Search

HAND IN HAND: Empowering teachers across Europe to deal with social, emotional and diversity related career challenges (HAND:ET) is a policy experimentation project focused on teachers by supporting their development of social and emotional competencies as well as their diversity awareness (SEDA). The intent is to empower them for the complexity of everyday working life with increasingly diverse classrooms and enable them to deal flexibly with new challenges while putting their well-being at the center.

Cilj rada bio je kvalitativnom metodom istražiti kako studenti/ce razumiju vlastiti proces odabira studija na visokoškolskoj razini. Teorijski okvir činila je teorija situiranih očekivanja i vrijednosti Eccles i sur. Istraživačka su pitanja bila: što studenti/ce prepoznaju kao glavne razloge za vlastitu odluku o odabiru studija, kako percipiraju ulogu važnih drugih osoba u odluci o odabiru studija te kako razumiju odnos rodnih stereotipa o studijima i zanimanjima te vlastitog odabira studija. Polustrukturirani intervjui provedeni su sa 44-ero studenata i studentica prve godine sveučilišnih i stručnih studija (22 djevojke i 22 mladića). Tematska analiza intervjua pokazala je da su motivacijska uvjerenja, važne druge osobe te rodni stereotipi imali različite uloge u odabiru studija. Subjektivne vrijednosti, posebno interes, percipirana korisnost i cijena truda, prepoznate su kao važni motivacijski utjecaji. Roditelji, profesori/ce te posebno prijatelji/ce utjecali su na odabir studija svojim savjetima, pružanjem informacija i podrške. Analiza rodne dimenzije pokazala je da je prisutnije shvaćanje da rodni stereotipi nisu utjecali na vlastiti odabir studija. No kada se prepoznaje utjecaj rodnih stereotipa na odabir, on je u skladu s očekivanjima teorije: studenti/ce rodno tipičnih studija navode da su izbjegavali rodno nestereotipne profesionalne odabire, dok studentica rodno nestereotipnog studija (strojarstva) opisuje važnost odbacivanja stereotipa za svoj odabir studija. Praktične implikacije rezultata odnose se na dodatno informiranje učenika/ca o sveučilišnim i stručnim studijskim programima te njihovo osvještavanje o utjecaju rodnih stereotipa na obrazovne odabire radi širenja spektra mogućih odabira studija., The goal of the paper was to investigate, using the qualitative method, how students understand their own process of choosing a study course at the higher education level. This study was grounded in the Eccles et al.’s situated expectancy-value theory. The research questions were the following: 1) What do students recognize as the main reasons for their own course choice decision?, 2) How do they perceive the role of important others in their decision to choose a course?, and 3) How do they understand the relationship between gender stereotypes about studies and occupations, and their own course choice? A semi-structured interview was conducted with 44 first-year university students (22 young men and 22 young women). The thematic analysis of the interviews showed that motivational beliefs, important others and gender stereotypes played different roles in the choice of a study course. Subjective values, especially interest, perceived usefulness and cost of effort are recognized as important motivational influences. Parents, teachers, and especially friends influenced course choices with their advice, information and support. The analysis of gender dimension showed the prevalence of a perception that gender stereotypes did not influence one’s own study course choice. However, when the influence of gender stereotypes was recognized, it was in line with the expectations: students of gender-typical courses stated that they avoided gender non-stereotyped professional choices, while a female student of mechanical engineering described the importance of rejecting stereotypes for her decision to study a typically male course. Practical implications aiming at expanding the spectrum of possible course choices include providing additional information for pupils about study courses and raising their awareness about the influence of gender stereotypes on educational choices.

Empatija je centralna komponenta socio-emocionalnih kompetencija koja nastavnici¬ma omogućava prepoznavanje i razumijevanje psiholoških procesa učenika, suosjećanje s emocijama učenika u nastavi te, u skladu s time, reagiranje i pružanje prikladne podrš¬ke učenicima u učenju (Makoelle, 2019). Empatija obuhvaća kognitivni i afektivni as¬pekt, odnosno zauzimanje perspektive kao tendenciju zauzimanja psihološke perspekti¬ve drugih i empatičku brigu kao sklonost suosjećanju s drugima u nevolji (Davis, 1994). Meta-analitički podaci konzistentno pokazuju kako žene iskazuju više razine empatije od muškaraca (Cohn, 1991 ; Eisenberg i Lennon, 1983), ali doprinos roda prestaje biti značajan kada se kontroliraju rodne uloge, odnosno femininost/ekspresivnost (Karniol i sur., 1998). Također, osobine ličnosti, poglavito ugodnost, pokazuju se prediktivnima za razinu empatije (Melchers i sur., 2016) te dosadašnji empirijski rezultati ukazuju na mogućnost medijacijskog efekta ličnosti u povezanosti roda i empatije (Abe i sur., 2018). Stoga je cilj ovog rada bio ispitati medijacijsku ulogu ugodnosti i ekspresivnosti u podlozi povezanosti roda i dvaju aspekta empatije kod budućih nastavnika. Rezultati su prikupljeni na prigodnom uzorku od 279 studenata završnih godina stu¬dija nastavničkog smjera s četiri različita fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (157 studen¬tica i 122 studenta). Sudionici su anonimno i dobrovoljno ispunjavali upitničke mjere samoprocjene. Ugodnost je mjerena instrumentom The Big Five Inventory (BFI, John i Srivastava, 1999), ekspresivnost instrumentom Personal Attributes Questionnaire (PAQ, Spence i sur., 1978), a empatička briga i zauzimanje perspektive drugih In¬deksom interpersonalne reaktivnosti (IRI, Davis, 1980). Dva serijalna medijacijska modela s rodom kao prediktorom, ugodnosti i ekspresivnosti kao medijatorima te aspektima empatije kao kriterijima, testirana su pomoću alata PROCESS Macro u programu IBM SPSS (Hayes, 2018). Rezultati pokazuju da u podlozi povezanosti roda i empatičke brige leže ugodnost i ekspresivnost uz značajni direktni efekt i tri indirektna efekta. U testiranom modelu povezanosti roda i zauzimanja perspektive drugih značajnima se pokazuju sva tri indi¬rektna efekta uz izostanak direktnog efekta roda na zauzimanje perspektive. Dobiveni rezultati korak su ka boljem razumijevanju rodnih razlika u empatiji, sugerirajući da u podlozi povezanosti roda i iskaza o vlastitoj empatiji leže ugodnost i ekspresivnost osobe. Budući da se empatija može poboljšati kroz obrazovne intervencije (Lam i sur., 2011), rezultati sugeriraju da bi one ponajviše trebale biti usmjerene na buduće nastavnice i nastavnike s manje izraženim karakteristikama ugodnosti i ekspresivnosti.

Obrazovne nejednakosti u Hrvatskoj počinju već na razini predškolskog odgoja i obrazovanja te se nastavljaju kroz osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Učenici osnovnih škola koji imaju obrazovanije roditelje i viši socioekonomski status (SES) postižu statistički značajno bolja obrazovna postignuća od učenika čiji su roditelji nižeg stupnja obrazovanja ili nižeg SES-a (Babarović, Burušić i Šakić, 2009 ; Jokić i Ristić Dedić, 2010). Te se razlike nastavljaju i unutar samog sustava visokog obrazovanja, gdje studentska populacija ima viši socioekonomski status kao i postotak visokoobrazovanih roditelja nego prosječna populacija mladih u Hrvatskoj (Puzić, Doolan i Dolenec, 2006. ; Ilišin, 2008. ; Farnell et al., 2014. i Šćukanec et al., 2016.). U ovom radu zanimalo nas je kako važni dionici u području srednjeg i visokog obrazovanja vide problematiku obrazovnih nejednakosti u Hrvatskoj. U periodu od travnja do lipnja 2021. godine provedene su tri fokus-grupe s ključnim dionicima obrazovnog sustava u Hrvatskoj radi utvrđivanja mišljenja i stavova donositelja odluka i drugih relevantnih dionika obrazovnog sustava o problemu obrazovnih nejednakosti. Na razini srednjoškolskog obrazovanja održana je jedna fokus grupa, a na razini visokog obrazovanja dvije fokus grupe (ukupno 22 sudionika). Formulirana su tri istraživačka pitanja: kako dionici u području obrazovanja percipiraju obrazovne nejednakosti u Hrvatskoj, koje su trenutačne prakse dionika i njihovih institucija za smanjenje obrazovnih nejednakosti te kako donositelji odluka/dionici u području obrazovanja vide mogućnosti ublažavanja/otklanjanja obrazovnih nejednakosti u Hrvatskoj. U analizi su primijenjene kvalitativne metode analize – analiza sadržaja i kvalitativna tematska analiza. Izneseni nalazi dobiveni kroz razgovor s donositeljima odluka i relevantnim dionicima u području srednjoškolskog obrazovanja upućuju na postojanje svijesti o različitim aspektima obrazovnih nejednakosti, odnosno o razmjerno širokom spektru ranjivih skupina učenika unutar sustava srednjoškolskog obrazovanja. Kao središnji mehanizam za poboljšanje položaja tih skupina učenika predlažu se mjere kojima je cilj ujednačavanje materijalnih preduvjeta i kvalitete nastave unutar obrazovnog sustava, bez obzira na pripadnost ranjivoj skupini, odnosno vrstu srednje škole koju učenici pohađaju. U objema fokus- grupama koje su tematizirale visoko obrazovanje naglašeno je kako su potresi i pandemija još više istaknuli postojeće nejednakosti u visokom obrazovanju, ali i da informacijsko-komunikacijska tehnologija potencijalno pruža mogućnosti za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja. Prema komentarima sudionika može se zaključiti da postojeće mjere još uvijek nisu dovoljno razvijene ili se ne provode sustavno i kontinuirano. Nalazi svih fokus-grupa su značajni jer impliciraju spremnost dionika na suradnju u adresiranju razmatrane problematike nejednakosti. Nalazi ukazuju na to da dionici prepoznaju izazove i potrebe koji se tiču društvenih nejednakosti na svim razinama obrazovanja, da se slažu da je važno donositi mjere za ublažavanje i uklanjanje navedenih nejednakosti te da su već identificirali prioritetna područja u kojima bi se trebale implementirati takve mjere.

Although national differences have been noted, research data show the persistence of the housework and care work division between women and men in Europe (The life of women and men in Europe, 2020 ; Cunha & Atalaia, 2019 ; Geist, 2005 ; Crompton et al 2005). This implies that a more nuanced picture of the intersection of complex representation of changes in housework and care work is needed (Bianchi et al. 2012). In Croatia, the social, economic and cultural dimensions of housework and care work have been researched sporadically (Tomić-Koludrović & Kunac, 2000 ; Topolčić, 2001, Čulig, Kufrin & Landripet, 2007). More recent results show modest changes in gender-stereotyped division of housework and care (Klasnić, 2017 ; Tomić-Koludrović et al 2018). With this paper we aim to contribute to furthering this discussion by firstly, exploring the effects of gender, class and their interaction on division of housework and care work on a sample of people living with their partners in Croatia. Secondly, by exploring the role of class, relative income, and employment status, as well as gender roles (Spence, Helmreich & Stapp, 1973) and gender-role beliefs (Kamenov, Jelić, & Jugović, 2009) in explaining division of housework and family care work, separately for men and women. Data presented in this paper was gathered through ‘Social stratification in Croatia: structural and subjective aspects’ project on a nationally representative sample (N=1000). The analysis included participants who lived with their (heterosexual) partner in the same household (total of 503: 248 (49.3%) women, 255 (50.7%) men). Results of two-way analyses of variance with gender and class as independent variables, showed that only effect of gender was significant in all three analyses: for division of household chores, childcare and care for the sick. Women were the ones to perform all these tasks more than men. Effect of class was not significant, nor was the interaction of gender and class. Regression analysis for explanation of division of household chores, childcare and care for the sick was conducted separately for men and women, with class, employment status, gender roles and attitudes toward gender roles as predictors. Results of the regression analyses for women showed that employment status was significant predictor of division of household chores and care for the sick, whereas expressiveness was an important predictor of division of household chores and childcare. Women’s unemployment/retired status and higher expressiveness predicted more household chores or care work. Results of the regression analyses on men’s sample revealed attitudes toward gender roles as the key predictor of all three criterion variables. Men who held more egalitarian attitudes were more likely to do household chores, childcare and care for sick. It can be concluded that women, just because they are women, will do more house and care work. Men, on the other hand, are not so defined by their gender, and will have more diversified pathways in participation in this kind of work. The results of this research point to the prevalent importance of gender stratification for division of house and care work in Croatia.

Pitanja vezana uz odabir i ostanak u nastavničkoj karijeri u središtu su obrazovnih istraživanja i obrazovne politike (EEPN, 2018), a posebno se to odnosi na motivaciju i profesionalni identitet sadašnjih i budućih učitelja i nastavnika. Budući da se obrazovanje razrednih učitelja/ica te predmetnih nastavnika/ica odvija na različitim visokoškolskim ustanovama, njihova je profesionalna socijalizacija različita (Vizek Vidović i Domović, 2016). Zato je važno zasebno istraživati motivaciju, profesionalni identitet i karijerne planove budućih predmetnih nastavnika/ica. U ovom smo istraživanju provjerili kako su motivacija za odabir nastavničke profesije i profesionalni identitet budućih nastavnika povezani s njihovim karijernim planovima. U istraživanju je sudjelovalo 279 studenata/ica završne godine studija predmetne nastave s različitih fakulteta u Zagrebu. Motivacija za odabir profesije ispitana je FIT-Choice upitnikom (Watt i Richardson, 2007), a profesionalni identitet nastavnika ljestvicom koja ispituje profesionalni identitet usmjeren na poučavanje te onaj usmjeren na stjecanje predmetne ekspertize (Jugović, Marušić i Pavin Ivanec, 2018). Karijerni planovi provjeravani su pitanjem o namjeri dugoročnog ostanka u profesiji, privremenog zadržavanja ili odustajanja od karijere nastavnika. Da bismo provjerili pretpostavku o različitim motivacijskim i identitetskim odrednicama karijernih planova proveli smo multinomijalnu regresijsku analizu s faktorima odabira učiteljske profesije i sastavnicama profesionalnog identiteta kao prediktorima. Ključni prediktor namjere ostanka u profesiji je profesionalni identitet usmjeren na poučavanje, dok se inicijalna motivacija za odabir učiteljske profesije nije pokazala značajnom. U odnosu na buduće nastavnike/ce koji žele čitav radni vijek poučavati, studenti koji se namjeravaju kraće zadržati u profesiji ili ne započinjati karijeru nastavnika/ce iskazuju statistički značajno manje izražen identitet orijentiran na usvajanje vještina poučavanja. Rezultati upućuju da su iskustva razvoja profesionalnog identiteta tijekom studija važnije odrednice planova vezanih uz zadržavanje u profesiji od same motivacije za odabir nastavničkog studija, što upućuje na važnost podrške u osnaživanju razvoja nastavničkog identiteta tijekom inicijalnog obrazovanja budućih nastavnika.

Empatija je poželjna osobina u nastavničkoj profesiji, a često se manifestira u brižnosti prema učenicima i stvaranju razredne klime u kojoj učenici/e osjećaju da su prihvaćeni, uključeni i da ih se razumije (Bjekić, 2000 ; McAllister i Jordan Irvine, 2002 ; Stojiljković i sur., 2011). Istraživanja su također pokazala da su učenici/e, koji imaju brižne odnose s nastavnicima/ama, motiviraniji i boljeg školskog uspjeha od onih koji nemaju takve odnose (Foster, 1995 ; Gay, 2000). Empatija je povezana i s adaptivnim motivacijama za odabir nastavničke profesije kao što su želja za radom s djecom i mladima, motivacija za doprinosom društvenoj jednakosti te odabir nastavničke profesije kao prvog izbora (Jugović, 2018). No, nemaju svi jednako razvijenu empatiju, pa tako istraživanja o empatiji u nastavničkoj profesiji upućuje na razvijeniju empatiju kod žena (Barr, 2013 ; Goroshit i Hen, 2016 ; Jugović i sur., 2019). Osim roda, i osobine ličnosti pokazale su se važnima u objašnjenju empatije, pri čemu su ugodnost i otvorenost prema iskustvu bile pozitivno povezane s empatijom (Costa i sur., 2013, 2014 ; Guilera i sur., 2019 ; Magalhăes i sur., 2012). Cilj ovog istraživanja je ispitati doprinos rodnih uloga i osobina ličnosti u objašnjenju empatije budućih nastavnika/ca. U istraživanju je sudjelovalo 279 budućih nastavnika/ca predmetne nastave koji studiraju na različitim fakultetima u Zagrebu. Od instrumenata su primijenjeni Big Five Inventory (BFI ; John i Srivastava, 1999) koji ispituje pet osobina ličnosti (ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, neuroticizam i otvorenost prema iskustvu), Upitnik osobnih karakteristika (PAQ ; Spence i sur., 1975) koji ispituje ekspresivnost i instrumentalnost, te subskale Empatične brige i Zauzimanja tuđe perspektive iz Indeksa interpersonalne reaktivnosti (Davis, 1980). Rezultati ukazuju na snažniju empatičnu brigu i sposobnost zauzimanja tuđe perspektive kod žena nego muškaraca. Regresijske analize otkrile su da su i kod žena i kod muškaraca dva prediktora važna u predviđanju empatične brige i zauzimanja tuđe perspektive, a to su ugodnost i ekspresivnost. Obrazovne intervencije mogu uspješno poboljšati empatiju (Hill i Lent, 2006 ; Stepien i Baernstein, 2006), a naši rezultati ukazuju da bi neke skupine budućih nastavnika/ca trebale jaču podršku u osnaživanje empatije, kao što su muškarci, osobe manje izražene feminine uloge, te osobe za koje je ugodnost kao osobina ličnosti manje karakteristična.

Sve veći broj istraživanja ukazuje na važnost socio-emocionalnih kompetencija za brojne životne ishode, poput boljeg akademskog uspjeha, mentalnog zdravlja i kvalitetnijih odnosa s drugim ljudima (Durlak, Weissberg, Dymnicki, Taylor i Schellinger, 2011). Prema CASEL modelu (Bridgeland, Bruce i Hariharan, 2013), socio-emocionalne kompetencije uključuju sljedeće dimenzije: svijest o sebi, upravljanje sobom, društvenu svijest, vještine međuljudskih odnosa te odgovorno odlučivanje. Za razvoj ovih kompetencija kod učenika ključne su i socio- emocionalne kompetencije učitelja, budući da one utječu na odnos između učenika i učitelja, i time djeluju na socijalne, emocionalne i obrazovne ishode učenika (Jennings i Greenberg, 2009). Cilj rada je ispitati povezanost učeničke agresivnosti sa svjesnošću o sebi i upravljanjem sobom (kao dimenzijama socio- emocionalnih kompetencija) te s odnosom između učitelja i učenika, polazeći od pretpostavke da su razvijenije emocionalne kompetencije i bolji odnosi s učiteljima odnosno snažnija učiteljska podrška povezani s nižom razinom agresivnosti. Istraživanje je provedeno tijekom šk. god. 2018./2019. na uzorku od 267 učenika 8. razreda iz 12 zagrebačkih osnovnih škola. Od instrumenata su korišteni: Ljestvica agresivnosti za djecu i adolescente (Kozina, 2013), Kentucky inventar vještina usredotočene svjesnosti (Baer, Smith i Allen, 2004) sa subskalama Opažanje, Opisivanje, Svjesno djelovanje i Prihvaćanje bez prosuđivanja, Kratka skala samokontrole (Tangney, Baumeister i Boone, 2004) te dvije prilagođene skale za procjenu pozitivnih i negativnih odnosa s učiteljima i percipiranu učiteljsku podršku. Provedena je hijerarhijska regresijska analiza u koju su u prvom koraku uvrštene varijable koje se odnose na obilježja učenika (usredotočena svjesnost i samokontrola), a u drugom koraku varijable koje se odnose na odnos s učiteljima (percepcija pozitivnih, odnosno negativnih interakcija s učiteljima i učiteljske podrške). Rezultati pokazuju da su slabija samokontrola ponašanja i percepcija slabije učiteljske podrške značajni prediktori učeničke agresivnosti. Usredotočena svjesnost nije značajno doprinijela objašnjenju kriterija, kao ni percepcija poštovanja od strane učitelja i dobrih odnosa s njima. Ovi nalazi upućuju na važnu ulogu kako učeničkih, tako i učiteljskih socio-emocionalnih kompetencija u objašnjenju agresivnosti učenika, pri čemu valja naglasiti doživljavanje slabije učiteljske podrške kao ključan aspekt odnosa učitelj-učenik koji potencijalno može doprinijeti učeničkim problemima u ponašanju.

Usredotočena svjesnost (eng. mindfulness) je pojačana svjesnost usmjerena na sadašnji trenutak, na vlastite emocije, misli ili tjelesne senzacije, te uključuje njihovo prihvaćanje takvima kakve jesu, bez prosuđivanja (Kabat-Zin, 2003 ; Maloney i sur., 2016). Pregled literature pokazuje da sudjelovanje u programima usredotočene svjesnosti povećava zadovoljstvo životom i psihološku dobrobit (Keng, Smoski i Robins, 2011), no dio recentnih istraživanja ukazuje da je taj učinak snažniji kod žena (Kang i sur., 2018 ; Rojiani i sur., 2017). Polazeći od teorijskih hipoteza, usredotočena svjesnost također pomaže razvoju empatije (Block-Lerner i sur., 2007), no istraživanja upućuju da su efekti često skromni ili nekonzistentni (Condon i sur., 2013 ; Lim i sur., 2015). Cilj rada je ispitati ulogu usredotočene svjesnosti u objašnjenju učeničke empatije, te provjeriti je li taj odnos rodno obilježen. Istraživanje je provedeno na uzorku od 267 učenika/ca 8. razreda iz 12 zagrebačkih osnovnih škola. Od instrumenata korišteni su Kentucky inventar vještina usredotočene svjesnosti (Baer, Smith i Allen, 2004) sa subskalama Opažanje, Opisivanje, Svjesno djelovanje i Prihvaćanje bez prosuđivanja, te Indeks interpersonalne reaktivnosti (Davis, 1980) sa subskalama Empatična briga i Zauzimanje tuđe perspektive. Rezultati pokazuju da su dječaci skloniji sebe prihvaćati bez osuđivanja, dok su djevojčice sklonije opažati svoje osjećaje i tjelesne senzacije, iskazivati empatičnu brigu i zauzimati tuđu perspektivu. Regresijske analize za objašnjenje empatične brige, te za zauzimanje tuđe perspektive provedene su zasebno za dječake i djevojčice. Kod djevojčica se pokazalo da je svjesno djelovanje jedini značajni prediktor obje kriterijske varijable. Djevojčice koje imaju veću sposobnost usredotočenog obavljanja zadataka i zadržavanja pažnje na sadašnjem trenutku, bile su empatičnije i sklonije zauzeti tuđu perspektivu. Kod dječaka su nalazi složeniji. Veća sposobnost opažanja vlastitih osjećaja kod dječaka objašnjavala je veću sposobnost zauzimanja tuđe perspektive. Osim toga, veća sposobnost opisivanja vlastitih unutarnjih stanja je očekivano, a manja sklonost prihvaćanja sebe bez prosuđivanja neočekivano, predviđala snažniju empatičnu brigu za druge. Zaključno valja reći da se iz izloženih empirijskih rezultata uočava prevladavajući pozitivni odnos empatije i usredotočene svjesnosti, osim u slučaju jednog njezinog aspekta - Prihvaćanja bez prosuđivanja – i to u slučaju dječaka. Praktična implikacija ovih nalaza jest potencijalna korisnost uvođenja preventivnih programa baziranih na razvoju vještina usredotočene svjesnosti za osnaživanje empatije. No ovaj zaključak izvodi se s oprezom i posebnom napomenom da je pritom ključno posvetiti posebnu pažnju rodnoj dinamici takvog programa, reakcijama učenika/ca na program, te propitati kako djevojčice i dječaci razumiju pojedine aspekte usredotočene svjesnosti i koliko su društvena očekivanja vezana uz njih rodno obilježena.

Socio-emocionalne kompetencije su sklop vještina koje omogućuju osobi da prepozna vlastite emocije i njima upravlja, uvažava perspektivu drugih, ostvaruje dobre međuljudske odnose i odgovorno donosi odluke (Jennings, 2011). Dobro razvijene socio-emocionalne kompetencije nastavnika/ca važne su za njihovu osobnu dobrobit i nošenje sa stresom, kao i za dobrobit njihovih učenika/ca (Jennings i Greenberg, 2009). Istraživanja također ukazuju na povezanost ovih vještina s manjom sklonošću rasnim predrasudama (Pashak i sur., 2018 ; Todd, 2011), dok je njihova važnost u objašnjenju rodnih predrasuda i stereotipa još neistražena. Stoga smo željele istražiti ulogu socio-emocionalnih kompetencija budućih nastavnika/ca u objašnjenju njihovih rodnih stereotipa o nastavničkoj profesiji, pritom kontrolirajući doprinos roda i rodnih uloga. U istraživanju je sudjelovalo 279 budućih nastavnika/ca predmetne nastave koji studiraju na različitim fakultetima u Zagrebu. Instrumenti koji su primijenjeni su Skala rodnih stereotipa o nastavničkoj profesiji (Maskalan i Jugović, 2018), Upitnik osobnih karakteristika (Spence i sur., 1975), Upitnik emocionalnih vještina i kompetentnosti – UEK-15 (Takšić, 2002), subskale Empatične brige i Perspektive iz Indeksa interpersonalne reaktivnosti (Davis, 1980) te Inventar interpersonalnih komunikacijskih vještina (Armstrong, 1981). Hijerarhijska regresijska analiza za objašnjenje rodnih stereotipa prema nastavničkoj profesiji provedena je s tri bloka prediktora: 1. rod, 2. rodne uloge, 3. socio-emocionalne kompetencije. Rod se pokazao značajnim prediktorom, pri čemu muškarci imaju izraženije rodne stereotipe od žena, dok rodne uloge nisu značajno doprinijele objašnjenju kriterija. U trećem koraku su bolje vještine slušanja i nošenja s emocionalnim interakcijama objasnile slabiju sklonost rodnim stereotipima. Rezultati upućuju na potencijalnu važnost osnaživanja socio-emocionalnih kompetencija budućih nastavnika/ca u smanjivanju njihovih rodnih stereotipa.

In recent years, Croatia, like other EU countries, has been facing increasing numbers of migrants and asylum seekers. At the same time current research indicates predominantly negative attitudes towards immigrants in Croatia (Franc, Šakić, & Kaliterna-Lipovčan, 2010 ; Čačić Kumpes, Kumpes, & Gregurović, 2012 ; Gregurović, Kuti, & Župarić-Iljić, 2016 ; Matić, Löw & Bratko, 2018). In such social context, it is particularly important to explore young peoples' attitudes towards immigrants, i.e. towards a group that may differ from the domicile population with regard to ethno-cultural and other characteristics. As for the young peoples' behaviour and attitudes towards others, research suggests the relevance of social and emotional competencies (Durlak et al., 2011 ; Taylor et al., 2017). These can be described as core competencies to recognize and manage emotions, set and achieve positive goals, respect the perspectives of others, establish and maintain positive relationships, make responsible decisions, and handle interpersonal situations constructively (Elias et al., 1997). According to the CASEL model, social and emotional competencies include the following dimensions: self-awareness, self-management, social awareness, relationship skills and responsible decision-making (Bridgeland, Bruce, & Hariharan, 2013). The aim of the paper is to examine the relationship between attitudes towards immigrants and selected dimensions of students' social and emotional competencies. It is assumed that more developed social and emotional competencies are associated with more positive attitudes towards immigrants. The analysis draws on data collected during the school year 2018/2019 on a sample of 267 8th-grade students from 12 elementary schools in the city of Zagreb, Croatia. The questionnaire assessed attitudes towards immigrants, as well as mindfulness, self-control, empathy, caring and aggressiveness as indicators of social and emotional competencies. The results of the hierarchical regression analysis revealed higher caring and lower aggressiveness as the key predictors of positive attitudes towards immigrants. Empathic concern was also a significant predictor, but it lost its predictive power after caring and aggressiveness were added in the last step of the regression analysis. Mindfulness and self-control did not contribute to the explanation of the attitudes towards immigrants at all. The results of this research point to the importance of social competencies in the reduction of negative attitudes towards immigrants.

Hrvatska je, kao i druge zemlje EU, posljednjih godina suočena s porastom broja migranata i tražitelja azila. Pritom postojeća istraživanja upućuju na pretežno negativan stav prema imigrantima u Hrvatskoj (Čačić Kumpes, Kumpes i Gregurović, 2012 ; Gregurović, Kuti i Župarić- Iljić, 2016 ; Matić, Löw i Bratko, 2018). U takvom društvenom okruženju od posebne je važnosti istražiti kako se oblikuju stavovi mladih prema imigrantima kao društvenoj skupini koja se prema nekim svojim karakteristikama može razlikovati od društvene većine. Kada je riječ o ponašanju i stavovima mladih prema drugima i drugačijima, istraživanja ukazuju na značajnu ulogu socio-emocionalnih kompetencija (Durlak et al., 2011 ; Taylor et al., 2017). Prema CASEL modelu (Bridgeland, Bruce i Hariharan, 2013), socio-emocionalne kompetencije uključuju sljedeće dimenzije: svijest o sebi, upravljanje sobom, društvenu svijest, vještine međuljudskih odnosa te odgovorno odlučivanje. Cilj rada je ispitati povezanost stavova prema imigrantima s dimenzijama socio-emocionalnih kompetencija učenika. Polazi se od hipoteze da su razvijenije socio-emocionalne kompetencije povezane s pozitivnijim stavovima prema imigrantima. Istraživanje je provedeno tijekom šk. god. 2018./2019. na uzorku od 267 učenika 8. razreda iz 12 zagrebačkih osnovnih škola. Anketnim upitnikom ispitani su stavovi prema imigrantima, a uz njih i usredotočena svjesnost (engl. mindfulness), samokontrola, empatija, brižnost i agresivnost kao indikatori socio- emocionalnih kompetencija. Rezultati hijerarhijske regresijske analize pokazali su da su ključni prediktori pozitivnih stavova prema imigrantima veća brižnost i manja agresivnost. Empatija je također značajan prediktor, no gubi značajnost dodavanjem brižnosti i agresivnosti, dok usredotočena svjesnost i samokontrola nisu značajno doprinijele objašnjenju kriterija. Rezultati ovog istraživanja upućuju na važnost socio- emocionalnih kompetencija u suzbijanju negativnih stavova prema imigrantima.

Istraživanja pokazuju da razlozi za odabir nastavničke profesije mogu biti vrlo različiti, od intrinzičnih vrijednosti, preko želje za doprinosom društvu, do više ekstrinzičnih razloga, kao i da su povezani s različitim karakteristikama budućih nastavnika/ca (npr. osobinama ličnosti, ciljnim orijentacijama) (Jugović i sur., 2012 ; Marušić i sur., 2017). Imajući u vidu spoznaje o važnosti socio-emocionalnih kompetencija nastavnika/ca za njihovu psihološku dobrobit te za razvoj socio-emocionalnih kompetencija i obrazovni uspjeh učenika/ca (Jennings i Greenberg, 2009 ; Schonert-Reichl et i sur., 2015 ; Hamre i Pianta, 2001), željelo se istražiti kako su one povezane s njihovom motivacijom za ovu profesiju. Cilj istraživanja bio je ispitati ulogu socio-emocionalnih kompetencija u objašnjenju različitih aspekata motivacije za nastavničku profesiju. Konceptualni okvir istraživanja čine model odabira nastavničke profesije (FIT-Choice model ; Watt i Richardson, 2007) i CASEL-ov model socio-emocionalnih kompetencija. U istraživanju je sudjelovalo 279 budućih nastavnika/ca predmetne nastave koji studiraju na različitim fakultetima u Zagrebu. Motivacija za odabir nastavničke profesije ispitana je Upitnikom faktora koji utječu na izbor nastavničke profesije (Watt i Richardson, 2007), a socio-emocionalne kompetencije Upitnikom emocionalnih vještina i kompetentnosti (UEK-15 ; Takšić, 2002), subskalama Empatične brige i Perspektive iz Indeksa interpersonalne reaktivnosti (Davis, 1980) i Inventarom interpersonalnih komunikacijskih vještina (Armstrong, 1981). Kako bi se dobio detaljniji uvid u ulogu socio-emocionalnih kompetencija u motivaciji za nastavničku profesiju, provedene su zasebne regresijske analize sa šest faktora motivacije kao kriterijskim varijablama. Socio-emocionalne kompetencije su snažnije objasnile intrinzičnu nego ekstrinzičnu motivaciju. Razvijenije emocionalne kompetencije su predvidjele veću percipiranu sposobnost, intrinzičnu vrijednost i društvenu utilitarnu vrijednost nastavničke profesije. Izraženija empatična briga predvidjela je jaču društvenu utilitarnu vrijednost, dok su osobnu utilitarnu vrijednost predvidjele slabije vještine slušanja. Veću vjerojatnost odabira nastavničke profesije kao drugog izbora predvidjele su slabije vještine emocionalne interakcije i slabija empatična briga. Spoznaje ovog istraživanja mogu se koristiti prilikom kreiranja kurikuluma inicijalnog obrazovanja nastavnika/ca, primjerice osiguravanjem edukacije za osnaživanje socio-emocionalnih kompetencija budućih nastavnik/ca, a posebno onih koji su ovu profesiju odabrali zbog ekstrinzične motivacije ili kao karijeru drugog izbora.

Domaće i međunarodne statistike ukazuju da su žene podzastupljene na studijima u tehničkim znanostima, dok su muškarci podzastupljeni u društveno-humanističkim znanostima. Oslanjajući se na teoriju očekivanja i vrijednosti (Eccles i sur., 1983) i Bourdieuov pojam kulturnog kapitala (1986, 1973), cilj ovog istraživanja je ispitati kako očekivanja i vrijednosti vezane uz matematiku i hrvatski jezik, zatim rodni stereotipi i rodne uloge, te kulturni resursi srednjoškolaca, utječu na odabir studija u tehničkim i društveno-humanističkim znanostima. U kvantitativnom dijelu istraživanja su ispitani prediktori odabira ovih studija, dok je kvalitativnim dijelom dodatno istraženo kako učenici/e objašnjavaju svoje odabire studija. U kvantitativnom dijelu istraživanja sudjelovao je 1301 učenik/ca četvrtih razreda gimnazija i četverogodišnjih strukovnih škola iz cijele Hrvatske (52, 2% su djevojke). Upitnikom su prikupljeni podaci o učeničkim namjerama odabira studija, motivaciji za matematiku i hrvatski jezik, stereotipima i rodnim ulogama te indikatorima kulturnog kapitala. Intervjui su provedeni s 8 učenika i 8 učenica završnih razreda srednjih škola s kojima se razgovaralo o njihovoj motivaciji za studij koji planiraju upisati, rodnim stereotipima o školskim predmetima i zanimanjima te ulozi roditelja u procesu odabira studija. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza su pokazali da je percipirana korisnost matematike najsnažniji prediktor odabira tehničkog studija, a percipirana korisnost hrvatskog jezika najsnažniji prediktor odabira društveno-humanističkog studija. Nadalje, prihvaćanje stereotipa o lošijem talentu vlastitog spola za određeno područje objašnjavalo je slabiju namjeru odabira studija u tom području kod djevojaka i mladića, dok je stereotip da su žene talentiranije za društveno-humanističke studije predviđao jaču namjeru odabira tih studija kod djevojaka. Uvidi iz intervjua upućuju da ova veza ne proizlazi isključivo iz racionalnog procesa donošenja odluka te da učenici, unatoč tome što u velikoj mjeri prihvaćaju rodne stereotipe, smatraju da ti stereotipi nisu bili važni prilikom njihovog odlučivanja o studiju kojeg žele upisati. Također se pokazalo da su kulturne prakse roditelja značajan prediktor namjere odabira društveno-humanističkog studija kod mladića. Implikacije ovih nalaza su da je obrazovnim politikama nužno adresirati ulogu rodnih stereotipa u odabiru studija ako se želi povećati broj učenika/ca koji biraju STEM područje. Budući da učenici/e u velikoj mjeri prihvaćaju stereotipe, no da često nisu svjesni njihovih utjecaja, smatramo da bi bilo produktivno uvesti intervencijske programe s ciljem dekonstrukcije rodnih uloga i stereotipa o obrazovnim područjima i zanimanjima.

Cilj istraživanja je ispitati učeničku motivaciju za fiziku i biologiju, teme koje učenike zanimaju u tim predmetima kao i njihove planove za odabir studija, na primjeru Gimnazije Matije Antuna Reljkovića iz Vinkovaca. Svrha provedenog istraživanja je korištenje dobivenih spoznaja kako bi se modernizirao i osuvremenio nastavni proces uvođenjem fakultativnih predmeta iz biologije i fizike. Uvođenjem novih kurikuluma želi se stvoriti stimulativno radno okruženje u kojem će se učenicima ponuditi istraživačka nastava kao temelj za njihovo uvođenje u svijet znanosti. Kao teorijski okvir rada korištena je teorija očekivanja i vrijednosti (Eccles i sur., 1983) prema kojoj su obrazovna postignuća i odabiri učenika/ca određeni njihovom motivacijom za obrazovno područje, ali i uvjerenjima o tim područjima (npr. stereotipima). U istraživanju, provedenom u sklopu projekta Prirodne znanosti su in, sudjelovala su 424 učenika/ce od 1. do 4. razreda vinkovačke gimnazije. Od toga su 63, 8% činile djevojke, a 36, 2% mladići. Istraživanje je provedeno uz pomoć on-line upitnika kojeg su ispunili učenici. Instrumentom je ispitan učenički školski uspjeh iz fizike i biologije, planirana područja studija, motivacija za biologiju i fiziku, preferirane teme iz biologije i fizike te preferirani načini rada na nastavi. Rezultati su pokazali da mladići, osim što imaju bolji uspjeh iz fizike od djevojaka, također očekuju da će biti uspješniji u fizici i na kraju školske godine, fizika ih više zanima, smatraju je korisnijom za nastavak školovanja i u svakodnevnom životu te im je važnije biti uspješnima u fizici nego što je djevojkama. S druge strane, djevojke biologiju smatraju korisnijom nego mladići, dok se u ocjenama, očekivanju uspjeha, interesu i važnosti postignuća ne razlikuju od mladića. Osim toga, mladići smatraju da su muškarci talentiraniji za fiziku, dok djevojke smatraju da su žene talentiranije za biologiju. U skladu s time, mladići u najvećoj mjeri planiraju upisati studij matematike ili prirodnih znanosti ili tehničke znanosti, a djevojke društveno-humanističke studije ili studij iz područja biomedicine i zdravstva. Od tema koje biraju, moderna fizika im je najzanimljivija tema iz područja fizike, a ljudsko tijelo iz biologije, dok najzanimljivijim načinom rada na nastavi smatraju osmišljavanje eksperimenata i sudjelovanje u njima. U diskusiji će se dati osvrt na način implementacije spoznaja iz ovog istraživanja u procesu razvoja kurikuluma fakultativnih predmeta iz biologije i fizike, posebno vezano uz preferencije tema i načina rada na nastavi, kao i uz problematiku rodnih razlika u motivaciji te obrazovnom postignuću i odabirima.

U hrvatskom su društvu istospolni parovi u lošijem položaju od heteroseksualnih budući da im postojeća zakonska rješenja ne omogućuju pristup ostvarivanju roditeljske uloge kroz posvajanje i medicinski potpomognutu oplodnju. Iako međunarodna istraživanja pokazuju da su stavovi opće populacije prema homoseksualnosti pozitivniji nego prije, negativni stavovi prema istospolnim parovima koji žele postati roditelji još su uvijek prisutni (Crawford i Solliday, 1996 ; Reilly, 1996 ; Yang, 1997, Camilleri i Ryan, 2006). Navedeno potvrđuju i recentni empirijski podaci iz Hrvatske koji pokazuju da studenti/ce u manjoj mjeri pružaju podršku pravu na roditeljstvo lezbijki i gejeva u odnosu na neka druga, poput prava na posjećivanje partnera/ice u bolnici (Huić, Jugović i Kamenov, 2015). Ciljevi ovog kvalitativnog istraživanja bili su steći uvid u mišljenja mladih o roditeljstvu lezbijki i gejeva, te potpunije opisati njihova objašnjenja podrške odnosno protivljenja ovakvom obliku roditeljstva. Istraživanje je provedeno metodom polustrukturiranog intervjua na uzorku od 38 mladih osoba u dobi od 22 do 30 godina (prosječna dob je 22 godine), dok su podaci obrađeni postupkom tematske analize. Rezultati istraživanja ukazuju na različitost mišljenja o pravu na roditeljstvo lezbijki i gejeva pri čemu sudionici/e koji podupiru roditeljstvo istospolnih parova kao razloge navode da pravo na roditeljstvo ne bi trebalo ovisiti o seksualnoj orijentaciji roditelja te da istospolni parovi u jednakoj mjeri kao i heteroseksualni parovi mogu skrbiti o djetetu. Sudionici/e koji se protive roditeljstvu lezbijki i gejeva kao razloge ističu nepovoljne učinke na dobrobit djeteta, nespremnost društva na prihvaćanje ovog oblika roditeljstva, izostanak roditeljske figure drugog spola te opći doživljaj ovakvog oblika roditeljstva kao neprirodnog i nezdravog. U pogledu kvalitete odgoja koju mogu pružiti istospolni parovi kao roditelji, sudionici/e ističu da i lezbijke i gejevi jednako kvalitetno kao i heteroseksualni parovi mogu odgajati dijete, pri čemu dio njih navodi da će istospolni parovi posjedovati bolje roditeljske kompetencije u odnosu na heteroseksualne parove. Prema mišljenjima sudionika/ca, negativan odnos društva prema ovom obliku roditeljstva je jedna od glavnih poteškoća u ostvarivanju kvalitetnog odrastanja djeteta u obitelji s istospolnim roditeljima. Pritom osobe koje se protive roditeljstvu lezbijki i gejeva ovo navode kao argument protiv njihovog prava na roditeljstvo, dok osobe koje podržavaju ovaj oblik roditeljstva smatraju da se društvo treba promijeniti kako bi postalo više podržavajuće za ovaj tip obitelji. Također, sudionici/e pozitivnijim percipiraju i podupiru roditeljstvo ženskih istospolnih parova u odnosu na muške, temeljeći svoje mišljenje na rodnim stereotipima i tradicionalnim rodnim ulogama. Dobiveni rezultati biti će razmatrani i u okviru rodnih razlika u doživljaju roditeljstva pripadnika LGBT populacije.

Dosadašnja istraživanja pokazuju da tradicionalna uvjerenja o rodnim ulogama predviđaju negativnije stavove prema lezbijkama i gejevima (Whitley, 2001 ; Nierman, Thompson, Bryan i Mahaffey, 2007). Kite i Whitley (1998) smatraju da su rodne uloge povezane s predrasudama prema homoseksualnim osobama zato što s jedne strane postoje očekivanja o konzistentnosti različitih karakteristika povezanih s rodom (npr. osobina, ponašanja, fizičkih karakteristika), i s druge strane zato što se gejevi i lezbijki percipiraju kao rodno nekonzistentne osobe, odnosno kao osobe koje krše očekivane kulturalne standarde maskulinosti i femininosti, zbog čega ih se posljedično negativno procjenjuje. Unatoč ovim pretpostavkama, do sada nisu provedena istraživanja u kojima bi se zajedno provjeravala važnost različitih uvjerenja povezanih s rodom u objašnjenju stavova prema homoseksualnim osobama. Stoga je cilj ovog istraživanja ispitati jesu li stavovi prema rodnim ulogama i negativni stereotipi o homoseksualnim osobama, uz religioznost i poznavanje homoseksualnih osoba, prediktori stava prema lezbijkama i stava prema gejevima kod studenata i studentica u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno na 734 studenta/ica Sveučilišta u Zagrebu koji su ispunili Skalu stavova prema lezbijkama i gejevima (Herek, 1997), Skalu stavova prema rodnim ulogama (Kamenov, Jugović i Huić, 2011), Skalu stereotipa o lezbijkama i gejevima (Brown i Groscup, 2009), a prikupljeni su i podaci o intimnoj religioznosti i stupnju kontakta s homoseksualnim osobama. Rezultati pokazuju da studentice imaju pozitivnije stavove prema lezbijkama i gejevima, da u manjoj mjeri prihvaćaju negativne stereotipe o njima te da imaju egalitarne stavove prema rodnim ulogama. Regresijske analize su pokazale, kao što je i očekivano, da tradicionalnija uvjerenja o rodnim ulogama i snažniji negativni stereotipi o gejevima i lezbijkama predviđaju negativnije stavove prema njima. Uz to, religioznije osobe i one koje u manjoj mjeri poznaju homoseksualne osobe također imaju negativnije stavove prema njima. S obzirom da negativni stavovi prema homoseksualnim osobama velikim dijelom proizlaze iz stereotipa o njima, ali i iz nepodržavanja ravnopravnosti među ženama i muškarcima općenito, praktične implikacije ovog istraživanja su da bi se pružanjem znanstveno utemeljenih informacija o homoseksualnosti, ali i edukacijama o rodnoj ravnopravnosti u širem smislu, mogao poboljšati odnos društva prema seksualnim manjinama.

The goal of our study was to explore how academic motivation, gender stereotypes and gender roles as well as cultural resources shape students’ choices of courses in the technical sciences and social sciences and humanities. Data collection and interpretation have been informed by Eccles, Adler, Futterman, Goff, Kaczala, Meece, and Midgley’s (1983) expectancy-value theory, which we have expanded with Bourdieu’s (1986, 1973) concept of cultural capital. We have also found Bourdieu’s (1984) concept of habitus, or more specifically Reay’s (1998) elaboration of its gender dimension to be a theoretically productive way to capture how students naturalize the gender ‘appropriateness’ of school subjects, study areas and occupations. We administered a questionnaire to 1301 final year secondary school students from grammar schools (46.7%) and four-year vocational schools (53.3%) from across Croatia. There were 679 girls (52.2%) and 622 boys (47.8%) in the sample. The questionnaire measured the following concepts from Eccles et al.’s (1983) expectancy-value theory: school grades, expectation of success and subjective task values, gender roles, and gender stereotypes. The questionnaire also included measures of cultural capital (Bourdieu, 1986). In addition to our questionnaire we conducted interviews with students in their final year of secondary schooling in order to explore how they rationalize their university course choices. Our discussion is based on 16 semi-structured interviews conducted with 8 male and 8 female students. Both female and male students in our sample endorse gender stereotypes relating to course choices and occupations. Endorsing such stereotypes about a lesser talent of one's own gender for a particular study area was found to predict weaker intentions to choose a course in that study area. Conversely, convictions about one’s own gender being more talented for a particular study area predicted stronger intentions to want to study a course in that field. Our interview data showed that this does not result from a rational decision making process. Indeed, students disassociate their own gender stereotyping of courses from their gender stereotypical course choices. We also found that parental cultural practices contributed to boys’ choices of courses in the social sciences and humanities.

LGBT učenici u većoj mjeri doživljavaju vršnjačko nasilje i uznemiravanje u školi te slabiju potporu od strane škole nego heteroseksualni učenici (D’Augelli, 2006 ; Nichols, 1999). Posljedice homofobnog uznemiravanja mogu biti povećana anksioznost i depresivnost, osjećaj nesigurnosti u školi i slabiji osjećaj pripadanja školi (D’Augelli, Pilkington & Hershberger, 2002 ; Kosciw et al., 2012 ; Poteat & Espelage, 2007). No s druge strane, pokazalo se da su se LGBT učenici, koji su imali podržavajuće učitelje i u čijim su školama organizirani klubovi potpore LGBT učenicima, osjećali sigurnije te da je u tim školama bilo manje homofobnog uznemiravanja (Kosciw et al., 2012). Cilj rada je istražiti razlikuju li se učenici koji su doživjeli privlačnost prema osobi istog spola, i oni koji to nikada nisu doživjeli, u iskustvima doživljenog fizičkog i relacijskog nasilja u školi, percipiranoj dobrobiti i (ne)zadovoljstvu nastavnicima. Istraživanje je provedeno na 1819 učenika svih razreda srednjih škola u Primorsko-goranskoj županiji (49, 5% djevojaka). Upitnikom su ispitani: istospolna privlačnost, doživljeno fizičko i relacijsko nasilje u školi, depresivnost i egzistencijalne krize, zadovoljstvo životom te (ne)zadovoljstvo odnosnom nastavnika prema učenicima. Rezultati su pokazali da su učenici, koji su osjetili istospolnu privlačnost, doživjeli više relacijskog i fizičkog nasilja od učenika koji nikada nisu imali takve osjećaje. Djevojke koje su doživjele istospolnu privlačnost bile su sklonije depresivnim osjećajima i egzistencijalnoj krizi, te su bile manje zadovoljne životom općenito od djevojaka koje nisu nikada osjetile istospolnu privlačnost. Grupa mladića, koji su istospolnu privlačnost osjećali često i vrlo često, bila je najsklonija depresivnim osjećajima i egzistencijalnoj krizi u usporedbi s mladićima koji su rijetko ili nisu nikada doživjeli istospolnu privlačnost. Ti su mladići također bili najmanje zadovoljni načinom na koji se nastavnici odnosne prema učenicima. Rezultati istraživanja ukazuju na to da škole u hrvatskom kontekstu nisu posve sigurno okružje za učenike koji osjećaju istospolnu privlačnost. Implementacija preventivnih programa s fokusom na LGBT problematiku bi trebala biti uvedena u škole, kao što i predlažu APA (1993) i Vijeće Europe (2011).

LGBT students are more likely to experience bullying at school than heterosexual students, including physical and verbal harassment, peer rejection and lack of school support (D’Augelli, 2006 ; Nichols, 1999). Having supportive teachers and attending schools that have LGBT students’ support clubs increased LGBT students’ sense of school belonging and feelings of safety, and reduced the homophobic harassment (Kosciw et al., 2012). Moreover, the Council of Europe (2011) stated that schools should be a safe environment for LGBT students, and that teachers should be provided with tools to respond effectively to bullying of LGBT students. This paper presents research which explores if high-school students, who have felt same-sex attraction and those who have not, differ in their experiences of relational and physical violence in schools and also in perceived support from their teachers. Research about same-sex sexual attraction, perceived teachers’ support and experiences of relational and physical violence was conducted using a questionnaire. The sample comprised 1819 high-school students (49.5% female) from western Croatia. The results showed that same-sex attracted students were more likely to experience relational violence than students who never experienced same-sex attraction. Boys who felt same-sex attraction very often were the most vulnerable to physical violence, compared to boys who had never had same-sex feelings, and girls from both groups. Both boys and girls who experienced same-sex attractions very often reported to receive less teachers’ support than the students who never, rarely or often felt same-sex attractions. These findings point out that same-sex attracted students, who are in need of teachers’ support due to violence experienced in schools, are the ones who receive it less. Implementation of comprehensive school bullying prevention policies addressing LGBT issues are recommended in order to ensure that schools in Croatia and throughout Europe provide a safe and supportive environment for all their students.

Cilj istraživanja je ispitati ključne čimbenike koji objašnjavaju stavove studenata/ica prema pravima gejeva i lezbijki te rodne razlike u podržavanju pojedinih prava. Pretpostavljalo se da muškarci imaju negativnije stavove od žena te da su stavovi prema gejevima negativniji od onih prema lezbijkama (Kite i Whitley, 1996 ; Herek, 2002). U istraživanju je sudjelovalo 1498 studenata/ica (72.5% žena) različitih studijskih programa s 4 hrvatska sveučilišta, a ispitani su stavovi prema pravima gejeva i lezbijki, moderne predrasude prema homoseksualnim osobama, percepcija položaja homoseksualnih osoba te socio-demografski podaci. Rezultati pokazuju da se muškarci manje nego žene slažu da bi gejevi i lezbijke trebali imati prava koja imaju heteroseksualne osobe. Također se pokazalo da ispitanici/e manje podržavaju prava gejeva nego prava lezbijki na usvajanje djece, na posvajanje biološkog djeteta partnera/ice te na nasljeđivanje imovine partnera/ice nakon njegove/njezine smrti. Pravo na zapošljavanje, posjećivanje partnera/ice u bolnici i sklapanja braka u jednakoj mjeri (ne)podržavaju u slučaju gejeva i lezbijski. Regresijske analize su pokazale da su predrasude prema homoseksualnim osobama najsnažniji prediktor stavova o pravima lezbijki i gejeva. Može se zaključiti da se prava lezbijki i gejeva više podržavaju što su predrasude manje, što se položaj homoseksualnih osoba percipira lošijim te što je interes za ravnopravnost homoseksualnih osoba veći, a religioznost niža. Viši stupanj kontakta također je značajno objasnio veću podršku pravima gejeva, dok je na prava lezbijki djelovao indirektno, putem medijacijskog efekta predrasuda. Uključivanje sadržaja o seksualnoj orijentaciji u sveučilišnu nastavu također djeluje pozitivno na stavove studenata o pravima lezbijki i gejeva posredno putem smanjenja predrasuda. Ovi rezultati mogu imati praktične implikacije za javne politike koje se bave LGBT problematikom. Rezultati upućuju na to da nepodržavanje različitih prava homoseksualnih osoba, koja heteroseksualne osobe imaju, na prvom mjestu proizlazi iz predrasuda, te bi stoga pružanje znanstveno utemeljenih informacija kroz edukacije moglo umanjiti predrasude i time povećati podršku pravima lezbijki i gejeva. Manjinski stres kojem su pripadnici seksualnih manjina izloženi, a koji proizlazi i iz diskriminacije na razini sustava, na ovaj bi način potencijalno bio umanjen, što bi doprinijelo kvaliteti života homoseksualnih osoba i sigurnosti njihovih obitelji."

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati u kojoj se mjeri buduće učiteljice s različitom motivacijom za učiteljski poziv razlikuju po svojim pristupima poučavanju i percepciji efikasnosti u budućem poslu učiteljice. U istraživanju je sudjelovalo 217 studenata/ica prve godine učiteljskih studija s tri hrvatska sveučilišta (93.4% su bile studentice). Motivacija za učiteljski poziv definirana je teorijskim modelom FIT Choice (Watt i Richardson, 2007), te su identificirani klasteri učiteljica koji se razlikuju prema specifičnim aspektima motivacije za poučavanje, kao što su intrinzična vrijednost poučavanja, osobna utilitarna vrijednost i društvena utilitarna vrijednost poučavanja, procjena vlastitih sposobnosti za poučavanje i percepcija zahtjeva i pogodnosti učiteljske profesije. Izdvojena su tri klastera, prigodno nazvana pragmatično motivirane buduće učiteljice (16, 5%), prosječno motivirane buduće učiteljice (23.8%), te najbrojniji klaster, visoko motivirane buduće učiteljice (59.8%). Ova tri klastera različito motiviranih studentica učiteljskih studija su se razlikovala po svojim uvjerenjima o poučavanju (Prosser i Trigwell, 2006), te doživljaju vlastite efikasnosti u budućem učiteljskom poslu (Tschannen-Moran i Woolfolk Hoy, 2001). Klaster prosječno motiviranih studentica pokazao je niže rezultate na elementima efikasnosti vezanima uz poticanje učenika i strategije poučavanja u odnosu na druga dva klastera. U usporedbi s prvim klasterom, ove studentice imaju i niže procjene vlastite efikasnosti vođenja razreda. Te su se buduće učiteljice razlikovale od druga dva klastera i prema nižim rezultatima na pristupima poučavanju usmjerenima na učenike. Rezultati upućuju na to da je slabija procjena zahtjeva učiteljskog posla i vlastite sposobnosti za poučavanje, te niža intrinzična i socijalna utilitarna vrijednost poučavanja svojstvena studenticama u ovom klasteru, povezana s manje adaptivnim uvjerenjima o poučavanju te o vlastitoj učiteljskoj efikasnosti u budućem poslu. Ovi podaci o razlikama u motivaciji i uvjerenjima vezanima uz učiteljski poziv mogu poslužiti kao podloga za planiranje diferenciranog pristupa tijekom inicijalnog obrazovanja budućih učiteljica.

Istraživanja motivacije za odabir profesije učitelja posljednje se desetljeće sve češće oslanjaju na teorijski model Watt i Richardsona (2007). Prema ovom modelu, ključne odrednice izbora učiteljske profesije su intrinzična, društvena i osobna utilitarna motivacija, percepcija vlastitih sposobnosti za poučavanje, te prošla iskustva s učenjem i poučavanjem i utjecaj okoline da se odabere ova profesija. Model također obuhvaća zadovoljstvo odabirom učiteljske profesije i odabir učiteljske profesije kao karijere drugog izbora te percepcije zahtjevnosti, ali i pogodnosti učiteljskog posla. Cilj ovog rada bio je ispitati odnos osobina ličnosti i ciljnih orijentacija s elementima motivacije za izbor učiteljske profesije, te njihovu ulogu u objašnjenju navedene motivacije. U istraživanju je sudjelovalo 374 studenata/ica prve godine učiteljskih fakulteta s tri hrvatska sveučilišta. Motivacija za odabir učiteljske profesije ispitana je Upitnikom faktora koji utječu na izbor učiteljske profesije koji se sastoji od tri dijela s ukupno 18 subskala (Watt i Richardson, 2007). Osim ovog upitnika, primijenjeni su također Big Five Inventory (BFI ; John & Srivastava, 1999) koji ispituje pet faktora ličnosti (ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, neuroticizam i otvorenost prema iskustvu) te Skala ciljnih orijentacija (Elliot i McGregor, 2001) koja ispituje četiri ciljne orijentacije (odustajanje od učenja, izbjegavanje neuspjeha, orijentacija ka učenju i orijentacija prema rezultatu). Hijerarhijskom regresijskom analizom pokazalo se da ličnost i ciljne orijentacije imaju značajan udjel u objašnjenju varijance gotovo svih komponenata motivacije za odabir učiteljske profesije, a najviše u slučaju društvene utilitarne motivacije, intrinzične vrijednosti poučavanja te uvjerenja o vlastitoj sposobnosti za poučavanje. Najvažniju ulogu u objašnjenju varijance pojedinih motivacijskih komponenti igraju osobine ličnosti ekstraverzija, savjesnost i ugodnost, te ciljna orijentacija ka učenju. Pri tome ugodnost i ciljne orijentacije ka učenju najbolje predviđaju društvenu utilitarnu motivaciju koja uključuje želju za povećanjem društvene jednakosti i davanjem društvenog doprinosa kroz rad s djecom. Intrinzičnu motivaciju za poučavanje, te veći stupanj zadovoljstva svojim izborom profesije više iskazuju studenti/ice koji su ekstravertirani i ugodni te orijentirani na učenje. Ekstravertirani i na učenje orijentirani studenti/ice smatraju se sposobnijima za učiteljsku profesiju, a ona je karijera drugog izbora onima koji su manje savjesni i manje ugodni. Ovi rezultati upućuju na povezanost širih osobina ličnosti kao dispozicija ka određenom ponašanju, te akademskih orijentacija ka ciljevima učenja s motivacijom za budući učiteljski poziv.

U radu su prezentirani rezultati empirijskog istraživanja koje, oslonom na Bourdiea (1977.), ispituje povezanost rodnih, socioekonomskih i sociokulturnih karakteristika učenika/ca s njihovim uspjehom iz matematike i izborom srednje škole. Istraživanje je provedeno na uzorku od 693 učenika/ca 8. razreda osnovnih škola u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Rezultati pokazuju da učenice imaju bolje ocjene iz matematike od učenika te da češće nego učenici namjeravaju upisati gimnazije, ali znatno rjeđe strukovne škole sa zastupljenijom matematikom (tehničke škole). Učenici/e višeg ekonomskog i kulturnog statusa postižu bolji uspjeh iz matematike i češće biraju srednje škole sa zastupljenijom nastavom matematike. Bolji uspjeh iz matematike najsnažnije predviđaju rod, obrazovanje roditelja, posjedovanje klasične literature te pristup Internetu. Pri analiziranom odabiru srednje škole, odabir gimnazije je prvenstveno objašnjen kulturnim resursima obitelji učenika/ca, dok je odabir tehničke škole više objašnjen rodom učenika/ce. Dobiveni nalazi o rodnoj i socijalnoj diferencijaciji u skladu su s nalazima istraživanja u drugim zemljama.

Stres povezan s pripadanjem manjinskoj društvenoj skupini kao što je LGB zajednica (lezbijke, gejevi i biseksualne osobe) može negativno utjecati na mentalno zdravlje osobe. Prema Meyerovom modelu stresa manjine vezanog uz seksualnu orijentaciju (2003) stresori mogu biti objektivni poput doživljenog nasilja i diskriminacije, ali i više subjektivni poput skrivanja seksualne orijentacije zbog straha od negativnih posljedica. Nadalje, socijalna potpora i osjećaj povezanosti s osobama koje su na sličan način stigmatizirane može imati pozitivan efekt na mentalno zdravlje i ublažiti osjećaj stresa (Crocker i Major, 1989). Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koliko su doživljeno nasilje zbog seksualne orijentacije, skrivanje seksualne orijentacije i kolektivno samopoštovanje vezano uz pripadnost LGB zajednici važni čimbenici u objašnjenju mentalnog zdravlja (operacionaliziranog kao depresivnost i osobno samopoštovanje) LGB osoba. U istraživanju su sudjelovale 202 osobe homoseksualne i biseksualne orijentacije iz Zagreba, Rijeke i Osijeka. Ispitani su različiti oblica nasilja koje su sudionici/e doživjeli zbog toga što je netko mislio da su homoseksualne ili biseksualne orijentacije. Primijenjene su Skala skrivanja seksualne orijentacije (Pikić i Jugović, 2006), Skala kolektivnog samopoštovanja (Luhtanen i Crocker, 1992), Zungova skala depresivnosti i Rosenbergova skala samopoštovanja. Rezultati regresijske analize su pokazali da više vrsta doživljenog nasilja, snažnije skrivanje seksualne orijentacije te kolektivno samopoštovanje u vidu slabijeg osjećaja pripadnosti LGB zajednici, nižeg javnog kolektivnog samopoštovanja i veće važnosti LGB zajednice za identitet predviđaju niže osobno samopoštovanje. Regresijska analiza za objašnjenje depresivnosti pokazala je da su značajni prediktori bili doživljeno nasilje i kolektivno samopoštovanje (slabiji osjećaj pripadnosti LGB zajednici i veća važnost LGB zajednice za identitet).

The goal of this study was to explore whether gender and religiosity/spirituality affected beliefs about gender roles and same-sex relations in Slovenia and Croatia. Data were gathered on the national representative samples from Croatia (N=1201) and Slovenia (N=1065) from the International Social Survey Programme (module Religion 2008). As expected, women in Croatia and Slovenia had less traditional beliefs about gender roles and were less homonegative than men. Non-religious non-spiritual individuals (“secularists”) were the most egalitarian in their gender role beliefs and the least homonegative compared to other groups regarding religiosity and spirituality. Hypothesis that spiritual non- religious individual (“spiritual seekers”) would be more egalitarian and less homonegative than religious individuals (either non-spiritual or spiritual i.e. “dwellers” and “dogmatists”) was confirmed only on the Slovenian sample, whereas results obtained on the Croatian sample were more complex.

I strani i hrvatski statistički podaci ukazuju na nejednak položaj muškaraca i žena na poslu i na tržištu rada. Nejednakost se očituje u visokoj rodnoj segregaciji zanimanja, podzastupljenosti žena na rukovodećim položajima, većem postotku nezaposlenosti među ženama te općenito u razlikama plaća za isti posao. U ovom istraživanju zanimalo nas je kakva su iskustva muškaraca i žena u RH po pitanju (ne)ravnopravnog tretmana na poslu/tržištu rada. Rad je dio sveobuhvatnog projekta „Percepcija, iskustva i stavovi o rodnoj diskriminaciji u RH“ provedenog na nacionalno reprezentativnom uzorku 1.363 građana starijih od 15 godina, te na inicijativu Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH. Zanimalo nas je koju vrstu neravnopravnog tretmana građani doživljavaju na poslu, tko je taj tko ih diskriminira, kako reagiraju kada su doživjeli neravnopravan tretman samo zbog svojeg spola odnosno kada su svjedokom takvog ponašanja na poslu, te koliko su muškarci i žene sami skloni druge tretirati neravnopravno samo zbog njihovog spola. Dodatni cilj bio je istražiti o čemu ovisi spomenuta sklonost. Pretpostavili smo da će građani koji razloge rodne diskriminacije atribuiraju stabilnim i internalnim faktorima poput bioloških razlika među spolovima biti skloniji diskriminaciji od onih koji smatraju da su muško-ženske razlike posljedica eksternalnih i promjenjivih faktora (npr. običaja). Također smo očekivali da će oni koji imaju egalitarnije stavove prema rodnim ulogama u području posla/tržišta rada biti manje skloni diskriminirati po spolu od onih koji imaju tradicionalne stavove o muškarcima i ženama. Rezultati pokazuju da je oko 10% građana imalo iskustvo neravnopravnog tretmana na poslu/tržištu rada, pri čemu više diskriminacije doživljavaju žene. Najčešća iskustva odnose se na uvredljive komentare, uskraćeno napredovanje ili usavršavanje, manju plaću za isti posao te odbijanje zapošljavanja. Nadređeni muškarci su ti koji najčešće diskriminiraju, dok su postoci nadređenih žena, podređenih i kolega koji stavljaju u neravnopravan položaj izrazito mali. Većina ljudi, i u slučaju kada su žrtva i u slučaju kada su svjedokom diskriminacije, neće uopće reagirati, a oni koji reagiraju to čine najčešće traženjem/davanjem podrške, a ne na proaktivan način usmjeren na zaustavljanje neravnopravnog tretmana. Iako su muškarci skloniji neravnopravno tretirati žene na tržištu rada, postoji i relativno velik postotak žena koje su također sklone diskriminirati žene. U skladu s početnim očekivanjima, pojedinci s egalitarnijim stavovima prema rodnim ulogama u području posla značajno su manje skloni neravnopravnom tretmanu po spolu, međutim razlike u atribuiranju razloga rodne diskriminacije unutarnjim i stabilnim nasuprot vanjskim i nestabilnim faktorima nisu povezane sa sklonošću rodnoj diskriminaciji.

The study presents results on the relations between personality traits and motivation for teaching profession in Croatia defined by FIT-Choice theoretical framework (Watt & Richardson, 2006). Empirical evidence in the last two decades supports the notion that personality is significantly predictive of career choice variables such as vocational interests (Tokar, Fischer, & Subich, 1998). A number of studies in the field have explored relations between personality and vocational interests using two broad theoretical frameworks. One of them is the five-factor personality model, while the other is Holland’s model of vocational interests, with social interest type being typical for the teaching profession (Holland, 1997). The interpersonal orientation of the social interest type is congruent with two interpersonal dimensions of the five-factor model: extraversion and agreeableness. This theoretically meaningful congruence between personality and vocational interests has been supported by meta-analyses revealing moderate relations of social interests to extraversion, and modest relations to agreeableness (Barrick, Mount, & Gupta, 2003). However, research in the area of teacher professional development lacks studies that would relate basic personality dimensions to the aspects of motivation for the teaching profession. The aims of this study were to assess the relations between motivation for teaching and basic personality dimensions defined by the five-factor model. The sample in our study consisted of 374 first-year students of teacher education programs for classroom teachers in Croatia. We sampled the largest university in Zagreb, a middle-range university in Rijeka, and a small university in Zadar, in order to ensure the representativeness of the sample of Croatian student teachers. We administered Croatian version of the FIT - Choice scale to assess motivations for the choice of teaching professions, while personality was assessed with BFI personality inventory (John & Srivastava, 1999). To gain a more detailed understanding of the role personality traits play in motivation for a teaching profession, separate multiple regression analyses were conducted with the five personality traits as predictors and eight FIT-Choice factors as dependent variables. Personality dimensions provided a set of theoretically meaningful relations with the specific motivational factors determining the choice of teaching profession. In line with previous studies, personality traits better predicted intrinsic compared to extrinsic motivation. Two interpersonal dimensions, extraversion and agreeableness, were significant predictors of intrinsic career value, but also of satisfaction with the choice of teaching. Extraversion also predicted ability, whereas agreeableness had positive relations with social utility value motivations for teaching. In addition, conscientiousness was an important predictor for social utility value, intrinsic career value and perceived ability. The results of the present study have some practical implications. A finding that more extroverted, agreeable and conscientious individuals are likely to be more intrinsically motivated for teaching could be useful in vocational counselling. In addition, preservice teachers who have different personality traits have somewhat different motivations for becoming teachers and thus could differentially benefit from their preservice teacher education.

The aim of this study was to explore if different types of pre-service teachers regarding their motivation for teaching and perception of teaching career differ in approaches to teaching and perceived efficacy in the future teaching career. The sample consisted of 217 first-year students of teacher education programs for classroom teachers at three Croatian universities. The average age of participants was 19.45 years and 93.4% of the sample was female. We assessed motivations for the teaching profession using FIT Choice as a theoretical framework. We also assessed approaches to teaching and sense of efficacy in future teaching. Our study provided insight into the clustering of various motivations for the teaching profession in first-year student teachers. Three clusters of preservice teachers were statistically and theoretically supported based on the participants’ motivation for teaching and their perception of the teaching career. The first type of students was labeled “Pragmatically motivated student teachers” (16.5%), the second “Averagely motivated student teachers” (23.8%), and the third “Highly motivated first-choice student teachers” (59.8%). The differential motivation for teaching profession was meaningfully related to the differences in students’ perceived efficacy in future teaching and in their approaches to teaching. Lower motivations for the teaching profession at the beginning of teacher studies seem to be associated with lower perceived efficacy in future teaching as well as with lower scores in student-centered approaches to teaching.

Cilj ovog rada bio je ispitati rodne razlike u školskom uspjehu iz matematike i strahu od matematike, te istražiti koji čimbenici najbolje objašnjavaju matematički uspjeh i strah od matematike. Teorija vrijednosti i očekivanja (Eccles, 1983) predviđa bitne motivacijske elemente akademskih odabira i uspjeha u pojedinim akademskim područjima poput očekivanja uspjeha, intrinzične i utilitarne vrijednosti zadatka, te procjene njegove težine. Uz to, ova teorija i rodne stereotipe o akademskim područjima smatra važnim odrednicama školskog uspjeha. U ovom je istraživanju teorija vrijednosti i očekivanja poslužila kao konceptualna osnova odabira varijabli koje mogu predviđati uspjeh iz matematike, ali i strah od matematike. Na uzorku od 693 učenika/ca 8. razreda primijenjeni su instrumenti koji mjere očekivanja uspjeha i samopoimanje vlastitih sposobnosti, procjenu težine matematike, interes i percipiranu korisnost matematike, stereotipe o matematici kao muškoj domeni te uvjerenje o tome da svatko može biti dobar u matematici. Hijerarhijskim regresijskim analizama se ispitalo koje od ovih varijabli objašnjavaju matematički uspjeh i strah od matematike. Rezultati su pokazali da se djevojčice, unatoč boljem školskom uspjehu iz matematike, više boje matematike od dječaka. Školsku ocjenu najbolje predviđa očekivanje uspjeha u matematici, pri čemu oni učenici/e koji smatraju da su uspješni u matematici i da imaju sposobnosti potrebne za matematiku imaju i bolju ocjenu. Stereotip je u prvom koraku regresijske analize imao negativan efekt na ocjenu iz matematike kod djevojčica kao što je i očekivano prema teoriji očekivanja i vrijednosti, te pozitivan efekt na ocjenu dječaka. Najsnažniji prediktor straha od matematike je percipirana težina matematike. Učenici/e, koji matematiku smatraju težom, više je se i boje. Kod djevojčica se također pokazalo da je strah od matematike veći ako prihvaćaju rodne stereotipe o matematici kao muškoj domeni.

Istraživanja motivacije za odabir profesije učitelja posljednje su desetljeće sve brojnija, no sve donedavno nedostajala im je jasna teorijska podloga. Takav su okvir predložili Watt i Richardson (2007) u svom modelu odabira učiteljske profesije čiju teorijsku razradu temelje na konstruktima teorije očekivanja i vrijednosti Eccles i suradnika. Prema ovom modelu, ključne odrednice izbora učiteljske profesije su intrinzična, društvena i osobna utilitarna motivacija, percepcija vlastitih sposobnosti za poučavanje, prošla iskustva s učenjem i poučavanjem, percepcija zahtjevnosti ali i pogodnosti učiteljskog posla, zadovoljstvo odabirom ove profesije te odabir učiteljske profesije kao karijere drugog izbora. U ovom radu prikazane su relacije osobina ličnosti i akademskog samopoimanja s elementima motivacije za izbor karijere učitelja. Istraživanje je provedeno na učiteljskim fakultetima tri hrvatska sveučilišta, a u njemu su sudjelovala 374 studenta/ice prve godine. U istraživanju su primijenjeni BFI (John & Srivastava, 1999) koji procjenjuje pet faktora ličnosti, te skale akademskog, verbalnog i općeg samopoimanja, te samopoimanja u području rješavanja problema iz upitnika za mjerenje višedimezionalnog pojma o sebi SDQ III (Marsh & O'Neill, 1984). Motivacija za odabir karijere učitelja procijenjena je primjenom Upitnika faktora koji utječu na izbor učiteljske profesije koji se sastoji od tri dijela s ukupno 18 subskala. Rezultati su pokazali da dimenzije ličnosti i pojam o sebi značajno sudjeluju u objašnjenju varijance intrinzične i društvene motivacije za učiteljsko zanimanje, procjene vlastitih sposobnosti za karijeru učitelja, prethodnih iskustava s učenjem i poučavanjem te zadovoljstva izborom učiteljske profesije. Ugodnost se pokazala najbitnijom osobinom ličnosti, a akademski pojam o sebi najvažnijim elementom samopoimanja u predikciji varijance ispitanih aspekata motivacije za odabir karijere učitelja.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koje oblike rodne diskriminacije su sudionici/e doživjeli tijekom obrazovanja, kako percipiraju rodnu ravnopravnost u obrazovanju te kakvi su im stavovi o jednakosti rodnih uloga u području obrazovanja. Također smo željele provjeriti koliko je iskustvo rodne diskriminacije doživljeno tijekom obrazovanja važno u oblikovanju uvjerenja o rodnoj neravnopravnosti. Prema teorijama socijalnog učenja osobe koje su doživjele rodnu diskriminaciju internaliziraju uvjerenja koja podržavaju rodnu neravnopravnost, dok prema kognitivističkim teorijama takve osobe, upravo zbog snažnog negativnog iskustva nepravde, postaju osjetljivije na pitanja rodne neravnopravnosti. Istraživanje je provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku od ukupno 1363 sudionika/ca starijih od 15 godina. Ispitano je iskustvo rodne diskriminacije u obrazovanju, percepcija rodne neravnopravnosti, stavovi prema rodnim ulogama, sklonost rodnoj diskriminaciji i spremnost na angažman usmjeren suzbijanju rodne diskriminacije. Sudionici/e istraživanja su rodnu diskriminaciju u obrazovanju najčešće doživjeli u vidu uvredljivih komentara u školi te prilikom ocjenjivanja i kažnjavanja te smatraju da je spol još uvijek važan kriterij usmjeravanja učenika/ca prema različitim obrazovnim putovima i zanimanjima. Unatoč iskazivanju umjereno egalitarnih stavova o jednakosti rodnih uloga u obrazovanju, gotovo polovina sudionika/ca bila bi spremna diskriminirati djevojke pri upisu u srednju školu. Rezultati su pokazali da su žene i muškarci koji su doživjeli rodnu diskriminaciju tijekom školovanja svjesniji rodne neravnopravnosti u obrazovanju i spremniji uključiti se u akcije usmjerene na smanjivanje rodne diskriminacije od osoba koje nisu doživjele rodnu diskriminaciju. No također se pokazalo da se žene i muškarci koji su doživjeli rodnu diskriminaciju ne razlikuju od onih koji je nisu doživjeli u stavovima o rodnoj jednakosti te u sklonosti rodnoj diskriminaciji u području obrazovanja. Rezultati impliciraju da iskustvo rodne diskriminacije može pojedince/ke učiniti osjetljivijima na pitanja rodne neravnopravnosti. Zaključno je važno reći da na svim analiziranim dimenzijama rodne nejednakosti - na razini stava o rodnim ulogama, spremnosti na diskriminiranje i percepcije rodne ravnopravnosti - postoje indikatori tradicionalne svijesti ili odnosa prema rodnoj nejednakosti u obrazovanju u Hrvatskoj.

According to sociostructural theories, men and women are predisposed to express love differently because they are socialized into different gender roles. The goal of this study is to examine to what extent gender differences in showing love could be explained with gender per se, and to what extent with gender related attributes (expressiveness and instrumentality) and attitudes toward gender roles in marriage. We gathered data from 302 married couples from Croatia and 456 married couples from Serbia of different ages (20-82 years) and various urban/rural backgrounds. Instruments that were used in this study were the Personal Attributes Questionnaire (PAQ ; Spence, Helmreich & Stapp, 1975), the Attitudes toward Gender Roles Scale (Kamenov, Jugović & Jelić, 2009), and the Ways of Showing Love Scale that was constructed for the purpose of this study. As expected, women were more expressive, less instrumental, and held more egalitarian attitudes than men, but gender accounted for only a small amount of variance for these gender-related attributes and attitudes. We performed regression analyses to examine the extent to which individuals’ trait expressiveness, trait instrumentality, and attitudes toward gender roles (versus gender) predicted their tendency to report showing love to one's partner in various ways. Results have shown slightly different patterns for the Croatian and Serbian sample. While expressivity proved to be a significant predictor for all the different ways of showing love in both cultures, instrumentality was a more important predictor in the Serbian sample and gender attitudes in the Croatian sample. Overall results have shown that although men and women differ in two expressive and two instrumental ways of showing love, gender itself accounted for more variance in domestic and public instrumentality, whereas emotional openness and support and physical affection were better explained by gender related attributes and attitudes.

Sociostructural theorists suggest that, due to differences in socialization, men and women are predisposed to express love differently. The current study builds on the assumptions of sociostructural theory and examines whether trait expressiveness, trait instrumentality, and gender-related attributes and attitudes—in addition to gender—predict the ways men and women report showing love (e.g., emotional openness, physical affection, domestic instrumentality, chivalry). We surveyed 302 married couples from Croatia and 456 married couples from Serbia who ranged in age from 20 to 82, and who came from both urban and rural backgrounds. Consistent with prior research, results indicated that women were more expressive, less instrumental, and held more egalitarian attitudes than men. Importantly, gender accounted for only a small amount of variance for these variables. We also examined the extent to which individuals’ trait expressiveness, trait instrumentality, and attitudes toward gender roles (versus gender) predicted their tendency to report showing love to one's partner in various ways. Slightly different patterns emerged among Croatian and Serbian spouses. Although trait expressiveness was tied to the different ways individuals report showing love across both cultures, trait instrumentality and gender attitudes surfaced as important predictors in the Serbian and Croatian samples, respectively. Additionally, results indicated that gender itself explained more variance in domestic instrumentality and chivalrous displays of love, whereas emotional openness and physical affection were better explained by gender-related attributes and attitudes.

The study presents results founded upon the FIT-Choice scale validation and the relations between personality traits and motivation for teaching in Croatia. A sample of 374 first-year pre-service teachers from three universities participated in the study. Confirmatory factor analysis of the items comprising Croatian version of the FIT-Choice Scale provided support for the construct validity of this scale following the omission of six items with low factor loadings. Personality dimensions of the five-factor model provided a set of theoretically meaningful relations with the specific motivational factors determining the choice of teaching profession. In line with previous studies, our results showed that personality traits better predicted intrinsic motivation compared to extrinsic motivation. Two interpersonal dimensions, extraversion and agreeableness were significant predictors of intrinsic career value, but also of satisfaction with the choice of this profession. Extraversion also predicted ability, whereas agreeableness demonstrated positive relations with social utility value of teaching career.