Search

Opstrukcijska apneja tijekom spavanja (OSA) obilježena je razdobljima kolapsa gornjih dišnih putova praćenih ponavljanim epizodama hipoksije. U pokusnih životinja akutne ponavljane hipoksije (AIH) mogu dovesti do dugotrajne pojačane aktivnosti freničkoga živca, poznate kao dugoročna facilitacija freničkoga živca (pLTF). Taj oblik fiziološke kompenzacije mogao bi doprinositi stabilizaciji disanja, smanjujući pojavnost apneja i/ili hipopneja u pacijenata oboljelih od OSA-e. Pokazano je da serotonin modulira neuralnu kontrolu disanja, vjerojatno putem projekcija koje kreću iz rafe jezgara. Cilj disertacije bio je istražiti važnost pravovremene aktivacije 5-HT1A receptora u nastanku i očuvanju pLTF-a. Uloga aktivacije 5- HT1A receptora ispitana je u dvije različite vremenske točke, prije izlaganja AIH protokolu i nakon što je pLTF nastao. Nadalje, cilj disertacija bio je i proučiti učinke blokiranja 5-HT1A receptora u kaudalnom rafe području na pLTF izazvan AIH protokolom. Kako bi se istražila važnost pravovremene aktivacije 5-HT1A receptora u nastanku i očuvanju pLTF-a, odrasli mužjaci Sprague–Dawley štakora, anestezirani uretanom, vagotomizirani, paralizirani i mehanički ventilirani izloženi su AIH protokolu. Jedna skupina životinja je intravenski primila selektivni antagonist 5-HT1A receptora WAY- 100635 prije početka AIH protokola (skupina WAY0, n=7), a druga skupina nakon što se pLTF razvio (skupina WAY60, n=7). Kontrolna skupina (n=7) nije primila WAY-100635, nego je samo bila izložena AIH protokolu. Vršna aktivnost freničkoga živca (pPNA), frekvencija disanja i parametri ritma disanja analizirani su tijekom pet hipoksijskih epizoda, te 15, 30 i 60 minuta nakon kraja posljednje hipoksije. U kontrolnoj skupini 60 minuta nakon kraja posljednje hipoksije razvio se pLTF, koji se manifestirao kao povećanje pPNA (povećanje za 121, 6±7, 3%, P

Cilj: Istražiti povezanost pridržavanja terapije pomagalom CPAP s kvalitetom života i dnevnom pospanošću u oboljelih od opstrukcijske apneje (OSA) teškog stupnja, te istražiti kakvo je pridržavanje terapije pomagalom CPAP u oboljelih od OSA-e teškog stupnja. Ispitanici i postupci: U ovom prospektivnom istraživanju sudjelovalo je 88 pacijenata (68 muškaraca) s OSA-om teškog stupnja koji su u razdoblju od listopada 2022. do lipnja 2023. godine podvrgnuti cjelonoćnoj polisomnografiji ili poligrafiji (PSG/PG) zbog sumnje na OSA-u. Podaci su dobiveni analizom upitnika koji su pacijenti samostalno ispunjavali kod kuće ili u Centru za medicinu spavanja te uvidom u digitalnu bazu podataka Centra za medicinu spavanja. Iz digitalne baze očitani su antropometrijski i anamnestički podaci pacijenata, kao i njihovi nalazi PSG/PG. Rezultati: Prosječna dob žena, koje su značajno starije od muškaraca, je 62,35±10,47 godina, a muškaraca 53,25±12,39 godina (P=0,002). Srednja vrijednost apneja-hipopneja indeksa (AHI) ispitanika pri postavljanju dijagnoze je iznosila 50,66±19,08, dok je desaturacijski indeks iznosio (ODI) 51,13±22,74. Očitavanjem podataka iz memorijske kartice CPAP-a, nakon mjesec dana korištenja, uočeno je da su pacijenti prosječno koristili CPAP 88,2±17,7% dana, a više od četiri sata dnevno 70,1±28,6% dana. Unutar perioda od mjesec dana, prosječno su dnevno koristili CPAP 5 h i 1 min± 2 h. Srednja vrijednost ukupnog rezultata Calgary upitnika prije terapijske intervencije iznosi 3,37±1,12, a nakon mjesec dana korištenja CPAP-a 1,72±0,92 (P, Objectives: To investigate adherence to CPAP therapy in patients with severe OSA and the relationship between adherence to CPAP therapy and quality of life and daytime sleepiness in patients with severe obstructive sleep apnea (OSA). Subjects and Methods: 88 patients (68 men) with severe OSA, who in the period from October 2022 to June 2023, underwent all-night polysomnography or polygraphy (PSG/PG) due to suspected OSA, participated in this prospective study. The data were obtained by analyzing questionnaires that patients answered independently at home or at the Center for Sleep Medicine and by looking at the digital database of the Center for Sleep Medicine. The patients' anthropometric and anamnestic data, as well as their polysomnography findings, were read from the digital database. Results: The average age of women, who are significantly older than men, is 62.35±10.47 years, and of men 53.25±12.39 years (P=0.002). The mean value of the apnea-hypopnea index (AHI) of the subjects at diagnosis was 50.66±19.08, while the desaturation index (ODI) was 51.13±2.74. By reading the data from the CPAP memory card, after one month of use, it was estimated that the patients used CPAP on average 88.2±17.7% of the days, and more than four hours a day on 70.1±28.6% of the days. Within a period of one month, they used CPAP 5 h and 1 min ± 2 h on average per day. The mean value of the total result of the Calgary questionnaire before the therapeutic intervention is 3.37±1.12, and after one month of CPAP use it is 1.72±0.92 (P

Cilj: Glavni cilj istraživanja je usporediti osjetljivost i specifičnost testova probira za opstrukcijsku apneju tijekom spavanja (OSA): STOP, STOP-BANG, Berlinskog upitnika, Briselskog upitnika i Epworthove ljestvice pospanosti (ESS). Ispitanici i postupci: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 1286 pacijenata, koji su upućeni u Centar za medicinu spavanja u Splitu zbog sumnje na poremećaj spavanja, najčešće OSA-u. Antropometrijski, anamnestički, polisomnografski i/ili poligrafski podatci te rezultati testova probira bili su dostupni isključivo u šifriranom obliku. Rezultati: Od ukupnog broja ispitanika 1009 je imalo OSA-u, a 277 nije imalo. Broj muškaraca s OSA-om je iznosio 686 (85,0%) naspram 323 (15,0%) žena. Prosječna dob pacijenata koji boluju od OSA-e iznosila je 56,34 ± 12,58 godina, dok je za pacijente koji ne boluju iznosila 45,90 ± 14,96 (P, Objectives: The main objective of the study is to compare the sensitivity and specificity of the screening tests for obstructive sleep apnea (OSA): STOP, STOP-BANG, Berlin Questionnaire, Brussels Questionnaire and Epworth Sleepiness Scale (ESS). Subjects and methods: A total of 1286 adult patients were included in the study. These were patients of the Sleep Medicine Center in Split, who were referred for diagnosis due to suspicion of a sleep disorder, the most often OSA. Anthropometric, anamnestic, polysomnography/polygraphy findings were used only in encrypted form from the digital database of the Sleep Medicine Center. Results: Of the total number of subjects, 1009 had OSA, and 277 did not have. The number of men with OSA was 686 (85.0%) and the women 323 (15.0%). The average age of patients suffering from OSA was 56.34 ± 12.58 and in controls was 45.90 ± 14.96 (P

Cilj: Usporediti subjektivnu procjenu kvalitete spavanja OSA pacijenata s objektivnim pokazateljima cjelonoćne polisomnografije. Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 370 ispitanika (226 muškaraca i 144 žene) u dobi od 20 do 82 godine. Svi ispitanici su pacijenti Centra za medicinu spavanja KBC-a Split i Medicinskog fakulteta u Splitu, registrirani u periodu od 2013. do 2021. godine. Pacijenti su ispunili PSQI, ESS i STOP upitnike te im je snimljena cjelonoćna polisomnografija. Iz istraživanja su isključeni poligrafski snimani pacijenti, pacijenti mlađi od 18 godina ili oni bez cjelovitih podataka. Analizirana je subjektivna procjena kvalitete spavanja mjerena PSQI upitnikom temeljem koje su ispitanici podijeljeni u dvije skupine: dobri i loši spavači. Subjektivni i objektivni parametri uspoređeni su u muškaraca i žena, te u skupinama dobrih i loših spavača. Rezultati: Od ukupno 370 ispitanika, njih 202 (54,59) svrstano je u kategoriju „dobri spavači“ dok preostalih 168 (45,41) pripada kategoriji „loši spavači“. U skupini dobrih spavača ima znatno više muškaraca u odnosu na žene (133 prema 69, P=0,039). Također, žene su ostvarile veći ukupni PSQI rezultat u usporedbi s muškarcima (9,213,89 prema 8,043,43, P=0,003). Nadalje, žene imaju veću latenciju spavanja, češće smetnje spavanja i češće koriste farmakoterapiju za spavanje. Prosječna AHI vrijednost znatno je veća u muškaraca nego u žena (24,2 (10,1-47,6) prema 12,55 (4,18-33,25), P0,001). Muškarci su manji dio noći proveli u stadiju N3 u usporedbi sa ženama (6,75% (1,53-11,9) prema 8,65% (4,33-14,75), P=0,002). Pacijenti iz skupine dobrih spavača imali su kraću latenciju spavanja (15 min (7-30) prema 20 min (10-45), P0,001), duže su spavali (6 h (6-7) prema 5 h (4-7), P0,001) i ranije ustajali (6 h (6-7) prema 7 h (6-7), P=0,046) u odnosu na loše spavače. Objektivni PSG parametri kao što su apneja-hipopneja indeks, trajanje spavanja, latencija spavanja te udjeli pojedinih stadija spavanja ne razlikuju se značajno u skupinama dobrih i loših spavača. Zaključak: Ovo istraživanje je pokazalo kako žene subjektivno svoju kvalitetu spavanja procjenjuju lošijom, imaju dužu latenciju spavanja, učestalije smetnje spavanja te češće koriste lijekove za spavanje u odnosu na muškarce. Nadalje, muškarci imaju značajno veći AHI i značajno manji udio stadija N3 u usporedbi sa ženama, iako je udio smanjen u oba spola. Dobri spavači procijenili su kako brže zaspu, duže spavaju i ranije ustaju za razliku od loših. U istraživanju nismo pronašli značajnu razliku u AHI vrijednosti i polisomnografskim parametrima trajanja, latencije i arhitekture spavanja između dobrih i loših spavača.među dobrih i loših spavača., Objective: Comparison of subjective assessment of sleep quality of OSA patients and objective indicators of whole-night polysomnography. Subjects and methods: A total of 370 subjects, aged 20 to 82 years, participated in the study, of which 226 men and 144 women. All subjects are patients of the Sleep Medicine Center at the University Hospital of Split and of the University of Split School of Medicine, registered between 2013 and 2021. The patients filled out the PSQI, ESS, and STOP questionnaires and underwent whole-night polysomnography. Patients that had undergone polygraphy, underaged patients, and those showing incomplete data were excluded from the analysis. Subjective assessment of sleep quality measured by the PSQI survey was analyzed. The subjects were divided into two groups based on the survey: good and poor sleepers. Subjective and objective parameters were compared in men and women, and in the groups of good and poor sleepers. Results: Out of 370 subjects, 202 (54.59%) were categorized as “good sleepers”, while the remaining 168 (45.41%) were categorized as “poor sleepers”. The group of good sleepers contains significantly more men than women (133 vs. 69, P=0.039). Women obtained a higher PSQI score compared to men (9.213.89 vs. 8.043.43, P=0.003), and had longer sleep latency, more frequent sleep disturbances, and were taking sleep pharmacotherapy more often. The average AHI level is significantly higher in men than women (24.2 (10.1-47.6) vs. 12.55 (4.18-33.25), P

Cilj: Istražiti pojavnost simptoma prekomjerne dnevne pospanosti, kao jednog od vodećih simptoma opstrukcijske apneje tijekom spavanja, s obzirom na dob, spol, antropometrijske značajke pacijenata te stupanj opstrukcijske apneje tijekom spavanja. Ispitanici i postupci: U istraživanje je uključeno 2215 pacijenata (709 žena i 1503 muškarca), svi stariji od 18 godina, Centra za medicinu spavanja Medicinskog fakulteta u Splitu i KBC-a Split. Svi pacijenti su zbog sumnje na opstrukcijsku apneju tijekom spavanja, upućeni na poligrafiju/polisomnografiju u Centar za medicinu spavanja u vremenskom razdoblju od 15.3.2011. do 20.5.2022. godine. Prikupljeni su demografski, antropometrijski i anamnestički podaci, dok je razina dnevne pospanosti procijenjena s pomoću Epworthove ljestvice pospanosti. Rezultati:. Muškarci su u odnosu na žene bili statistički značajno viši (181,618,94 vs. 167,566,62, P, Objective: To establish the occurrence of symptoms of excessive daytime sleepiness as one of the leading symptoms of obstructive sleep apnea, concerning the age, sex, anthropometric features of the patients, and the degree of obstructive sleep apnea. Respondents and Methods: 2,215 patients (709 women and 1,503 men) of the Center for Sleep Medicine of the University of Split School of Medicine and the Split Clinical Hospital Center were included in the study. All participants were referred to the Center for Sleep Medicine for polygraphy/polysomnography between 15/03/2011 and 20/5/2022. Demographic, anthropometric and anamnestic data were collected; the ESS was the only questionnaire used to evaluate sleepiness. Results: Compared to women, men were statistically significantly taller (181.61±8.94 vs. 167.56±6.62, P

Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je istražiti povezanost hrkanja kao jednog od vodećih simptoma opstrukcijske apneje tijekom spavanja s obzirom na dob, spol i antropometrijske značajke pacijenata. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo 795 ispitanika koji su u Centru za medicinu spavanja KBC-a Split i Medicinskog fakulteta u Splitu obavili detaljnu dijagnostičku obradu. Od ukupno 795 ispitanika bilo je 515 muškaraca i 280 žena starijih od 18 godina, dok je najstariji ispitanik imao 86 godina. Svim ispitanicima napravljena je cjelonoćna polisomnografija na temelju koje je pacijentima dijagnosticirana OSA pomoću AHI-ja kao ključnog kriterija u dijagnostici OSA koji nam daje uvid u težinu bolesti. Uz cjelonoćnu polisomnografiju, ispitanici su ispunjavali upitnike za procjenu dnevne pospanosti pomoću Epworthove ljestvice pospanosti (engl. Epworth Sleepiness Scale, ESS) u skladu sa smjernicama za dijagnostiku OSA-e koje su propisane od strane Američke akademije za medicinu spavanja (engl. American Academy of Sleep Medicine, AASM). Rezultati: Pacijenti koji su imali subjektivni simptom hrkanja bili statistički značajno teži (96,5±20,5 kg vs. 84,6±19,3 kg, P, Objective: The objective of this study was to investigate the association of snoring as one of the leading symptoms of obstructive sleep apnea with age, gender, and anthropometric characteristics of the patients. Materials and methods: 795 subjects participated in the research and underwent a detailed diagnostic treatment at the Center for Sleep Medicine of KBC Split andthe Split School of Medicine. Out of a total of 795 respondents, there were 515 men and 280 women over the age of 18, while the oldest respondent was 86 years old. All subjects underwent an all-night polysomnography, based on which the patients were diagnosed with OSA using the AHI as a key criterion in the diagnosis of OSA, which gives us insight into the severity of the disease. In addition to all-night polysomnography, subjects filled out questionnaires to assess daytime sleepiness using the Epworth Sleepiness Scale (ESS) in accordance with the OSA diagnostic guidelines prescribed by the American Academy of Sleep Medicine (AASM). Results: Patients who had the subjective symptom of snoring were statistically significantly heavier (96.5±20.5 kg vs. 84.6±19.3 kg, P

Cilj: Utvrditi postoje li promjene u ponašanju, raspoloženju i navikama spavanja tijekom pandemije uzrokovane virusom SARS-CoV-2 ovisno o dobi i spolu te analizirati stavove o cijepljenju. Ispitanici i metode: Tijekom dva mjeseca (26.veljače – 26. travnja 2021.) pandemije COVID-19, 636 osoba (od kojih je 74% žena) je ispunilo online upitnik poslan putem društvenih mreža do ispitanika.Većina ispitanika je u vrijeme karantene boravila na području Hrvatske (62,26%), Bosne i Hercegovine (29,72%) i Njemačke (6,92%) te je uključen i po jedan ispitanik iz Velike Britanije, Irske, Ukrajine, Slovenije, Makedonije, SAD-a i Australije. Dob nije bila kriterij isključenja pa najmlađi ispitanik ima 12, a najstariji 78 godina. Od njih se tražilo da prosljeđuju link svojim kontaktima (metoda snježne grude). Prikupljeni su demografski podaci, podaci o stavovima o cijepljenju te podaci o promjenama ponašanja, raspoloženja, navikama spavanja prije i tijekom karantene. Rezultati: Ispitanici ne konzumiraju značajno više cigareta, kave i alkohola tijekom pandemije. S druge strane, kraće vježbaju te značajno više vremena provode na društvenim mrežama tijekom pandemije (P, Aim: to determine whether there are changes in behavior, mood and sleep habits during a lockdown caused by the SARS-CoV-2 virus depending on age and sex, and to analyze attitudes about vaccination. Subjects and methods: During the two months (February 26 - April 26, 2021) of the COVID-19 pandemic, 636 people (74% of whom were women) completed an online questionnaire sent via social media to respondents. Most respondents were resided in Croatia (62.26%), Bosnia and Herzegovina (29.72%) and Germany (6.92%) in quarantine and one respondent from Great Britain, Ireland, Ukraine, Slovenia, Macedonia, Australia and the USA was included. Age was not an exclusion criteria, so the youngest respondent is 12 and the oldest is 78 years old. They were asked to forward the link to their contacts (snowball method). Demographic data, data on attitudes towards vaccination, and data on changes in behavior, mood and sleep habits before and during quarantine were collected. Results: Respondents do not consume significantly more cigarettes, coffee, and alcohol during a pandemic. They exercise less and spend significantly more time on social media during a pandemic (P

Objectives: The aim of this study was to compare cognitive and psychomotor performance between men and women and to compare daytime sleepiness assessed with the Epworth sleepiness scale (ESS) and Stanford sleepiness scale (SSS), subjective sleep quality assessed with Pittsburgh sleep quality index (PSQI) and sleep habits between men and women. Furthermore, we investigated the association between cognitive and psychomotor performance on three tests of the computer based system Complex Reactionmeter Drenovac (CRD-series), and daytime sleepiness assessed and subjective sleep. Patients and methods: A total of 168 medical students from the University of Split School of Medicine were included in the research: 49 men with a median age of 20, ranging from 19 to 25, and 119 women with a median age of 21, ranging from 19 to 23. All students filled in the SSS, ESS, PSQI and sleep habits questionnaire. Afterwards the students performed three tests on the CRD-series battery (CRD11, CRD311, CRD411). Results: In the PSQI there was a statistically significant higher score in women (5.68±2.53) compared to men (4.80±2.14, P=0.023). The SSS score was also significantly higher in women in contrast to men (2.82±1.22 vs. 2.23±0.98, respectively, P=0.002). Women also stated to sleep shorter (6h35min ± 1h 8min) than men (6h 58min ± 58 min, P=0.024). Chronic tiredness was significantly more frequent among women than men (P=0.007). On the CRD11 test men had statistically significant shorter MinT and TTST (TTST 94.46±14.84 s and MinT 1.61±0.23 s) than women (TTST 105.82±17.78 s and MinT 1.78±0.28 s, P, Ciljevi: Cilj ovog istraživanja bio je usporediti kognitivne i psihomotoričke učinke muškaraca i žena te usporediti dnevnu pospanost procijenjenu s Epworthovom ljestvicom pospanosti (ESS) i Stanfordskom ljestvicom pospanosti (SSS), subjektivnu kvalitetu spavanja procijenjenu Pittsburgh upitnikom kvalitete spavanja (PSQI) i navike spavanja između muškaraca i žena. Nadalje, istražit ćemo povezanost kognitivnih i psihomotoričkih učinaka na tri testa sustava Complex Reactionmeter Drenovac (CRD-serija), te dnevne pospanosti i subjektivne kvalitete spavanja. Pacijenti i metode: U istraživanje je bilo uključeno ukupno 168 studenata medicine iz Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i to 49 muškaraca sa srednjom dobi od 20 (raspon 19-25) i 119 žena srednje dobi od 21 (raspon 19-23) godina. Svi su studenti popunili SSS, ESS, PSQI i upitnik o navikama spavanja. Nakon toga studenti su riješili tri testa na CRD seriji (CRD11, CRD311, CRD411). Rezultati: U PSQI zabilježen je viši rezultat u žena (5,68±2,53) nego u muškaraca (4,80±2,14, P=0,023). SSS rezultat je također bio značajno viši u žena za razliku od muškaraca (2,82±1,22 naspram 2,23±0,98, odnosno P=0,002). Žene su također izjavile da spavaju kraće (6h35min ± 1h 8min) od muškaraca (6h 58min ± 58 min, P=0,024). Kronični umor bio je značajno češći u žena nego u muškaraca (P=0,007). Na CRD11 testu muškarci su imali značajno kraće MinT i TTST (TTST 94,46±14,84 s i MinT 1,61±0,23 s) od žena (TTST 105,82±17,78 s i MinT 1,78±0,28 s, P

Objectives: The aim of this study is to investigate the correlations between IQ test scores performed through the Raven’s Advanced Progressive Matrices (APM) and cognitive testing through the Complex Reactionmeter Drenovac (CRD) test battery. Subjects and methods: From 2017-2019, 224 medical students at the University of Split School of Medicine (USSM) studying in the English and Croatian programme were recruited for this study. The IQ scores of the students were assessed using Raven’s APM where students had 30 minutes to complete 36 items of the abstract reasoning test. The computerised test of CRD-series was used for testing reaction times of light stimulus perception (CRD311), complex psychomotor limb coordination (CRD411) and solving simple arithmetic operations (CRD11). The total test solving time (TTST) and the minimum single task solving time (MinT), were analyzed. Results: On test of convergent thinking (CRD11), task solving times were shorter in students with a higher APM score (r = -0.48 for TTST and r = -0.44 for MinT; P < 0.001 for both tests. The light signal position discrimination test (CRD311) had shorter task solving times in correlation with a greater APM score (r = -0.30 for TTST and r = -0.33 for MinT, P < 0.001 for both variables). The test of operative thinking (CRD411) also demonstrated a negative correlation between task solving times and APM scores and with a higher APM score, task solving times were shorter (r = -0.40 for TTST and r = -0.30 for MinT, P < 0.001 for both). Men displayed a significantly shorter TTST than women on these tests; CRD11 (97.52 ± 18.82s vs. 107.69 ± 20.57s, P < 0.001), CRD311(27.13±2.17s vs. 28.13±2.46s, P = 0.002) and on CRD411 (26.93 ± 5.13s vs. 30.77±7.26s, P < 0.001). Conclusion: This study concludes that achieving a higher APM score is associated with a greater performance on the CRD-series tests, and therefore greater cognitive abilities for convergent thinking, operative thinking and speed of perception. Men overall also were slightly better than women on these tests., Ciljevi: Cilj ove studije je istražiti povezanost između inteligencije ispitane pomoću Ravenovih naprednih progresivnih matrica (APM) i kognitivnih sposobnosti ispitanih testovima Complex Reactionmeter Drenovac (CRD) serije. Materijali i metode: Od 2017. do 2019. godine u ovom istraživanju sudjelovalo je 224 studenta medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu koji studiraju na engleskom ili hrvatskom programu. Inteligencija studenata izmjerena je pomoću Ravenovih APM-a gdje su studenti tijekom 30 minuta rješavali 36 zadataka testa apstraktnog rasuđivanja. Kompjuterizirani test CRD serije korišten je za ispitivanje vremena reakcije prilikom percepcije svjetlosnih podražaja (CRD311), složene psihomotoričke koordinacije udova (CRD411) i rješavanja jednostavnih aritmetičkih operacija (CRD11). Od rezultata postignutim na testovima analizirani su ukupno vrijeme rješavanja testa (TTST) i najkraće vrijeme rješavanja jednog zadatka (MinT). Rezultati: Na testu konvergentnog mišljenja (CRD11) vrijeme rješavanja zadataka bilo je kraće u studenata s višim APM rezultatom (r = -0,48 za TTST i r = -0,44 za MinT; P

Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je istražiti povezanost samoprocjene oralnog zdravlja s rizikom za opstrukcijsku apneju tijekom spavanja. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo 145 ispitanika (56 muškaraca) u dobi od 30 do 80 godina. Ispitivanje je provedeno pomoću OHIP-14, STOP i STOP-BANG upitnika te Epworthove ljestvice pospanosti koje su ispitanici ispunjavali Rezultati: Prema STOP upitniku ukupno je 53 (36,55 %) ispitanika, od toga 25 (44,64 %) muškaraca i 28 (31,46 %) žena imalo povišen rizik za OSA-u. Prema STOP-BANG upitniku povišen rizik za OSA-u imalo je ukupno 35 (24,14 %) ispitanika, od čega 7 (12,50 %) muškaraca i 28 (31,46 %) žena. Prema STOP upitniku, nije bilo statistički značajne razlike među spolovima u učestalosti povišenog rizika za OSA-u (P=0,109), dok je prema STOP-BANG upitniku statistički značajno više žena nego muškaraca imalo povišen rizik za OSA-u (P=0,009). Ukupan rezultat svih ispitanika prema OHIP-14 upitniku je 10,27±8,71 i statistički je značajno veći u žena nego u muškaraca (11,75±9,27 naspram 7,93±7,20, P=0,006). Ukupna dnevna pospanost mjerena na ESS je 5,59±3,71 te nije statistički značajno različita među muškarcima i ženama (5,16±3,55 naspram 5,87±3,81, P=0,260). Nema statistički značajne razlike u samoprocjeni oralnog zdravlju među skupinama sa i bez visokog rizika za OSA-u prema STOP upitniku (P=0,387), kao ni prema STOP-BANG upitniku (P=0,392). Postoji pozitivna korelacija između razine dnevne pospanosti procijenjene pomoću ESS-a i samoprocjene društvenog utjecaja oralnog stanja pomoću OHIP-14 upitnika (r=0,167, P=0,045). Zaključak: Većina ispitanika ovog istraživanja nije spadala u rizičnu skupinu za razvoj OSA-e, a povezanost rizika za OSA-u sa samoprocjenom oralnog zdravlja ispitanog OHIP-14 upitnikom je potvrđena jedino Epworthovom ljestvicom pospanosti. Od cjelokupnog uzorka ispitanika u istraživanju, žene su imale lošiju samoprocjenu oralnog zdravlja nego muškarci., Objectives: The objective of this research was to investigate the association between self-assessment of oral health with risk of obstructive sleep apnea. Materials and methods: The study involved 145 participants (56 men) aged 30 to 80 years. The research was conducted using OHIP-14, STOP and STOP-BANG questionnaires, as well as the Epworth sleepiness scale. Results: According to the STOP questionnaire, there were 53 participants (36.55 %) out of which 25 men (44.64 %) and 28 women (31.46 %) with higher risk for the OSA. 35 participants (24.14 %), out of which 7 men (12.50 %) and 28 women (31.46 %) had increased risk for the OSA, according to the STOP-BANG questionnaire. The results of the STOP questionnaire did not show any significant differences between genders regarding the frequency of higher risk for OSA (P=0.109), while the STOP-BANG questionnaire showed significantly higher rate of women to have higher risk for the OSA (P=0.009). The final result of the OHIP-14 questionnaire is 10.27± 8.71 and this value is statistically higher in women than in men (11.75±9.27 to 7.93± 7.20, P=0,006). Overall daily sleepiness measured with ESS is 5.59±3.71 and is not different between genders. As the statistics of both STOP (P=0.387) and STOP-BANG (P=0.392) questionnaires show, there is also no difference in self-assessment of oral health between the group with the high risk of the OSA and the one without. There is a positive correlation between levels of daily sleepiness estimated using the ESS and self-assessment of oral health impact with the OHIP-14 questionnaire (r=0.167, P=0.045). Conclusion: The majority of study participants were not part of the group with a high risk for OSA. Furthermore, the association between risk for OSA and self-assessment of oral health examined with the OHIP-14 questionnaire is confirmed only with the Epworth sleepiness scale. Women had worse self-assessment of oral health than men.

Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je usporediti kognitivne i psihomotoričke sposobnosti između studenata dentalne medicine i medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Materijali i metode: Istraživanje je provedeno među studentima dentalne medicine i medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu tijekom druge i šeste godine studija. Za sudjelovanje u istraživanju pozvan je 81 student, od čega je sudjelovalo 79 studenata. Ukupno je bilo 39 studenata medicine i 40 studenata dentalne medicine. Ispitanici su rješavali tri testa na kompleksnom reakciometru Drenovac (CRD), test CRD 311 (test diskriminacije položaja svjetlosnog signala), test CRD 411 (test operativnog mišljenja) i test CRD 11 (test konvergentnog mišljenja). Dobiveni rezultati analizirani su pomoću parametra: ukupno vrijeme rješavanja testa (UKT), najkraće vrijeme rješavanja jednog zadatka (MinT) te broj pogrešaka na testu (BrPog). Rezultati: Od ukupno 79 studenata koji su sudjelovali u istraživanju bilo je 21 muškarac i 58 žena. Prosječna dob studenata bila je 24 godina (od 23 do 26 godina). Nije pronađena statistički značajna razlika u UKT, MinT i BrPog između studenata druge godine dentalne medicine i medicine na testovima CRD 11, CRD 311 i CRD 411 kao ni između studenata šeste godine dentalne medicine i medicine na testovima CRD 11, CRD 311 i CRD 411. Studenti dentalne medicine za vrijeme svoga fakultetskog obrazovanja postigli su značajno veći napredak u odnosu na studente medicine na testovima CRD 311 i CRD 411 u varijablama MinT i UKT. Promjena u MinT na testu CRD 311 u studenata dentalne medicine bila je 0,04  0,03 s, dok je u studenata medicine iznosila 0,01  0,0 s (P = 0,037). Također, studenti dentalne medicine imali su veću promjenu UKT u odnosu na studente medicine (1,6  0,34 s vs. 0,82  0,18 s, P = 0,005). Na testu CRD 411 studenti medicine na šeste godini studija nisu pokazali napredak u MinT u odnosu na rezultate mjerene na drugu godinu studija (-0,01  0,08 s), za razliku od studenta dentalne medicine u kojih je taj napredak bio statistički značajan (0,03  0,01 s, P = 0,034). Studenti dentalne medicine postigli su veću promjenu u UKT na testu CRD 411 u odnosu na studente medicine (5,03  1,88 s vs. 1,6  2,37 s, P = 0,016). Zaključak: Temeljem rezultata ovog istraživanja zaključeno je da studenti dentalne medicine i medicine imaju podjednake kognitivne i psihomotoričke sposobnosti na početku i na kraju studiranja. Studenti dentalne medicine na kraju svog studiranja imaju veći napredak u odnosu na studente medicine u ukupnom vremenu rješavanja testa i minimalnom vremenu rješavanja pojedinog zadatka na testovima diskriminacije položaja svjetlosnih signala i operativnog mišljenja., Objective: The objective of this study was to compare cognitive and psychomotor skills between dental and medical students at the University of Split School of Medicine. Matherials and Methods: The study was conducted among students of dental medicine and medicine at the University of Split School of Medicine, during the second and sixth year of study. There were 81 students invited to participate in this study, but only 79 were included. There were a total of 39 medical students and 40 dental students. Subjects completed three Complex Reactionmeter Drenovac (CRD) series tests, the CRD 311 test (light signal position discrimination test), the CRD 411 test (operational thinking test), and the CRD 11 test (convergent thinking test). The results obtained were analyzed using threee parameters: total test solving time (UKT), minimum single task solving time (MinT) and number of test errors (BrPog). Results: A total of 79 students participated in the study, of which 21 were men and 58 were women. The average age of the students was 24 years (from 23 to 26 years). There were no statistically significant differences in UKT, MinT, and BrPog between the second year dental and medical students on CRD 11, CRD 311 and CRD 411 tests, nor between the sixth year dental and medical students on CRD 11, CRD 311 and CRD 411 tests. Dental students have made significantly greater progress during their college education than medical students on CRD 311 and CRD 411 tests in the MinT and UKT variables. The change in MinT on the CRD 311 test in dental students was 0.04  0.03 s, while in medical students it was 0.01  0.0 s (P = 0.037). Also, dental students had a greater change in UKT compared to medical students (1.6  0.34 s vs. 0.82  0.18 s, P = 0.005). In the CRD 411 test, medical students at sixth year did not show an improvement in MinT compared to second year students (−0.01  0.08 s), unlike dental students whose progress was statistically significant (0.03  0.01 s, P = 0.034). Dental students achieved a greater change in UKT on the CRD 411 test compared to medical students as well (5.03  1.88 s vs. 1.6  2.37 s, P = 0.016). Conclusion: Based on the results of this research, it was concluded that dental students showed better progress in cognitive and psychomotor skills compared to medical students assessed with CRD series tests. They showed better progress in total test solving time and minimum single task solving time on light signal position discrimination test and operational thinking tests, which can be crucial in their professional clinical achievements.

Cilj: Utvrditi raste li sa starenjem prevalencija komorbiditeta koji se povezuju s opstrukcijskom apnejom tijekom spavanja (OSA), konkretno arterijske hipertenzije, šećerne bolesti tipa 2, depresije, astme i gastroezofagealne refluksne bolesti. Ispitanici i metode: Provedeno je presječno kliničko istraživanje koje je uključivalo 2506 ispitanika (1841 muškarca i 665 žena) čiji je medijan dobi bio 57 godina (18-98). Ispitanici su obrađivani u Centru za medicinu spavanja KBC-a Split i Medicinskog fakulteta u Splitu od listopada 2009. do srpnja 2018. godine. Svi pacijenti su podvrgnuti cjelonoćnoj polisomnografiji ili poligrafiji nakon kojih je pomoću AHI-ja procijenjena težina OSA-e u skladu sa smjernicama koje su propisane od strane Američke akademije za medicinu spavanja (engl. American Academy of Sleep Medicine, AASM) i Europskog društva za istraživanje spavanja (engl. European Sleep Research Society, ESRS). U istraživanje su uključeni samo pacijenti s AHI >5. STOP upitnik se koristio u svrhu prikupljanja podataka o komorbiditetima. Rezultati: Učestalost arterijske hipertenzije, šećerne bolesti tipa 2 i depresije u OSA pacijenata se povećava sa starenjem (P, Aim: To determine does the prevalence of comorbidities related to obstructive sleep apnea (OSA), specifically arterial hypertension, type 2 diabetes, depression, asthma and gastroesophageal reflux disease, increase with ageing. Subjects and methods: Clinical cross-sectional population study was conducted involving overall 2506 subjects (1841 men and 665 women), with median age of 57 (18-98) years. Patients were processed at the Sleep medicine centre of KBC Split and Medical faculty in Split from October 2009. to July 2018. All patients were subjected to a full-night polysomnography or polygraphy after which, with the help of AHI, the severity of OSA was estimated in accordance with the OSA diagnosis guidelines prescribed by the American Academy of Sleep Medicine (AASM) and European Sleep Research Society (ESRS). Only patients with AHI >5 were included in the study. STOP questionnaire was used for collecting comorbidity data. Results: Frequency of arterial hypertension, type 2 diabetes and depression increases with ageing in OSA patients (P

Objectives: Obstructive sleep apnea (OSA) is a disorder characterized by repetitive cessations of breathing during sleep. One of the most prominent symptoms of OSA is excessive daytime sleepiness, associated with micro arousals from sleep which are caused by respiratory events. Another feature of the OSA linked to respiratory related arousals might be impaired sleep architecture resulting in decreased subjective sleep quality. The main aim of this research was to assess and compare the subjective sleep quality and daytime sleepiness and objective whole-night polysomnography findings in OSA patients. Patients and methods: A total of 317 adult OSA patients from the Split Sleep Medicine Center, with an age range from 18 to 82 years, were included in this study. All the patients filled in the questionnaires: Epworth sleepiness scale (ESS), assessing daytime sleepiness, and Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI), assessing subjective sleep quality. Following completion of the questionnaires, the patients underwent whole-night polysomnography. Results: Sleep architecture changed with OSA severity, with an increased amount of sleep stage N2 (66.41 ± 11.93% in mild OSA, 69.12 ± 11.43% in moderate OSA and 73.45 ± 14.74% of sleep stage N2 in severe OSA, F = 8.635, P < 0.001) and decreased amount of deep sleep stage N3 in more severe forms of OSA (11.67 ± 8.89 % in mild OSA, 11.10 ± 7.35% in moderate OSA and 6.88 ± 7.63 in severe OSA, F = 12.701, P < 0.001). There was also a correlation between OSA severity and excessive daytime sleepiness assessed by ESS (r = 0.25, P < 0.001). Patients who had poorer sleep efficiency had worse subjective sleep quality assessed by PSQI (r = -0.21, P = 0.001). There were no statistically significant differences in sleep architecture among patients with good and bad sleep quality according to PSQI (P > 0.05), and among those with normal and excessive daytime sleepiness, according to ESS (P > 0.05). Conclusions: The obtained results demonstrated that OSA severity was associated with an impairment of the sleep architecture and with more pronounced excessive daytime sleepiness. Sleep efficiency, but not the sleep architecture of OSA patients correlated with subjective sleep quality assessed by PSQI. However, no differences in sleep architecture among OSA patients with and without excessive daytime sleepiness assessed by ESS were found., Ciljevi: Opstrukcijska apneja tijekom spavanja (OSA) poremećaj je obilježen ponavljanim prekidima disanja tijekom spavanja. Jedan od najistaknutijih simptoma OSA-e je prekomjerna dnevna pospanost, povezana s mikrobuđenjima koja su uzrokovana respiratornim događajima. Još jedna značajka OSA-e izazvana buđenjima može biti narušena arhitektura spavanja koja bi mogla rezultirati smanjenom subjektivnom kvalitetom spavanja. Glavni cilj ovog istraživanja bio je procijeniti i usporediti subjektivnu kvalitetu spavanja i dnevnu pospanost te objektivne polisomnografske nalaze u OSA bolesnika. Pacijenti i postupci: Ukupno 317 odraslih OSA pacijenata iz splitskog Centra za medicinu spavanja, u dobi od 18 do 82 godine, uključeno je u ovu studiju. Svi pacijenti popunili su upitnike: Epworthovu ljestvicu pospanosti (ESS) koja procjenjuje dnevnu pospanost i Pittsburghški indeks kvalitete spavanja (PSQI) koji procjenjuje subjektivnu kvalitetu spavanja. Nakon popunjavanja upitnika, pacijenti su podvrgnuti cjelonoćnoj polisomnografiji. Rezultati: Težina OSA-e utjecala je na arhitekturu spavanja, posebice povećanjem količine N2 stadija spavanja (66,41 ± 11,93% u blagoj OSA-i, 69,12 ± 11,43% u umjerenoj OSA-i i 73,45 ± 14,74% u teškoj OSA-i; F = 8,635, P < 0.001) i smanjenjem količine dubokog spavanja N3 u težim oblicima OSA-e (11,67 ± 8,89% u blagoj OSA-i, 11,10 ± 7,35% u umjerenoj OSA-i i 6,88 ± 7,63 u teškoj OSA-i; F = 12,701, P < 0.001). Postojala je i korelacija između težine OSA-e i prekomjerne dnevne pospanosti procijenjene pomoću ESS (r = 0,25, P < 0.001). Lošija subjektivna kvaliteta spavanja procijenjena pomoću PSQI bila je povezana s manjom učinkovitošću spavanja (r = -0,21, P = 0,001). Nije bilo statistički značajnih razlika u arhitekturi spavanja u bolesnika s dobrom i lošom kvalitetom spavanja prema PSQI-u (P > 0,05), te među onima s normalnom i prekomjernom dnevnom pospanošću, prema ESS-u (P > 0,05). Zaključci: Dobiveni rezultati pokazali su da je težina OSA-e povezana s narušenom arhitekturom spavanja i s izraženijom dnevnom pospanošću. Učinkovitost spavanja, ali ne i arhitektura spavanja OSA bolesnika bila je u korelaciji sa subjektivnom kvalitetom spavanja procijenjenom pomoću PSQI-ja. Međutim, nisu nađene razlike u arhitekturi spavanja u OSA bolesnika sa i bez prekomjerne dnevne pospanosti procijenjene pomoću ESS.

Cilj istraživanja: Cilj ove studije je utvrditi postoji li povezanost između kognitivnih i psihomotoričkih sposobnosti ispitanih testovima CRD serije i rezultata testa deksterimetrije provedenog među studentima dentalne medicine prilikom upisa na studij i tijekom studija. Materijali i metode: U ovom istraživanju sudjelovalo je 108 ispitanika, 20 muškaraca i 88 žena, u dobi od 20 do 24 godine. Ispitanici su rješavali tri testa CRD serije tijekom nastave na predmetu „Neuroznanost u dentalnoj medicini“ tijekom druge godine studija u tri akademske godine 2013./2014., 2014./2015., 2015./2016., a rezultati su preuzeti iz baze podataka Katedre za neuroznanost. Testovi se temelje na kronometriji, od najjednostavnijih do onih složenijih; CRD311 (test diskriminacije položaja svjetlosnog signala), CRD411 (test kompleksne psihomotoričke koordinacije) i CRD11 (test rješavanja jednostavnih aritmetičkih operacija). Parametri koji su obrađeni u rezultatima su ukupno vrijeme rješavanja testa (TST), najkraće vrijeme rješavanja jednog zadatka (MinT), ukupni balast (UB), početni balast (SB; izgubljeno vrijeme u prvoj polovici testa), završni balast (ZB; izgubljeno vrijeme u drugoj polovici testa), te broj pogrešaka na testu (BrPog), mjera zamorljivosti (D1). Test O’Connorovim testom deksterimetrije, izmjereno je vrijeme reakcije u sekundama. Rezultati su preuzeti iz pismohrane iz studentske referade Studija dentalne medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Rezultati: U testu CRD311 muškarci su u odnosu na žene bili u prosjeku 0,9 sekunda brži u ukupnom vremenu rješavanja testa (UKT) (26,80 ± 1,83 s vs. 27,93 ± 2,03 s; P = 0,027) i imali su 0,03 sekunda kraće minimalno vrijeme za rješavanje pojedinačnog zadatka (MinT) (0,31± 0,04 s vs. 0,34 ± 0,04 s; P = 0,028). Također, nisu se razlikovali u zamoru tijekom testa mjerenom balastima, u startnom (4,10 ± 0,73 s vs. 4,02 ± 1,07 s; P = 0,715), završnom (3,92 ± 0,63 s vs. 3,78± 1,19 s; P = 0,501) i ukupnom balastu (8,03 ± 1,23 s vs. 7,82 ± 2,11 s; P = 0,572). Na testu CRD411 kao i testu CRD11 nisu pronađene značajne razlike između muškaraca i žena u niti jednom od promatranih parametara. Niti jedan od testova CRD serije nije se razlikovao u promatranim parametrima (UKT, MinT, UB, SB, ZB, BrPog) i vremenu rješavanja O’Connor testa. Ipak, kada se istražila povezanost spola i vremena postignutih u testovima CRD serije i O’Connor testa jedino smo u mjeri zamorljivosti (D1) pronašli značajnu razliku u muškaraca u odnosu na žene (P=0,043). Zaključak: Rezultati ovog istraživanja pokazali su da se muškarci i žene razlikuju jedino u ukupnom vremenu rješavanja i minimalnom vremenu potrebnom za rješavanja testa diskriminacije položaja svjetlosnog signala (test CRD311). Nadalje, rezultati našeg istraživanja pokazuju da ne postoji statistički značajna povezanost između deksterimetrijskog mjerenja brzine reakcije i testova CRD serije., Objective: The purpose of this study was to determine whether there is a correlation between the psychomotor abilities tested by the Complex Reactiometer Drenovac (CRD) series tests and the results of the test of dexterimetry conducted among dental medicine students. Materials and methods: In this study, 108 respondents, 20 men and 88 women, aged 20 to 24, participated. Respondents solved three CRD series tests during the course "Neuroscience in Dental Medicine" during the second year of studies in the three academic years 2013/2014, 2014/2015, 2015/2016 and the results were collected from the Department of Neuroscience database. Tests are based on chronometry, from the simplest to the more complex ones; CRD311 (Light Signal Position Discrimination Test), CRD411 (Complex Psychomotor Coordination Test), and CRD11 (Simple Arithmetic Solution Testing). The parameters analyzed were: the total test solving time (TST), the minimum single task solving time (MinT), total ballast (UB), start ballast (SB), end ballast (ZB), and number of test errors and initial dissociation (D1). O'Connor dexterimetry test, has also been applied in this study. The results of the O'Connor dexterimetry test were taken from the archive of the Student Office of the Study of Dental Medicine at the University of Split School of Medicine in Split. Results: In the CRD311 test, men were 0.9 seconds faster in the overall test-time (UKT) (26.80 ± 1.83 vs. 27.93 ± 2.03 s, P = 0.027) and had 0.03 seconds shorter minimum time for solving individual task (MinT) (0.31 ± 0.04 s vs. 0.34 ± 0.04 s; P = 0.028) compared to women. Also, they did not differ in fatigue during the test ballast measured at start (4.10 ± 0.73 s vs. 4.02 ± 1.07 s, P = 0.715), final (3.92 ± 0.632 s vs. 3.78 ± 1.190 s; P = 0.501) and total ballast (8.03 ± 1.23 s vs. 7.82 ± 2.11 s; P = 0.572) compared to women. No significant differences were found between CRD411 and CRD11 in men and women in none of the observed parameters. None of the CRD series tests differed in the observed parameters (UKT, MinT, UB, SB, ZB, BrPog) and the results of the O’Connor test. However, when we investigated gender and age correlations between CRD series tests and O’Connor tests, we found only a significant correlation between the tests in women in the D1 parameter of initial dissociation. Conclusion: Significant statistical correlation was found between the results of the CRD311 series test between men and women in the overall test time and minimum resolution time. This study showed that there was no statistically significant correlation between the dexterimetry measurement and the CRD series.

Cilj: U odabranom uzorku profesionalnih boksača, kickboksača i igrača ragbija odrediti zastupljenost opstrukcijske apneje tijekom spavanja, procijeniti rizik nastanka OSA-e te procijeniti sveukupnu kvalitetu spavanja i razinu prekomjerne dnevne pospanosti obzirom na sport i pretrpljenu ozljedu glave. Ispitanici i metode: U istraživanje je bilo uključeno ukupno 32 muškarca, 12 boksača, 5 kickboksača i 15 igrača ragbija. Ispitanici su podijeljeni u dvije skupine ovisno o pretrpljenoj ozljedi glave pri čemu se ozljeda glave odnosila na dijagnozu potresa mozga i/ili loma nosa. Istraživanje je po ustroju presječno i kliničko. Ispitanici su obrađivani u razdoblju od listopada 2017. godine do studenog 2018. godine u Centru za medicinu spavanja Kliničkog bolničkog centra Split i Medicinskog fakulteta u Splitu. Svi ispitanici su ispunili jedan dio standardiziranih upitnika validiranih na hrvatski jezik (STOP i Pittsburgh upitnik, Epworthova ljestvica dnevne pospanosti). Potom je svim ispitanicima postavljen prenosivi uređaj Alice1 za cjelonoćno poligrafsko ispitivanje te su ispitanici noć proveli kod kuće. Rezultati: Skupina boksača i kickboksača je u odnosu na skupinu ragbijaša bila mlađa (28 vs. 43, P, Objectives: The aim of this study was to determine prevalence of obstructive sleep apnoea in the selected sample of professional boxers, kickboxers and rugby players. Also, to determine the risk for OSA and evaluate general sleep quality and level of daytime sleepiness. Patients and methods: A total of 32 men, 12 boxers, 5 kickboxers and 15 rugby players were involved in the study. The respondents were divided into two groups depending on the head injury suffered, with head injury related to diagnosis of brain concussion and/or nasal fracture. Conducted study was cross-sectional and clinical with all respondents being treated in period from October 2017 to November 2018 in the Split Sleep Medicine Center. All respondents completed one part of the standardized questionnaires validated in Croatian (STOP and Pittsburgh Questionnaire, Epworth Sleepiness Scale). Then, all respondents were fitted with the Alice1 portable device for full-length polygraphic testing and they spent the night at home. Results: The respondents from the boxer and kickboxer group were younger (28 vs. 43, P

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utjecaj dobi i spola na kognitivne i psihomotorne sposobnosti ispitane testovima CRD serije. Materijali i metode: U ovom istraživanju sudjelovao je ukupno 3421 ispitanik, od čega 1427 muškaraca (prosječne dobi 30, s rasponom od 18 do 88 godina) i 1994 žena (prosječne dobi 22, s rasponom od 18 do 84 godine). Ispitanici su rješavali tri reprezentativna testa CRD serije koji se temelje na kronometriji, i to od najjednostavnijih do najsloženijih: CRD311 (test diskriminacije položaja svjetlosnog signala), CRD411 (test kompleksne psihomotorne koordinacije) i CRD11 (test rješavanja jednostavnih aritmetičkih operacija). Od rezultata postignutim na testovima analizirani su ukupno vrijeme rješavanja testa (UKT), najkraće vrijeme rješavanja jednog zadatka (MinT), broj pogrešaka na testu, početna disocijacija (D1), te početni (SB), završni (ZB) i ukupni (UB) balasti koji su predstavljali izgubljeno vrijeme u prvoj i drugoj polovici testa te ukupno izgubljeno vrijeme. Rezultati: Na testu CRD11 muškarci su imali statistički značajno kraće UKT od žena (134,47 ± 56,43 vs. 139,17 ± 57,60 s, P = 0,021), kraći početni, završni i ukupni balast (P, Objective: The aim of this study was to examine the influence of age and gender on cognitive and psychomotor abilities measured by tests of the CRD series. Material and methods: A total of 3421 subjects participated in this study, of which 1427 men (median age 30, ranging from 18 to 88 years) and 1994 women (median age 22, ranging from 18 to 84 years). Subjects solved three representative CRD series tests based on chronometry, from the simplest to the most complex one: CRD311 (discrimination of the light signal position), CRD411 (complex psychomotor coordination), and CRD11 (simple arithmetic operations). The total test solving time (UKT), the minimum single task solving time (MinT), the number of errors, initial dissociation (D1), and start (SB), end (ZB), and total (UB) ballasts that represented the lost time in the first and second half of the test, and the total lost time were analyzed. Results: On the CRD11 test, men had significantly shorter UKT than women (134.47 ± 56.43 vs. 139.17 ± 57.60 s, P = 0.021), shorter start, end and total ballasts (P

Objectives: Diabetes mellitus has been associated with increased risk of cognitive decline, dementia, depression and anxiety. The aims of this study were to determine the influence of aging and long-term type 1 diabetes mellitus (DM1) on the rate of adult neurogenesis in subventricular zone of rats, as well as to determine the possible role of DSTYK protein in the adult neurogenesis in subventricular zone of rats as a possible disease mechanism. Material and Methods: Thirty-five male Sprague-Dawley rats randomly divided into two groups: control or diabetic. DM1 was induced by intraperitoneal injection of streptozotocin (55 mg/kg). DM1 was confirmed by measuring of plasma glucose 4 days after induction. Rats were sacrificed 2 weeks, 6 months and 1 year after induction of the DM1. Tissues of brain were processed for the immunohistochemistry for doublecortin (DCX) alone, or in combination with DSTYK. Results: For the thick part of the subependymal layer of the SVZ, the percentage of DCX area in the sections from a control group significantly decreased 6 months in comparison to the 2 weeks after the beginning of the experiment (P, Ciljevi: Šećerna bolest povezana je s povećanim rizikom slabljenja kognitivnih sposobnosti, demencija, depresije i anksioznosti. Ciljevi ovog istraživanja bili su odrediti utjecaj starenja i šećerne bolesti tipa 1 (DM1) na neurogenezu u subventrikularnoj zoni (SVZ) mozga štakora, kao i odrediti moguću ulogu DSTYK u adultnoj neurogenezi u subventrikularnoj zoni, kao moguće mehanizme u nastanku ove bolesti. Materiali i methode: Trideset pet štakora muškog spola soja Sprague-Dawley podijeljeni su nasumično u dvije skupine: kontrolne i dijabetične životinje. DM1 je izazvan intraperitonealnom aplikacijom streptozotocina (55 mg/kg). DM1 potvrđen je mjerenjem glukoze u plazmi 4 dana nakon indukcije. Štakori su žrtvovani 2 tjedna, 6 mjeseci ili 1 godinu nakon indukcije DM1. Tkiva mozga pripremljena su te obojena imunohistokemijski na doublecortin (DCX) samostalno, ili u kombinaciji s DSTYK. Rezultati: U debljem području subependimskog sloja SVZ, postotak površine pod DCX u rezovima mozga kontrolnih štakora značajno se smanjio 6 mjeseci, u usporedbi s 2 tjedna nakon početka pokusa (P

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je utvrditi postoji li povezanost između kognitivnih i psihomotornih sposobnosti ispitanih testovima CRD serije i akademskog uspjeha u studenata medicine, te procijeniti razlike u akademskom uspjehu i kognitivnim sposobnostima muškaraca i žena. Materijali i metode: U ovom istraživanju sudjelovalo je 270 ispitanika, 89 muškaraca i 181 žena, dobi između 20 i 25 godina. Ispitanici su rješavali tri reprezentativna testa CRD serije koji se temelje na kronometriji, i to od najjednostavnijih do najsloženijih: CRD311 (test diskriminacije položaja svjetlosnog signala), CRD411 (test kompleksne psihomotorne koordinacije) i CRD11 (test rješavanja jednostavnih aritmetičkih operacija). Od rezultata postignutim na testovima analizirani su ukupno vrijeme rješavanja testa (UKT), najkraće vrijeme rješavanja jednog zadatka (MinT), medijan vremena za rješavanje zadataka (MedT), ukupni balast (UB), početni balast (SB; izgubljeno vrijeme u prvoj polovici testa), završni balast (EB; izgubljeno vrijeme u drugoj polovici testa), te broj pogrešaka na testu (BrPog). Ispisi ocjena temeljem kojih je računat akademski uspjeh studenata prikupljeni su iz studentske referade. Rezultati: Postoji korelacija između akademskog uspjeha i rezultata postignutih na testu CRD11 na način da je bolji akademski uspjeh povezan s kraćim UKT-om (r = -0,13, P = 0,037), kraćim izgubljenim vremenom tijekom rješavanja testa (UB: r = -0,15, P = 0,017 i SB: r = -0,16, P = 0,011) i manjim BrPog-a (r = -0,2, P = 0,001). Na testu CRD411, postojala je statistički značajna pozitivna korelacija između akademskog uspjeha i MinT-a (r = 0,13, P = 0,026). Muškarci su imali bolje rezultate na svim korištenim testovima CRD serije: bili su brži i manje su vremena gubili tijekom rješavanja testova, te su imali manje pogrešaka. S druge strane, žene su imale bolji sveukupni prosjek ocjena na kraju studija nego muškarci (4,20 ± 0,33 s vs. 4,11 ± 0,35 s, P = 0,047), te bolje akademske uspjehe u ukupno 2 pretklinička i 13 kliničkih predmeta. Zaključak: Ovo istraživanje pokazalo je da postoji povezanost između akademskog uspjeha i kognitivnih sposobnosti studenata medicine. Studenti koji su imali veću mentalnu izdržljivost, veću stabilnost i bolju pozornost tijekom rješavanja zadataka testa CRD11, koji mjeri konvergentno razmišljanje i opću sposobnost djelovanja u problemskim situacijama, su imali bolji akademski uspjeh., Objective: The objective of this study was to examine correlation between cognitive and psychomotor performance on CRD test series and academic ahievement in medical students, as well as, to assess differences in academic achievement and cognitive abilities between men and women. Material and methods: In this research there were 270 subjects, of which 89 men and 181 women, 20 to 25 years old. The subjects solved three representative tests of the CRD series, from the simplest to the most complex: CRD311 (light signal location discrimination test), CRD411 (complex psychomotor coordination test) and CRD11 (test of solving simple arithmetic operations). Analyzed variables were total test solving time (UKT), shortest time for solving a single task (MinT), median of test solving time (MedT), total ballast (UB), starting ballast (SB; time lost during the first half of the test), ending ballast (EB; time lost during the secod half of the test) and number of errors (BrPog). The data of students' academic achievement were collected from the student office. Results: There was a correlation between academic achievement and the results achieved on CRD11 test, showing that higher academic acchievement is correlated to shorter UKT (r = -0.13, P = 0.037), shorter time lost during test solving (UB: r = -0.15, P = 0.017 and SB: r = -0.16, P = 0.011), and less BrPog (r = -0.2, P = 0.001). In the CRD411 test, there was a statistically significant positive correlation between academic achievement and MinT (r = 0.13, P = 0.026). Men achieved better results on all CRD tests: they were faster and they lost less time during test solving, and had less mistakes. On the other hand, women had better overall grade upon finishing the medical school then men (4.20 ± 0.33 s vs. 4.11 ± 0.35 s, P = 0.047), and better academic achievement in 2 preclinical and 13 clinical courses. Conclusion: This study showed that there is a connection between academic achievement and cognitive abilities in medical students. Students that had better mental endurance, more stability and better attention during solving CRD11 test, that measures convergent thinking and general ability to act in problem situations, had better academic achievement.

Cilj: Cilj našeg istraživanja je utvrditi povezanost položaja tijela tijekom spavanja sa stupnjem OSA-e u pacijenata s novodijagnosticiranom OSA-om nakon cjelonoćne polisomnografije. Ispitanici i metode: Proveli smo presječno i kliničko istraživanje koje je uključivalo 414 ispitanika (281 muškarac i 133 žene) starijih od 18 godina čiji je medijan starosti bio 55 godina. Ispitanici su 2017. godine došli na dijagnostičku obradu u Centar za medicinu spavanja KBC-a Split i Medicinskog fakulteta u Splitu te su njihovi podatci uzeti iz arhive istog centra. Svim pacijentima napravljena je cjelonoćna polisomnografija nakon koje je s pomoću AHI-ja procijenjena težina OSA-e u skladu sa smjernicama za dijagnostiku OSA-e koje su propisane od strane Američke akademije za medicinu spavanja (engl. American Academy of Sleep Medicine, AASM) i Europskog društva za istraživanje spavanja (engl. European Sleep Research Society, ESRS). Prekomjerna dnevna pospanost procijenjena je Epworthovom ljestvicom pospanosti (engl. Epworth Sleepiness Scale, ESS). Rezultati: Statistička analiza pokazala je da su pacijenti prosječno više vremena proveli spavajući na leđima (189.9±118.4min) nego na lijevom (113.3±90.9min) ili desnom boku (80.6±90.6min) te da su imali najviše apneja tijekom spavanja na leđima (AHI=31.1±31.9). Pacijenti s dijagnosticiranom OSA-om (AHI≥5) također su imali veću AHI vrijednost na leđima (39.1±31.9) nego na lijevom (23.8±25.2) ili desnom boku (18.5±25.6). Pacijenti s dijagnosticiranom OSA-om u odnosu na pacijente bez dijagnoze OSA-e imali su statistički značajno veći ITM (29.5±4.6kg/m2 vs 25.3±4.1kg/m2, P, Aim: The aim of our study was to determine the association between body position during sleep and OSA severity in patients with newly diagnosed OSA after full-length polysomnography. Subjects and Methods: We conducted a cross-sectional and clinical study involving 414 subjects (281 men and 133 women) older than 18 whose median age was 55 years. In 2017, subjects came to the Center for Sleep Medicine at KBC Split and the Split School of Medicine and their data was taken from the archives of the same center. All patients did a full-night polysomnography after which the severity of OSA was estimated with the help of AHI in accordance with the OSA diagnosis guidelines prescribed by the American Academy of Sleep Medicine (AASM) and European Sleep Research Society (ESRS). Excessive daily sleepiness has been estimated by the Epworth Sleepiness Scale (ESS). Results: Statistical analysis showed that patients had spent more time on the back (189.9±118.4min) than on the left (113.3±90.9min) or right side (80.6±90.6min) during sleep and had the most sleep apneas on their back (AHI = 31.1±31.9). Patients with diagnosed OSA (AHI≥5) also had higher AHI values on the back (39.1±31.9) than on the left (23.8±25.2) or right side (18.5±25.6) during sleep. Patients with diagnosed OSA in comparison to patients without OSA diagnosis had statistically significantly higher BMI (29.5±4.6kg/m2 vs. 25.3±4.1kg/m2, P