Search

Morski otpad definiramo kao bilo koji kruti materijal antropogenog podrijetla koji slučajno ili namjerno pronađe put u morski okoliš. Analiza sastava, količine i izvora otpada ključan je korak prema smanjenju količine otpada koji ulazi u morski okoliš posebice ako se radi o zaštićenom području. U ovom istraživanju sakupljen je naplavljeni otpad na plaži Lojišće koja se nalazi unutar Parka prirode Telašćica. Sakupljeni otpad razvrstavan je u 8 kategorija prema materijalu te u 8 kategorija prema izvoru otpada. Najzastupljenija kategorija prema materijalu bili su umjetni polimeri odnosno plastika s 94,30% zastupljenosti. Unutar kategorije plastika najzastupljenija potkategorija bili su plastični komadi veličine 2,5 cm do 50 cm (29,22%). Najznačajniji izvor otpada bili su obalni izvori s 26,42% dok se za 52,35% otpada nije mogao odrediti izvor. Marine litter is defined as any solid material of anthropogenic origin that accidentally or intentionally finds its way into the marine environment. Analysis of the composition, amount, and source of waste is a key step toward reducing the amount of waste entering the marine environment, especially if it is a protected area. In this research, washed-up waste was collected on Lojišće beach, which is located within the Telašćica Nature Park. The collected waste is classified into 8 categories according to the material and into 8 categories according to the source of the waste. The most represented category by the material was artificial polymers, i.e. plastic, with 94,30% representation. Within the plastic category, the most represented subcategory was plastic pieces of size 2,5 cm >< 50 cm (29,22%). The most significant source of waste was coastal source, with 26,42%, while the source could not be determined for 52,35% of the waste.

Onečišćenje mora mikroplastikom jedan je od najvećih ekoloških problema današnjice. Izvori onečišćenja mora mogu biti primarni i sekundarni. Međutim, neovisno o izvorima onečišćenja, nijedno more nije pošteđeno mikroplastike, što znači da su ovim invazivnim načinom onečišćenja okoliša, ponajprije pogođena morska flora i fauna. Ni Jadransko more nije pošteđeno. Republika Hrvatska kao i druge države članice EU-a dužna je implementirati direktive i zakone Europske unije koji se tiču mikroplastike. Upravo ovaj gorući ekološki problem bit će tema ovoga rada. Osim izvora onečišćenja, u radu ću se osvrnuti i na načine njegove prevencije te na (ne)uspješnost postojećih regulatornih okvira o tome., Pollution of the sea with micro-plastics is one of the biggest environmental problems today. Sources of sea pollution can be primary and secondary. However, regardless of where they come from, no sea is spared from micro-plastics, which means that marine flora and fauna are primarily affected by this invasive method of environmental pollution. The Adriatic Sea was not spared either. The Republic of Croatia, like other EU member states, is obliged to implement directives and laws of the European Union concerning micro-plastics. This burning environmental problem will be the subject of this work. In addition to the sources of pollution, in the paper I will look at the ways of its prevention and the (in)success of the existing regulatory frameworks in this regard.

The bachelor thesis named 'Spatial creation by Hugo Demartini' is processed in both theoretical and creative, practical parts. The theoretical part of the thesis is devoted to the life and work of Hugo Demartini, with a focus on his structural experiments. One part of the thesis is pictorial supplement, which complements the artist's work. The practical part of the bachelor thesis is composed of three sculptures with wood elements inspired by the work of art of Hugo Demartini.

Plastika je nezamjenljivi materijal današnjice i ne postoji područje života bez nje. Važna je na područjima pakiranja, transporta, građevinarstva, medicine i elektronike. Iako su plastični materijali visoke kvalitete, zabrinjavajuće je može li se ovim plastičnim materijalom u našem društvu pravilno upravljati. Dok je plastika postala visoko cijenjena zbog svoje dugotrajne funkcionalne upotrebe, nedavno su se pojavila mnoga gledišta o opasnostima za okoliš povezanim s plastikom i energetskim krizama. Čestice plastike i druge onečišćujuće tvari, poput aditiva, nalaze se u našem okolišu i prehrambenom lancu te predstavljaju prijetnju ljudskom zdravlju, a i pridonose klimatskim promjenama. Razvoj biorazgradive plastike usmjeren je na stvaranje održivijeg i zelenijeg svijeta s manjim utjecajem na okoliš. Biorazgradiva plastika također može imati svojstva slična tradicionalnoj plastici, a istovremeno donosi dodatne prednosti zbog svog minimalnog utjecaja na okoliš, primjerice smanjena je emisija ugljikovog(IV) dioksida, te se može razgraditi procesom kompostiranja. Potražnja za ekonomičnim, ekološki prihvatljivim materijalima raste u cilju smanjenja otpada kroz bolje upravljanje resursima.

V magistrski nalogi bom s pomočjo koncepta zelene države in teorije okoljskih diskurzov posvetila problematiki onesnaževanja s plastiko. Ker je onesnaževanje s plastiko vseprisotno in bremeni vse ekosisteme na Zemlji, bom v svoji nalogi raziskovala, kako lahko zelena javna sfera in nevladne organizacije vplivajo na spremembo zakonodaje na področju plastike. V sklopu naloge se bom posvetila delovanju nevladnih organizacij ter raziskovala možnosti, ki so jim na voljo in s katerimi lahko vplivajo na spremembo in oblikovanje zakonodaje ter poskušala najti tudi alternativne metode, s katerimi bi se lahko zelena javna sfera in nevladne organizacije aktivneje vključevale v oblikovanje zakonodaje o plastiki na ravni Evropske unije kot tudi na državni ravni v Sloveniji. Skozi pregled dokumentov in ostale dokumentacije bom poskusila ugotoviti tudi, kako uspešne so bile nevladne organizacije s svojimi zakonodajnimi pobudami do zdaj. Delovanje nevladnih organizacij bom povezala s teoretičnim izhodiščem naloge in predstavila, kako teorija deluje na dejanskem primeru plastike. In my master's thesis, I will use the concept of the green state and the theory of environmental discourses to address the issue of plastic pollution. As plastic pollution is ubiquitous and a burden on all ecosystems on Earth, my thesis will explore how the green public sphere and NGOs can influence change in plastic legislation. I will focus on the work of NGOs and explore the options available to them to influence the change and development of legislation, and I will also try to find alternative methods by which the green public sphere and NGOs could be more actively involved in the development of legislation on plastics at the level of the European Union, as well as at the national level in Slovenia. Through a review of documents and other documentation I will also try to find out how successful NGOs have been with their legislative initiatives so far. I will link the work of NGOs to the theoretical background of the thesis and present how the theory works in the actual case of plastics.

Magistrsko delo obravnava problematiko onesnaženja narave ter vlogo človeka v tem degradiranem okolju. V teoretičnem delu sem vzpostavila povezavo med trenutnim družbenogospodarskim sistemom in posledičnim spreminjanjem naravnega okolja. V stoletju tehnološkega napredka, je človek postal orodje gospodarskega sistema, ki zasleduje kolesje nenehne rasti. Včasih povsem razumljiva lokalna odvisnost od naravnih virov je prešla v globalno odvisnost. S tem se je potrošnikom zabrisala povezava med izdelki in ekološkimi posledicami neetične pridelave. Napredek je pravzaprav povzročil degradacijo naravnega okolja. Zdaj, dobro stoletje kasneje, so posledice izrabljanja več kot očitne. Drastične spremembe podnebja in onesnaženost z odpadki, so pričele odvzemati floro in favno, naš prvotni naravni življenjski prostor. Smo v obdobju reševanja okoljskega vprašanja, vendar se naša življenja niso zares nič spremenila. Obsesivno se posvečamo prekomernosti odpadkov, torej simptomom hiperprodukcije, medtem ko se z vzrokom za nastanek situacije pravzaprav ne ukvarjamo. V praktičnem delu naloge sem tako preko digitalne animacije predstavila povezanost med malim človekom in veliko naravo. Razkol v njunem odnosu pa poglabljajo privzgojene potrošniške navade. Koncept postavitve elementov sicer povzdiguje vsemogočno naravo, a obenem nakazuje na nesmiselnost hiperprodukcije plastičnih izdelkov, ki okoli nas vzpostavlja konflikt med vrednostjo življenja in vrednostjo materialnega. The master's thesis deals with the issue of nature pollution and the role of humans in this degraded environment. In the theoretical part, I established a connection between the current economic and social system and the consequences on the natural environment. In a century of technological progress, humans have become a tool of an economic system that pursues the wheels of constant growth. The once perfectly understandable local dependence on natural resources has turned into a global dependence. This has blurred the link between products and the ecological consequences of unethical production. Progress has actually led to the degradation of the natural environment. Now, a good century later, the consequences of exploitation are more than obvious. Drastic climate change and waste pollution has begun to take away flora and fauna, our original natural habitat. We are in a period of resolving environmental issue, but our lives haven't really changed. We are obsessively focused on the excess of waste, i.e. to the symptoms of hyperproduction, while we are not dealing with the cause of the situation. In the practical part of the thesis, I presented the connection between a small person and a large nature through digital animation. The rift in their relationship, however, is deepened by cultivated consumer habits. The concept of the placement of elements elevates the almighty nature, but at the same time points to the futility of hyperproduction of plastic products, which creates a conflict between the value of life and the value of the material.

V procesu diplomskega dela sem se veliko spraševala o vlogi kiparstva danes. Kiparstvo lahko dojemamo kot besedo, dejanje, proces, izdelek, lahko pa je tudi vse v enem. Kaj je tisto, ko človek s ponosom reče, da študira kiparstvo in da je naredil kiparski izdelek? Na podlagi vprašanja, kaj je zame kiparstvo, sem začela razvijati diplomsko delo. Cilj je bil narediti tridimenzionalni predmet, pri katerem je telesna prisotnost pomembna. Kip živi sam od sebe, posvečen je sebi in svoji lepoti. Kiparsko delo bo vedno govorilo svoj jezik. Zame je kiparstvo sogovornik skozi različne materiale. Diplomsko delo temelji na pogovoru z ustvarjalno silo življenja, ki jo srečujem pri delu z odpadom in železom. In the process of making my bachelor's thesis I have been asking myself about the role of sculpture today. We can think of it as a word, an action, a process, a product, but it can also be all that at the same time. What is it that makes a person proudly declare that he or she studies sculpture and has made a sculptural product? On the basis of what sculpture means to me, I started to develop the thesis. The goal was to create a three-dimensional object, in which the presence of the body is important. The sculpture lives on its own, dedicated to itself and its own beauty. The work of sculpture will always speak its own language. To me, sculpture is a co-speaker through different materials. The thesis is based on the conversation with the creative force of life that I encounter at work with waste and iron.

V diplomskem delu z naslovom Embalaža za ponovno polnjenje za trajnostno uporabo so raziskane možnosti zmanjševanja uporabe plastike pri embalaži. V raziskovalni fazi so bile pridobljene potrebne informacije glede problema plastike. S pomočjo študija primerov dobre prakse ponovne uporabe je bilo izbrano oblikovanje polnilne postaje, ki spodbuja uporabnike k ponovni uporabi embalaže sončnih krem. Diplomsko delo se poleg oblikovanja postaje dotakne in razloži tudi storitve v povezavi s postajo. In the thesis entitled ˝Refillable packaging for sustainable usage˝, the possibilities of reducing the use of plastic in packaging are investigated. During the research phase, the necessary information regarding the plastic problem was obtained. With the help of case studies of good re-use practices, the design of the charging station was chosen to encourage users to re-use sunscreen packaging. In addition to the design of the station, the thesis also touches on and explains the services connected with the station.

Pojavom pandemije i prvog lockdown-a ljudi su se suočili s praznim policama u supermarketima svakog grada, očišćene zbog panike i straha od gladi. Ovakva reakcija je logična uzmemo li u obzir da su supermarketi građanima koji žive u gradu i nekima izvan grada jedini izvor prehrane, dok oni koji žive u ruralnim područjima drugi izvor hrane imaju u svojim vrtovima. Vrtovi su danas postali privilegija za one koji nemaju zelene površine za uzgoj, stoga su primorani odlaziti u trgovine, davati mnogo novaca za povrće koje nije dobro za njihovo zdravlje i donositi u svoj dom pretjerane količine plastike koja na kraju završi u prirodu i onečišćuje planet. Jedan od mogućih rješenja je omogućiti uzgoj onima koji nemaju prostora za vrt, tako da se projektira kompleks vrtova na krovu zgrade pomoću aeroponskog sustava koji zauzima malo mjesta, a može proizvesti dovoljno hrane za jednu prosječnu obitelj. Ovakav projekt bit će prezentiran u obliku knjižice, koja će savjetovati čitatelja kako održavati takav vrt.

''Tradicionalna'' plastika koju dobivamo iz ugljena, prirodnog plina i nafte jedna je od ekološki štetnijih tvari koje proizvodi čovjek, no ona je vrlo važna i koristna za izgradnju kvalitetnog životnog okruženja. Plastika je iznimno primjenjiv materijal; transparentan, isplativ, lagan, jak i izdržljiv, te posjeduje svojstva koja ga čine korisnima u medicini, poljoprivredi, domaćinstvu te u industrijskoj primjeni. Iako su navedena svojstva poželjna, vrlo stabilna struktura plastike otežava proces biorazgradnje. Plastični materijali se prekomjerno koriste, neodgovorno odbacuju te kao takvi opstaju u tlu, moru i slatkovodnim ekosustavima te se razlažu na manje čestice. Sve plastične čestice manje od 5 mm nazivaju se mikroplastikom (MP). Kroz godine istraživanja, utvrđeni su štetni učinci aditiva koji se dodaju plastici tijekom procesa proizvodnje. Stoga je od izuzetne važnosti pronaći učinkovitu metodu uklanjanja mikroplastike iz okoliša. Sadašnje znanje o aerobnoj biorazgradnji ističe potencijal mikrobnih kultura za uklanjenje mikroplastike iz okoliša. U ovom radu ispitala se biorazgradnja polistirena (PS) primjenom bakterijske kulture Bacillus cereus pri određenim optimalnim uvjetima. Plan eksperimenta biorazgradnje dizajniran je prema punom faktorskom planu. Na temelju preliminarnih pokusa odredili su se značajni čimbenici za biorazgradnju PS-a. Tijekom procesa pratio se broj izraslih stanica bakterija (CFU), koncentracija ukupnog organskog ugljika (TOC), ukupnog ugljika (TC) i anorganskog ugljika (IC) te je provedena LC/MS analiza u svrhu identificiranja otpuštenih aditiva s površine MP-a ili nastalih razgradnih organskih produkata. Uzorci su okarakterizirani FTIR-ATR analizom. Na kraju svih procesa biorazgradnje ispitana je i ekotoksičnost filtrata primjenom bakterije Vibrio fischeri radi utvrđivanja postojećih potencijalnih štetnih učinaka na ispitivani organizam. Eksperimentalni rezultati obrađeni su korištenjem statističke analize varijance (ANOVA). Rezultati pokusa ukazuju da je bolji rast bakterije Bacillus cereus uočen pri najmanjoj veličini čestica (

Neposredno nakon izuma plastike nije se vodilo previše računa o njezinoj akumulaciji u okoliš. Danas je upravo jedan od najvećih problema korištenja plastičnih materijala – mikroplastika. Mikroplastiku čine sve sitne čestice plastike promjera manjeg od pet milimetara. Mikroplastika je u današnje vrijeme otkrivena u svim morskim organizmima, morskoj hrani i pitkoj vodi te postaje sve veća prijetnja okolišu i zdravlju ljudi. Standardni uređaji za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ne mogu ukloniti tragove mikroplastike što za posljedicu ima ulazak mikroplastike u okoliš, a posljedično kroz cjeloviti prehrambeni lanac i u ljudski organizam. S obzirom na to da raste interes zajednice za taj gorući problem, potrebno mu je posvetiti više pozornosti i istražiti svu problematiku vezanu uz mikroplastiku. U ovom radu opisane su vrste mikroplastike, nastajanje mikroplastike i globalna borba za smanjenjem iste. U radu je detaljno opisan utjecaj mikroplastike na okoliš s naglaskom na njen utjecaj na morske organizme i zdravlje ljudi. Također, opisani su i napori za smanjenje širenja mikroplastike u okoliš te mehanizmi njene razgradnje u okolišu.

Uporaba plastičnih izdelkov je vse bolj popularna, zaradi česar se tudi odpadna plastika po svetu vse bolj kopiči. Odpadno plastiko lahko recikliramo ali ponovno uporabimo, najpomembneje pa je, da preprečimo nesmiselno uporabo le-te. Vse bolj pomemben je koncept 5R, ki temelji na petih korakih: preprečevanje, ponovna uporaba, recikliranje, predelava in odstranjevanje. V naši raziskavi smo les lepili z odpadnimi vrečkami iz polietilena. Po standardu SIST EN 205:2016 smo nato ugotavljali strižno trdnost lepilnih spojev. Zanimal nas je vpliv temperature lepljenja in ohlajanja na lepilni spoj. V prvem delu raziskave smo bukove lamele lepili pri temperaturi 175 °C in 150 °C ter jih ohlajali bodisi v stiskalnici na 25 °C ali pa jih takoj vzeli iz stiskalnice po lepljenju pri 175 °C in 150 °C. V drugem delu raziskave smo ugotavljali vpliv števila slojev plastičnih vrečk na strižno trdnost lepilnega spoja. Testirali smo strižno trdnost pri enem, dveh in treh slojih. Ugotovili smo, da je ohlajanje lepilnega spoja po lepljenju pri 150 °C pozitivno vplivalo na končno trdnost, medtem ko je bil pri 175 °C vpliv negativen. Najvišjo povprečno strižno trdnost, 6,3 N/mm2, smo ugotovili pri ohlajenih preizkušancih, lepljenih pri 150 °C. Ugotovili smo tudi, da večje število slojev pozitivno vpliva na strižno trdnost lepilnega spoja. Pri treh slojih iz polietilenskih vrečk je bila strižna trdnost najvišja, najnižja pa je bila pri enem sloju. The use of plastics is increasing in popularity, which is why the plastic waste is also increasing. While waste plastics can be recycled or reused, the most important thing is to reduce the use of plastic in the first place. The 5R concept of reduce, reuse, recycle, recover and reject is gaining popularity. We researched the gluing of wood using waste polyethylene. All shear strength tests on test subjects were made according to the standard SIST EN 205:2016. We were interested in how the temperature affects the test subjects. The first part of the research consisted of tests, where we glued beech test subjects at the temperature of 150 °C and 175 °C. Half of the test subjects were left to cool in the press to 25 °C, the other half were taken out of the press immediately after pressing. In the second part of the research, we determined the influence of the number of layers of plastic bags on the shear strength of the adhesive joint. We tested the shear strength of one, two and three layers. Cooling of the adhesive joint at 150 °C brought positive results, whereas the cooling brought negative effects at 175 °C. The highest average shear strength was 6,3 N/mm2 . The number of layers of plastic bags affects the shear strength with more layers also increasing the shear strength of the joint.

Opće je poznato kako se plastika u okolišu zadržava godinama. Djelovanjem klimatskih i okolišnih faktora dolazi do njene degredacije prilikom čega nastaju vrlo sitni fragmenti plastike, nevidljivi golim okom – mikroplastika. Velike količine mikroplastike s kojima se planeta svakodnevno suočava dovele su u pitanje održivost ekosustava. Problemi leže u njenoj akumulaciji u okoliš i kruženju kroz hranidbeni lanac prilikom čega štetno djeluje na žive organizme. Veliki napori se ulažu za pronalazak najefikasnije metode, kojom bi se mikroplastika iz okoliša izdvojila i kvantificirala. Metode izdvajanja koje su danas poznate su filtracija, adsorpcija, magnetska ekstrakcija, uklanjanje pomoću mikroorganizama, te koagulacija. Metode detekcije koje se najčešće koriste u detekciji polimera su mikroskopija, spektroskopija i spektrometrija. Kao jedno od rješenja reduciranja mikroplastike u prvom redu bila bi umjerena proizvodnja, razumna potrošnja te savjesno upravljanje plastikom., It is common knowledge that plastic remains in the environment for years. Due to the action of climatic and environmental factors, its degradation occurs, during which very small plastic fragments are formed, invisible to the naked eye – microplastics. The large amounts of microplastics that the planet faces on a daily basis have called into question the sustainability of the ecosystem. The problems lie in its accumulation in the environment and its circulation through the food chain, during which it has a harmful effect on living organisms. Great efforts are being made to find the most efficient method to isolate and quantify microplastics from the environment. The extraction methods that are known today are filtration, adsorption, magnetic extraction, removal by microorganisms, adsorption and coagulation. The detection methods most often used in the detection of polymers are microscopy, spectroscopy and spectrometry. As one of the solutions to reduce microplastics, in the first place would be moderate production, reasonable consumption and conscientious management of plastic.

Tema diplomskega dela je plastika v umetnosti. Raziskujem, preučujem plastiko kot material njeno materialnost, teksturo, izraz, v tem kontekstu tudi njeno sporočilnost, ikonološko in ideološko vrednost umetnega odpadnega materiala, odpadkov. Plastika me zanima kot materialni odtis, preostanek človeka. Gre za abstraktni in abstrahirani, poenostavljeni pristop do uporabe nekonvencionalnih materialov, predvsem plastike in najlona, njune perforacije, zvijanja, lepljenja, modeliranja, rezanja in taljenja. To ustvarja večplastno konstrukcijo slikarskega prostora na slikarski površini. S takšnim pristopom v delu izpostavim material, materialnost, teksturo in reliefnost slike, odnos svetlo – temno, odnos dvodimenzionalnega in tridimenzionalnega, transparenco in reliefen, tridimenzionalen, taktilni karakter. Uporaba plastike kot odpadnega materiala prinaša s seboj preučevanje vpliva plastike na okolje, naravo in človeka samega. Delo je tudi reprezentacija ekologije, ekoloških vprašanj, vprašanja odpadne plastike ter notranje ekologije, antropoloških in eksistencialnih vprašanj. Iščem odgovor, reakcijo na sodobno, trenutno situacijo sveta. Plastika kot material v mojih umetniških delih dobi novo vrednost in obstaja, živi v neskončnosti, neskončnem kontinuumu, v absolutnem in neskončnem zdaj. The topic of the thesis is plastic in art. I am researching and studying plastic, as a material, its materiality, texture and expression, in this context also its message, iconological and ideological value, as artificial waste material, as waste. I’m interested in plastic as a material imprint, remnant, as human remains. It’s a case of an abstract and abstracted, simplified approach to the use of unconventional materials, especially plastic and nylon, their perforation, bending, gluing, molding, cutting, and melting. This creates a multilayered construction of the painting space on the painting’s surface. With such an approach, in my works I emphasize the material, materiality, texture, and relief of the painting, the relationship between light and dark, the relationship between two-dimensional and three-dimensional, transparency and embossed, three-dimensional, tactile character. The use of plastic as a waste material, brings with it the questioning of the impact of plastic on the environment, nature and human themselves. The work is also a representation of ecology, ecological issues, issues of waste plastic and internal ecology, and anthropological and existential questions. I’m looking for an answer, a reaction to the contemporary, current situation of the world. Plastic, as a material and in my works of art acquires a new value and exists, lives in infinity, the infinite continuum, in the absolute and infinite now.

Poli(etilen-tereftalat) je termoplastika izgrađena od tereftalne kiseline (benzen-1,4-dikarboksilne kiseline) i etilen-glikola koja se primjenjuje u proizvodnji plastičnih boca. U okviru diplomskog rada korištena je nedavno razvijena metoda mehanokemijske depolimerizacije otpadnog poli(etilentereftalata) u svrhu dobivanja natrijevog tereftalata korištenog za pripravu funkcionalnih metaloorganskih mreža, poroznih materijala iz skupine koordinacijskih polimera sa širokim područjem primjene. Pripravljeni su koordinacijski polimeri M2(BDC)2(L) sa različitim metalnim centrima (M = Cu, Zn, Co, Ni), 1,4-benzendikarboksilatnim ionom (BDC) i 4,4'-bipiridinom ili 1,8- diazabiciklo[2.2.2]oktanom kao premošćujućim ligandima (L). Ispitana je katalitička aktivnost pripravljenih metaloorganskih mreža na modelnoj reakciji priprave 2-fenilkinoksalina iz 1,2- fenilendiamina i 2-hidroksiacetofenona, a nakon optimizacije uvjeta pripravljeno je nekoliko 2,3- diaril-supstituiranih kinoksalinskih derivata. Metaloorganske mreže okarakterizirane su infracrvenom spektroskopijom (IR) i termogravimetrijskom analizom (TGA), a pripravljeni kinoksalinski derivati potvrđeni su spektroskopijom NMR (1H i 13C) i infracrvenom spektroskopijom. Polyethylene terephthalate (PET) is a thermoplastic made of terephthalic acid (benzene-1,4- dicarboxylic acid) and ethylene glycol used in the production of plastic bottles. In this diploma thesis, a recently developed method for the mechanochemical depolymerization of waste PET will provide sodium terephthalate as the source of ligand for the synthesis of functional metal-organic frameworks (MOFs), porous coordination polymers with a wide range of applications. Coordination polymers M2(BDC)2(L), with different metal centers (M = Cu, Zn, Co, Ni), 1,4- benzenedicarboxylate ion (BDC) and 4,4'-bipyridine or 1,8-diazabicyclo[2.2.2]octane as bridging ligands (L), have been prepared. The catalytic activity of the prepared MOFs was investigated on preparation of 2-phenylquinoxaline from 1,2-phenylenediamine and 2-hydroxyacetophenone as a model reaction, and after optimizing the reaction conditions, several 2,3-diaryl-substituted quinoxaline derivatives were prepared. MOFs were characterized by infrared spectroscopy (IR) and thermogravimetric analysis (TGA), and the prepared quinoxaline derivatives were confirmed by NMR spectroscopy (1H and 13C) and infrared spectroscopy.

Tema radionice je upoznati se s različitim vrstama otpada i njihovim sortiranjem, a poseban naglasak je stavljen na ispitivanju biorazgradljivosti plastičnih vrećica. Učenici će imati priliku mikroskopirati mikroorganizme koji se nalaze u okolišu, a koji uspješno razgrađuju biorazgradljivu plastiku. Radionica se provela u Osnovnoj školi Frane Petrića Cres.

U ovome radu razmatrala se prehrambena ambalaža mliječnih proizvoda. Mliječni proizvodi su specifičan prehrambeni proizvod koji prilikom pakiranja u ambalaže mora zadovoljiti niz zakonodavnih i zdravstvenih uvjeta. U Republici Hrvatskoj takvi proizvodi pakirani su uglavnom u ambalažu od polipropilena ili polistirena sa aluminijskom folijom. Maseni udio aluminija u ambalažama je znatno manji od plastike. Otprilike 93% mase ambalaže čini plastika, a 7 % aluminij. Kako bi se postigla što veća učinkovitost za daljnje recikliranje, ta dva materijala potrebno je prvo razdvojiti. Cilj ovoga rada je u što većem postotku razdvojiti aluminij od plastike, kao vrlo vrijedan materijal koji se može gotovo neograničeno reciklirati bez gubitaka kvalitete materijala. U laboratorijskim ispitivanjima ovog istraživanja korištene su tri separacijske metode: magnetska separacija sa vrtložnim strujama, elektrostatička separacija te pliva- tone separacija.

Čestice nezbrinute plastike koje nekontrolirano završavaju u okolišu zajedno s kemijskim aditivima, čiji dodatak među ostalim služi poboljšanju svojstava, ozbiljno prijete okolišu i organizmima. Određene kemikalije u prošlosti korištene kao aditivi danas su kvalificirane kao tvari posebno zabrinjavajućih svojstava (eng. substances of very high concern, SVHC), čiji je popis predložila i Europska agencija za kemikalije, ili kao postojane organske onečišćujuće tvari (eng. Persistent Organic Pollutants, POPs) [1]. Porastom svjesnosti o njihovim negativnim utjecajima, sve više se provode ekotoksikološka ispitivanja na različitim organizmima. U ovom radu dan je pregled najčešće korištenih aditiva te rezultati provedenih ekotoksikoloških ispitivanja na polibromiranim difenil eterima i teškim metalima. U jednom od ispitivanja, praćen je utjecaj PBDE-47, PBDE-99 i PBDE-209 na embrije zebrica te je otkriveno da je došlo do subletalnih promjena uključujući kašnjenje u razvoju, zastoj krvi, smanjenog broja otkucaja srca, deformacije repa i glave, te zakrivljenost kralježnice [2]. Iako aditivi na bazi metala, koji se najviše koriste kao stabilizatori, inertna punila i pigmenti [3], imaju važne uloge, prevelike količine teških metala mogu izazvati autoimune i neurološke bolesti, kardiovaskularne bolesti, hipertenziju, neplodnost, oštećenje jetre i bubrega, deformacije kostiju, hiperglikemiju, dijabetes, te mnoge druge negativne učinke [4, 5].

Tema Trećeg elementa 8. prosinca je problem koji dotiče baš sve razine, od globalne zajednice do naših domaćinstava. Iako bez plastike ne možemo zamisliti suvremeni život, njezino zbrinjavanje zadaje glavobolje mnogima. No zašto je plastika postala toliki problem? Zašto je materijal koji smo početkom stoljeća smatrali ekološki najboljim rješenjem sada postao neprijatelj prirode? Što sve podrazumijevamo pod plastikom, kako smo došli do takvog materijala, što nam sve može pružiti, kako je danas pronalazimo u rijekama, jezerima, oceanima, tlu, našoj hrani i zašto je tako? To su samo neka od pitanja na koja odgovaramo u ovoj emisiji. Gosti su: izv. prof. dr. sc. Dajana Kučić Grgić, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb i mr. sc. Maja Rujnić Havstad, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb.

Trajnost plastike, sposobnost plastičnog otpada da »putuje« rijekama i prelazi velike udaljenosti, kao i da se skuplja u morima te dugo ostaje u okolišu, predstavlja veliku opasnost, ali i izazov kako bi se ovaj problem riješio na globalnom nivou. Mikroplastika je dio, odnosno komadić plastike manji od 5 mm, a ovaj naziv koristi se i za sve »male« komade plastike. Posljednjih godina raste svijest o tome da količinu plastičnog otpada treba hitno smanjiti, posebno u morskom okolišu. Najveći izvor onečišćenja mora su rijeke, odnosno izvori s kopna. U rijeke dospijevaju velike količine plastike, a njihovo konačno odredište također je more. U radu se iznose podaci o podjeli i vrstama plastike, količinama plastike u morskom okolišu te problemima koji se ovdje javljaju. Bit će riječi i o onečišćenju morskog okoliša i morskom otpadu i onečišćenju riječnog okoliša. Soft law dominira globalnim naporima za rješavanje problema morskog otpada. Trenutačno ne postoji međunarodni ugovor koji regulira onečišćenje okoliša plastikom, ali postoji niz propisa koji, među ostalim, sadrže odredbe o sprečavanju onečišćenja morskog okoliša. Cilj je rada analizirati ključne odredbe relevantnih međunarodnih izvora prava koji reguliraju onečišćenje i morskog okoliša i riječnog okoliša. Promotrit će se sadrže li odredbe koje se odnose na (mikro)plastiku i plastični otpad te pružaju li one dovoljan pravni okvir za sprečavanje onečišćenja mora i rijeka plastikom. Posebno će se analizirati najvažnije europske direktive, kao i zakoni Republike Hrvatske koji se odnose na onečišćenje mora, voda i na otpad. Na kraju se iznose prijedlozi za rješavanje problema plastike u okolišu i bolju pravnu regulaciju., The durability of plastics, plastic litter’s ability to “travel” on rivers and across long distances as well as to accumulate in the seas and remain in the environment for a long period pose a great danger, the solution to which raises a challenge at the global level. Microplastic is a part or piece of plastic smaller than 5 mm, although this name is also used for all “small” pieces of plastic. In recent years, there has been growing awareness that plastic waste needs to be urgently reduced, especially in the marine environment. The primary source of marine pollution is rivers, i.e., land-based sources. Large amounts of plastic flow into rivers, and their final destination is the seas. This paper presents data on the categorisation and types of plastics, quantities of plastics in the marine environment, and the problems that arise there. Pollution of the marine environment, marine litter, and pollution of the riverine environment are also discussed. Soft law dominates global efforts to address marine litter problems. There is currently no international treaty regulating plastic pollution, although some regulations include, among other things, provisions on the prevention of marine pollution. The paper aims to present the key provisions of relevant international sources of law governing pollution of the marine environment and the river environment. Whether they contain provisions related to (micro)plastics and plastic waste and whether they provide a sufficient legal framework to prevent plastic and river pollution are duly examined. The most important European directives and the laws of the Republic of Croatia relating to marine pollution, water pollution, and waste are presented in particular. Finally, proposals are made for solving the problem of plastic in the environment and for better legal regulation of this issue.

Plastika je zaradi širokega nabora in relativno preprostih možnosti načrtovanja njenih lastnosti tehnološko izredno zanimiv in zelo pogosto uporabljen moderni material. Uporabljamo jo za embalažo hrane, kozmetike, zdravil, igrač, tehničnih naprav in raznih orodij, izrednega pomena pa je tudi v obliki osnovnih materialov raznih tehničnih in drugih izdelkov. Njena razširjenost pa na žalost povzroča tudi velik problem onesnaževanja okolja. Ta problem običajno naslavljamo in rešujemo z različnimi postopki reciklaže in izrabe odpadne plastike, ki lahko poteka kemijsko, encimsko ali mehansko. V diplomskem delu smo predstavili nekaj tovrstnih ustaljenih postopkov in raziskali trenutne trende njihovega razvoja. Plastic is a technologically extremely interesting modern material due to the broad range and variability of its properties and relatively simple possibilities of their tuning. It is used for the packaging of food, cosmetics, medicines, toys, technical devices and various tools, and it is also extremely important in the form of basic materials for various technical and other products. Unfortunately, its prevalence is also related to the problem of environmental pollution. This problem is usually addressed by various processes of recycling and utilization of waste plastics, which can take place chemically, enzymatically or mechanically. In this work we focused to some of such well-established procedures and explored the current trends in their developments.

Čestice mikroplastike su čestice veličine manje od pet milimetara te predstavljaju jednog od najvećih zagađivača okoliša, naročito morskog. U ovom radu okarakteriziran je sediment Riječkog zaljeva uzorkovan na četiri lokacije duž obale grada Rijeke, od ušća rijeke Rječine do plaže Ploče. Iz sedimenta su izdvojene mikroplastične čestice, koje su razvrstane prema brojnosti, obliku, boji te veličini. Sastav mikroplastičnih analiziran je na FTIR-u (Fourier-transform infrared spectroscopy). Proveden je i eksperiment u svrhu ispitivanja mogućnosti degradacije polimera u reakciji s acetonom, kloroformom, vodenom otopinom KOH te fosfornom kiselinom pri standardnim uvjetima. Navedeni reagensi također su snimani FTIR-om te je usporedbom vibracijskih vrpci određeno je li došlo do promjena koje ukazuju na degradaciju polimera. Microplastic materials include plastic particles smaller than 5 milimeters that represents one of the main pollutants,especially in the marine environment. This thesis provides data of the sediment of Rijeka bay, sampled at 4 locations along the coast of the city of Rijeka, from the mouth of Rječina river to the beach Ploče. Microplastic particles (MP) were separated from the sediment and classified accroding to abundance, shape, color and size. Chemical composition of MP was not determined due to the difficulty of recording tiny particles on FTIR (Fourier-transform infrared spectroscopy). In the second part of the thesis, known types of plastics were treated with 4 reagents-acetone, chloroform, aqueous solution of KOH and phosphoric acid in order to investigate the possibility of polymer degradation in these reagents. Reagents were recorded by FTIR three times at different time intervals. By comparing the vibration bands of the reagents before and after the treatment of the polymer, it was determined that there were no changes, ie no degradation of the treated polymers.

Plastika je materijal koji je vrlo koristan i ima široku primjenu, ali njezina sve veća proizvodnja i nepravilno odlaganje dovelo je do velikog zagađenja kopna, oceana i rijeka. Jedno od ekološki prihvatljivih rješenja ovog problema moglo bi biti korištenje bakterija koje razgrađuju plastiku. Otkrivene su mnoge takve bakterijske vrste te su one, njihovi enzimi i poznati mehanizmi razgradnje opisani u ovom radu. Također su opisani i načini na koje bi se navedene bakterije i njihovi enzimi mogli u budućnosti koristiti u svrhu recikliranja plastičnog otpada. Kako bi to bilo moguće ostvariti, potrebno je provesti još mnoga istraživanja usmjerena prema pronalaženju novih bakterija i enzima te genetičkoj modifikaciji već poznatih enzima u svrhu proizvodnje njihovih visoko aktivnih varijanti koje bi se mogle koristiti u recikliranju i razgradnji velike količine plastike. Plastic is a material that is very useful and has wide applications, but its increasing production and improper disposal has led to great pollution of land, oceans, and rivers. One of the environmentally friendly solutions to this problem could be to use plastic-degrading bacteria. A large number of such bacterial species have been discovered and they, their enzymes and known degradation mechanisms are described in this paper. Ways in which these bacteria and their enzymes could be used in the future for the purpose of recycling plastic waste are also described. In order to achieve this, much more research needs to be directed towards finding new bacteria and enzymes and genetically modifying already known enzymes for the purpose of producing their highly active variants and using them in recycling and degrading large amounts of plastic.

Sve veću uporabu u svakodnevnom životu, plastika duguje svojim dobrim funkcionalnim svojstvima, jednostavnoj obradi i niskim troškovima proizvodnje. Pored niza dobrih svojstava, velike količine plastike predstavljaju značajne izazove jer završavaju nezbrinute u okolišu, gdje je posebno ugrožen vodeni okoliš. Tome ne ide u prilog iznimna otpornost na vanjske uvjete, složena razgradnja, te izdržljivost i dugotrajnost. Mnoge životinje hranu zamjenjuju plastičnim otpadom, čime plastika ulazi u hranidbeni lanac i time izravno prijeti i ljudskom zdravlju. Stvar čini dodatno složenom razni aditivi koji se dodaju u svrhu modifikacije svojstava i jednostavnije obrade. Plastifikatori, punila, stabilizatori, usporivači gorenja i bojila samo su neki od primjera glavnih skupina aditiva. Iako je većina neophodna i iznimno korisna za primjenu i razvoj plastike, postoje i toksični aditivi koji su se sve do unazad par godina redovno dodavali plastici. Danas je njihovo korištenje i količina ograničena posebnim regulacijama i konvencijama, a svrstani su u skupine kao što su endokrini disruptori (ED) ili postojane organske onečišćujuće tvari (eng. Persistent Organic Pollutants, POPs). Za potpuno razumijevanje i osvješćivanje utjecaja aditiva i plastike na okoliš i organizme važna su ekotoksikološka istraživanja. Životinje su česti laboratorijski modeli kod takvih istraživanja, ali u novije vrijeme sve češće bivaju zamijenjeni matematičkim i simulacijskim modelima. U ovom radu dati će se pregledni dio o vrstama plastike i aditiva, te dosadašnja ekotoksikološka istraživanja provedena na aditivima polibromiranih difenil etera i teških metala. Increasing use in everyday life, plastic owes to its good functional properties, easy processing and low production costs. In addition to a number of good properties, large amounts of plastic pose significant challenges as they end up neglected in the environment, where the aquatic environment is particularly endangered. Exceptional resistance to external conditions, complex decomposition and durability do not alleviate the situation. Many animals replace food with plastic waste, so plastic enters the food chain and thus directly threatens human health. The situation is further complicated by various additives that are added for the purpose of modifying the properties and easier processing. Plasticizers, fillers, stabilizers, flame retardants and dyes are just some of the examples of the main groups of additives. Although most of them are necessary and extremely useful for the application and development of plastics, there are also toxic additives that have been regularly added to plastics until a few years ago. Today, their use and quantity is limited by special regulations and conventions, and they are classified into groups such as endocrine–disrupting–chemicals (EDCs) or persistent organic pollutants (POPs). Ecotoxicological studies are important for full understanding and awareness of the impact of additives and plastics on the environment and organisms. Animals are common laboratory models in such research, but nowdays they are increasingly being replaced by mathematical and simulation models. This study will provide an overview of the types of plastics and additives, and previous ecotoxicological studies conducted on additives of polybrominated diphenyl ethers (PBDEs) and heavy metals.

Glavni namen mojega diplomskega dela je bilo oblikovanje trajnostne kolekcije Leftover z izhodiščem v bioplastiki. V obdobju karantene zaradi epidemije koronavirusa se je po vsem svetu življenje za nekaj časa omejilo na razsežnosti doma. Na začetku je bil močno prisoten in vsesplošno občuten strah po pomanjkanju osnovnih dobrin in potrebščin, nekaterih od teh zelo neurgentnih. Tako sem v strogi izolaciji in omejenosti doma želela potencirati to bizarnost neracionalnega strahu, in sicer z ustvarjanjem kolekcije iz surovin in s pripomočki, ki jih lahko najdem zgolj doma. To sem želela narediti na čim bolj trajnosten način z uporabo ostankov hrane in izdelovanjem biorazgradljivih materialov. Teoretični del diplome se začne s predstavitvijo problematike plastike in raziskovanjem o tem, kakšen vpliv ima ta na okolje, ljudi ter modno in tekstilno industrijo. Predstavljeni so tudi temeljni vidiki trajnostnega oblikovanja, primeri trajnostne modne prakse in razvoj novih materialov. Bolj podrobno je opisan tudi koncept bioplastike kakšne so vrste, potenciali, slabosti ter področja uporabe v modi in dizajnu. V zadnjem poglavju je predstavljena še problematika odvečne hrane in njena vloga pri razvoju alternativnih, trajnostnih materialov. Praktični del vključuje oblikovanje in izvedbo trajnostne kolekcije iz bioplastike in ostankov hrane, ki jo sestavlja devet silhuet, od katerih sem realizirala dve. Predstavljeno je izoblikovanje ideje in koncept kolekcije. Sledi razvoj in raziskava biomaterialov iz želatine, agarja, ostankov hrane in drugih elementov. Nato so predstavljeni barvna paleta, vzorci, razvoj kolekcije, modne skice in kolaži ter oblikovanje realiziranih dveh modelov. Kolekcija je v zaključku praktičnega dela predstavljena s fotografijami. The main goal of my Bachelor’s thesis was to create Leftover, a sustainable collection based on bioplastics. During quarantine, life all over the world was limited to the dimension of our homes due to Covid19. At the start of the pandemic there was an omnipresent and palpable fear of possible shortages of goods, some of which aren’t really necessary for everyday existence. Being in strict isolation and confinement to my home, I wanted to intensify the absurdity of this irrational fear and capture it by creating a collection only from materials and with tools that we can find at home. I wanted to make it as sustainable as possible by using scraps of food and creating biodegradable materials. The theoretical part of my thesis begins with a presentation of the problem of plastic and its influence on the environment, society as well as the fashion and textile industries. I also introduce fundamental aspect of sustainable designing with examples of sustainable fashion and new materials. Furthermore, I thoroughly describe the concept of bioplastics their types, potentials, drawbacks, and areas of their usage in fashion and design. In the last chapter, I present the issue of food waste and its role in the development of alternative sustainable materials. The practical part of my thesis includes designing and creating a sustainable collection from bioplastics and food scraps, consisting of nine silhouettes out of which I have fully realised two. Firstly, I present the development of the idea for the collection and its concept. This is followed by research and development of materials from gelatine, agar, scraps of food and other elements. Thereafter I present the colour palette, patterns, development of the collection, fashion sketches and collages as well as the creation of the two models. At the end of the practical part, the collection is presented with photographs.

Plastika, oziroma sintetični polimeri, v današnjem svetu predstavljajo enega izmed najbolj razširjenih materialov, po drugi strani pa enega izmed najhitreje rastočih problemov na Zemlji. Zaradi izredno široke uporabe predstavlja velik delež odpadkov na zemlji. Plastični odpadki so praktično inertni in se kopičijo v vedno večjih količinah. Plastični polimeri kažejo strukturne podobnosti z marsikaterimi naravnimi substrati, ki predstavljajo vir hranil za različne organizme. Organizmi, ki se hranijo na podobnih substratih imajo posledično ustrezne encime za razgradnjo teh naravnih polimerov. Prav na te encime in organizme lahko računamo, ko iščemo ustrezne organizme, ki bi bili sposobni razgrajevati plastične polimere. Bolj kot je primarni substrat podoben nekemu tipu plastike, bolj bo razgradnja uspešna. Vendar vse ni tako preprosto, saj plastika in njej dodani aditivi predstavljajo za organizem toksičen substrat, hidrofobna površina še dodatno ovira pritrditev mikro-organizmov na površino. Tako bomo v prihodnosti skušali najti uspešno kombinacijo fizikalnih dejavnikov (oz. načinov predobdelave) in bioloških sistemov, ki bodo skupaj uspešno premostili vse ovire, ki jih predstavlja prehranjevanje s plastiko kot primarnim substratom. Cilj v prihodnosti je preprečiti akumulacijo plastičnih polimerov v okolju in jih ponovno vrniti v kroženje snovi v naravi. Synthetic polymers, also known as plastic, are one of the most widespread materials in the world today and on the other hand, one of the fastest growing problems on Earth. Due to their extremely wide use, they represent a large proportion of waste on earth. Plastic waste is practically inert and accumulates in ever-increasing quantities. Plastic polymers show structural similarities with many natural substrates, which are a source of nutrients for various organisms. Organisms that feed on similar substrates consequently have the appropriate enzymes to degrade these natural polymers. It is these enzymes and organisms that we can count on when looking for suitable organisms that would be able to degrade plastic polymers. The more the primary substrate is similar to some type of plastic, the more successful the decomposition will be. However, this is not as simple as it sounds, because not only do plastic and its added additives represent a toxic substrate for the organism, but the hydrophobic surface further hinders the attachment of micro-organisms to the surface. Thus, in the future we will try to find a successful combination of physical factors (or methods of pre-treatment) and biological systems, which will together successfully overcome all the obstacles posed by eating plastic as the primary substrate. The goal in the future is to prevent the accumulation of plastic polymers in the environment and return them to the circulation of substances in nature.

Plastika je v današnjem svetu nepogrešljiv sintetični polimer. Recikliranje plastike poteka le v manjši meri, fizikalna ter kemijska obdelava pa sta energijsko potratni ter neugodni za okolje. Fizikalno-kemijska razgradnja plastike v vodi ali na kopnem vodi do nastanka mikroplastike, ki lahko vstopa v prehranjevalne verige. Mikrobiološka razgradnja plastike je trenutno ena najbolj obetavnih rešitev za zmanjšanje okoljskega bremena odpadne plastike s čim manj negativnih vplivov na okolje. Zajema uporabo mikroorganizmov, ki lahko plastiko uporabijo kot edini vir ogljika. Glive so znane kot naravni razkrojevalci. Naravne in sintetične polimere encimsko razgrajujejo z različnimi oksidoreduktazami in hidrolazami. V diplomski nalogi smo testirali 59 sevov gliv, ki so bile izolirane iz pralnih in pomivalnih strojev. V teh gospodinjskih aparatih so glive izpostavljene sintetičnim materialom, različnim organskim snovem, kemikalijam, visokim temperaturam, vodi ter visokemu pH. Izpostavitev različnim pogojem vodi v selekcijo poliekstremotolerantnih gliv. Ker so glive v gospodinjskih napravah kolonizirale predvsem plastične predele, nas je zanimalo, ali lahko rastejo na petih različnih plastikah brez dodanega vira ogljika. Uporabili smo sledeče tipe plastike: polietilen z nizko gostoto, poliamid, polietilen tereftalat, polipropilen in poliuretan. Glive smo tri mesece inkubirali na trdnem gojišču s posameznim tipom plastike. Njihovo rast in morfologijo smo opazovali s svetlobnim in elektronskim mikroskopom. Ugotovili smo, da so na plastikah najbolje rasle glive iz rodov Cladosporium in Exophiala, za katere je bilo v literaturi že dokazano, da lahko plastiko tudi razgrajujejo. Od 59 testiranih sevov jih je 50 raslo na več kot enem tipu plastike. Na vseh petih tipih plastike je raslo 20 sevov. Pri tem smo odkrili 43 vrst gliv, ki do sedaj v literaturi še niso bile opisane kot razgrajevalke plastike. Poliamid in polipropilen imata glede na literaturo le nekaj znanih razkrojevalcev – v našem eksperimentu je na poliamidu raslo 44 sevov ter na polipropilenu 43 sevov. Plastics are globally one of the most indispensable synthetic materials. However, the recycling remains limited. Since physical and chemical degradation is very energy consuming and toxic to the environment, physicochemical degradation of accumulated plastic on land or in the oceans leads to microplastics, which can enter various food chains. Microbial biodegradation is a promising solution to reduce plastic waste with minimal negative environmental impact. It involves the use of microorganisms to use plastic as their sole carbon source. Fungi, for example are known as such natural decomposers. They degrade natural and synthetic polymers enzymatically using oxidoreductases and hydrolases. Fifty-nine strains of fungi isolated from washing machines and dishwashers were used in this experiment. Fungi in household appliances are exposed to synthetic and organic materials, chemicals, high temperature, humidity, and pH. Exposure to several extreme conditions leads to the enrichment of polyextremotolerant fungi. The fact that fungi most frequently colonize plastic parts of household appliances led us to investigate whether they are able to utilize plastic as a sole carbon source. We screened the selected fungi for their ability to colonize five selected plastics: low density polyethylene, polyamide, polyethylene terephthalate, polypropylene and polyurethane. Fungal strains were incubated on a medium containing plastics for three months. Their growth and morphology were observed using light and electron microscopy. Fungi from the genera Cladosporium and Exophiala, previously proven to be able to degrade plastics, grew best. Of 59 strains tested, 50 strains grew on more than one type of plastic. Twenty strains grew on all five types of plastics. We identified 43 new species that grew on at least one type of plastic and had not previously been shown to degrade plastics. According to previous studies on fungal degradation of plastic, only a few strains are capable of degrading polyamide and polypropylene. We observed 44 strains colonizing polyamide and 43 strains colonizing polypropylene.

Z diplomsko nalogo sem želela ustvariti kolekcijo, ki bi nas spodbujala k razmišljanju o problematiki plastike in koronavirusa. Za lažje razumevanje ideje in prezentacijo oblek sem naredila tudi performativni video. V teoretičnem delu sem raziskovala razvoj cirkusa, da bi dobro razumela, kaj cirkus sploh je. Spoznala sem moderni cirkus in cirkus, kot ga poznamo danes, sodobni cirkus. Čeprav se sprva sliši, kot da sta enaka, je razlika ogromna. Raziskovanje me je pognalo naprej do umetnika Erwina Wurma, ki me je navdušil s svojo družbenokri-tično in bizarno estetiko. Njegovi kipi One Minute Sculptures so dodobra definirali vzdušje, ki sem ga želela uprizoriti v kolekciji in videu. Vedno bolj aktualna proble-matika onesnaževanja zemlje, predvsem s plastiko, je bila tema, ki je nisem mogla izpustiti. Modna industrija je ena od največjih onesnaževalcev planeta, zato se kot bodoča modna oblikovalka počutim dolžno upoštevati trajnostne vidike dela. Traj-nostna naravnanost je v času epidemije še pomembnejša. Trajnost sem prepoznala kot eno od načinov delovanja reševanja pandemije, ker sem mnenja, da če ne bi to-liko izkoriščali zemeljskih virov in bi živeli v sožitju z naravo, morda do virusa sploh ne bi prišlo. Podobnost s pandemijo sem zaznala v plastiki, ki jo vidim kot virus, ki se je razširil po celem svetu. Ljudi zato nagovarjam, naj zmanjšajo uporabo plastike in živijo na čim bolj trajnosten način. Kolekcija ne govori samo o zmanjšanju porabe plastike, ampak je večja prispodoba o tem, da na vseh kotičkih (ne samo, ko gre za plastiko) svoje potrošnje skušamo delovati na način, da ne ogrožamo narave, ljudi okoli nas in prihodnjih generacij. V praktičnem delu sem poskušala vsa spoznanja in ugotovitve teoretičnega dela povezati v celoto. Kolekcija torej predstavlja bojevnike, upornike, alternativce, ki se borijo proti »virusu plastike«. Ustvarjeno vzdušje je absurdno in groteskno (postapo-kaliptično), same obleke pa tudi. S tehniko upcikliranja, uporabo gurten, zaponk, mask in razbarvanjem tekstila so oblačila dobila surov videz, ki opozarja na destruk-tivni vpliv prekomerne rabe plastike na okolje. Performerji v videu, ki po začetni brez-brižnosti in igranju s plastiko doživijo hevreka trenutek in se pričnejo zavedati nega-tivnega vpliva plastike, simbolizirajo miselni preobrat, ki bi ga moral doživeti sleherni posameznik ob vsakodnevnem ravnanju s plastiko. Cirkusanti želijo s svojimi cirku-škimi prvinami svoje odkritje prenesti na gledalca. Kolekcija je torej oblikovana tako, da preko zabave (»trikov«) priča o resni problematiki prekomerne uporabe plastike. Cilj kolekcije je opominjanje potrošnikov na problematiko plastike in njihovo osebno odgovornost do okolja. Ozaveščanje poteka s pomočjo tehnike upcikliranja in razbar-vanih obrisov plastičnih podob na oblačilih. UNIVERZA V LJUBLJANI NARAVOSLOVNOTEHNIŠKA FAKULTETA DIPLOMSKO DELO NAJA STANIĆ LJUBLJANA 2021 UNIVERZA V LJUBLJANI NARAVOSLOVNOTEHNIŠKA FAKULTETA ODDELEK ZA TEKSTILSTVO, GRAFIKO IN OBLIKOVANJE KOLEKCIJA IZBRIŠIMO VIRUS DIPLOMSKO DELO NAJA STANIĆ LJUBLJANA, junij 2021 UNIVERSITY OF LJUBLJANA FACULTY OF NATURAL SCIENCES AND ENGINEERING DEPARTMENT OF TEXTILES, GRAPHIC ARTS AND DESIGN COLLECTION CANCEL THE VIRUS DIPLOMA THESIS NAJA STANIĆ LJUBLJANA, June 2021 PODATKI O DIPLOMSKEM DELU Število listov: 82 Število strani: 70 Število slik: 56 Število literaturnih virov: 62 Število prilog: 1 Študijski program: Univerzitetni študijski program (1. stopnja) Oblikovanje tekstilij in oblačil Komisija za zagovor diplomskega dela: Predsednica: prof. Karin Košak Mentorica: prof. Elena Fajt Članica: doc. Petja Zorec Ljubljana, ………………………: ZAHVALA Zahvaljujem se profesorici Eleni Fajt za dobro mentorstvo pri diplomi. Prav tako se zahvaljujem vsem tehničnim sodelavkam za pomoč tekom študija. Hvala staršem, da sta mi študij omogočila, in šivilji Teji, ker mi je pomagala skozi leta. Hvala Jaki za vso moralno podporo med študijem. Hvala tudi Evi in Eriku, ki sta mi pomagala pri šiva-nju diplomske modne kolekcije. Predvsem hvala Evi in Tjažu iz cirkusa Mismo Nismo, da sta mi pomagala uprizoriti performans. Hvala Ajdi, ki je ta performans po-snela. Janu pa hvala, ker je hitro priskočil na pomoč pri urejanju zvoka v videu. IZVLEČEK Z diplomsko nalogo sem želela ustvariti kolekcijo, ki bi nas spodbujala k razmišljanju o problematiki plastike in koronavirusa. Za lažje razumevanje ideje in prezentacijo oblek sem naredila tudi performativni video. V teoretičnem delu sem raziskovala razvoj cirkusa, da bi dobro razumela, kaj cirkus sploh je. Spoznala sem moderni cirkus in cirkus, kot ga poznamo danes, sodobni cirkus. Čeprav se sprva sliši, kot da sta enaka, je razlika ogromna. Raziskovanje me je pognalo naprej do umetnika Erwina Wurma, ki me je navdušil s svojo družbenokri-tično in bizarno estetiko. Njegovi kipi One Minute Sculptures so dodobra definirali vzdušje, ki sem ga želela uprizoriti v kolekciji in videu. Vedno bolj aktualna proble-matika onesnaževanja zemlje, predvsem s plastiko, je bila tema, ki je nisem mogla izpustiti. Modna industrija je ena od največjih onesnaževalcev planeta, zato se kot bodoča modna oblikovalka počutim dolžno upoštevati trajnostne vidike dela. Traj-nostna naravnanost je v času epidemije še pomembnejša. Trajnost sem prepoznala kot eno od načinov delovanja reševanja pandemije, ker sem mnenja, da če ne bi to-liko izkoriščali zemeljskih virov in bi živeli v sožitju z naravo, morda do virusa sploh ne bi prišlo. Podobnost s pandemijo sem zaznala v plastiki, ki jo vidim kot virus, ki se je razširil po celem svetu. Ljudi zato nagovarjam, naj zmanjšajo uporabo plastike in živijo na čim bolj trajnosten način. Kolekcija ne govori samo o zmanjšanju porabe plastike, ampak je večja prispodoba o tem, da na vseh kotičkih (ne samo, ko gre za plastiko) svoje potrošnje skušamo delovati na način, da ne ogrožamo narave, ljudi okoli nas in prihodnjih generacij. V praktičnem delu sem poskušala vsa spoznanja in ugotovitve teoretičnega dela povezati v celoto. Kolekcija torej predstavlja bojevnike, upornike, alternativce, ki se borijo proti »virusu plastike«. Ustvarjeno vzdušje je absurdno in groteskno (postapo-kaliptično), same obleke pa tudi. S tehniko upcikliranja, uporabo gurten, zaponk, mask in razbarvanjem tekstila so oblačila dobila surov videz, ki opozarja na destruk-tivni vpliv prekomerne rabe plastike na okolje. Performerji v videu, ki po začetni brez-brižnosti in igranju s plastiko doživijo hevreka trenutek in se pričnejo zavedati nega-tivnega vpliva plastike, simbolizirajo miselni preobrat, ki bi ga moral doživeti sleherni posameznik ob vsakodnevnem ravnanju s plastiko. Cirkusanti želijo s svojimi cirku-škimi prvinami svoje odkritje prenesti na gledalca. Kolekcija je torej oblikovana tako, da preko zabave (»trikov«) priča o resni problematiki prekomerne uporabe plastike. Cilj kolekcije je opominjanje potrošnikov na problematiko plastike in njihovo osebno odgovornost do okolja. Ozaveščanje poteka s pomočjo tehnike upcikliranja in razbar-vanih obrisov plastičnih podob na oblačilih. Ključne besede: virus, plastika, trajnost, performans, cirkus. ABSTRACT With the graduation thesis, I wanted to create a collection that would encourage us to think about the issue of plastics and coronavirus. For easier understanding of the idea and presentation of clothes, I made a performative video. In the theoretical part, I researched the circus development in order to develop a deep understanding of circus. I met a modern circus and a circus as we know today. Even though they look the same, the difference is enormous. The exploration pro-pelled me forward to the artist Erwin Wurm, who impressed me with his socially criti-cal and bizarre aesthetics. His statues One Minute Sculptures well defined the at-mosphere I wanted to present in the collection and video. The increasingly topical issue of soil pollution, especially with plastics, was a topic I could not leave out. The fashion industry is one of the biggest polluters on the planet. So, as a future fashion designer I feel obligated to consider the sustainable aspects of work. A sustainable attitude is even more important in the period of epidemics. I recognized sustainability as one of the ways of working in resolving the pandemics, as it is my opinion, that if we did not exploit earth resources so much and lived in harmony with nature, the virus might not have occurred at all. I noticed the similarity between the pandemic and plastics, as I see the latter as a virus that has spread all over the globe, too. I am therefore urging people to reduce plastic use and live in a more sustainable way. The collection is not limited to the issue of reducing plastic use, but it is a metaphor about trying to act in a better way towards nature, the people around us and the fu-ture generations in all aspects of our consumption, not only when it comes to plastic. In the empirical part, I wanted to connect all the results and findings from the theo-retical part. The collection therefore represents warriors, rebels, alternatives who are fighting the "virus of plastics”. The atmosphere created is absurd and grotesque, and so are the dresses themselves. Through the technique of recycling, the use of straps, buckles, masks and the discoloration of textiles, the dresses have been given a raw look, drawing attention to the destructive impact of excessive use of plastic on the environment. The performers in the video, who, after a moment of indifference, experience a eureka moment and start playing with plastic and become aware of the negative impact of plastic, symbolize the mental change that every individual should experience in dealing with plastic on a daily basis. Circus performers want to pass on their discovery to the viewer with their circus elements. The collection is therefore designed in such a way that, through entertainment ("tricks"), it testifies the serious problem of excessive use of plastic. The objective of the collection is to remind the consumers of the issue of plastics and their personal responsibility for the environment. Awareness raising happens through the technique of recycling and discoloured outlines of plastic images on clothing.

Uvod: Iz preprostega začetka uporabe lesa, kovine, usnja, mavca in različnih visoko temperaturnih termoplastik v ortotiki se je znanost zaradi dolgotrajnega in zahtevnega postopka izdelave posamezne ortoze, usmerila v iskanje materiala, ki bi lahko zmanjšal čas izdelave in hkrati bolj ustrezal pacientu ter mu olajšal proces rehabilitacije. Prva nizkotemperaturna termoplastika je bila predstavljena v šestdesetih letih 20. stoletja. Pripomoček se izdela direktno na pacientu brez predhodnih meritev in dolgotrajnih priprav. V primeru, da pripomoček pacientu ne ustreza, se tega lahko takoj ponovno segreje, omehča in popravi nepravilnosti. Ko nizkotemperaturno termoplastiko segrejemo v topli vodi (50- 60 °C), postane mehka, raztegljiva, elastična, prozorna in v večini primerov samolepljiva. Namen: Namen diplomskega dela je na podlagi pregleda strokovne in znanstvene literature predstaviti lastnosti, uporabnost in učinkovitost kot tudi najpogostejše področje uporabe nizkotemperaturne termoplastike v ortotiki. Prav tako želimo predstaviti trenutno stanje v primerjavi z novimi metodami izdelave ortoz in drugimi materiali ter prihodnost materialov, ki bi lahko potencialno nadomestili nizkotemperaturno termoplastiko. Metode dela: Opravili smo pregled literature v angleškem jeziku v podatkovnih bazah Google Scholar in PubMed z uporabo iskalnega niza »Low temperature thermoplastic AND (orthotics OR splint* OR splinting material)«. Rezultati: Kot primerne za naše delo smo opredelili osem člankov. Ti opisujejo različne lastnosti materialov, kot so perforiranost, prevleka, barve, debelina, spominska funkcija, drapabilnost, elastičnost, raztegljivost, samolepilnost, prilagodljivost, prožnost in togost, kot tudi različne namene uporabe. Razprava in zaključek: Ugotovili smo, da se nizkotemperaturna termoplastika deli na 3 skupine: termoplastika z elastično osnovo, termoplastika s plastično osnovo in termoplastika z gumijasto osnovo. V ortotiki se nizkotemperaturna termoplastika najpogosteje uporablja za izdelavo imobilizacijske ortoze za roko v počivalnem položaju, kratke in dolge ortoze za palec, dorzalne/volarne ortoze, ortoze za labodji vrat ali za kladivaste prste in komolčne ortoze. Področje ortotike se spreminja z vse pogostejšo uporabo 3D tiska. Ta prinaša manj invaziven, lažji pristop, ki izpodriva klasičnega. Introduction: Since the initial use of wood, metal, leather, plaster, and various hightemperature thermoplastics in orthotics, the lengthy and demanding process of manufacturing a custom orthotic has lead scientists to focus on finding a material that would reduce manufacturing time while better fitting the patient and facilitating the rehabilitation process. The first low-temperature thermoplastic was introduced in the 1960s. The device is manufactured directly on the patient without prior measurements and lengthy preparations. If the device does not fit the patient, it can be reheated, softened and corrected immediately. When low-temperature thermoplastic is heated in warm water (50-60 ° C), it becomes soft, stretchy elastic, transparent and in most cases self-adhesive. Purpose: The purpose of this diploma work is to present the properties, applicability and effectiveness as well as the most common applications of low-temperature thermoplastics in orthotics based on a review of the professional and scientific literature. We also want to present the current situation in comparison with new methods of orthotic fabrication and other materials, as well as the future of materials that could potentially replace low-temperature thermoplastics. Methods: We reviewed the English-language literature in the Google Scholar and PubMed databases using the search term »Low temperature thermoplastic AND (orthotics OR splint * OR splinting material)«. Results: We identified eight articles as suitable for our work. These describe different material properties such as perforation, coating, colour, thickness, memory function, drapability, elasticity, stretchability, self-adhesiveness, flexibility and stiffness, as well as different fields of use. Discussion and conclusion: We found that low-temperature thermoplastics are classified into 3 groups: elastic based thermoplastics, plastic based thermoplastics and rubber based thermoplastic. In orthotics, it is most commonly used to make an immobilizing orthosis for the arm in a resting position, short and long thumb orthoses, dorsal/volar orthoses, orthoses for the swan neck or hammer fingers and elbow orthoses. The field of orthotics is changing with the increasing use of 3D printing. This brings a less invasive, simpler approach that is displacing the classic process.

Tijekom pandemijskoga zatvaranja mnogi su obrti propali, ljudi su ostali bez plaće ili posla, ugostiteljstvo, promet, kultura i obrazovanje teško su oštećeni… No neki su proizvodi, zakonom već osuđeni na propast, spašeni upravo u vrijeme društvene opsesije koronavirusom. Tako je, na primjer, s početkom ove godine, aktivirana Direktiva 2018/0172 Europskoga parlamenta o zabrani proizvodnje i uporabe plastičnih proizvoda namijenjenih za jednokratnu uporabu. Od 1. siječnja ove godine Direktiva je postala obvezujuća za sve članice Europske unije. S obzirom na masovnu potrošnju jednokratnih plastičnih maski ili jednokratne plastične ambalaže »za van«, očito je da Direktiva ne će zaživjeti. Plastika je postala važno sredstvo epidemioloških mjera pa se ne može očekivati da će ekolozi nametnuti zakone javnozdravstvenim politikama.

�� ������������ ���������������� ���������� �� �������������� ���������� �������������������� ������������������ ������������������ ������������������������ ���������� ���������������� ���������� ������ ���������������������� ������������������ ���������� �� ���������������������� ������ �� ���������������������������� ������������������������ ������������������. �������������������������� �� �������������������������� ������������������ ������ ������������������, �������������������� ������������������������ ����������������������, �� ���������� ������������������ �� ������������ ����������������-���������������� ��������������������, ���������������� ���� ������������ ������������-�������������� ��� ���������������������� ����������, ���� �� ������������������ �������� �� ���������������������������� ��������������������, �� ���������������������������� ��������������, �� ���������� ������������, �� ���� ����������������, �� ������, ������ ������ ������������������ �� ������������������������. �������� ���������������� ������-���������� ���� �������������������� ���������������������������������� ���������������������� �������� ��������������������, �������� ��������������, ������ �� �������������� ������������ ������������ ������ ���������� �������������� ���� �������������� �������������������������������� �� �������������� ���������������������������� �� ��������������-�������� ������������, �������������������� �� ���������������� ��������. �� ������������ ���������������������� ���������� �������������� ������������ �� �������������������� ������������������ ������������������ ������������������������ ���������� ����������������., People���s artist Akif Askerov���s art is at the root of the people���s love and secular fame, as well as his ability to give such a new and unexpected look and multi-layered meaning to national traditions. The sculptural im-ages, which reflect his national qualities, not only have a creative and analytical attitude to our traditions and other spiritual sources, but also preserves themselves in the essence of artistic interpretation, in the composi-tional solution, the point of view, their scale and in space. If one pay attention to the results of the sculptor���s fifty years, it must be said that he tried to analyze the artistic and technical skills he had acquired during his first ten years of activity. In the article the image of Heydar Aliyev was studied by People���s artist Akif Asgarov.

Radionica će na jednostavan način prikazati najvažnije postupke i procese recikliranja pojedinih vrsta materijala te ukazati na važnost pravilnog razvrstavanja otpada. Također će biti prikazani i jednostavni načini kojima možemo u svakodnevnom životu smanjiti količinu otpada kojeg stvara svatko od nas.