom COVID-19 je podjednako u svim spolovima i dobnim skupinama, no teža klinička slika i stopa smrtnih ishoda je daleko najveća kod osoba starije životne dobi. Korisnici domova za starije obično su visoke životne dobi, s većim invaliditetom i kognitivnim oštećenjima od ljudi usporedive dobi koji žive u zajednici te mogu imati mnoge druge popratne bolesti koje pridonose njihovom oslanjanju na druge za njihovu skrb, što ih čini iznimno rizičnom skupinom. Iako su provedene mnoge mjere s ciljem zaštite istih, dostupna literatura dokazuje da sama pandemija ima mnoge negativne utjecaje na svakodnevno funkcioniranje, fizičko i mentalno zdravlje korisnika domova za starije.

Nuspojave antidepresiva relativno su česta pojava s kojom se susrećemo u kliničkoj praksi, radi čega je važan dobar odabir izbor lijeka. Izmjenom antidepresiva radi nuspojava riskiramo gubitak motivacije za liječenje od strane pacijenta.

U kliničkoj praksi nije rijetkost da se susrećemo sa slučajevima koji imponiraju psihičke geneze, no opservacijom bolesnika i diferentnom obradom nailazimo na organski supstrat.

Aripiprazol se u kliničkoj praksi pokazao učinkovit i kao dodatna terapija depresivnog poremećaja. Važno je istaknuti da augmentaciju primarne terapije treba primijeniti uz procjenu terapijskog učinka te titraciju doze lijeka.

U ovom radu ispitan je odnos anksioznosti i dentalne anksioznosti, te utjecaj tih dvaju stanja na dentalne navike i informiranost bolesnika o dentalnim zahvatima. S obzirom da se posjet stomatologu često percipirao negativno, ispitali smo je li to doista tako ili se dojam promijenio. Također smo ispitali poveznicu između toga koliko se bolesnici sami informiraju o zahvatima i njihovog stupnja (dentalne) anksioznosti, te je li česta upotreba interneta u svakodnevnom životu doprinijela pretraživanju dostupne literature u svrhu samoinformiranja. U istraživanju je sudjelovalo 150 ispitanika (N=150), prosječne dobi 45, 8 godina. Prilikom izrade ovog rada korišten je sljedeći instrumentarij: sociodemografski upitnik, STAI- X-1 upitnik, DAS upitnik i upitnik o dentalnim navikama. Prema rezultatima istraživanja, ne postoji statistički značajna razlika u stupnju anksioznosti mjerene STAI-X-1 i DAS upitnikom. Prosječan ukupan rezultat zbroja bodova na STAI-X-1 upitniku iznosio je 44, 3 (SD 9, 18) na ljestvici od 20 do 80, a prosječan odgovor na upitniku bio je 2, 2. Na DAS ljestvici ispitanici su u prosjeku postizali rezultat od 8, 5 (SD 3, 5) koji odgovara donjoj granici blage dentalne anksioznosti. Vidljivo je da 44, 7% ispitanika nema dentalnu anksioznost, dok 38% ima blagu anksioznost. Prilikom ispitivanja informiranosti u vezi s dentalnim zahvatima, ustanovljeno je da se većina ispitanika o čišćenju kamenca (81, 3%), popravku zuba (92, 7%), liječenju i/ili vađenju živca (89, 3%), vađenju zuba (89, 3%) informirala kod nadležnog doktora dentalne medicine. Ispitanici koji su se informirali kod doktora dentalne medicine o vađenju zuba postižu u prosjeku veći rezultat na DAS ljestvici u odnosu na ispitanike koji se ne informiraju. Istraživanje nije pokazalo povezanost između anksioznosti i dentalne anksioznosti te utjecaja anksioznosti na dentalne navike bolesnika i njihovu informiranost o dentalnim zahvatima. Ustanovljeno je da se statistički značajna većina ispitanika o prethodno istaknutim zahvatima informira kod nadležnog doktora dentalne medicine.

The evaluation of the effects of antipsychotics on sexual function in patients with schizophrenia is complex because it is difficult to discern whether a particular dysfunction is a consequence of the disease itself or it is a side effect of a particular medication. One of such dysfunctions is priapism. We will present a case of a patient who has been in treatment for schizophrenia for the last 26 years. As extrapyramidal side effects have occurred over the past two years, the first generation antipsychotics were replaced with olanzapine. At the same time the patient was involved in a multidisciplinary psychosocial treatment program consisting of psychoeducation, social skills training and therapeutic community. After three months of group treatment, he mentioned painful penile erection. Olanzapine was reduced and risperidone introduced by gradual titration (4 mg daily). Four weeks after having administered risperdone, the painful erection subsided completely. This case illustrated the importance of psychosocial interventions, especially psychoeducation, in timely recognition and reporting all symptoms/side effects. Also, in cases of possible antipsychotic-induced priapism, a medication with less alpha-1 antagonism should be considered and used at the lowest effective dose.

Važno je imati na umu da način na koji se sindrom Covid-19 prezentira često nadilazi pretpostavljene respiratorne simptome.

Radi se o bolesnici koja se javila psihijatru radi depresivnih smetnji koje su se javile nepuna dva mjeseca nakon preboljenja Covid-19 infekcije.

In this case report we intended to point out a high probability of hospitalism being present in this patient. There is a significant importance of recognizing hospitalism in patient with resistant depression.

Alkoholizam se odnosi na svaku konzumaciju alkohola koja negativno utječe na psihičko i fizičko zdravlje pojedinca. Kronična je i recidivirajuća bolest, sve češća u mlađoj populaciji. Poznati komorbiditet alkoholizmu je depresija. Depresija je sekundarno stanje, odnosno posljedica alkoholizma. Zlouporaba alkohola povezana je s težom kliničkom slike depresije. Cilj rada je ispitati učestalost depresije kao komorbiditeta u osoba koje se liječe radi ovisnosti o alkoholu, te ispitati odnos komorbiditeta i sociodemografskih obilježja i korištenih mjera liječenja. Ispitanici i metode: u istraživanju je sudjelovao 481 ispitanik. Rad je o bolesnicima koji su liječeni na Klinici za psihijatriju KBC Rijeka. Metoda istraživanja je retrospektivna. Prikupljeni podaci uključivali su dob, spol, radni status, komorbidne psihijatrijske dijagnoze, te učestalost hospitalizacija i ambulantnih pregleda. Analiza podataka napravljena je za 445 osoba s nekom od dijagnoza iz spektra alkoholizma, u rasponu od F10.0 do F10.7. Raspon dobi ispitanika je između 23 i 83 godine, a prosječna dob 54, 6 godina. Rezultati: Bolničko liječenje prisutno je kod 34, 3% muškaraca i 40% žena. Prisustvo bolničkoga liječenja ne razlikuje se statistički značajno s obzirom na spol. Svaka druga žena (51, 2%) ima barem jedan dolazak u dnevno-bolnički program u odnosu na svakog trećeg muškarca (35%). Žene imaju statistički značajno veći broj dolazaka u dnevno- bolničke programe u odnosu na muškarce. Najučestalija dijagnoza je srednje teška depresivna epizoda koja je prisutna kod 41, 8% bolesnika. Zaključak: Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da je depresija kao komorbiditet alkoholizmu češća kod žena nego kod muškaraca. Ispitanici koji imaju depresiju u komorbiditetu s alkoholizmom ne razlikuju se prema dobi, te obrazovnom i radnom statusu u odnosu na ispitanike bez depresije u komorbiditetu. Žene s dijagnozom depresivnog poremećaja imaju zabilježeno više dolazaka u dnevno – bolničke programe, u odnosu na muškarce.

Iz iskustva i kličke prakse naučili smo da je nužno učestalo procjenjivanje učinaka liječenja, praćenje nuspojava lijekova, interakcija s drugim lijekovima i u skladu s navedenim korigirati lijekove. Posebnu pozornost treba obratiti na nuspojave koje nas često mogu zavesti i krivo usmjeriti. u radu prikazujemo slučaj 54-godišnjeg bolesnika, razvedenog, oca troje odrasle djece, umirovljenog branitelja. Zadnjih 26 godina psihijatrijski se liječi radi PTSP-a. duže vrijeme pod stabilnom terapijom anksiolitika i antidepresiva, značajna pogoršanja veže uz obljetnice. Do unatrag 4 godine bio je u braku, disfunkcionalan, skromnih socijalnih kontakata, bez motivacije, u partnerskim odnosima nefunkcionalan. Nakon razvoda braka javljaju se kožne promjene, koje se nakon tromjesečnog liječenja dijagnosticiraju kao generalizirana psorijaza. Zbog nove dijagnoze prekida sve socijalne kontakte, potpuno se izolira u kući, razloge nalazi u stigmi i životu u maloj sredini. Na nagovor kćeri bolesnik pristan na odlazak psihijatru kada se provede korekcija terapije. Na slijedećoj kontroli uočava se poboljšanje psihičkog stanja, ali se bolesnik izjašnjava o smetnjama mokrenja što navodi na sumnju u nuspojavu psihofarmaka. Izmjenom terapije smetnje sa mokrenjem egzistiraju, radi čega se bolesnika uputi urologu koji dijagnosticira malignu tvornu prostate. Operativnim putem malignom se ukloni, nakon čega je provedeno zračenje.

By learning cooperation strategies in social skills training within the socio-therapeutic group, the patient's functioning was clearly improved, alcohol abstinence was achieved with complete symptomatic remission. Respect for and adequate treatment of comorbidities significantly contributes to the quality and success of patient treatment and to the improvement of prognosis.

Psihička bolest u trudnoći može povećati rizik od neželjenih događaja za majku i dijete.

The paper discuss the connection and consequences between the immune system and psychological trauma and PTSD.

Cilj istraživanja: Osnovni cilj istraživanja je utvrditi u kojoj mjeri osobe liječene od opijatske ovisnosti osjećaju stigmatizaciju od strane zdravstvenih djelatnika i ostalih ljudi (obitelj, prijatelji, mediji) te utvrditi u kojoj mjeri osjećaju samostigmatizaciju. Ispitanici i metode: U istraživanju su bili uključeni muškarci i žene koji se liječe od opijatske ovisnosti u Centru za izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti pri Nastavnom Zavodu za javno zdravstvo Primorsko- goranske županije (PGŽ). Istraživanje je uključivalo ukupno 100 ispitanika (N=100), a provedeno je u razdoblju od 15. ožujka 2019. do 15. svibnja 2019. godine. Za istraživanje je sastavljen upitnik za samoevaluaciju koji sadrži 15 pitanja, a čiji su odgovori podijeljeni na skali od 1 do 5, s tim da je 1 „uopće se ne slažem“, a 5 „slažem se u potpunosti“. Prikupljeni podaci statistički su obrađeni statističkim programom Statistica (Dell Inc, SAD), a za potrebe prikaza podataka korištene su osnovne deskriptivne mjere učestalosti, aritmetičke sredine i standardne devijacije. Rezultati: Rezultati pokazuju da osobe ovisne o opijatima u velikoj mjeri osjećaju stigmatizaciju u društvu. Također, rezultati ukazuju da zdravstveni djelatnici u nedovoljnoj mjeri pokazuju suosjećanje prema ovisnicima o opijatima. Prijatelji i obitelj većini su podrška. Samostigmatizacija je izražena u manjoj mjeri i rezultati ukazuju da su opijatski ovisnici mišljenja da je njihovo mišljenje bitno i da u životu imaju očekivanja poput drugih ljudi. Zaključak: Prema dobivenim rezultatima najveći stupanj stigmatizacije ispitanici percipiraju od strane društva, potom od strane zdravstvenih djelatnika, a najmanje od samih sebe.

U ovom radu prikazane su tri bolesnice koje su, u različitoj životnoj dobi bile izložene različitim vrstama traume. Ono što je zanimljivo u ovim prikazima je barem još jedan dodatni tjelesni komorbiditet (autoimuna bolest) kod svake od bolesnica.

Psihosomatske bolesti u svojoj podlozi imaju psihološki čimbenik, a simptomi bolesti mogu se očitovati na svim organima što je bio i slučaj u prikazane bolesnice.

Alkoholizam u žena visoko je stigmatizirani društveni fenomen. U današnje vrijeme trend je porasta pijenja među ženama.

UVOD: Mentalne bolesti definiraju se kao poremećaji mišljenja, ponašanja i emocionalnog doživljavanja a koji narušavaju funkcionalnost pojedinca. Jedna od pet osoba ima neki od mentalnih poremećaja pri čemu su najčešći anksiozni poremećaji, poremećaji raspoloženja i bolesti ovisnosti. Međutim, postoji i niz mentalnih poremećaja koji su toliko rijetki da nam se čine bizarnim i nestvarnim ali za oboljelog pojedinca oni itekako postoje. RAZRADA: U sklopu predavanja biti će prikazano dvadesetak rijetkih mentalnih poremećaja koji spadaju pod poremećaje spavanja, seksualne poremećaje, psihotične poremećaje, kulturološki specifične poremećaje ali i neke druge. Za svaki od poremećaja biti će prikazan njihov povijesni pregled, klinička slika, etiologija, učestalost i mogući oblici liječenja. ZAKLJUČAK Mnogi fascinantni i važni psihološki poremećaji su ili izostavljeni iz sadašnjih dijagnostičkih sustava i/ ili su rijetko pokriveni tijekom medicinskog obrazovanja. Kao rezultat toga, većina studenata nikada se ne uči identificirati, dijagnosticirati ili liječiti rijetke poremećaje. Ovaj nedostatak pažnje ima stvarne posljedice ne samo za pacijente, nego i za temeljnu znanost.

This report shows a 31-year-old male patient in regular outpatient care for the past year and a half because of paranoid processing of reality, psyhoactive substance abuse and gambling addiction.

U radu je prikazana bolesnica koja se niz godina liječi rani depresivne simptomatike i podliježećeg poremećaja ličnosti. Bolesnica je tijekom djetinjstva i perioda adolescencije bila izložena nizu trauma, a koje su radi neintegriranosti u ličnost ostavile posljedice na njen daljnji psihički razvoj.

Samoubojstvo je vodeći uzrok prerane smrti mladih odraslih osoba, a drugi vodeći uzrok smrti među mladim ljudima u dobi između 14 do 35 god. Osobe koje zloupotrebljavaju ili su ovisne o alkoholu ili drogama pokušaju samoubojstvo 6 x češće od onih koje ne zloupotrebljavaju ove tvari. U ovisnika o drogama samoubojstva su najčešća u opijatskih ovisnika

Cilj rada prikazati je 29-godišnjeg mladića koji je unatrag niz godina u psihijatrijskom tretmanu a radi konzumacije više različitih psihoaktivnih supstancija uz alkohol i kockanje, smetnje ponašanja, afektivnih oscilacija te karakteroloških specifičnosti iz kruga disocijalnog poremećaja ličnosti. U više je navrata hospitalno psihijatrijski liječen, također je bio uključen i u dnevno bolnički program za liječenje bolesti ovisnosti. Od psihoaktivnih supstancija (uglavnom psihostimulansi), konzumacije alkohola i odlazaka u kockarnice nije od samog početka liječenja nikad u potpunosti apstinirao. Tijekom 2017. godine dolazi do pogoršanja psihičkog stanja u smislu psihotične dekompenzacije. Ovim radom željeli smo prikazati kompleksan terapijski pristup u liječenju bolesnika sa više psihijatrijskih dijagnoza. Rani početak ovisničkih poremećaja utječe na neurorazvojni proces i često je prediktor razvoja drugih psihičkih poremećaja na osovini I i osovini II. Politoksikomanija je često samo „zavjesa“ koja može prikrivati dublju psihopatologiju.

Generalized anxiety disorder has high risk rate of psychiatric comorbidity, mostly psychoactive substance use.

Cilj rada je prikazati bolesnicu sa akutnim oštećenjem jetre uzrokovanim disulfiramom.

Personality takes its form from late adolescence or early adulthood and although its features persist for longer periods of life, some can be weakened and some can be changed.We present a 43 y old female patient with a disorder of emotionaly unstable state and antisocial tendencies ; she spent three years in psychiatric treatment for anxiety disorders and many years alcocholic syndrome.During psychotherapy treatm, ent there werer more and more evident behavioural patterns that support the existance of personality disorder.We discuss the possibilites of psychotherapy and pharmacotherapy treatment with respect to the character specificities.

Pojavnost seksualnih disfunkcija u pacijenata sa PTSP-om , posebno veteranima , veća je nego u općoj populaciji.Sve veći broj radova potvrđuju klinički relevantne seksualne probleme među kojima erektilna disfunkcija i prerana ejakulacija su najčešće.U radu se opsiuje neurobiološka osnova seksualnih sidfunkcija i njihova veza sa neurobiološkom osnovom PTSP-a.Ovo ima reperkusija na pojavnost ali i terapijske mogućnosti.

U ovom radu prikazati ćemo 48-godišnjeg bolesnika koji je unatrag niz godina u kontinuiranom psihijatrijskom tretmanu radi smetnji iz anksioznog kruga uz posljedični razvoj ovisnosti o alkoholu. Kliničkom slikom dominira kombinirani anksiozni sindrom, uz panične napade, pojačanu tjeskobu generaliziranog tipa, anticipirajuću anksioznost te obilje somatizacija. Radi pretjerane brige i napetosti socijalno i radno funkcioniranje uspijeva održavati uz izbjegavanje određenih situacija, a što mu iziskuje pojačani napor. Preplavljujuću anksioznost bolesnik kupira prekomjernim pijenjem alkoholnih pića i razvojem alkoholnog ovisničkog poremećaja, radi čega potom osjeća izrazitu krivnju i sram. Bolesnik je u više navrata bio bolnički liječen uz različite kombinacije psihofarmakoterapije, te je bio uključen u Dnevno-bolnički program za liječenje bolesti ovisnosti. Aktualno apstinira od alkohola unatrag dva mjeseca, redovit je medikaciji, u socioterapijskoj grupi te u KLA. Generalizirani anksiozni poremećaj ima visoku stopu psihijatrijskih komorbiditeta, najčešće ovisničke poremećaje, što predstavlja dodatni terapijski i dijagnostički izazov.

The rates of sexual dysfunctions among patients with PTSD are much higher than in the general population. An increasing body of scientific research has confirmed clinically relevant sexual problems (Letourneau et al. 1997, Kotler et al. 2000, Hossain et al. 2013, Yehuda et al. 2015, Tran et al. 2015), among which erectile dysfunction (ED) and premature ejaculation (PE) were the most frequent (Letourneau et al. 1997). It is important to underline that patients, particularly military veterans with PTSD, have an increased risk of sexual dysfunction independent of the use of psychiatric medications (Benjamin et al. 2014). Considering the utilization of pharmacotherapy, data indicate that over 80% of the veterans treated for PTSD in the USA have been receiving at least one of the psychotropic medications (Bernardy et al. 2012). A drug utilization study conducted in Croatia revealed that the annual frequency of drug use among pharmacologically treated PTSD patients was the highest for anxiolytics (75.83% patients), antidepressants (61.36%), hypnotics (35.68%) and antipsychotics (30.21%) in 2012 (LeticaCrepulja et al. 2015). In this context, it is very important to highlight that a variety of psychotropic medications recommended for the treatment of PTSD can induce sexual function disorders (Clayton & Shen 1998, Labbate 2008). Most practice guidelines for the treatment of PTSD highlight antidepressants as the first-line pharmacotherapeutic agents, particularly selective serotonin reuptake inhibitors (SSRIs) (Ballenger et al. 2000, American Psychiatric Association 2004, National Institute for Clinical Excellence (NICE) 2005, Baldwin et al. 2005, Forbes et al. 2007) and serotonin-norepinephrine reuptake inhibitors (SNRIs) (Bandelow et al. 2008, Benedek et al. 2009, Stein et al. 2009, Department of Veterans Affairs 2010, World Health Organization 2013, Baldwin et al. 2014). Since the introduction of these medications, increasing attention has been given to the side effects, such as sexual dysfunction (Labbate 2008, Corona et al. 2009, Serretti & Chiesa 2011). SSRIs can negatively affect all domains of sexuality (desire-arousal-orgasm-resolution) (Corona et al. 2009). A study of sexual functioning in war veterans with posttraumatic stress disorder conducted in Croatia showed that these patients had less sexual activity, hypoactive sexual desire and more frequent ED compared with healthy volunteers. These problems might be associated with the antidepressant therapy (Anticevic & Britvic 2008). Another Croatian study revealed that the population exposed to traumatic event(s) had the same level of sexual functioning (or the same incidence of sexual dysfunction) regardless of the absence or presence of PTSD symptoms and their severity (Arbanas 2010). The aim of this report was to present a patient with PTSD and comorbid sexual dysfunctions.

Bulimija se često manifestira u komorbiditetu s drugim psihijatrijskim poremećajima što komplicira tijek liječenja i prognostički tijek.U radu se razmatra diferencijalnodijagnostičko preklapanje simptoma poremećaja osobnosti, raspoloženja s poremećajem prehrane te se razmatra mogućnost u kojima su bulimični napadaji predisponirani kao simptom smetnji iz kompulzivne fenomenologije.

Cilj istraživanja: Ispitati utjecaj socioterapijskih postupaka u okviru socioterapijskog dnevno bolničkog programa na kvalitetu života i suradljivost bolesnika oboljelih od shizofrenije i depresije. Ispitanici i metode: U istraživanje su bili uključeni muškarci i žene oboljeli od shizofrenije i depresije. Ukupno je kontaktirano 232 bolesnika, a njih 200 je završilo istraživanje. Ispitanici su bili raspoređeni u četiri skupine (dvije ispitne i dvije kontrolne), u svakoj skupini bilo je 50 ispitanika. Ispitanici ispitnih skupina osim medikamentne terapije, bili su uključeni i u socioterapijski program dnevne bolnice tijekom četiri mjeseca, dok kod kontrolnih skupina takav oblik tretmana nije bio primijenjen. Svi ispitanici su bili uključeni u istraživanje u okviru mjesec dana po završetku bolničkog liječenja. Instrumentarij je kod svih ispitanika bio primijenjen u tri navrata: prvo mjerenje bilo je prvog dana intenzivnog socioterapijskog (dnevno-bolničkog) programa za ispitne skupine bolesnika, odnosno tijekom zadnjeg tjedna hospitalizacije za kontrolne skupine. Drugo mjerenje bilo je zadnjeg dana socioterapijskog (dnevno-bolničkog) programa, tj. nakon četiri mjeseca za ispitnu skupinu, odnosno četiri mjeseca nakon hospitalizacije za kontrolnu skupinu, a treće je bilo šest mjeseci nakon drugog mjerenja. U istraživanju je kod svih ispitanika bio primijenjen slijedeći instrumentarij: upitnik općih podataka, skala za procjenu kvalitete života (MANSA, prema engl. Manchester Short Assessment of Quality of Life), skala za procjenu općeg socijalnog funkcioniranja (GAF, prema engl. Global Assessment of Functional Scale), skala za procjenu suradljivosti u uzimanju medikacije (MARS, prema engl. Medication Adherence Rating Scale), upitnik subjektivne procjene zadovoljstva liječenjem, skala za procjenu općeg kliničkog utiska (CGI-S, prema engl. Clinical Global Impression- Severity of illness scale), skala za procjenu poboljšanja općeg kliničkog utiska (CGI-I, prema engl. Clinical Global Impression- Improvement Scale). U oboljelih od shizofrenije bio je primijenjen upitnik za procjenu simptoma shizofrenije (PANSS, prema engl. Positive and Negative Symptoms Scale), a u oboljelih od depresije upitnik za procjenu depresivnih simptoma (MADRS, prema engl. Montgomery -Ǻsberg Depression Rating Scale). Rezultati: Socioterapijski postupci kao metoda liječenja provedeni u dnevnoj bolnici u oboljelih od shizofrenije rezultirali su poboljšanjem kvalitete života ali ne i razine općeg socijalnog funkcioniranja, dok je u oboljelih od depresije zabilježeno suprotno. Kod oboljelih od shizofrenije nije registrirana značajna povezanost razine općeg funkcioniranja i kvalitete života dok je kod oboljelih od depresije ta povezanost zabilježena, no ne može se dovesti u vezu sa provedenim socioterapijskim programom. Klinička procjena poboljšanja u oboljelih od shizofrenije i u oboljelih od depresije povezana je s višom kvalitetom života. Ispitanici obje socioterapijske skupine pokazali su bolju suradljivost u uzimanju psihofarmaka što je povezano s višom kvalitetom života. Socioterapijski postupci imaju relativno brz i razmjerno dugotrajan utjecaj na ukupnu razinu simptoma i kod oboljelih od shizofrenije i kod oboljelih od depresije. Zaključak: Rezultati ovog istraživanja pokazali su da socioterapijski postupci kao metoda liječenja provedeni u dnevnoj bolnici djeluju na smanjenje razine simptoma i na poboljšanje suradljivosti u uzimanju psihofarmaka u oboljelih od shizofrenije i u oboljelih od depresije. Socioterapijski postupci kao metoda liječenja provedeni u dnevnoj bolnici utječu na poboljšanje kvalitete života oboljelih od shizofrenije Background: The basic aim of this prospective research was to establish the effects of psychosocial interventions in psychosocial day care programme on the quality of life and adherence to treatment of the patients with schizophrenia and depression. Subjects and methods: Both male and female patients affected by schizophrenia and depression participated in the research. A total number of 232 patients were recruited of whom 200 completed the study. The participants were subdivided into four groups (two experimental groups and two control groups) of 50 patients. In addition to pharmacotherapy, the experimental groups only were integrated into a day-hospital-based psychosocial day care programme for four months, while such treatment was not applied to the patients of the control groups. All the participants took part in the research within one month after the inpatient treatment. The instruments were applied in three phases: the first measurement for experimental groups took place on the first day of psychosocial day care programme, while for the control group subjects the same was performed during the last week of their inpatient care. The second measurement for the experimental groups was performed on the last day of psychosocial day care programme which lasted for four months, while for the patients of the control groups it occurred four months after their inpatient treatment. The third measurement was carried out six months after the second one. The following instruments were administered to all the participants: General Demographic Questionnaire, Manchester Short Assessment of Quality of Life (MANSA), Global Assessment of Functional Scale (GAF), Medication Adherence Rating Scale (MARS), Subjective Treatment Satisfaction Questionnaire, Clinical Global Impression-Severity of Illness Scale (CGI), Clinical Global Impression Improvement Scale (CGI-I). Positive and Negative Symptoms Scale (PANSS) was used to asses patients affected by schizophrenia, while Montgomery-Asberg Depression Rating Scale (MADRS) was administered to those with depression Results: The results obtained indicate that as to the patients with schizophrenia, the adjuvant treatment of psychosocial interventions in day care programme has a positive effect on the quality of life, but not on the general social functioning, while the results regarding the patients with depression reveal the opposite. Statistically significant correlation between the general functioning and quality of life was not found in patients affected by schizophrenia, while such correlation was present with regard to the patients with depression although it can’t be related to the psychosocial day care programme. Clinical assessment of improvement in patients affected by schizophrenia and depression is related to higher quality of life. Both patients with schizophrenia and depression who participated in the psychosocial day care programme showed greater medication adherence which is related to the better quality of life. Psychosocial interventions therefore have relatively fast and long-term effects on the overall symptom intensity in patients affected with schizophrenia and depression. Conclusion: The results of this research have showed that psychosocial day care programme has a positive effect on the reduction of symptom levels and that it contributes to better treatment adherence in patients affected by schizophrenia and depression. Psychosocial day care programme affects the quality of life improvement in patients affected by schizophrenia

Ciljevi: Glavni cilj ovog istraživanja je bio kvantificirati obrasce uzimanja lijekova u pacijenata s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) u Hrvatskoj. Analizirano je u kojoj mjeri su određeni lijekovi i skupine lijekova korišteni u skladu s važećim kliničkim smjernicama, a u kojoj mjeri su neadaekvatno, nedostatno ili pretjerano korišteni. Metode: Istraživanje je dalo podatke o 1) ukupnom godišnjem broju pakiranja psihotropnih lijekova distribuiranih pacijentima s PTSP-om 2.) prosječnoj godišnjoj potrošnji pojedinih lijekova po pacijentu s PTSP-om i 3.) ukupnoj promjeni u količini lijekova tijekom 11- godišnjeg razdoblja studije koja je izračunata za svaki lijek i terapijsku skupinu klasificirano prema Anatomsko-terapijsko- kemijskom klasifikacijskom sustavu (ATC) analizom longitudinalnih podataka. Rezultati: Najveća ukupna količina lijekova koju su uzimali pacijenti sa PTSP-om otpada na anksiolitike (233 842 pakiranja godišnje), nakon čega slijede antidepresivi (139 748 pakiranja godišnje), približno jednaka količina hipnotika i antipsihotika (približno 66 000 pakiranja godišnje) i konačno antiepileptici (22 620). Ako se analizira godišnja potrošnja lijekova iz pojedine terapijske skupne po jednom pacijentu, dobiju se rezultati da su pacijenti najviše ustrajavali u uzimanju anksiolitika (9, 31 pakiranja godišnje po pacijentu), zatim antiepileptika (7, 19), antidepresiva (6, 88), antipsihotika (6, 68) i konačno hipnotika (5, 56). Godišnja potrošnja lijekova po pacijentu je porasla u svim skupinama lijekova tijekom 11 godina. Istraživanje je pokazalo da su, na godišnjoj razini, pacijenti s PTSP-om popili najveću količinu alprazolama (111 292 pakiranja). Zaključak: Općenito, pacijenti s PTSP-om ne koriste lijekove na odgovarajući način. Neke terapijske skupine, osobito anksiolitici se pretjerano koriste, a neke kao što su antidepresivi, koji su prvi farmakoterapijski izbor u liječenju osoba s PTSP-om se nedostatno koriste. Uočeni porast potrošnje lijekova na godišnjoj razini je napredak u liječenju za određene skupine lijekova koji predstavljaju kroničnu terapiju, ali su veliki problem za lijekove koji se uopće ne bi trebali uzimati ili bi se trebali uzimati kratkoročno ili po potrebi kao što su npr. anksiolitici.

Predavanje je obuhvatilo nove tehnologije te njihov utjecaj na zdravlje i ponašanje djece i adolescenata.

Uvod: Pacijenti s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) imaju povećan rizik za neki od poremećaja seksualnog funkcioniranja. Oni su vezani za klinički tijek, ali i liječenje PTSP- a, a najzastupljeniji su erektilna disfunkcija i preuranjena ejakulacija. Cilj: Prikazati pacijenta oboljelog od PTSP-a s polimorfnim poremećajima seksualnog funkcioniranja u dugom kliničkom tijeku i liječenju. Prikaz slučaja: Dragovoljac Domovinskog rata, 47, pripadnik specijalnih postrojbi, sudionik svih redarstvenih akcija na zapadnoj bojišnici. Izložen je višestrukoj psihotraumatizaciji tijekom borbi i zarobljavanja. Traumatski događaj koji je imao najveći utjecaj na duševno zdravlje zbio se 1992. godine. S jednim od najbližih suboraca našao se na brisanom prostoru, metci su pljuštali oko njihovih glava, uspio se spasiti. Bespomoćno je, prestravljen gledao kako suborac krvari i umire ne mogavši mu pomoći. Osjetio je urgenciju za mokrenjem, stiskao sfinkter i kad više nije mogao izdržati, popustio je kako bi se pomokrio. Međutim, nije pomokrio ni kap. Nakon DR nastavlja raditi u interventnoj policiji, razdražljiv je, napet, ne spava dobro, sanja snove traumatskog sadržaja, budi se u znoju, muče ga ponovna proživljavanja, gotovo stalni nagon i druge poteškoće vezane za mokrenje, te preuranjena ejakulacija. U više navrata je učinjena konverzija terapije s ograničenim terapijskim učinkom. Poboljšanje u smislu produljenja seksualnog čina konačno je postignuto, međutim, uslijedile su poteškoće s erekcijom koje su progredirale do potpune nemogućnosti postizanja erekcije. Ponovno je učinjena konverzija terapije, te je uslijedilo poboljšanje. Nažalost, tijekom seksualnog čina, erekcija je bila produljena, nastao je edem glansa i parafimoza. Dijelom zbog srama, dijelom zbog blagdana nije se odmah javio liječniku. Nakon sedam dana je hitno operiran zbog izrazitog edema i početnih nekrotičnih promjena glansa penisa i prepucija. Nastavljeno je konzervativno liječenje, a kasnije učinjena cirkumcizija. Erektilna funkcija je uspostavljena i u daljnjem tijeku liječenja seksualna funkcija je bila zadovoljavajuća. Zaključak: Prikazom slučaja se ističe važnost uključivanja podataka o seksualnom funkcioniranju u svaki psihijatrijski intervju i tretman oboljelih od PTSP-a.

U članku je prikazano pet recentnih istraživanja u području psihoterapije iz časopisa objevljenih zadnjih pola godine.Dani su kratki prikazi i rezultati.

Poremećaj ličnosti i poremećaj ponašanja uzrokovani bolešću, oštećenjem ili disfunkcijom mozga obuhvaća spektar bolesti grupiranih na temelju etiologije, koja se može dokazati u obliku moždane bolesti, ozljede ili drugog oštećenja koji uzrokuje moždanu disfunkciju. Spektar psihopatoloških manifestacija stanja unutar ove kategorije je širok i uključuje s jedne strane sindrome u kojima su naijizraženiji poremećaji kognitivnih funkcija ili poremećaji svijesti i pažnje, a s druge strane sindrome karakterizirane manifestacijama u području percepcije, misaonog sadržaja, raspoloženja i emocija. U ovom radu prikazati ćemo 39-godišnjeg muškarca, koji je u više navrata bolnički liječen na našoj Klinici te u drugim psihijatrijskim ustanovama. Tijekom prve hospitalizacije postavljena je dijagnoza akutnog psihotičnog poremećaja, da bi potom uslijed svake slijedeće hospitalizacije bio drugačije dijagnosticiran. Bolesniku je učinjena standardna psihijatrijska obrada koja je uključivala: psihijatrijski intervju, kliničku procjenu psihičkog statusa, EEG, CT mozga i psihologijsko testiranje. Iz anamneze se doznaje da je bolesnik u stabilnoj apstinenciji od alkohola unatrag četiri i pol godine. U psihičkom statusu dominira negativna simptomatologija uz povremene proboje paranoidnih sumanutosti te aplanirani afekt, što može ukazivati na primarni poremećaj iz spektra shizofrenih poremećaja. Promjena ličnosti i ponašanja može biti rezidualni ili istodobni poremećaj koji prati bolest, oštećenje ili disfunkciju mozga a etiologiju koja je u osnovi mora se uvijek tražiti i dokazati neovisnim metodama. Postavlja se pitanje točnosti postavljanja ispravne dijagnoze primarnog poremećaja i važnosti istog u svakodnevnoj praksi u izboru psihofarmakoterapije i korištenja drugih oblika liječenja.

U radu su prikazana tri pacijenta u kojih je primjenjeni nalkrekson polučio dobre rezultate.

Stuart H, Sartorius N, Liinamaa T, the Images Study Group. Imagesof psychiatry and psychiatrists.Objective: This study surveyed medical teaching faculty to determinetheir attitudes toward psychiatry and psychiatrists.Method: We conducted a multisite survey of a probability sample of1057 teaching medical faculty members from 15 academic teachingcenters in the United Kingdom, Europe, and Asia stratified by early,middle, and late career stage. The average response rate acrosscountries was 65%.Results: The outstanding findings were that 90% of respondentsconsidered that psychiatrists were not good role models for medicalstudents, 84% thought psychiatric patients were unsuitable to betreated outside of specialized facilities, and 73% thought psychiatricpatients were emotionally draining. We noted statistically significantdifferences by country, gender, career stage, and specialty.Conclusion: These results highlight why recruitment into psychiatry isproblematic in many countries and suggest that greater attention shouldbe given to improving the perception of psychiatrists as good rolemodels and the efficacy of psychiatric treatments.

Suvremeno doba obilježava porast konzumacije novih ili dizajnerskih droga (engl. „designer drugs“), a ova skupina uključuje sintetske katinone, sintetske kanabinoide, droge za silovanje i tvari slilčne fentanilu. Zlouporaba i inotksikacija novim drogama se manifestira širokom varijabilnošću kliničke slike, što otežava dijagnostiku i pravovremeni terapijski pristup. Nove droge nemaju antidote te je liječenje fokusirano na simptomatsko saniranje stanja pacijenta. Zabrinjavajuća je rastuća incidencija konzumacije novih droga kod mladih te je stoga potrebna edukacija svih starosnih skupina o pojavnosti, rizicima i nuspojavama novih droga., In the last year there is a growing number of people using new drugs or designer drugs. This group of drugs includes synthetic cathinones, synthetic canabinoids, rape drugs and fentanyl analogues. Abuse of and intoxication with these drugs present with various clinical manifestation, what makes clinical diagnosis and quick therapeutical approach difficult. New drugs do not have antidotes, thus the therapeutical approach for intoxication is based on the symptomatic treatment. It is worrying that there is a growing incidence of new drugs abuse among young people, therefore it is important to work on the education about the risks and side effects of this new emerging group of drugs.

Transkulturalna psihijatrija u najužem smislu proučava odnos sociokulturalnih procesa i pojavu mentalnih bolesti tj. pročava se učestalost prisutnih određenih čimbenika i pojave bolesti. Počinje se razvijati u 19. stoljeću u Njemačkoj te nakon Drugog svjetskog rata zbog velikih stradanja zauzima važan dio poslijeratne psihološke rekonstrukcije. Kultura, kao sastavni dio svakog pojedinca, oblikuje identitet i standarde ponašanja te se mogu uočiti razlike kada se procjenjuje mentalno zdravlje između pojedinaca iz različitih kultura ili etničkih skupina. Cilj ovog rada je utvrditi razlikuju li se stavovi studenata sestrinstva s obzirom na dob, spol, završeno prethodno srednjoškolsko obrazovanje i način studiranja. Provedeno je online istraživanje u kojem je sudjelovalo 140 studenata preddiplomskog stručng studija Sestrinstva na Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci. Sukladno rezultatima dolazimo da zaključka da ispitanici ženskog spola imaju pozitivnije stavove o transkulutralnoj psihijatriji u odnosu na ispitanike muškog spola. Svi dobni razredi imaju umjereno pozitivne stavove kao i u odnosu na prethodno završeno srednjoškolsko obrazovanje i godinu studija. S obzirom na vrstu studiranja (redovan i izvanredan smjer) zaključujemo da redovni studenti imaju pozitivnije stavove o transkulturalnoj psihijatriji u odnosu na izvanredne studente., In the narrowest sense, transcultural psychiatry studies the relationship between sociocultural processes and the occurrence of mental illnesses, i.e. the frequency of the presence of certain factors and the occurrence of illnesses is studied. It began to develop in the 19th century in Germany, and after the Second World War, due to great suffering, it occupied an important part of the post-war psychological reconstruction. Culture, as an integral part of every individual, shapes identity and behavioral standards, and differences can be observed when assessing mental health between individuals from different cultures or ethnic groups. The aim of this paper is to determine whether the attitudes of nursing students differ with regard to age, gender, completed previous high school education and method of study. An online survey was conducted in which 140 students of the undergraduate professional study of Nursing at the Faculty of Health Studies in Rijeka participated. According to the results, we conclude that female respondents have positive attitudes about transcultural psychiatry compared to male respondents. All age groups have moderately positive attitudes, as well as in relation to previously completed high school education and year of study. Considering the type of study (full-time and part-time course), we conclude that full-time students have positive attitudes about transcultural psychiatry compared to part-time students.

Uvod: Jedna od karakteristika suvremenog društva jest porast seksualne aktivnosti među učenicima. Naglo povećanje seksualne aktivnosti među učenicima oba spola i ranija dob pri ulasku u seksualne kontakte izlaže ih različitim rizicima, od neplanirane trudnoće do spolno prenosivih bolesti. Cilj istraživanja: U radu je analizirana seksualnost, seksualno ponašanje te kontracepcija. U tom smislu istraživački cilj rada bio je ispitati seksualno ponašanje te korištenje kontracepcije kod učenika trećih razreda. Ispitanici i metode: Ispitanici istraživanja su učenici trećih razreda Medicinske škole Pula i Tehničke škole Pula. Glavni instrument istraživanja je anketni upitnik „Seksualno ponašanje“. Anketni upitnik se sastoji od dvije sekcije pitanja. Prva sekcija pitanja su socio-demografska pitanja, a druga sekcija pitanja odnosi se na pitanja o samoj temi istraživanja. Rezultati: Ukazuju na spoznaju kako se ipak više od polovice ispitanika nije upustilo u seksualne odnose. Ispitanici koji su stupilli u spolne odnose u većini koriste zaštitu. Najveći broj ispitanika do sad nije imao spolne odnose, a od učenika koji su imali spolne odnose N=43 (41,35%), značajno najveći broj ih je imao više od 5 puta N=31 (72,09%). Učenici smatraju da postoji 40% vjerojatnosti da će se oni sami zaraziti od spolno prenosivih bolesti tijekom spolnog odnosa, dok značajno veću vjerojatnost pridaju zarazi spolnim odnosom kod drugih. Zaključak: Učenici trećih razreda uglavnom koriste zaštitu kod spolnih odnosa. Većina učenika trećih razreda je do sada imala spolni odnos od jednom do pet puta. Učenici 3. razreda svjesni su vjerojatnosti zaraze spolnim bolestima. Rad na prevenciji spolno prenosivih bolesti važan je preduvjet očuvanja reproduktivnog zdravlja u zrelijoj dobi., Introduction: One of the characteristics of modern society is the increase in sexual activity among students. The sudden increase in sexual activity among students of both sexes and the earlier age at which they enter into sexual contact exposes them to various risks, from unplanned pregnancy to sexually transmitted diseases. Aim of the study: Sexuality, with an emphasis on sexual behavior and contraception, are analyzed as the subject of the work. In this sense, the research goal of the work is to examine sexual behavior and the use of contraception among third graders. Subjects and methods: The subjects of the research are third grade students of the Pula Medical School and Pula Technical School. The main instrument of the research is the survey questionnaire "Sexual behavior". The survey questionnaire consists of two sections of questions. Socio-demographic questions, and the second section of questions refers to questions about the research topic itself. Results: The obtained results indicate that more than half of the respondents did not engage in sexual relations, and the other half who did engage in sexual relations mostly used protection during sexual relations. Statistically significant, the largest number of surveyed students have not had sexual relations so far, and of the students who have had sexual relations N=43 (41,35%), significantly the largest number have had relations more than 5 times N=31 (72,09%). Students believe that there is a 40% probability that they themselves will become infected with sexually transmitted diseases during sexual intercourse, while they attribute a significantly higher probability to infection through sexual intercourse with others. Conclusion: Third graders mostly use protection during sexual intercourse. Most third graders have had sex between one and five times by now. 3rd grade students are aware of the probability of contracting sexually transmitted diseases. Work on the prevention of sexually transmitted diseases is an important prerequisite for preserving reproductive health at an older age.

Uvod: Današnji način života zahtjeva stalno prilagođavanje što kod pojedinca može biti vrlo zahtjevno i stresno, a dugoročno može dovesti do razvoja anksioznosti i depresije. U nekim životnim razdobljima ova su stanja naročito prisutna, a jedno od takvih doba je adolescencija. Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je ispitati razliku u ukupnom rezultatu na upitniku depresivnosti, anksioznosti i stresa (engl. The Depression Anxiety, Stress Scale, DASS-21) (1) i njegovim subskalama (depresivnost, anksioznost i stres s obzirom na spol, razred i obrazovni smjer ispitanika) te ispitati povezanost rezultata na DASS-21 upitniku i njegovim subskalama s obrazovnim očekivanjima. Ispitanici i metode: Ispitanici su učenici drugih i četvrtih razreda Medicinske škole Pula dvaju smjerova: medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege i fizioterapeutski tehničar/fizioterapeutska tehničarka. Glavni instrument istraživanja je anketni upitnik „DASS – 21“ i skala obrazovnih očekivanja. Upitnik ukupno sadrži 26 pitanja. Rezultati: Provedbom ovog istraživanja došlo se do spoznaje kako djevojčice prijavljuju više razine anksioznosti (M=1,93; sd=,81); stresa (M=2,33; sd= 84) i depresivnosti (M=1,98; sd=,85) od dječaka (Manksioznost=1,47; sdanksioznost=,53; Mstres=1,72; sdstres=,65; Mdepresivnost=1,65; sddepresivnost =,63). Učenici nižih razreda prijavljuju statistički značajno veće razine anksioznosti stresa i depresivnosti. Dokazano je kako učenici koji se obrazuju za zanimanje medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege, iskazuju statistički značajno veće razine stresa (t= 2,74; 72,76; p, Introduction: Today's way of life that individuals face requires constant adaptation, it can be very demanding and stressful, which in the long run leads to the development of anxiety and depression. They are especially present in some periods of life, and one of these periods is adolescence. The aim of the research: The aim of this research is to examine the difference in the overall score on the depression, anxiety, and stress questionnaire (The Depression Anxiety, Stress Scale, DASS-21) (1) and its subscales - depression, anxiety, and stress, regarding the gender, class, and educational direction of the respondents, and to examine the correlation of the results on the DASS- 21 questionnaire and its subscales with educational expectations. Subjects and methods: This study is intended for students of the second and fourth grades of the Pula Medical School of two majors: general care nurse/general care medical technician and physiotherapist technician/physiotherapist technician. The main instrument of the research is the survey questionnaire "DASS - 21 scales" and the scale of educational expectations. The questionnaire contains a total of 26 questions Results: By conducting this research, it was found that girls report a higher level of anxiety (M=1.93; sd=.81); stress (M=2.33; sd= 84) and depression (M=1.98; sd=.85) from boys (Manxiosity=1.47; sdanxiosity=.53; Mstress=1.72; sdstress=.65; Mdepressiveness=1.65; sdepressiveness =.63). Students in lower grades report statistically significantly higher levels of anxiety, stress, and depression. Likewise, through the implementation of the research, it was proven that students who are educated for the profession of nurse/technician show statistically significantly higher levels of stress (t= 2.74; 72.76; p

Uvod: Na globalnoj razini migrena pogađa oko 12% populacije dok kronična migrena pogađa i do 2% populacije. Pojedinci koji boluju od migrene obično češće prijavljuju lošiju kvalitetu života. Studije sugeriraju da su pacijenti s migrenom, koji imaju veću učestalost napadaja glavobolje podvrgnuti znatno većoj razini onesposobljenosti i smanjenoj kvaliteti života vezanoj za zdravlje. Cilj: Cilj istraživanja je ispitati kvalitetu života i stupanj radne onesposobljenosti kod pacijenata s migrenom liječenih u ambulanti za bol Opće bolnice Karlovac. Metode: Istraživanje je provedeno u ambulanti za bol Opće bolnice Karlovac na uzorku od 67 ispitanika tijekom svibnja i lipnja 2022. godine. Stupanj onesposobljenosti se ispitivao MIDAS upitnikom (engl. The Migraine Disability Assessment), a kvaliteta života upitnikom o kvaliteti života specifičnim za migrenu, verzija 2.1 (engl. The migraine-specific QOL questionnaire (MSQ, ver. 2.1). Rezultati: Srednji broj dana onesposobljenosti po MIDAS upitniku bio je 39,48 (±34,44), 62,7% ih je imalo tešku onesposobljenost. Srednja vrijednost kvalitete života na MQOL upitniku bila je 49,24 (±11,28). Pronađena je statistički značajna razlika ( t=6,189, p=0,015) u danima onesposobljenosti između žena i muškaraca. Žene su postigle statistički značajno niži rezultat od muškaraca na domenama restriktivne uloge (t=5.166, p=0.026) i emocionalne funkcije (t=4,518, p=0,027). Dob, stupanj obrazovanja, bračni i radni status nisu bili značajni prediktori za radnu onesposobljenost i ukupnu kvalitetu života. Ispitanici koji napade migrene doživljavaju svakodnevno imaju statistički značajno veći broj dana onesposobljenja od ispitanika koji napade imaju od jedan put do četiri puta mjesečno (p=0,005) i manje od 12 puta godišnje (p=0,033). Zaključak: Migrena utječe na sve aspekte funkcioniranja te sprječava oboljele da nesmetano obavljaju radne zadatke te izravno utječe na njihovu mentalnu dobrobit. Osim pravovremene posjete liječniku i pridržavanja propisane terapije, osobe s migrenom potrebno je dodatno educirati kako bi se uspješno nosili sa simptomima migrene te vodili zdrav život izbjegavajući potencijalne okidače migrene. Oboljelima od migrene također je potrebno osigurati i brigu o mentalnom zdravlju kako se, ionako niska kvaliteta života, ne bi dodatno narušila., Introduction: Globally, migraine affects about 12% of the population, while chronic migraine affects 1% to 2% of the population. Individuals with migraine are more likely to report poorer quality of life. Studies suggest that migraine patients who have a higher frequency of headache attacks experience significantly higher levels of disability and reduced health-related quality of life. Objective: The objective of the research is to examine the quality of life and the degree of work disability in migraine patients treated in the pain clinic of the Karlovac General Hospital. Methods: The research was conducted in the pain clinic of the Karlovac General Hospital on a sample of 67 subjects during May and June 2022. The degree of disability was assessed with the The Migraine Disability Assessment (MIDAS questionnaire), and the quality of life with the migraine-specific QOL questionnaire (MSQ, ver. 2.1). Results: The average number of days of disability according to the MIDAS questionnaire was 39,48 (±34,44), 62.7% of them had severe disability. The mean value of the quality of life on the MQOL questionnaire was 49,24 (±11,28). A statistically significant difference was found (t=6,189, p=0,015) in days of fitness between women and men. Women scored statistically significantly lower than men in the domains of restrictive role (t=5,166, p=0,026) and emotional function (t=4,518, p=0,027). Age, level of education, marital and work status were not significant predictors for work disability and overall quality of life. Subjects who experience migraine attacks daily have a statistically significantly higher number of days of disability than subjects who have attacks from one to four times a month (p=0,005) and less than 12 times a year (p=0,033). Conclusion: Migraine affects all aspects of functioning and prevents sufferers from performing work tasks smoothly and directly affects their mental well-being. In addition to timely visits to the doctor and compliance with the prescribed therapy, people with migraine need to be further educated in order to successfully cope with migraine symptoms and lead a healthy life avoiding potential migraine triggers. Migraine sufferers also need to be provided with mental health care so that the already low quality of life is not further impaired.