Search

Cilj je ovoga rada bio prikazati odnos čvrstoće ličnosti s različitim zdravstvenim ishodima i opisati potencijalne mehanizme kojima se to ostvaruje. U prvom su dijelu opisani koncept čvrstoće i njegove komponente, načini njegove operacionalizacije i osnovni problemi koji se javljaju pri njegovu mjerenju, posebno oni koji proizlaze iz njegova djelomičnog preklapanja s crtom neuroticizma. Zatim su navedeni najvažniji rezultati koji govore o efektima čvrstoće na različite zdravstvene ishode, posebno one koji upućuju na njezinu zaštitnu ulogu pri štetnom djelovanja stresa. Pregledom nalaza istraživanja predloženo je nekoliko potencijalnih mehanizama kojima čvrstoća ličnosti može djelovati na zdravstvene ishode: djelovanjem na imunološko funkcioniranje, kognitivnu procjenu, suočavanje, fiziološko uzbuđenje te zdravstvena ponašanja. U nastavku su rada prikazani navedeni mehanizmi, kao i glavni nalazi koji pokazuju kakva je uloga čvrstoće ličnosti u svakom od njih. Na kraju su navedeni najvažniji teorijski i metodološki problemi koji se javljaju u istraživanjima odnosa čvrstoće ličnosti i zdravstvenih ishoda, čije je rješenje preduvjet za iskorak u razumijevanju tog odnosa.

By using round-robin design, we tested the effects of the Dark Triad (DT) traits on relationship satisfaction (RS) of 205 heterosexual romantic couples, by using actor- partner interdependence model (APIM). DT traits were measured twofold, once by using a set of questionnaires most often used for this purpose (SRP - III, NPI and MACH-IV) and then by Dirty dozen (DD), a concise measure of DT traits. The results showed that psychopathy exerted the most consistent negative actor and partner effects on both women’s and men’s RS, notwithstanding data source and measure. On the other hand, the effects of Narcissism and Machiavellianism were also negative but somewhat weaker, and they depended on data source and measures used. The most frequent dyadic patterns obtained for all DT traits were the couple and actor-only pattern with some differences depending upon measure, data source and gender of the participants.

Cilj je provedenog istraživanja bio ispitati kakvi su efekti kongruentnosti osobnih i organizacijskih vrijednosti usmjerenih zadacima i usmjerenih ljudima na odanost organizaciji i na njezine komponente. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 217 sudionika, zaposlenih u nekoliko srednjih i većih hrvatskih organizacija, koji su ispunili Upitnik organizacijske odanosti te Skalu osobnih i organizacijskih vrijednosti. Prikupljeni su podaci analizirani nizom polinomnih regresijskih analiza. Dobiveni rezultati pokazuju da kada su osobne i organizacijske vrijednosti usmjerene zadacima usklađene, tada je njihova viša razina povezana s većom afektivnom odanošću. Neusklađenost osobnih i organizacijskih vrijednosti usmjerenih na zadatke, i to takva da su organizacijske vrijednosti više od osobnih, povezana je s višom normativnom odanošću. Dodatno, normativna se odanost snažnije povećava s povećanjem ove neusklađenosti. Ukupna odanost organizaciji veća je kada su osobne i organizacijske vrijednosti usmjerene na zadatke usklađene i više izražene, kada je neusklađenost takva da su organizacijske vrijednosti usmjerene na zadatke više od osobnih vrijednosti te kada je ta neusklađenost više izražena. Kada se radi o efektima (ne)usklađenosti osobnih i organizacijskih vrijednosti usmjerenih na ljude, dobiveni rezultati pokazuju da se normativna i ukupna odanost povećavaju kada je neusklađenost takva da su organizacijske vrijednosti usmjerene na ljude više od osobnih vrijednosti.

U ovom su radu prikazani efekti samoefikasnosti na različite aspekte tjelesnog zdravlja kao i osnovni mehanizmi putem kojih samoefikasnost potencijalno može djelovati na zdravstvene ishode. U prvom su dijelu rada opisana teorijska ishodišta samoefikasnosti i načini mjerenja generalizirane i specifičnih samoefikasnosti. Nakon toga navedeni su najvažniji nalazi koji govore o efektima samoefikasnosti na različite aspekte tjelesnog zdravlja. Od mehanizama putem kojih samoefikasnost djeluje na tjelesno zdravlje opisano je njezino djelovanje na kardiovaskularno i imunološko funkcioniranje, doživljaj stresa i načine suočavanja sa stresom te zdravstvena ponašanja. Iako viša samoefikasnost u pravilu ima pozitivne efekte na tjelesno zdravlje, prikazana su i istraživanja koja pokazuju da viša samoefikasnost može djelovati na kardiovaskularno funkcioniranje i zdravstvena ponašanja tako da njezini efekti na tjelesno zdravlje potencijalno mogu biti i negativni. U radu su navedene i neke najvažnije smjernice za buduća istraživanja odnosa između samoefikasnosti i tjelesnog zdravlja.

Slower life history (LH) strategies are adaptive in stable, predictable and controllable environments. Assortative mating, which implies a lower rate of genetic recombination, is also favored in such conditions because it preserves locally well- adapted genomes. This led to the prediction that assortative mating will be greater for slower than for faster LH strategists (Figueredo & Wolf, 2009). On a sample of 215 heterosexual married and cohabitating couples, we explored assortment in LH strategy and whether women and men’s LH strategy and its assortment can predict assortment in fivefactor personality traits. LH strategy was assessed by Mini-K (Figueredo et al., 2006), and Five-factor traits by Big Five Inventory (John et al., 1991). As hypothesized, positive assortment in LH on the magnitude similar to other personality traits was found. In addition, initial assortment rather than convergence, and active assortment rather than social homogamy hypotheses were supported. Next, slow LH strategists tended to assort in LH strategy more strongly than fast LH strategists, which also appeared to be the consequence of initial and active assortment. Regarding personality traits, a moderate positive assortment for extraversion and openness was found. Additionally, higher levels of extraversion, agreeableness, conscientiousness, and openness were related to positive assortment in these traits. This was interpreted in the context of observed correspondence between these traits and LH strategy. Finally, both men and women’s LH, and their interaction predicted assortment in conscientiousness, while women’s LH predicted assortment in neuroticism. However, assortment in LH correlated positively only with assortment in extraversion and conscientiousness.

This study explored five-factor personality traits and their higher order factors as predictors of the age of cigarette smoking initiation and current smoking status among 457 primary school girls and 443 boys, aged 10 to 16 years. Cox proportional hazards regression analyses showed that five-factor personality traits predicted the age of smoking initiation. Neuroticism predicted earlier and Conscientiousness later age of smoking initiation in girls, while Neuroticism and Extraversion predicted earlier, and Conscientiousness later age of smoking initiation in boys. Personality traits also predicted current smoking status. Girls were more likely to smoke if lower on Conscientiousness, and boys if lower on Conscientiousness and higher on Extraversion and Neuroticism. Regarding higher order factors, alpha factor predicted the age of the first smoking experience and current smoking status in girls, while in boys, both factors predicted both criteria, and additionally their interaction predicted current smoking status. Implications of these results for health education and intervention programs are discussed.

On the sample of 952 early adolescents we examined the effects of birth order on five- factor personality traits by using between-family design. Four most frequent classifications of birth order were used and their effects were examined not only on primary five-factor personality traits, but also on two higher-order meta-traits, stability and plasticity, as well as general factor of personality. Additionally, a number of potentially important sociodemographic variables which may confound the relationship between birth order and personality were controlled for. The results of this study show that birth order exerted no effects on the conscientiousness and openness, while on extraversion, agreeableness, emotional stability, higher order plasticity dimension and general personality factor a few differences with small effect sizes were obtained. When sociodemographic variables were controlled for, relationships between birth order and five-factor personality traits were not changed. The analyses of trends show that extraversion, openness, agreeableness, higher-order plasticity dimension and general factor of personality exhibited quadratic, while neuroticism and higher-order stability dimension linear trend. The results are somewhat different depending on the birth order classification and they suggest that the most informative classification are more detailed one.

U ovom su radu prikazani efekti lokusa kontrole na tjelesno zdravlje kao i osnovni mehanizmi putem kojih se ti efekti ostvaruju. U prvom je dijelu rada opisana teorijska osnova lokusa kontrole, prikazani su načini njegova mjerenja i njegov odnos sa sličnim psihologijskim konstruktima, posebno s različitim aspektima percepcije kontrole. Nakon toga navedeni su najvažniji nalazi koji govore o efektima lokusa kontrole na tjelesno zdravlje. Kao osnovni potencijalni mehanizmi putem kojih lokus kontrole može djelovati na tjelesno zdravlje identificirani su njegovo djelovanje na kardiovaskularno i imunološko funkcioniranje te na zdravstvena ponašanja i načine suočavanja sa stresom. Na kraju su navedeni najvažniji teorijski i metodološki problemi prisutni u istraživanjima odnosa između lokusa kontrole i tjelesnog zdravlja.

The aim of this study was to examine concurrent and longitudinal effects of personality traits and moderating role of family functioning on coping styles in adolescence. At first measurement point (Time 1) we measured personality traits (extraversion, neuroticism and psychoticism), family functioning and coping styles (problem-focused, emotion-focused and avoidance) and three years later (Time 2), only coping styles. Regarding concurrent effects in girls, hierarchical regression analyses showed that personality traits significantly predicted all three coping styles. Family functioning predicted problem-focused coping and moderated the effects of extraversion and neuroticism on problem-focused and neuroticism on avoidance coping. Analyses of longitudinal effect in girls showed that psychoticism positively predicted avoidance coping and family functioning moderated the effect of psychoticism on problem-focused coping. Psychoticism was negatively related to problem-focused coping when family functioning was high and unrelated when family functioning was low. In boys, family functioning concurrently positively predicted problem-focused and emotion- focused, and neuroticism and psychoticism avoidance coping. Family functioning did not moderate the effects of traits on coping styles and there were no significant longitudinal effects of predictor variables on coping styles.

Two studies examined five-factor personality traits as predictors of the onset of smoking and the frequency of smoking among primary and secondary school children. Study 1 was conducted on 508 primary school girls and 512 boys, aged from 10 to 16 years. There were no gender differences regarding the onset of smoking. Cox Proportional-Hazards Regression analyses showed that five-factor personality traits significantly predicted the onset of smoking in both samples. Neuroticism significantly predicted earlier and conscientiousness later onset of smoking in girls, while neuroticism and extraversion predicted earlier and conscientiousness later onset of smoking in boys. Study 2 examined the relationship between five-factor personality traits and smoking frequency on 121 secondary school boys and 209 girls. MANOVA conducted on the sample of boys did not show any significant effects of personality traits on smoking frequency. However, on the sample of girls, extraversion and consciousness exerted significant effects on the frequency of smoking. Extraversion was significantly higher and consciousness lower in girls who smoked more frequently compared to girls who did not smoke. The results are discussed in the context of life- history theory and the role of personality traits in developmental changes related to adaptation in adolescence.

Važan dio strateškog upravljanja ljudskim potencijalima u organizacijama predstavlja pitanje procjenjivanja i upravljanja kompetencijama za rukovođenje. U radnim se organizacijama značajni resursi ulažu u pribavljanje, obučavanje i nagrađivanje rukovodećeg kadra, bez obzira da li se budući rukovoditelji regrutiraju izvan ili unutar nje, jer o tome u velikoj mjeri ovise poslovni rezultati. Cilj ovog istraživanja/ projekta bio je identifikacija zaposlenika s rukovoditeljskim potencijalom i kompetencijama. U istraživanju je sudjelovalo 35 ispitanika, zaposlenika multinacionalne tvrtke (M=21, Ž=14), s radnim stažem u rasponu od 0-2g. Istraživanje je provedeno u okviru edukacije na koju su zaposlenici upućeni od strane odjela za ljudske potencijale tvrtki-kćeri kao perspektivan kadar. Centar za procjenu sastojao se od dva dijela. U prvom, psihometrijskom dijelu tridesetpet ispitanika ispunjavalo je test kognitivne sposobnosti i niz upitnika ličnosti dok je u drugom, situacijskom dijelu dvadesetčetiri ispitanika skupno rješavalo problemni zadatak podijeljeni u četiri različite grupe po šest članova uz opažanje od strane šest procjenjivača - stručnjaka iz odjela za ljudske potencijale. Po završetku rješavanja zadatka svi ispitanici i procjenjivači trebali su predložiti jednog člana grupe osim sebe za kojeg smatraju da po svojim kvalitetama najbolje odgovara njihovoj predodžbi lidera. Obrada rezultata u psihometrijskom dijelu centra uključivala je pretvaranje individualnih rezultata na svim primijenjenim instrumentima u z-vrijednosti, izračun ukupnih rezultata na upitnicima ličnosti oduzimanjem rezultata na pozitivnim od rezultata na negativnim osobinama te formiranje konačne psihometrijske rang liste kandidata. Zbog mogućnosti linearne kompenzacije provedena je i kvalitativna analiza individualnih rezultata. U okviru situacijskog dijela izračunat je stupanj suglasnosti za pojedinog predloženog lidera tako da je broj glasova za njega/nju podijeljen ukupnim brojem glasova (uključujući i glasove procjenitelja iz HR-a) te je izračunat postotak suglasnosti. Temeljem toga je predložen situacijski popis lidera po grupama koji je uspoređen s rang listom psihometrijskog dijela centra za procjenu. Konačan rezultat provedbe centra za procjenu rukovodećih kompetencija uključivao je sedam kandidata koji se predlažu za daljnje usavršavanje za rukovodeće pozicije dok je ostalih dvadeset i osam kandidata predloženo za daljnje specijalističko usavršavanje.

Istraživanje konstrukata Makijavelizma, Narcizma i subkliničke Psihopatije inicijalno proizlazi iz različitih teorijskih tradicija, ali se zbog empirijski utvrđenih poveznica oni u literaturi nazivaju „Tamna trijada“. Zajedničke su im karakteristike bezosjećajnost, interpersonalna manipulacija i iskorištavanje. Postoje i distinktivne razlike: Makijavelisti su skloniji plagirati eseje i izbjegavati rizične oklade, Narcisti su skloni boljem samopredstavljanju i reagiraju agresijom na ego prijetnju dok ispitanici s izraženom subkliničkom Psihopatijom zlostavljaju druge i provode u djelo svoje osvetničke fantazije. Upitnik Tamne trijade – SD3 je multifaktorski instrument koji se primjenjuje za utvrđivanje rezultata na skalama Makijavelizma (M), Narcizma (N) i Psihopatije (P). Istraživanje je provedeno s ciljem konstruktne validacije Upitnika Tamne trijade (SD3, Jones i Paulhus, 2012) na hrvatskom uzorku. Ispitane su i poveznice sa srodnim konstruktima, HEXACO Iskrenošću-Poniznošću, Schwartzovom vrijednošću Ugled i metafaktorima vrijednosti Autonomija i Zajedništvo zbog provjere konvergentne valjanosti upitnika. Istraživanje je provedeno na studentima psihologije Odsjeka za psihologiju u Rijeci N= 100, M= 15 (15%), Ž= 85 (85%). Dob ispitanika kretala se u rasponu 19-28 godina (M=21.57, SD=2.17). Interna pouzdanost (Cronbach alpha) SD3 skala kreće se u rasponu od .64 do .77 te je nešto niža nego kod originalnog uzorka (N= 387, α= .77 - .80 ; Jones i Paulhus, 2012). Faktorska analiza rezultata prevedene i prilagođene verzije SD3 upitnika u skladu je s originalnom strukturom koju su dobili autori upitnika. Utvrđene su statistički značajne, pozitivne i niske korelacije između M i N te M i P dok nisu utvrđene korelacije između N i P. Također, M je značajno i umjereno visoko pozitivno povezan s faktorom Ugled i Autonomija, umjereno i negativno povezan s Iskrenošću-Poniznošću, a nisko i negativno povezan s faktorom Zajedništvo. Narcizam je umjereno i pozitivno povezan s Autonomijom, a nisko i negativno s Iskrenošću-Poniznošću, a P umjereno i negativno povezan s Iskrenošću i Zajedništvo. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza na cijelom uzorku ukazuju da prediktori Iskrenost-Poniznost i Ugled zajednički objašnjavaju 46, 7% varijance kriterijske varijable Makijavelizma, prediktori Autonomija i Zajedništvo zajednički objašnjavaju 30, 8% varijance Narcizma, a prediktor Zajedništvo objašnjava 24, 4% varijance Psihopatije. Rezultati ukazuju na to da između M, N i P postoje poveznice, ali se radi o različitim konstruktima. Također, konstrukti Upitnika Tamne trijade nisu identični ispitanim srodnim konstruktima Iskrenost-Poniznost, Ugled te Autonomija i Zajedništvo. Rezultati su u skladu s teorijskim postavkama i empirijskim rezultatima drugih istraživanja. Potrebna su daljnja istraživanja na većem i reprezentativnijem uzorku zbog unaprijeđenja strukture upitnika i njegove prilagodbe za primjenu na hrvatskoj populaciji.

U Hrvatskoj i inozemnoj organizacijskoj praksi među najčešće korištenim upitnicima timskih uloga je Belbinov upitnik unatoč tome što se ne zasniva na provjerenom teoretskom modelu i postoji manjak empirijskih istraživanja o njegovoj konstruktnoj valjanosti. Upitnik pretpostavlja postajanje osam nezavisnih timskih uloga: koordinator, pokretač, izvršitelj, kreativac, istraživač, promatrač-procjenjivač, timski radnik i finišer, od kojih svaki član tima može imati jednu ili više timskih uloga. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti poveznice Belbinovog upitnika timskih uloga s Petfaktorskim upitnikom ličnosti (BFI, Benet-Martinez i John, 1990). Upitnici su primijenjeni na 132 zaposlenika u radnoj organizaciji (M-33%, Ž-66%). Testiranjem normaliteta distribucija, utvrđeno je da niti jedna od osam skala timskih uloga ne odstupa značajno od normalne distribucije. Provjera interne pouzdanosti svake od skala je pokazala izrazito niske koeficijente pouzdanosti (u rasponu od -.11 (skala koordinator) do .41 (skala kreativac), s medijanom .31. Radi boljeg razumijevanja odnosa među pojedinim ulogama, ispitane su međukorelacije među skalama. Najviše, ali umjereno povezane, su se pokazale samo uloga finišera i istraživača (-.41). Pokazalo se da skale uglavnom nisu povezane u mjeri koja bi ukazivala na postojanje zajedničkih dimenzija. Sve međukorelacije su bile ispod .30, osim negativne povezanosti uloge finišera i istraživača (-.41). Provjerom povezanosti timskih uloga sa petfaktorskim dimenzijama ličnosti dobivene su povezanosti i to niske samo dvije dimenzije: savjesnost je pozitivno povezana sa ulogom finišera (.23), a otvorenost je pozitivno povezana s ulogom kreativca (.34), a negativno s ulogom timskog radnika (-.35). Rezultati ukazuju na heterogenost ispitivanih uloga i potrebu za usavršavanjem postojećih instrumenata za ispitivanje timskih uloga koji bi omogućili stvaranje zajedničkog teorijskog okvira s provjerenim konceptima u psihologiji ličnosti.

Sržno samovrednovanje je „temeljna procjena koju osoba ima o svojoj vrijedno- sti, učinkovitosti i sposobnosti” (Judge i sur., 2003). Radi se o širokoj, latentnoj osobini višeg reda koju tvore 4 poznate i često ispitivane osobine: samopošto- vanje, opća samoefikasnost, neuroticizam i lokus kontrole. Konstrukt je kori- stan u organizacijskoj psihologiji pri predviđanju zadovoljstva poslom, radnog učinka i motivacije, ali i u kliničkoj primjeni zbog povezanosti sa depresijom te psihičkim i fizičkim zdravljem. Cilj istraživanja je bio doprinijeti validaciji hrvatske verzije skale sržnih vjerovanja: provjeriti dimenzionalnost konstrukta, ispitati povezanost sa srodnim konstruktima, osobinama ličnosti i socijalnom poželjnošću. U ispitivanju je sudjelovalo 132 djelatnika privatne hrvatske tvrtke, 88 žena i 44 muškaraca. Dob ispitanika je od 22 do 48 godina (M = 29.6, SD = 6.3). Svi ispitanici su visokoobrazovani. Sržno vjerovanje o sebi je mjereno ska- lom sržnih vjerovanja (12 čestica, Core Self-Evaluations Scale, CSES ; Judge i sur., 2003). Ostali primijenjeni instrumenti su: skala samopoštovanja (Rosenberg), skala opće samoefikasnosti (Sherer), skala lokusa kontrole (Rotter), skala soci- jalne poželjnosti (Crowne i Marlowe), a za mjerenje crta petfaktorskog mode- la korišten je BFI44 (Benet-Martinez i John). Rezultati eksplorativne faktorske analize sugeriraju višefaktorsko rješenje (3 faktora, prvi objašnjava 31% vari- jance), dok je konfirmatorna faktorska analiza pokazala prihvatljivo slaganje sa Judgeovom pretpostavkom o jednodimenzionalnom konstruktu. U skladu s teorijom i načinom konstrukcije skale, međusobno i sa CSES su visoko pove- zani konstrukti koji tvore ispitivani konstrukt. CSES je umjereno i pozitivno povezana sa skalom socijalne poželjnosti, a visoko povezana sa svim crtama petfaktorskog modela osim ugodnošću. Rezultati predstavljaju prvu provjeru konstruktne valjanosti skale na hrvatskom jeziku i ukazuju na njenu moguću primjenu u praksi

Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati odnos crta ličnosti (ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, neuroticizam, otvorenost), zaokupljenosti poslom i organizacijske odanosti (afektivna, normativna, instrumentalna) s organizacijskim građanskim ponašanjem i njegovim komponentama (interpersonalna, organizacijska i građanska izvedba usmjerena zadacima). Ispitivanje je provedeno na 202 djelatnika jedne hrvatske hotelsko-ugostiteljske tvrtke. Ispitanici su ispunili Petofaktorski upitnik ličnosti, Skalu zaokupljenosti poslom, Upitnik organizacijske odanosti te Upitnik organizacijskog građanskog ponašanja. Odnos crta ličnosti i organizacijskih stavova s organizacijskim građanskim ponašanjem ispitan je hijerarhijskim regresijskim analizama, pri čemu su kao kriterijske varijable korištene organizacijsko građansko ponašanje i tri njegove komponente. Za svaku kriterijsku varijablu provedene su dvije hijerarhijske regresijske analize u kojima su u prvi korak uključene crte ličnosti, a u drugi organizacijski stavovi te potom i obratno. Rezultati su pokazali da su crte ličnosti i organizacijski stavovi značajni prediktori organizacijskog građanskog ponašanja, te da obje skupine prediktora imaju podjednaku prediktivnu snagu za objašnjenje varijance organizacijskog građanskog ponašanja. Od crta ličnosti jedino se otvorenost, a od organizacijskih stavova zaokupljenost poslom pokazala kao značajan prediktor organizacijskog građanskog ponašanja, kao i njegovih triju komponenti. Dodatno, građansku izvedbu usmjerenu zadacima značajno predicira još i ekstraverzija.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati efekte dvaju pokazatelja kroničnog organizacijskog stresa (preopterećenosti i konflikta uloge te nejasnosti uloge), zaokupljenosti poslom i dviju dimenzija organizacijske odanosti (afektivno-normativne i instrumentalne) na profesionalno sagorijevanje i tjelesne simptome. U prospektivnom istraživanju, u kojem je drugo mjerenje slijedilo četiri godine nakon prvog, sudjelovalo je 118 medicinskih sestara/tehničara iz različitih bolničkih odjela KBC-a Rijeka. U prvom su mjerenju prikupljeni podaci koji se odnose na organizacijski stres, zaokupljenost poslom, organizacijsku odanost te profesionalno sagorijevanje i percepciju subjektivnih tjelesnih simptoma, a u drugom podaci o zdravstvenim ishodima (profesionalnom sagorijevanju i percepciji tjelesnih simptoma). Rezultati su analizirani hijerarhijskim regresijskim analizama u kojima su kao kriteriji korišteni percepcija tjelesnih simptoma i tri komponente profesionalnog sagorijevanja mjerene u drugom dijelu ispitivanja. U svakoj od analiza u prvi je korak uključena varijabla iz prvog mjerenja istovjetna kriterijskoj, dok su u drugi korak uključene varijable percipiranog stresa, organizacijske odanosti i zaokupljenosti poslom također mjerene u prvom dijelu istraživanja. Rezultati su pokazali da različite kombinacije varijabli organizacijskog stresa, odanosti i zaokupljenosti poslom prediciraju tri tipa profesionalnog sagorijevanja i nakon kontrole zavisnih varijabli mjerenih četiri godine ranije. Dobiveni rezultati interpretirani su u svjetlu potencijalno zaštitne uloge varijabli koje značajno predviđaju pojedine zdravstvene ishode.

Osnovni je cilj ovog rada bio ispitati odnos crta ličnosti petofaktorskog modela i sposobnosti s profesionalnim interesima. Pri tome se nastojala utvrditi prediktivna snaga pojedinih crta ličnosti i sposobnosti za svaku skupinu zanimanja Hollandove tipologije, kao i za dobivene faktore višeg reda. Također, pokušao se utvrditi način grupiranja ispitanika s obzirom na profile rezultata postignute na upitniku profesionalnih interesa. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 132 djelatnika vodeće hrvatske tvrtke za proizvodnju i distribuciju hrane. Kako bi se ispitala prediktivna snaga crta ličnosti petofaktorskog modela i inteligencije za predviđanje profesionalnih interesa kao kriterijskih varijabli, proveden je niz hijerarhijskih regresijskih analiza. U prvoj su skupini tih analiza crte ličnosti korištene kao prediktori u prvom koraku, dok je u drugoj skupini u prvom koraku kao prediktorska varijabla korištena inteligencija. Dobiveni su rezultati pokazali da je socijalne i poduzetničke interese moguće predvidjeti samo na osnovi crta ličnosti, realistične i konvencionalne samo višim intelektualnim funkcioniranjem, dok se istraživački i umjetnički interesi mogu predvidjeti i osobinama ličnosti i višim rezultatom na testu sposobnosti. Pri tom je ekstraverzija jedini značajan pozitivan prediktor socijalnih i poduzetničkih, a otvorenost istraživačkih i umjetničkih interesa. Faktorska analiza profesionalnih interesa na uzorku ovog istraživanja rezultira dvofaktorskom strukturom. Prvim su faktorom najviše zasićeni umjetnički, socijalni, poduzetnički i konvencionalni, a drugim realistični i istraživački interesi. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazuju da je ekstraverzija jedini značajan pozitivan prediktor prvog, dok su otvorenost i inteligencija pozitivni prediktori drugog faktora. Grupiranje ispitanika s obzirom na profile rezultata postignute na RIASEC-u pokazuje da se ispitanici mogu grupirati u dva klastera. Prvi klaster obuhvaća ispitanike s općenito višim, a drugi s općenito nižim vrijednostima na svim skalama. Rezultati binarne logističke regresije pokazuju da ispitanike ovih grupa statistički značajno razlikuju otvorenost i inteligencija.

The relationships among frequency and intensity measures of agentic and communal stressful life events was examined on the sample of 265 subjects ranging in age from 11 to 14 years. Also, the relations of the two measures of agentic and communal stressful life events (intensity and frequency) with several antecedants (age, sex, personality traits) and consequences (coping styles and school grades) were examined. The results obtained show that intensity and frequency measures represent different aspects of stressful experience. The relationships among variables are different in boys and girls, especially with regard to the types of stressful life events (agentic and communal). The participants' age is significantly positively related to the frequency of agentic stressful events and overall frequency. Boys have significantly higher scores on the frequency of agentic and the frequency of overall stressful life events than girls. Eysenck's personality traits better predict agentic stressful events measures and frequency measures on the subsample of boys, whereas they better predict communal stressful events measures and intensity measures on the subsample of girls. Furthermore, measures of the intensity and frequency of agentic and communal stressful life events are related to different coping styles. Girls demonstrate greater differentiation in utilizing certain coping styles under the influences of various stressful events. In both subsamples, the frequency of agentic stressors is prospectively negatively related to school grades.

The aim of the present study was to examine the effects of the two indices of chronic organizational stress (work conflict and overload, and role ambiguity) job involvement and two indices of job commitment (affective-normative and instrumental commitment) on professional burnout and subjective health complaints. Subjects and procedure: Questionnaire data were collected from 120 hospital nurses from various hospital wards in a two-wave prospective study. There were two measurements, the first one taking place four years before the second one. The first measurement time (Time 1) included measures of organizational stress (Perceived organizational stress inventory ; Hudek-Knežević, Krapić & Rajter, 2005), job involvement (Job involvement scale ; Lodahl & Kejner, 1965) and job commitment (Organizational commitment questionnaire ; Maslić-Seršić, 2000) as well as professional burnout questionnaire MBI ; Maslach burnout Inventory ; Maslach & Jackson, 1986) and subjective health complaints (SCH ; Subjective health complaints scale ; Eriksen, Ihlebaek & Ursin, 1999). At the second measurement time (Time 2) the same variables were measured. Analyses: The results were analyzed using several hierarchical regression analyses. In the first step of each analyses a subjective health outcome variable measured at Time 1 was entered as a control for the same criterion variable of subjective health outcome measured at Time 2, while in the second step the indices of organizational stress, job involvement and job commitment measured at the first measurement point were included as predictors. As criterion variables three indexes of professional burnout and one index of subjective health complaints measured at Time 2 were analyzed. Results: The results show that various combinations of organizational stress, job commitment and job involvement variables predict each of the three indices of professional burnout and subjective health complaints as criterion variables, even after controlling for the same subjective health outcome variable measured four years before. The results will be discussed focusing on the potentially protective role of the variables that proved to significantly predict subjective health.

Na uzorku od 332 ispitanika ispitan je odnos upitnički i pridjevski mjerenih dimenzija ličnosti petofaktorskog modela s dvije hijerarhijski više dimenzije emocionalnih stanja, pozitivnim i negativnim raspoloženjem, te s njihovim specifičnim komponentama radosti, aktivacije, prihvaćanja, tuge, ljutnje, straha i odbacivanja. Dobiveni rezultati pokazuju da je i upitnički i pridjevski mjerena emocionalna stabilnost najbolji prediktor negativnog raspoloženja, dok su najbolji prediktori pozitivnog raspoloženja upitnički mjerena ekstraverzija i pridjevski mjerena otvorenost/intelekt. Upitnički i pridjevski mjerena emocionalna stabilnost također je najbolji prediktor specifičnih negativnih emocionalnih stanja, dok je upitnički mjerena ekstraverzija nabolji prediktor specifičnih pozitivnih emocionalnih stanja. Od pridjevskih mjera samo je otvorenost/intelekt značajan predikor svih triju primarnih dimenzija pozitivnog emocionalnog stanja. Dobiveni rezultati dosljedno pokazuju da se sve dimenzije raspoloženja nešto bolje mogu predvidjeti na osnovi pridjevski mjerenih dimenzija ličnosti nego na osnovi onih mjerenih upitnikom, te da se na osnovi dimenzija ličnosti, bez obzira na način mjerenja, bolje mogu predvidjeti pozitivna nego negativna emocionalna stanja. Ovi su nalazi komentirani u kontekstu prethodnih istraživanja, kao i kontekstu nekih teorijskih pretpostavki o prirodi odnosa između osobina ličnosti i emocionalnih stanja.

Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati kako se na temelju dimenzija petofaktorskog modela ličnosti, triju komponenti psihopatije (antisocijalno ponašanje, impulsivno traženje uzbuđenja i interpersonalna manipulacija) i znanja o prenošenju HIV-a mogu predvidjeti rizična seksualna ponašanja općenito i u posljednjih 30 dana, te je li znanje o prenošenju HIV-a moderator efekata crta ličnosti na rizična seksualna ponašanja. Ispitivanje je provedeno na uzorcima od 203 muškarca i 219 žena dobi od 17 do 38 godina. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza na ispitanicima muškog spola pokazuju da crte ličnosti petofaktorskog modela značajno ne doprinose prognozi rizičnih seksualnih ponašanja, dok sklonost antisocijalnom ponašanju značajno predviđa rizična seksualna ponašanja muškaraca u posljednjih mjesec dana, a zajedno s većim znanjem o prenošenju HIV-a i rizična seksualna ponašanja općenito. Na ispitanicama ženskog spola rezultati pokazuju da je od crta ličnosti petofaktorskog modela samo ekstraverzija pozitivan prediktor rizičnih seksualnih ponašanja općenito. Od triju komponenti psihopatije impulsivno traženje uzbuđenja značajan je pozitivan prediktor rizičnih seksualnih ponašanja općenito dok su antisocijalno ponašanje i interpersonalna manipulacija značajni pozitivni prediktori rizičnih seksualnih ponašanja u posljednjih mjesec dana. Znanje o prenošenju HIV-a ne moderira efekte crta ličnosti na rizična seksualna ponašanja muškaraca. Međutim, na uzorku žena znanje o prenošenju HIV-a moderira efekte interpersonalne manipulacije i na rizična seksualna ponašanja općenito i na rizična seksualna ponašanja u posljednjih trideset dana. Naime, povećanjem razine interpersonalne manipulacije raste i čestina rizičnih seksualnih ponašanja, pogotovo kod ispitanica čije je znanje o prenošenju HIV-a manje.

Cilj je ovog rada bio ispitati odnos dimenzija ličnosti petofaktorskog modela (ekstraverzije, ugodnosti, savjesnosti, neuroticizma i otvorenosti) i nekih stavova prema radu i organizaciji (zadovoljstva poslom, organizacijske odanosti i zaokupljenosti poslom) s ukupnim tjelesnim simptomima, te pojedinim skupinama tjelesnih simptoma (muskuloskeletalnim, pseudoneurološkim, gastrointestinalnim, simptomima alergije i simptomima gripe). Istraživanje je provedeno na uzorku od 214 bolničkih medicinskih sestara u Rijeci. Hijerarhijske regresijske analize u kojima su kao prediktori ukupnih i pojedinih skupina tjelesnih simptoma u prvom koraku korištene crte ličnosti, a u drugom organizacijski stavovi pokazale su da crte ličnosti kao skup varijabli možemo smatrati prediktorima svih mjera tjelesnih simptoma osim simptoma alergije i gripe, te da organizacijski stavovi dodatno, nakon kontrole efekata crta ličnosti značajno povećavaju koeficijent multiple korelacije pri predikciji muskuloskeletalnih i pseudoneuroloških simptoma, simptoma gripe i ukupnih tjelesnih simptoma, povećavajući količinu objašnjene varijance za dodatnih 5 do 9 %. Iako crte ličnosti značajno prediciraju većinu mjera tjelesnih simptoma, dobiveni rezultati pokazuju da je značajan pozitivan prediktor jedino neuroticizam. Od stavova prema radu i organizaciji najvažniji je prediktor zadovoljstvo poslom, koje značajno negativno predicira muskuloskeletalne i pseudoneurološke simptome, simptome gripe i ukupne tjelesne simptome, a pored njega, značajnim pozitivnim prediktorom pokazala se i instrumentalna odanost koja značajno pozitivno predicira pseudoneurološke simptome te simptome alergije.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos crta ličnosti i sposobnosti s profesionalnim interesima. Ispitivanje je provedeno tijekom selekcijskog postupka na uzorku od 132 ispitanika, pri čemu su kao mjere korišteni Petofaktorski upitnik ličnosti (Benet-Martinez i John, 1998), Progresivne matrice za napredne - APM (Raven, 1976), te Hollandov upitnik profesionalnih interesa - RIASEC (Holland, 1997). Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza, u kojima su kao prediktori u prvom koraku korištene crte ličnosti, a u drugom intelektualno funkcioniranje, pokazuju da je socijalne i poduzetničke interese moguće predvidjeti samo na osnovi crta ličnosti, realistične i konvencionalne samo višim intelektualnim funkcioniranjem, dok se istraživački i umjetnički interesi mogu predvidjeti i osobinama ličnosti i višim rezultatom na testu sposobnosti. Pri tom je ekstraverzija značajan pozitivan prediktor socijalnih i poduzetničkih, a otvorenost istraživačkih i umjetničkih interesa. Faktorska analiza profesionalnih interesa na uzorku ovog istraživanja rezultira dvofaktorskom strukturom. Prvim su faktorom najviše zasićeni umjetnički, socijalni, poduzetnički i konvencionalni, a drugim realistični i istraživački interesi. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazuju da je ekstraverzija jedini značajan pozitivan prediktor prvog, dok su otvorenost i inteligencija pozitivni prediktori drugog faktora. Klasteriranje ispitanika s obzirom na profile rezultata postignutih na RIASEC-u pokazuje da se ispitanici mogu grupirati u dva klastera: prvi obuhvaća ispitanike s općenito višim vrijednostima na svim skalama, a drugi pojedince s općenito nižim vrijednostima na njima. Rezultati diskriminantne analize pokazuju da se ove dvije grupe ispitanika mogu dobro razlikovati na temelju osobina ličnosti petofaktorskog modela. Viša ekstraverzija, ugodnost, savjesnost i otvorenost i niži neuroticizam karakteriziraju osobe s višim profesionalnim interesima, dok viši neuroticizam i niži rezultati na preostalim crtama karakteriziraju osobe s nižim profesionalnim interesima.

Ovim radom nastojalo se ispitati koje su osnovne dimenzije suočavanja i kakva je dinamika njihovih promjena tijekom adolescentskog perioda. Pored toga, cilj istraživanja bio je utvrditi i na koji su način pojedini stilovi suočavanja povezani s različitim adaptacijskim ishodima (raspoloženjima, tjelesnim simptomima, socijalnim funkcioniranjem i akademskim postignućem), odnosno na koji način oni posreduju i mijenjaju efekte nekih antecedentnih varijabli (osobina ličnosti, obiteljskog funkcioniranja, doživljaja stresnosti i socijalne podrške) na ishode. Rezultati dobiveni na uzorku krossekcijskog (N=963) i longitudinalnog (N=173) istraživanja pokazali su da se suočavanja adolescenata strukturiraju u tri dominantna stila: problemu usmjerena, emocijama usmjerena i suočavanja izbjegavanjem, čije se korištenje od rane prema kasnijoj adolescenciji mijenja. Kako je porast u korištenju problemu i emocijama usmjerenih suočavanja i pad u korištenju strategija izbjegavanja karakterističan za većinu mladih, vjerojatno je za pretpostaviti da se radi o maturacijskim promjenama normativnog karaktera. Nalazi koji se odnose na povezanost stilova suočavanja s pojedinim vrstama ishoda i njihovu ulogu u posredovanju i/ili mijenjanju efekata različitih antecedentnih varijabli pokazuju da kada se razmatraju različiti adaptacijski ishodi, suočavanja svakako treba uzimati u obzir kao važnu komponentu. Tri dominantna stila suočavanja naime, na različite su načine povezana s pojedinim adaptacijskim ishodima, pri čemu nekim ishodima u nekim slučajevima oni samostalno doprinose, dok ponekad posreduju i/ili mijenjaju efekte različitih antecedentnih varijabli. Na temelju emocijama usmjerenih suočavanja moguće je tako predicirati pozitivna raspoloženja i različite oblike socijalnih odnosa, na temelju suočavanja izbjegavanjem tjelesne simptome i negativna raspoloženja, dok problemu usmjerena suočavanja pored ishoda koje predicira suočavanje izbjegavanjem omogućavaju još i predikciju akademskog postignuća. Iako su ovim radom potvrđene i medijacijska i moderatorska uloga stilova suočavanja u odnosu između različitih antecedentnih varijabli i ishoda treba reći da stilovi suočavanja veću ulogu imaju u mijenjanju efekata antecedentnih varijabli na ishode, nego u njihovom posredovanju. Medijacijsku ulogu naime ostvaruju samo emocijama usmjerena suočavanja koja posreduju efekte socijalne podrške vršnjaka na pozitivna raspoloženja, te na socijalne odnose s vršnjacima i ljubavnim partnerima. S druge strane, moderatorsku ulogu ostvaruju sva tri stila suočavanja, pri čemu su emocijama usmjerena suočavanja najčešći moderator antecedentnih varijabli na adaptacijske ishode. Ona, kako je vidljivo iz rezultata, moderiraju efekte ektraverzije i socijalne podrške obitelji na pozitivna raspoloženja, socijalne podrške vršnjaka na respiratorne i nerespiratorne tjelesne simptome, neuroticizma i doživljaja stresnosti na socijalne odnose s vršnjacima, te socijalne podrške obitelji na socijalne odnose s članovima obitelji. Problemu usmjerena suočavanja moderiraju samo efekte doživljaja stresnosti na socijalne odnose s članovima obitelji, dok suočavanja izbjegavanjem mijenjaju efekte pozitivne obiteljske klime na respiratorne tjelesne simptome.

The relationship of personality traits, perceived social support and coping styles with three components of burnout were examined on a sample of 214 hospital nurses. Hierarchical regression analyses were used. As predictor variables in the first step of the analyses five-factor personality traits, in the second three sources of social support (coworker, family, and friend support), and in the third step three coping styles (problem-focused, emotion-focused and avoidance coping) were included. Three components of burnout (emocional exhaustion, depersonalization and reduced personal efficacy) were analysed as criterion variables. The results showed that emotional exhaustion was predicted by high neuroticism and, after controlling for personality traits, also by lower support from coworkers. Although depersonalization was predicted by personality traits as a group of variables, none of them alone exert significant effect. However, after controlling for personality traits and social support, coping styles as a group of variables did not significantly increase the coefficients of multiple correlation, but avoidance coping style proved to be a significant predictor of depersonalization. Reduced professional efficacy was significantly predicted by low agreeableness, and, after controlling for personality traits, low social support from coworkers. Although burnout is most frequently examined in the situational context, the resuts obtained in this study suggest that it should be conceptualized and examined also in dispositional context.

Na uzorku od 214 medicinskih sestara s različitih odjela KBC-a Rijeka, ispitani su izravni i interakcijski efekti emocionalne inhibicije i ruminiranja kao komponenti emocionalne regulacije, i preopterećenosti i konflikta uloge, te nejasnosti uloge kao komponenti percipiranog stresa na radnom mjestu, na tri komponente profesionalnog sagorijevanja (iscrpljenost, depersonaliaciju i percepciju smanjenog osobnog postignuća). Općenito, rezultati ovog istraživanja pokazuju da svaka od varijabli percipiranog stresa na radnom mjestu značajno predicira neku od komponenti profesionalnog sagorijevanja bilo samostalno ili u interakciji s emocionalnom inhibicijom. Od varijabli emocionalne regulacije, ruminiranje samostalno predicira veću emocionalnu iscrpljenost, dok se emocionalna inhibicija nije pokazala samostalnim prediktorom niti jedne komponente profesionalnog sagorijevanja, već samo u interakciji s percipiranim stresom, odnosno s percipiranom prepterećenošću i konfliktom uloga.

Ovim radom nastojala se rasvjetliti uloga dimenzija ličnosti petofaktorskog modela u razumijevanju nekih aspekata radnog ponašanja. U prvom dijelu rada opisane su osnovne pretpostavke i empirijski status petofaktorskog modela, problemi koji se vezuju uz taksonomiju kriterijskih varijabli, te jedan od suvremenijih modela koji objašnjava ulogu crta ličnosti u interindividualnim razlikama u radnom izvođenju. Drugi dio rada posvećen je nalazima koji povezuju crte ličnosti petofaktorskog modela s nekim relevantnijim kriterijima radnog ponašanja (izvođenja) kao što su karijera i izbor zanimanja, osposobljavanje i edukacija, individualno radno izvođenje, kontraproduktivna radna ponašanja i nezgode na radu, te grupni procesi i timsko izvođenje. Na temelju prikazanog pregleda može se zaključiti da crte ličnosti petofaktorskog modela igraju važnu ulogu u razumijevanju interindividualnih razlika u radnom izvođenju i osiguravanju efikasnu predikciju različitih aspekata radnog ponašanja.

Osnovni cilj ovoga rada bio je konstruirati i validirati upitnik stilova suočavanja sa stresnim situacijama za adolescente, koristeći se deduktivnim pristupom. Kao teorijsko polazište korišteni su prethodno dobro elaborirani stilovi suočavanja na odraslim ispitanicima, problemu - usmjereno suočavanje, emocijama - usmjereno suočavanje i suočavanje izbjegavanjem. Upitnik stilova suočavanja za adolescente konstruiran je kompilacijom čestica iz nekoliko postojećih upitnika, a nakon toga je primijenjen na uzorku od 265 ispitanika u dobi od 11 do 14 godina. Konačan oblik upitnika sastoji se od 55 čestica, a one su zasićene trima teorijski predviđenim faktorima, tj. suočavanjem izbjegavanjem, te emocijama i problemu - usmjerenim suočavanjem. Ovi su faktori u međusobno niskim pozitivnim korelacijama, a njihove pouzdanosti interne konzistencije relativno su visoke. Da bi se ispitala valjanost dobivenih mjera suočavanja, izračunate su njihove povezanosti s crtama ličnosti, stresnim životnim događajima, percipiranom socijalnom podrškom, te školskim uspjehom na kraju tekuće školske godine. Dobiveni su rezultati djelomično različiti kod djevojčica i dječaka, međutim, u osnovi govore o zadovoljavajućoj valjanosti triju dobivenih dimenzija suočavanja.

Na uzorku od 265 ispitanika, učenika viših razreda osnovnih škola, ispitani su izloženost i reaktivnost na stresne događaje kao medijatori i/ili moderatori efekata crta ličnosti na ishodne varijable. Pri tome je izloženost stresnim događajima operacionalizirana čestinom stresnih događaja, reaktivnost intenzitetom doživljenog stresa, a kao ishodne varijable ispitani su načini suočavanja sa stresom i školski uspjeh. Testirane su dvije hipoteze. Prva je hipoteza da će izloženost stresnim događajima biti bolji medijator odnosa između crta ličnosti i ishodnih varijabli u usporedbi s reaktivnošću, a druga je hipoteza da će efekti crta ličnosti na ishodne varijable biti u većoj mjeri moderirani reaktivnošću nego izloženošću stresnim događajima. Medijacijski efekti izloženosti i reaktivnosti na stresne događaje ispitani su path analizama, dok su moderatorski efekti ispitani hijerarhijskim regresijskim analizama. Rezultati djelomično potvrđuju i prvu i drugu hipotezu. Naime, jedino mjere izloženosti stresnim događajima posreduju efekte crta ličnosti na ishodne varijable, dok, s druge strane, jedino mjere reaktivnosti moderiraju efekte crta ličnosti na ishodne varijable. Dobiveni su rezultati komentirani u kontekstu nekih teorijskih objašnjenja funkcioniranja ličnosti u procesu stresa.

Brojna istraživanja suočavanja sa stresom počela su se u zadnjih dvadesetak godina intenzivnije baviti pitanjem kako se djeca i adolescenati suočavaju s raznim stresorima u svom životu. To je otvorilo mogućnost preglednog osvrta na dosadašnja istraživanja, njihovu metodologiju i važnije nalaze tih istraživačkih radova. U radu su kratko izložene teoretske osnove na kojima se zasnivaju istraživanja suočavanja sa stresom kao i metodologija tih istraživanja koja često ovisi o načinu kako istraživač definira i operacionalizira suočavanje sa stresom. Razmotreni su različiti teorijski pristupi te njihove prednosti i nedostaci. Dan je kratak prikaz metoda za ispitivanje suočavanja sa stresom i istaknute su neke poznatije mjere suočavanja sa stesom kod djece i adolescenata. Također je iznesen pregled nekih najčešće istraživanih korelata suočavanja koji determiniraju korištenje strategija suočavanja ili su s njima u dinamičkoj interakciji, kao što su ličnost, dob, stresori te spol. Navedeni su i neki najčešće ispitivani adaptacijski ishodi suočavanja sa stresom kao što su emocionalno funkcioniranje i zdravlje pojedinca.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost samopoštovanja, društvene potpore, karijernog optimizma, lokusa kontrole i karijerne adaptabilnosti te ispitati medijacijski efekt lokusa kontrole na odnos prethodno navedenih prediktora i karijerne adaptabilnosti studenata. Istraživanje je provedeno primjenom online upitnika na velikom prigodnom uzorku studenata različitih studijskih programa i godina studija s brojnih visokoškolskih ustanova u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja pokazali su značajnu povezanost svih konstrukata kao i njihovih dimenzija. Hijerarhijskim regresijskim analizama utvrđena je različita prediktivna vrijednost samopoštovanja, lokusa kontrole, karijernog optimizma te dimenzija društvene potpore u objašnjenju dimenzija karijerne adaptabilnosti. Utvrđen je i medijacijski efekt lokusa kontrole na odnos prediktora (samopoštovanje, društvena potpora, karijerni optimizam) i kriterija (karijerna adaptabilnost). Dobiveni rezultati upućuju na važnost izgradnje društvenih mreža, samopoštovanja i karijernog optimizma te specifičnost uloge lokusa kontrole u razvoju karijerne adaptabilnosti studenata., The aim of this research was to examine the connection between self-esteem, social support, career optimism, locus of control and career adaptability, and to examine the mediating effect of locus of control on the relationship between the aforementioned predictors and career adaptability of students. The research was conducted using an online questionnaire on a large random sample of students from various study programs and years of study from numerous higher education institutions in Croatia. The research results showed a significant connection between all constructs and their dimensions. Hierarchical regression analyzes determined the different predictive value of self-esteem, locus of control, career optimism and the dimension of social support in explaining the dimensions of career adaptability. The mediation effect of locus of control on the relationship between predictors (self-esteem, social support, career optimism) and criteria (career adaptability) was obtained. The obtained results indicate the importance of building social networks, self-esteem and career optimism, and the specificity of the role of locus of control in the development of students' career adaptability.

Inovativno radno ponašanje zaposlenika ključni je faktor postizanja konkurentske prednosti i osiguravanja dugoročnog opstanka organizacija u današnjem visoko konkurentnom poslovnom okruženju. Na inovativno radno ponašanje uvelike utječu ponašanja rukovoditelja te dijeljenje znanja među zaposlenicima. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti odnose između percepcije rukovoditeljskih praksi, dijeljenja znanja i inovativnog radnog ponašanja kod zaposlenika u IT sektoru. U istraživanju je sudjelovalo 207 zaposlenika IT sektora (141 muškarac i 64 žene). Najveći broj sudionika imao je između 26 i 30 godina, završen diplomski studij te ih je najviše na trenutnom radnom mjestu zaposleno do godinu dana. Istraživanje je provedeno pomoću online upitnika. Rezultati su pokazali da eksternalna ponašanja rukovoditelja i doniranje znanja značajno doprinose objašnjenju inovativnog radnog ponašanja. Dobiven je i djelomičan posredujući efekt dijeljenja znanja u međuodnosu percepcije rukovoditeljskih ponašanja i inovativnog radnog ponašanja zaposlenika. Ovo istraživanje ukazuje na važnost eksternalnih ponašanja rukovoditelja i dijeljenja znanja u poticanju inovativnog radnog ponašanja zaposlenika u IT sektoru. Predlažu se smjernice za daljnja istraživanja u ovom području, kao i za primjenu dobivenih nalaza u praksi razvoja ljudskih potencijala u IT sektoru., Innovative work behavior of employees is a key factor in achieving competitive advantage and ensuring the long-term survival of organizations in today's highly competitive business environment. Innovative work behavior is greatly influenced by the managerial practices and knowledge sharing. The aim of this study was to investigate the relationships between the perception of managerial practices, knowledge sharing and innovative work behavior among employees in the IT sector. 207 employees of the IT sector (141 men and 64 women) participated in this study. Most respondents were between 26 and 30 years old, had completed master’s degree and most participants had been employed in their current job for up to one year. The research was conducted using an online questionnaire. The results showed that the external managerial behaviors and the knowledge donating contribute significantly to the explanation of innovative work behavior. A partial mediating effect of knowledge sharing in the relationship between the perception of managerial behavior and the innovative work behavior of employees was also obtained. This study points to the importance of external managerial behavior and knowledge sharing in encouraging innovative work behavior of employees in the IT sector. Guidelines are proposed for further research in this area, as well as for the application of the obtained findings in the practice of human resources development in the IT sector.

Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati prediktore identifikacije s organizacijom, ali i posredujuću ulogu interakcijske pravednosti organizacije te percipirane organizacijske podrške u međuodnosu psihološke osnaženosti i identifikacije. Istraživanje se provodilo putem Google obrasca na uzorku od 257 zaposlenika različitih srednjih i velikih organizacija u Republici Hrvatskoj. Rezultati su pokazali da je identifikacija s organizacijom statistički značajno pozitivno povezana s dobi, ukupnim radnim stažem, zadovoljstvom poslom, radnom angažiranošću, psihološkom osnaženošću, interakcijskom pravednošću organizacije te percipiranom organizacijskom podrškom. Od svih ispitivanih prediktora, najboljim se pokazao značaj kao dimenzija psihološke osnaženosti, a zatim interakcijska pravednost organizacije. Potvrđeno je da interakcijska pravednost organizacije te percipirana organizacijska podrška djelomično posreduju u odnosu između psihološke osnaženosti i identifikacije s organizacijom. Rezultati istraživanja upućuju na važnost psihološke osnaženosti zaposlenika te interakcijske pravednosti u organizacijama., The aim of this research was to examine the predictors of organizational identification, but also the mediating role of the interactional justice and perceived organizational support in the relationship between psychological empowerment and identification. The research was conducted via Google Forms on a sample of 257 employees of various medium and large organizations in the Republic of Croatia. The results showed that organizational identification is statistically significantly; positively related to age, job tenure, job satisfaction, work engagement, psychological empowerment, interactional justice and perceived organizational support. Of all the examined predictors, meaning, as a dimension of psychological empowerment is shown to be the best, followed by interactional justice. It was confirmed that the interactional justice and the perceived organizational support partially mediate the relationship between psychological empowerment and organizational identification. The results of this research point to the importance of psychological empowerment of employees and interactional justice in organizations.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike u doživljaju stresa s obzirom na demografske podatke te ispitati odnose između percipirane socijalne podrške, načina suočavanja sa stresom, doživljaja stresa i percipiranih tjelesnih simptoma. U online istraživanju sudjelovalo je 225 medicinskih sestara i tehničara (20 muških i 204 ženskih te 1 osoba koja se nije izjasnila o spolu) u rasponu dobi od 20 do 64 godine (M = 35.67 , SD = 11.61). Ispitanici su ispunjavali Upitnik demografskih podataka, skraćenu verziju Skale suočavanja sa stresom, Skalu percipirane socijalne podrške, Proširenu skalu sestrinskog stresa i Upitnik tjelesnih simptoma. Provedbom analize varijance utvrđeno je da medicinske sestre i tehničari zaposleni u Kliničkim bolničkim centrima i Općim bolnicama kao ustanovama tercijarne zdravstvene usluge doživljavaju više razine stresa u usporedbi s ostalim ustanovama zdravstvene skrbi. Također, utvrđeno je kako medicinske sestre i tehničari zaposleni na COVID odjelima izvještavaju o više doživljenog stresa. Provedbom hijerarhijskih regresijskih analiza utvrđen je doprinos vrste odjela i ustanove zaposlenja, kao i percipirane socijalne podrške kolega u objašnjenju doživljaja stresa te doprinos spola i stupnja obrazovanja u objašnjenju percipiranih tjelesnih simptoma. Dakle, zaposlenost na COVID odjelima i u Kliničkim bolničkim centrima ili Općim bolnicama predicira višu razinu doživljenog stresa. No, osobe koje percipiraju višu socijalnu podršku kolega doživljavaju niže razine stresa. Nadalje, utvrđeno je da ženski spol i viši stupanj obrazovanja predviđaju višu razinu percipiranih tjelesnih simptoma., The aim of this study was to examine the differences in the experience of stress with respect to demographic data and to examine the relationships between perceived social support, ways of coping with stress, experience of stress and perceived physical symptoms. The online survey involved 225 nurses and technicians (20 male and 204 female and 1 non-gender) ranging in age from 20 to 64 (M = 35.67, SD = 11.61). Respondents completed the Demographic Questionnaire, the abbreviated version of the Stress Coping Scale, the Perceived Social Support Scale, the Extended Nursing Stress Scale, and the Physical Symptoms Questionnaire.The analysis of variance found that nurses and technicians employed in Clinical Hospital Centers and General Hospitals as tertiary health care institutions experience higher levels of stress compared to other health care institutions. Also, it was found that nurses and technicians employed in COVID departments indicate a higher experience of stress. The implementation of hierarchical regression analyzes determined the contribution of the department and institution of employment, as well as the perceived social support of colleagues in explaining the experience of stress and the contribution of gender and level of education in explaining perceived physical symptoms. Thus, employment in COVID wards and in Clinical Hospital Centers or General Hospitals predicts a higher level of stress experienced. But people who perceive higher social support from colleagues experience lower levels of stress. Furthermore, female gender and a higher level of education were found to predict higher levels of perceived physical symptoms.

Rukovođenje služenjem, kao pristup orijentiran na druge ljude, promovira razvoj ljudi, izgradnju zajednice, dijeljenje moći i statusa za dobro svakog zaposlenika i organizacije u cjelini. Važnost istraživanja ovog tipa rukovođenja leži u njegovoj povezanosti s pozitivnim radnim ishodima, kao što su odanost zaposlenika, zadovoljstvo, bolji radni učinak i slično. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos rukovođenja služenjem i namjere za napuštanjem organizacije kod osoba koje rade u IT sektoru. U njemu je sudjelovao prigodan uzorak od 207 zaposlenika IT sektora (167 muškaraca te 40 žena). Najveći udio ispitanika imao je od 25 do 35 godina te je bilo najviše onih koji su na trenutnom radnom mjestu zaposleni do dvije godine. Istraživanje je provedeno pomoću online upitnika. Potvrđena je važnost rukovođenja služenjem u smanjenju namjere za napuštanjem organizacije zaposlenika, kao i važnost kvalitetnog odnosa razmjene podređenog s rukovoditeljem. Pritom, navedeni odnos razmjene podrazumijeva uzajamno povjerenje, lojalnost i profesionalno poštovanje. Podljestvice rukovođenja služenjem, osnaživanje i usmjeravanje, značajno doprinose objašnjenju varijance namjere za napuštanjem organizacije. Nakon kontrole odnosa razmjene podređenog s rukovoditeljem i psihološke osnaženosti, rukovođenje služenjem prestaje biti statistički značajan prediktor. Dobiven je i medijacijski efekt odnosa razmjene podređenog s rukovoditeljem u odnosu rukovođenja služenjem i namjere za napuštanjem organizacije. Ovo istraživanje ukazuje na dobrobiti koje donosi rukovođenje služenjem, ali i na važnost kvalitetnog odnosa razmjene podređenog s rukovoditeljem. Osim toga, potrebno je istaknuti da je ovo jedno od prvih istraživanja koje je potvrdilo empirijske nalaze rukovođenja služenjem na hrvatskom uzorku osoba koje rade u IT sektoru te se time pruža mogućnost da se na osnovu prikupljenih informacija planiraju radionice i treninzi za rukovoditelje koji bi bili usmjereni na povećanje onih ponašanja koja karakteriziraju rukovođenje služenjem te koja smanjuju namjeru za napuštanjem organizacije., Servant leadership, as people-oriented approach, promotes human development, community building, sharing power and status for the good of each employee and the organization as a whole. The importance of researching this type of leadership lies in its connection with positive work outcomes, such as employee loyalty, employee satisfaction, better work performance, etc. The aim of this study was to examine the relationship between servant leadership and turnover intention in people working in the IT sector. 207 employees (167 men and 40 women) of the IT sector participated in this study. Most respondents were between 25 and 35 years old and there were most of those employed in the current job for up to two years. The research was conducted using an online questionnaire. The importance of servant leadership in reducing employee turnover intention was confirmed, as well as the importance of a quality leader-member exchange relationship. In doing so, the said exchange relationship implies mutual trust, loyalty and professional respect. Servant leadership subscales, empowerment and stewardship, significantly contribute to the explanation of turnover intention. After controlling the leader-member exchange and psychological empowerment, servant leadership ceases to be a statistically significant predictor. In this study, there was also a mediating effect of leader-member exchange in the relation of servant leadership and turnover intention. This research points to the benefits of servant leadership, but also to the importance of a quality leader-member exchange relationship. In addition, it should be noted that this is one of the first studies that confirmed the empirical findings of servant leadership on the Croatian sample of people working in the IT sector and thus provides an opportunity to plan workshops and trainings for managers, which would be aimed at increasing those behaviors that characterize servant leadership and that reduce the intention to leave the organization.

Cilj ovog istraživanja je ispitati povezanosti i razlike između samoprocjene, vlastite procjene trenutnog i idealnog partnera na crtama tamne trijade unutar homoseksualne populacije. Također, uparuju li se homoseksualni romantični partneri na temelju inicijalnog uparivanja ili konvergiraju tijekom trajanja veze, odnosno aktivnog uparivanja ili socijalne homogamije. Uzorak čine 327 žena i 351 muškarac u rasponu od 18 do 74 godine koji su skalu ispunjavali na engleskom jeziku i 115 žena u rasponu od 19 do 58 godina koje su skalu ispunile na hrvatskom jeziku. Sudionici uz pomoć skale samoprocjene od pet stupnjeva procjenjuju sebe, svog trenutnog i idealnog partnera na kratkoj skali tamne trijade (Jones i Paulhus; 2014). Dobivena je značajna pretpostavljena sličnost skoro na svim crtama tamne trijade kod muškaraca i žena u različitim zemljama, osim u narcizmu kod muškaraca. Također, kod žena je vidljiva veća pretpostavljena sličnost na psihopatiji i narcizmu, no ne i na makijavelizmu. Iduće, dobivena je značajna željena sličnost na svim crtama tamne trijade kod muškaraca i žena u različitim zemljama. Nadalje, razlika između procjene trenutnog i idealnog partnera dobivena je na svim crtama tamne trijade kod muškaraca i žena iz različitih zemalja. Dodatno, vidljivo je kako muškarci daju više procjene na svim crtama tamne trijade od žena. Pronađene su i kulturalne razlike u makijavelizmu i narcizmu, pri čemu žene koje su skalu ispunjavale na hrvatskom jeziku svoje trenutne partnerice procjenjuju više na makijavelizmu, a sebe procjenjuju više na narcizmu od žena koje su skalu ispunjavale na engleskom jeziku. Naposljetku, dobiveno je da se homoseksualni parovi uparuju na temelju aktivnog i inicijalnog uparivanja na crtama tamne trijade. Rezultati impliciraju da su isti mehanizmi uparivanja prisutni kod heteroseksualnih i homoseksualnih parova i da postoje kulturalne razlike između homoseksualnih žena iz različitih država., The aim of this study was to examine the connections and differences between participants’ self-assessment and their assessment of their own current as well as ideal partner on the Dark Triad traits within the homosexual population. Additionally, the aim was to explore whether homosexual romantic partners pair on the basis of initial assortment or convergence, as well as whether they pair actively or on the basis of social homogamy. The sample consisted of 327 women and 351 men ranging from 18 to 74 years of age who completed the scale in English language, and 115 women ranging from 19 to 58 years who completed the scale in Croatian language. Participants used a five-point self-assessment scale to rate themselves, their current and ideal partner on a Short Dark Triad scale (Jones and Paulhus; 2014). The results showed significant assumed similarity for almost all Dark Triad traits in men and women from different countries, except for narcissism in men. A higher assumed similarity was obtained for psychopathy and narcissism in women, but not for Machiavellianism. Next, a significant desired similarity was obtained for all Dark Triad traits in men and women from different countries. Furthermore, the differences between the assessment of current and ideal partner were obtained on all Dark Triad traits in men and women from different countries. Additionally, men gave higher estimates on all Dark Triad traits than did women. Cultural differences were also found for Machiavellianism and narcissism, with women who completed the scale in Croatian evaluating their current partners more on Machiavellianism and themselves more on narcissism than did women who completed the scale in English. Finally, the results showed that homosexual couples pair based on initial and active assortment for all Dark Triad traits. Overall, the results suggest that the same mechanisms operate in heterosexual and homosexual couples and that there are cultural differences between homosexual women from different countries.

Ovim istraživanjem nastojalo se ispitati postojanje sličnosti u crtama tamne trijade, postojanje moderatorskog efekta sržnih samo-evaluacija (CSE) na sličnosti u crtama na uzorku koji se bavi vezivanjem, disciplinom, dominacijom i submisivnosti (BDSM), te postojanje razlika između BDSM i ne-BDSM uzorka. U istraživanju je sudjelovalo 559 BDSM sudionika te 592 ne-BDSM sudionika. Sudionici su procjenjivali vlastiti CSE te vlastite crte tamne trijade, kao i crte tamne trijade stvarnog i idealnog partnera. Rezultati su pokazali da su BDSM sudionici slični svojim partnerima po razinama crta tamne trijade što ukazuje na postojanje asortativnog uparivanja. Rezultati upućuju da CSE ima moderatorsku ulogu u sličnosti među procjenama, ali ona nije jednoznačna te pokazuje najviši utjecaj na partnersku sličnost na crti narcizma. Dobiven je značajan efekt vrste procjene i spola ispitanika na razlike između procjena na svim crtama tamne trijade. Muškarci procjenjuju crte tamne trijade značajno višima naspram žena. Vrste procjene imaju drugačiji efekt na razlike između procjena s obzirom na crtu tamne trijade. Interakcija vrste procjene i spola sudionika dobivena je samo na crti psihopatije. U istraživanju je dobiveno da žene procjenjuju vlastitu psihopatiju značajno nižom u usporedbi s procjenom psihopatije stvarnog partnera, ali značajno višom u usporedbi s procjenom psihopatije idealnog partnera. S obzirom na usporedbu BDSM i ne-BDSM populacije, postoji značajna razlika u demografskim podacima kao i u procjeni CSE-a i crta tamne trijade. Rezultati su pokazali da sudionici koji se bave BDSM-om procjenjuju vlastitu psihopatiju i makijavelizam višima u odnosu s ne-BDSM sudionicima. Također procjenjuju višom psihopatiju i makijavelizam stvarnih partnera u odnosu sa procjenama ne-BDSM sudionika, a što se tiče idealnih partnera, tu procjenjuju višom psihopatiju i narcizam u odnosu sa procjenama ne-BDSM sudionika. Sudionici koji se ne uključuju u BDSM aktivnosti procjenjuju vlastite sržne samo-evaluaciju višima u usporedbi sa sudionicima koji se uključuju u BDSM aktivnosti kao i vlastiti narcizam, te narcizam stvarnog partnera i makijavelizam idealnog partnera.

Cilj ovog rada je ispitati postoji li povezanost profesionalnih interesa sa zadovoljstvom vezom, odnosno utvrditi djeluju li na to zadovoljstvo samo aktorski ili partnerski efekti profesionalnih interesa. Za analizu podataka korišten je Model međuzavisnosti aktora i partnera (APIM) pomoću kojeg je ispitan ne samo efekt vlastitih profesionalnih interesa na zadovoljstvo vezom, već i efekt partnerovih profesionalnih interesa na to zadovoljstvo. U istraživanju je sudjelovalo 430 ispitanika, odnosno 215 heteroseksualnih romantičnih parova u dobi od 19 do 65 godina. Kao mjera profesionalnih interesa korišten je Upitnik za samoprocjenu profesionalnih interesa, a kao mjera zadovoljstva vezom korišteni su Upitnik percipirane kvalitete veze, Indeks zadovoljstva partnerom i Skala bračne stabilnosti, koji su objedinjeni u zajedničku varijablu Ukupno zadovoljstvo vezom. Dobiveni rezultati upućuju na postojanje aktorskog efekta realističnih i poduzetničkih interesa žena te istraživačkih interesa muškaraca na vlastito zadovoljstvo vezom, što znači da su žene zadovoljnije vlastitim vezama što su izraženiji njihovi realistični i poduzetnički interesi, odnosno da su muškarci zadovoljniji svojim vezama što su izraženiji njihovi istraživački interesi. S druge strane, rezultati upućuju na postojanje partnerskih efekata umjetničkih, istraživačkih i socijalnih interesa muškaraca na zadovoljstvo vezom žena, odnosno, što su izraženiji umjetnički, istraživački i socijalni interesi muškaraca, to je zadovoljstvo vezom njihovih partnerica veće. Ipak, profesionalni interesi žena se nisu pokazali prediktivnim za zadovoljstvo vezom muškaraca., The aim of this paper is to examine the relationship between professional interests and relationship satisfaction, in other words, to examine if the expression of particular professional interest according to Holland's model affects relationship satisfaction. Using the Actor-partner interdependence model (APIM), not only was the effect of one’s personal professional interests examined, but also the effect of partner’s professional interests on one’s own. Study included 430 participants, or 215 heterosexual romantic couples between the ages of 19 and 65. As a measure of professional interests the Questionnaire for Self-assessment of Professional Interests was used, and as a measure of relationship satisfaction three measures (Perceived Relationship Quality, Satisfaction Index and Relationship Stability Scale) were used, latter combined into one standardized measure named Total Relationship Satisfaction. The results of the research show a significant actor effect of women’s realistic and enterprising interests, and men’s investigative interests on their own relationship satisfaction, which means that the more prominent realistic and enterprising interests are of women, and the investigative interests of men, their own relationship satisfaction is higher. On the other hand, results point to significant partner effects of men’s artistic, investigative and social interests on women’s relationship satisfaction, which means that the more prominent artistic, investigative and social interests of men are, the higher relationship satisfaction seems for women. Nevertheless, professional interests of women don’t seem to have any predictive value for relationship satisfaction of men.