Search

Turizam temeljen na prirodi oblik je turizma koji podrazumijeva izravno uživanje u nekom relativno netaknutu prirodnom fenomenu, a danas se svrstava među oblike turizma koje karakteriziraju zamjetno visoke stope rasta na globalnoj razini. Turizam temeljen na prirodi ima velik tržišni potencijal te se njegovim razvojem može istovremeno osigurati zadovoljstvo turista iskustvom u prirodi, profit turističkih operatora, sredstva za očuvanje okoliša i poboljšanje životnoga standarda u lokalnim zajednicama. No važno je imati svijest i o svim negativnim implikacijama koje taj razvoj potencijalno može imati na neki prostor zbog čega je nužno kontinuirano upravljati svim aspektima njegove održivosti. Cilj je ovoga rada utvrditi osnovne aspekte proučavanja turizma temeljenog na prirodi, najzastupljenije pristupe istraživanju i najvažnija obilježja njegova suvremenoga razvoja. U tu svrhu provedena je analiza recentnih empirijskih istraživanja turizma temeljenog na prirodi u koju je uvršten 41 izvorni znanstveni rad. Četiri osnovna aspekta proučavanja turizma temeljenog na prirodi proizašla iz ove analize doprinose prepoznavanju općih obilježja i učinaka njegova razvoja te čimbenika kojima je taj razvoj uvjetovan., Nature-based tourism is a type of tourism that is primarily concerned with the direct enjoyment of relatively undisturbed natural phenomena. Today, it is among the types of tourism which are characterised by significant growth rates at the global level. It has considerable growth potential and its development can concurrently ensure tourist satisfaction with the nature experience, profit for tourism providers, funds for environmental protection and an improvement in living standards in local communities. Nevertheless, it is also important to be aware of the potential negative implications of nature-based tourism development and to continuously manage all aspects of sustainability. This paper aims to determine the main study aspects of nature-based tourism, the most common methodological approaches and the most important characteristics of its contemporary development. For this purpose, an analysis of recent empirical research on nature-based tourism was conducted, and a total of 41 original scientific papers were included in the analysis. The four study aspects derived from this analysis contribute to determining the general characteristics of nature-based tourism's contemporary development, the prerequisite factors for this development, and the effects it has on a given area.

Turizam židovske baštine novi je nišni oblik turizma koji se javlja u Europi od 1990-ih kao posljedica ponovnoga shvaćanja kulturne i povijesne vrijednosti židovske baštine. Uključivanjem u turizam židovska baština postaje vidljiva destinacijska komponenta te dolazi do obnavljanja sinagoga, otvaranja židovskih muzeja, organizacija festivala, ali i gentrifikacije zapuštenih židovskih četvrti u mnogim europskim gradovima. Cilj je rada analizirati najčešće korištene metode, odabir dionika, elemenata, lokaciju istraživanja te prostorni obuhvat u istraživanjima turizma židovske baštine. Analiza je obuhvatila 28 znanstvenih radova iz baza podataka, pri čemu su analizirane korištene istraživačke metode. Rezultati su pokazali da su najčešće korištene metode u proučavanju turizma židovske baštine analiza sadržaja i metoda intervjua. Te su se metode pokazale prikladnima za utvrđivanje stanja i zastupljenosti židovske baštine u nekoj destinaciji, dok je za viši stupanj integriranosti židovske baštine u turizmu prikladnije koristiti druge metode., Jewish heritage tourism is a relatively new form of niche tourism which appeared in Europe in the 1990s, because of a renewed understanding of cultural and historical values of Jewish heritage. By its inclusion in tourism, Jewish heritage has become a visible component in destinations, which has led to the renovation of synagogues, opening of Jewish museums, organization of festivals, and also to the gentrification of neglected Jewish quarters in many European cities. The goal of this paper is to analyse the most common methods, selection of stakeholders, elements, research locations and spatial scope used in studies of Jewish heritage tourism. The analysis includes 28 scientific papers from databases and focuses on the research methods used in those papers. The results show that the most common methods used in studies of Jewish heritage tourism are content analysis and interviews. These methods have proven to be suitable for determining the state and representation of Jewish heritage in each destination, while for a higher level of integration of Jewish heritage in tourism, other methods are more appropriate.

Turizam židovske baštine novi je nišni oblik turizma koji se javlja u Europi od 1990-ih kao posljedica ponovnoga shvaćanja kulturne i povijesne vrijednosti židovske baštine. Uključivanjem u turizam židovska baština postaje vidljiva destinacijska komponenta te dolazi do obnavljanja sinagoga, otvaranja židovskih muzeja, organizacija festivala, ali i gentrifikacije zapuštenih židovskih četvrti u mnogim europskim gradovima. Cilj je rada analizirati najčešće korištene metode, odabir dionika, elemenata, lokaciju istraživanja te prostorni obuhvat u istraživanjima turizma židovske baštine. Analiza je obuhvatila 28 znanstvenih radova iz baza podataka, pri čemu su analizirane korištene istraživačke metode. Rezultati su pokazali da su najčešće korištene metode u proučavanju turizma židovske baštine analiza sadržaja i metoda intervjua. Te su se metode pokazale prikladnima za utvrđivanje stanja i zastupljenosti židovske baštine u nekoj destinaciji, dok je za viši stupanj integriranosti židovske baštine u turizmu prikladnije koristiti druge metode., Jewish heritage tourism is a relatively new form of niche tourism which appeared in Europe in the 1990s, because of a renewed understanding of cultural and historical values of Jewish heritage. By its inclusion in tourism, Jewish heritage has become a visible component in destinations, which has led to the renovation of synagogues, opening of Jewish museums, organization of festivals, and also to the gentrification of neglected Jewish quarters in many European cities. The goal of this paper is to analyse the most common methods, selection of stakeholders, elements, research locations and spatial scope used in studies of Jewish heritage tourism. The analysis includes 28 scientific papers from databases and focuses on the research methods used in those papers. The results show that the most common methods used in studies of Jewish heritage tourism are content analysis and interviews. These methods have proven to be suitable for determining the state and representation of Jewish heritage in each destination, while for a higher level of integration of Jewish heritage in tourism, other methods are more appropriate.

Turizam temeljen na prirodi oblik je turizma koji podrazumijeva izravno uživanje u nekom relativno netaknutu prirodnom fenomenu, a danas se svrstava među oblike turizma koje karakteriziraju zamjetno visoke stope rasta na globalnoj razini. Turizam temeljen na prirodi ima velik tržišni potencijal te se njegovim razvojem može istovremeno osigurati zadovoljstvo turista iskustvom u prirodi, profit turističkih operatora, sredstva za očuvanje okoliša i poboljšanje životnoga standarda u lokalnim zajednicama. No važno je imati svijest i o svim negativnim implikacijama koje taj razvoj potencijalno može imati na neki prostor zbog čega je nužno kontinuirano upravljati svim aspektima njegove održivosti. Cilj je ovoga rada utvrditi osnovne aspekte proučavanja turizma temeljenog na prirodi, najzastupljenije pristupe istraživanju i najvažnija obilježja njegova suvremenoga razvoja. U tu svrhu provedena je analiza recentnih empirijskih istraživanja turizma temeljenog na prirodi u koju je uvršten 41 izvorni znanstveni rad. Četiri osnovna aspekta proučavanja turizma temeljenog na prirodi proizašla iz ove analize doprinose prepoznavanju općih obilježja i učinaka njegova razvoja te čimbenika kojima je taj razvoj uvjetovan., Nature-based tourism is a type of tourism that is primarily concerned with the direct enjoyment of relatively undisturbed natural phenomena. Today, it is among the types of tourism which are characterised by significant growth rates at the global level. It has considerable growth potential and its development can concurrently ensure tourist satisfaction with the nature experience, profit for tourism providers, funds for environmental protection and an improvement in living standards in local communities. Nevertheless, it is also important to be aware of the potential negative implications of nature-based tourism development and to continuously manage all aspects of sustainability. This paper aims to determine the main study aspects of nature-based tourism, the most common methodological approaches and the most important characteristics of its contemporary development. For this purpose, an analysis of recent empirical research on nature-based tourism was conducted, and a total of 41 original scientific papers were included in the analysis. The four study aspects derived from this analysis contribute to determining the general characteristics of nature-based tourism's contemporary development, the prerequisite factors for this development, and the effects it has on a given area.

koja izravno utječe na prostorni razvoj. Da bi se osigurala visoka razina funkcionalnosti i održivosti sustava javnoga prijevoza te da bi se on koristio kao mjera za postizanje uravnoteženoga prostornog razvoja, potrebno je stvoriti kvalitetan planski okvir za njegov razvoj. U radu se analiziraju rasprostranjenost i obilježja funkcionalnosti sustava javnoga prijevoza u sjeveroistočnom dijelu Urbane aglomeracije Zagreb, na teritoriju zagrebačke Gradske četvrti Sesvete te općina Gornja Stubica i Marija Bistrica u Krapinskozagorskoj županiji. Cilj je rada dvostruk: analizirati sustav javnoga autobusnog i željezničkog prijevoza toga područja, koristeći se podatcima o relevantnim prometnim, demografskim i funkcionalnim obilježjima prostora te na temelju analize izraditi tipologiju naselja istraživanoga područja prema kvaliteti javnoga prijevoza. Na temelju dobivenih rezultata u diskusiji se iznose potencijalne mjere razvoja javnoga prijevoza u istraživanom području s implikacijom na cijelu Urbanu aglomeraciju Zagreb. Analiza i tipologija uputile su na značajno veću dostupnost i kvalitetu javnoga prijevoza u južnom dijelu istraživanoga područja, u naselju Sesvete i naseljima njegove neposredne okolice te na slabu frekventnost i dostupnost javnoga prijevoza u većini naselja općina Gornja Stubica i Marija Bistrica., Public transportation is a fundamental societal service that directly affects spatial development. In order to ensure a high level of functionality and sustainability of the public transport system, as well as even spatial development, a good planning framework for its development is a necessity. This paper analyses the distribution and functional characteristics of the public transportation system in the northeastern part of the Zagreb Urban Agglomeration: the Sesvete district and the neighbouring municipalities of Gornja Stubica and Marija Bistrica in Krapina-Zagorje County. The goal of this paper has two parts: to analyse the public bus and train transportation systems in the study area, using relevant traffic, demographic, and functional data; and to create a typology of public transport quality of the settlements of the research area. Based on the results of the analysis, potential measures to aid the development of public transport in the study area, as well as their potential impact for the entire area of Zagreb, have been detailed in the discussion section. The results of the analysis indicate that public transport is more available and of better quality in the southern part of the study area and in Sesvete and the smaller settlements surrounding it, but it is less frequent and less available throughout the majority of settlements in Gornja Stubica and Marija Bistrica.

The sedentarization of shepherds at the margins of the desert and the introduction of private land ownership in the high Algerian steppe plains has led to profound lifestyle transformations and increased desertification. Based on policy analysis, field observations and oral surveys with 188 household heads, this paper underlines the social drivers of desertification where short-term economic strategies and political misunderstanding are the key elements. Agro-forestry-pastoral practices are no longer in balance with the local environment. Assembling the puzzle pieces has underlined that political leaders and administrators are only partially familiar with the local geosystem, have implemented multiple unsuccessful measures, and have been unable to sufficiently learn (from their efforts) due to political instability. The paper shows that the sedentarization occurring in this fragile environment with low soil fertility creates rural systems that are less resilient to climate fluctuations, which severely impacts both the environment and the most vulnerable inhabitants., Sedentarizacija, odnosno stvaranje stalnih pastirskih naselja na rubovima pustinje te uvođenje privatnoga vlasništva nad zemljištem u visokim alžirskim stepskim ravnicama doveli su do snažnih transformacija u načinu života i povećane dezertifikacije. Na temelju analize politika, terenskih opažanja i provedenoga anketnog upitnika s otvorenim odgovorima 188 voditelja kućanstava u radu su istraženi socijalni pokretači dezertifikacije, pri čemu se kao ključni elementi prepoznaju kratkoročne ekonomske strategije i političko nerazumijevanje. Poljoprivredne, šumarske i pastirske prakse više nisu u ravnoteži s lokalnim okolišem. Politički vođe i osobe uključene u administraciju samo su djelomično upoznati s lokalnim geosustavom, proveli su više neuspješnih mjera te zbog političke nestabilnosti, unatoč vlastitom trudu, nisu bili u stanju dovoljno naučiti o tome. Rad pokazuje da sedentarizacija koja se pojavljuje u ovom krhkom okruženju s niskom plodnošću tla stvara ruralne sustave koji su manje otporni na klimatske fluktuacije, što snažno utječe i na okoliš i na najranjivije skupine stanovnika.

The sedentarization of shepherds at the margins of the desert and the introduction of private land ownership in the high Algerian steppe plains has led to profound lifestyle transformations and increased desertification. Based on policy analysis, field observations and oral surveys with 188 household heads, this paper underlines the social drivers of desertification where short-term economic strategies and political misunderstanding are the key elements. Agro-forestry-pastoral practices are no longer in balance with the local environment. Assembling the puzzle pieces has underlined that political leaders and administrators are only partially familiar with the local geosystem, have implemented multiple unsuccessful measures, and have been unable to sufficiently learn (from their efforts) due to political instability. The paper shows that the sedentarization occurring in this fragile environment with low soil fertility creates rural systems that are less resilient to climate fluctuations, which severely impacts both the environment and the most vulnerable inhabitants., Sedentarizacija, odnosno stvaranje stalnih pastirskih naselja na rubovima pustinje te uvođenje privatnoga vlasništva nad zemljištem u visokim alžirskim stepskim ravnicama doveli su do snažnih transformacija u načinu života i povećane dezertifikacije. Na temelju analize politika, terenskih opažanja i provedenoga anketnog upitnika s otvorenim odgovorima 188 voditelja kućanstava u radu su istraženi socijalni pokretači dezertifikacije, pri čemu se kao ključni elementi prepoznaju kratkoročne ekonomske strategije i političko nerazumijevanje. Poljoprivredne, šumarske i pastirske prakse više nisu u ravnoteži s lokalnim okolišem. Politički vođe i osobe uključene u administraciju samo su djelomično upoznati s lokalnim geosustavom, proveli su više neuspješnih mjera te zbog političke nestabilnosti, unatoč vlastitom trudu, nisu bili u stanju dovoljno naučiti o tome. Rad pokazuje da sedentarizacija koja se pojavljuje u ovom krhkom okruženju s niskom plodnošću tla stvara ruralne sustave koji su manje otporni na klimatske fluktuacije, što snažno utječe i na okoliš i na najranjivije skupine stanovnika.

koja izravno utječe na prostorni razvoj. Da bi se osigurala visoka razina funkcionalnosti i održivosti sustava javnoga prijevoza te da bi se on koristio kao mjera za postizanje uravnoteženoga prostornog razvoja, potrebno je stvoriti kvalitetan planski okvir za njegov razvoj. U radu se analiziraju rasprostranjenost i obilježja funkcionalnosti sustava javnoga prijevoza u sjeveroistočnom dijelu Urbane aglomeracije Zagreb, na teritoriju zagrebačke Gradske četvrti Sesvete te općina Gornja Stubica i Marija Bistrica u Krapinskozagorskoj županiji. Cilj je rada dvostruk: analizirati sustav javnoga autobusnog i željezničkog prijevoza toga područja, koristeći se podatcima o relevantnim prometnim, demografskim i funkcionalnim obilježjima prostora te na temelju analize izraditi tipologiju naselja istraživanoga područja prema kvaliteti javnoga prijevoza. Na temelju dobivenih rezultata u diskusiji se iznose potencijalne mjere razvoja javnoga prijevoza u istraživanom području s implikacijom na cijelu Urbanu aglomeraciju Zagreb. Analiza i tipologija uputile su na značajno veću dostupnost i kvalitetu javnoga prijevoza u južnom dijelu istraživanoga područja, u naselju Sesvete i naseljima njegove neposredne okolice te na slabu frekventnost i dostupnost javnoga prijevoza u većini naselja općina Gornja Stubica i Marija Bistrica., Public transportation is a fundamental societal service that directly affects spatial development. In order to ensure a high level of functionality and sustainability of the public transport system, as well as even spatial development, a good planning framework for its development is a necessity. This paper analyses the distribution and functional characteristics of the public transportation system in the northeastern part of the Zagreb Urban Agglomeration: the Sesvete district and the neighbouring municipalities of Gornja Stubica and Marija Bistrica in Krapina-Zagorje County. The goal of this paper has two parts: to analyse the public bus and train transportation systems in the study area, using relevant traffic, demographic, and functional data; and to create a typology of public transport quality of the settlements of the research area. Based on the results of the analysis, potential measures to aid the development of public transport in the study area, as well as their potential impact for the entire area of Zagreb, have been detailed in the discussion section. The results of the analysis indicate that public transport is more available and of better quality in the southern part of the study area and in Sesvete and the smaller settlements surrounding it, but it is less frequent and less available throughout the majority of settlements in Gornja Stubica and Marija Bistrica.

Izazovi suvremenoga turističkog razvoja sve više upućuju na potrebu za novim pristupima koji se temelje na kreativnom korištenju nematerijalnih vrijednosti i baštine te skladnijem odnosu između lokalne zajednice i turista. Koncept preoblikovanja mjesta (engl. placemaking) jedan je od takvih pristupa koji prodire u srž onoga što gradi mjesta i lokalne zajednice. U ovom radu obrađuje se evolucija pojma, pristupi te definicije s obzirom na ključne elemente (priroda koncepta, lokalna zajednica, prostor, ostale teme). Među alatima preoblikovanja mjesta kroz niz primjera, posebice iz područja turizma te razvoja zajednice, prepoznaju se materijalni (dizajn prostora), nematerijalni (mentalne slike) i mješoviti. Kvalitetan placemaking rezultira razvojem osjećaja mjesta, povećava socijalnu koheziju te stimulira dugoročnu regeneraciju javnih prostora. Navedeno doprinosi i turističkoj atraktivnosti prostora te kvaliteti suživota lokalne zajednice i turista. S obzirom na sve navedeno, koncept preoblikovanja mjesta može poslužiti kao korisna analitička kategorija za istraživanje prostornih transformacija, ali i kao razvojni alat u strateškom planiranju turizma., The challenges of modern tourism development increasingly indicate the need for new approaches based on the creative use of intangible assets and heritage, and a more harmonious relationship between the local community and tourists. Placemaking is one such approach, which goes to the core of what builds places and local communities. This paper looks at the evolution of the concept, and its approaches and definitions. Among the tools of placemaking, tangible (physical design), intangible (mental images), and mixed approaches are recognized. The examples in this paper have been selected mainly from tourism and community development studies. Quality placemaking leads to the development of a sense of place, increases social cohesion, and stimulates the long-term regeneration of public spaces, which contributes to tourism attractiveness. In this light, the concept of placemaking can serve as a useful analytical category for more systematic research on spatial transformations and as a development tool in strategic tourism planning.

Istraživanja uporabe jezika i prostornoga identiteta te njihova međuodnosa omogućuju da se kao objekti proučavanja pojavljuju u lingvistici, geografiji, antropologiji, etnologiji, sociologiji, psihologiji i filozofiji. Sukladno tomu, javljaju se brojni termini koji su ishodišno nastali u jednoj disciplini, ali se zbog multidisciplinarnosti pojma rabe i u drugim disciplinama. Istraživanja terminologije na području uporabe jezika pokazale su veliku raznolikost (lingvistička geografija, arealna ili spacijalna lingvistika, geografska lingvistika, jezična geografija, geografija jezikâ, geolingvistika). U radu se analiziraju i definiraju navedeni pojmovi, njihova poveznica s pojedinim disciplinama te raspravljaju pojedini terminološki nedostatci. Cilj je istraživanja pregled područja istraživanja uporabe jezika i prostornoga identiteta u širem smislu te posebno položaj i pristupi istraživanju u historijskoj geografiji. Rad analizira uzorak od 124 članka (objavljena uglavnom na hrvatskom i engleskom jeziku) prema autorima, objektu istraživanja, metodologiji rada i razdoblju objavljivanja na temelju čega se izdvajaju tri karakteristična razdoblja tijekom kojih su se istraživanja razvijala i mijenjala., Language use and spatial identity research are topics of interest in linguistics, geography, anthropology, ethnology, sociology, psychology, and philosophy. Accordingly, there are numerous related terms that originated in one discipline but are also used in other disciplines, making them multi-disciplinary. Research on terminology in the field of language use has shown great diversity (linguistic geography, areal or spatial linguistics, linguistic geography, the geography of language, geolinguistics). The paper analyzes and defines the aforementioned concepts, their connection with individual disciplines, and discusses individual terminological shortcomings. The aim of this paper is to review the field of research regarding the use of language and spatial identity in a broader sense, and especially the position of and approaches to research within historical geography. The paper analyzes a sample of 124 articles (published mainly in Croatian and English) according to author(s), research objective, methodology, and period of publication. Based on this, three characteristic periods during which research developed and changed have been distinguished.

U Bosni i Hercegovini nedostaje istraživanja na području valorizacije georaznolikosti, što je rezultiralo zanemarivanjem njezinih znanstvenih vrijednosti, ali i nedovoljnim razvojem geoturizma. Cilj je ovoga rada valorizirati odabrane geomorfolokalitete Parka prirode Blidinje s obzirom na njihovu geoturističku vrijednost. Primijenjeni metodološki koncept nastao je kao rezultat analize postojećih metodoloških koncepata valorizacije georaznolikosti, pri čemu su objedinjeni kriteriji za procjenu osnovne, dodane, zaštitne i turističke vrijednosti. Jedan od ciljeva rada jest i doprinos boljem razumijevanju i primjeni metodoloških koncepata turističke valorizacije, posebice u okviru zaštićenih prirodnih područja. Tijekom istraživanja izdvojena su 44 lokaliteta, a na osnovi rezultata preliminarne procjene kreirana je lista s ukupno 23 lokaliteta koji su valorizirani, od čega se njih osam izdvaja većom ocjenom od prosječne. Rezultati ovoga istraživanja upućuju na potencijal za razvoj ponude geoturizma PP Blidinje, čiji bi temelj trebali biti najbolje ocijenjeni geomorfolokaliteti., In Bosnia and Herzegovina, there is an evident lack of research in the field of geodiversity valorization, which has resulted in the neglect of its scientific values, as well as insufficient development of geotourism. The aim of this paper is to valorize selected geomorphological sites in Blidinje Nature Park, considering their geotourism value. The applied methodological concept was created as a result of an analysis of existing methodological templates of geodiversity valorization, where the criteria for the assessment of basic, additional, conservation, and tourism value were combined. In this regard, one of the objectives of the paper is to contribute to a better understanding and application of methodological concepts of tourism valorization, especially within protected nature areas. During the research, 44 sites were singled out and, based on the results of the preliminary assessment, a list was created with a total of 23 sites that were valorized of which eight stood out with a higher than average mark. The results of this research indicate the potential for the development of the geotourism supply of Blidinje Nature Park, for which the basis should be the best-rated geomorphological sites.

Na dodiru sportske, kulturne, historijske i urbane geografije svrha je ovoga rada analizirati hodonime (imena ulica i trgova) i ergonime (imena ugostiteljskih objekata) koji se nalaze u okolici sportskih centara. Istraživanje ispituje postoji li veza između hodonima i ergonima vezanih uz sport i lokacije sportskih objekata. Polazište je da prostorna bliskost (blizina) utječe na motivaciju imenovanja ulica i trgova te ugostiteljskih objekata. Time se u ovom radu sportu u gradskom pejzažu pristupa s prostornoga aspekta. Studija slučaja provedena je na primjeru Zagreba – najvećega i glavnoga grada Republike Hrvatske te Splita – drugoga najvećeg grada u državi. Osnovni je metodološki pristup korišten u analizi podataka statistički i interpretativni. Istraživanje je pokazalo da u određenoj mjeri postoji veza između hodonima i ergonima s jedne strane te lokacije sportskih objekata s druge strane. Sport transformira i oblikuje gradski pejzaž ne samo kroz sportski pejzaž (infrastrukturu) već i kroz ostale dijelove grada., This paper examines sports, cultural, historical, and urban geography to analyse hodonyms (names of streets and squares) and ergonyms (names of hospitality establishments) located in the proximity of sports centres. The research examines whether there is a link between the hodonyms and ergonyms associated with sports and the location of sports facilities. The starting point of this research was the assumption that spatial proximity influences the motivation for naming streets, squares, and hospitality establishments. Accordingly, this paper approaches the concept of sports in the urban landscape from a spatial aspect. Case studies were conducted in the two largest cities of the Republic of Croatia: the capital city Zagreb, and Split. The main methodological approach used in the analysis of data was statistical and interpretative. The research showed that there is a degree of association between hodonyms and ergonyms and the location of sports facilities. Sports transform and shape the urban landscape, not only the sports landscape (in the form of infrastructure), but also other parts of the city.

Rad prikazuje strukturna obilježja te proces i intenzitet promjene krajolika regije Srednje Like (Hrvatska) u tranzicijskom postsocijalističkom i poratnom razdoblju (1980.−2012.). Cilj je utvrditi zakonitosti i odnos promjene strukture krajolika te procesa i njihova intenziteta koji ih uzrokuju. Primjenom GIS metoda prostorne analize definirani su oblik, položaj i stanje uzoraka krajolika za promatrane godine. Dijakronijsko-procesna analiza, uz primjenu posebno razvijena pokazatelja − Indeksa Razvoja Krajolika (di), omogućila je da se utvrdi intenzitet procesa promjene pojedinih elemenata strukture krajolika. Krajolik je promatran kroz koncept zemljišnoga pokrova/načina korištenja zemljišta (LULC) te su u tu svrhu korišteni podatci baza podataka CORINE Land Cover za 1980. i 2012. Rezultati istraživanja pokazali su da je došlo do usitnjavanja i povećanja broja uzoraka uz istovremeno povećanje kompleksnosti i smanjivanje površine jezgre. Istodobno povećanje udjela rubnih dijelova utječe na pojačanu ranjivost na vanjske utjecaje i promjene. Potvrdila se prednost primjene Indeksa Razvoja Krajolika (di) u odnosu na standardnu komparaciju dvaju stanja ili sintetičke indekse jer je za svaku pojedinu pojavu/proces moguće utvrditi i intenzitet, što omogućuje dublju prostornovremenskumanalizu i bolje razumijevanje razvoja krajolika., The paper presents structural features and the process and intensity of landscape changes in the Central Lika Region of Croatia, in the transitional, post-socialist and post-war periods (1980–2012). The aim of this paper is to analyse regularities and interrelations between the changes in structural features and the intensity of the processes that cause change. By using GIS spatial analysis methods, the shape, position, and condition of landscape patches were defined for each year. The diachronic process analysis, with the application of a specially-developed index — the Landscape Development Index (di) — made it possible to determine the intensity of development of individual landscape elements. The landscape was observed using the concept of Land Use/Land Cover (LULC) and, for this purpose, data from the CORINE Land Cover database were used for 1980 and 2012. The results showed fragmentation and an increase in the number and complexity of patches, as well as a decrease of the core patch area. Consequently, the increase of the share of edge areas has increased vulnerability to external influences and changes. Applying the Landscape Development Index (di) showed advantages compared to a standard comparison of the two conditions or synthetic indices, enabling the intensity of each observed phenomenon/process to be determined, and allowing for deeper spatial and temporal analysis as well as better understanding of landscape development.

U Bosni i Hercegovini nedostaje istraživanja na području valorizacije georaznolikosti, što je rezultiralo zanemarivanjem njezinih znanstvenih vrijednosti, ali i nedovoljnim razvojem geoturizma. Cilj je ovoga rada valorizirati odabrane geomorfolokalitete Parka prirode Blidinje s obzirom na njihovu geoturističku vrijednost. Primijenjeni metodološki koncept nastao je kao rezultat analize postojećih metodoloških koncepata valorizacije georaznolikosti, pri čemu su objedinjeni kriteriji za procjenu osnovne, dodane, zaštitne i turističke vrijednosti. Jedan od ciljeva rada jest i doprinos boljem razumijevanju i primjeni metodoloških koncepata turističke valorizacije, posebice u okviru zaštićenih prirodnih područja. Tijekom istraživanja izdvojena su 44 lokaliteta, a na osnovi rezultata preliminarne procjene kreirana je lista s ukupno 23 lokaliteta koji su valorizirani, od čega se njih osam izdvaja većom ocjenom od prosječne. Rezultati ovoga istraživanja upućuju na potencijal za razvoj ponude geoturizma PP Blidinje, čiji bi temelj trebali biti najbolje ocijenjeni geomorfolokaliteti., In Bosnia and Herzegovina, there is an evident lack of research in the field of geodiversity valorization, which has resulted in the neglect of its scientific values, as well as insufficient development of geotourism. The aim of this paper is to valorize selected geomorphological sites in Blidinje Nature Park, considering their geotourism value. The applied methodological concept was created as a result of an analysis of existing methodological templates of geodiversity valorization, where the criteria for the assessment of basic, additional, conservation, and tourism value were combined. In this regard, one of the objectives of the paper is to contribute to a better understanding and application of methodological concepts of tourism valorization, especially within protected nature areas. During the research, 44 sites were singled out and, based on the results of the preliminary assessment, a list was created with a total of 23 sites that were valorized of which eight stood out with a higher than average mark. The results of this research indicate the potential for the development of the geotourism supply of Blidinje Nature Park, for which the basis should be the best-rated geomorphological sites.

Rad prikazuje strukturna obilježja te proces i intenzitet promjene krajolika regije Srednje Like (Hrvatska) u tranzicijskom postsocijalističkom i poratnom razdoblju (1980.−2012.). Cilj je utvrditi zakonitosti i odnos promjene strukture krajolika te procesa i njihova intenziteta koji ih uzrokuju. Primjenom GIS metoda prostorne analize definirani su oblik, položaj i stanje uzoraka krajolika za promatrane godine. Dijakronijsko-procesna analiza, uz primjenu posebno razvijena pokazatelja − Indeksa Razvoja Krajolika (di), omogućila je da se utvrdi intenzitet procesa promjene pojedinih elemenata strukture krajolika. Krajolik je promatran kroz koncept zemljišnoga pokrova/načina korištenja zemljišta (LULC) te su u tu svrhu korišteni podatci baza podataka CORINE Land Cover za 1980. i 2012. Rezultati istraživanja pokazali su da je došlo do usitnjavanja i povećanja broja uzoraka uz istovremeno povećanje kompleksnosti i smanjivanje površine jezgre. Istodobno povećanje udjela rubnih dijelova utječe na pojačanu ranjivost na vanjske utjecaje i promjene. Potvrdila se prednost primjene Indeksa Razvoja Krajolika (di) u odnosu na standardnu komparaciju dvaju stanja ili sintetičke indekse jer je za svaku pojedinu pojavu/proces moguće utvrditi i intenzitet, što omogućuje dublju prostornovremenskumanalizu i bolje razumijevanje razvoja krajolika., The paper presents structural features and the process and intensity of landscape changes in the Central Lika Region of Croatia, in the transitional, post-socialist and post-war periods (1980–2012). The aim of this paper is to analyse regularities and interrelations between the changes in structural features and the intensity of the processes that cause change. By using GIS spatial analysis methods, the shape, position, and condition of landscape patches were defined for each year. The diachronic process analysis, with the application of a specially-developed index — the Landscape Development Index (di) — made it possible to determine the intensity of development of individual landscape elements. The landscape was observed using the concept of Land Use/Land Cover (LULC) and, for this purpose, data from the CORINE Land Cover database were used for 1980 and 2012. The results showed fragmentation and an increase in the number and complexity of patches, as well as a decrease of the core patch area. Consequently, the increase of the share of edge areas has increased vulnerability to external influences and changes. Applying the Landscape Development Index (di) showed advantages compared to a standard comparison of the two conditions or synthetic indices, enabling the intensity of each observed phenomenon/process to be determined, and allowing for deeper spatial and temporal analysis as well as better understanding of landscape development.

Izazovi suvremenoga turističkog razvoja sve više upućuju na potrebu za novim pristupima koji se temelje na kreativnom korištenju nematerijalnih vrijednosti i baštine te skladnijem odnosu između lokalne zajednice i turista. Koncept preoblikovanja mjesta (engl. placemaking) jedan je od takvih pristupa koji prodire u srž onoga što gradi mjesta i lokalne zajednice. U ovom radu obrađuje se evolucija pojma, pristupi te definicije s obzirom na ključne elemente (priroda koncepta, lokalna zajednica, prostor, ostale teme). Među alatima preoblikovanja mjesta kroz niz primjera, posebice iz područja turizma te razvoja zajednice, prepoznaju se materijalni (dizajn prostora), nematerijalni (mentalne slike) i mješoviti. Kvalitetan placemaking rezultira razvojem osjećaja mjesta, povećava socijalnu koheziju te stimulira dugoročnu regeneraciju javnih prostora. Navedeno doprinosi i turističkoj atraktivnosti prostora te kvaliteti suživota lokalne zajednice i turista. S obzirom na sve navedeno, koncept preoblikovanja mjesta može poslužiti kao korisna analitička kategorija za istraživanje prostornih transformacija, ali i kao razvojni alat u strateškom planiranju turizma., The challenges of modern tourism development increasingly indicate the need for new approaches based on the creative use of intangible assets and heritage, and a more harmonious relationship between the local community and tourists. Placemaking is one such approach, which goes to the core of what builds places and local communities. This paper looks at the evolution of the concept, and its approaches and definitions. Among the tools of placemaking, tangible (physical design), intangible (mental images), and mixed approaches are recognized. The examples in this paper have been selected mainly from tourism and community development studies. Quality placemaking leads to the development of a sense of place, increases social cohesion, and stimulates the long-term regeneration of public spaces, which contributes to tourism attractiveness. In this light, the concept of placemaking can serve as a useful analytical category for more systematic research on spatial transformations and as a development tool in strategic tourism planning.

Na dodiru sportske, kulturne, historijske i urbane geografije svrha je ovoga rada analizirati hodonime (imena ulica i trgova) i ergonime (imena ugostiteljskih objekata) koji se nalaze u okolici sportskih centara. Istraživanje ispituje postoji li veza između hodonima i ergonima vezanih uz sport i lokacije sportskih objekata. Polazište je da prostorna bliskost (blizina) utječe na motivaciju imenovanja ulica i trgova te ugostiteljskih objekata. Time se u ovom radu sportu u gradskom pejzažu pristupa s prostornoga aspekta. Studija slučaja provedena je na primjeru Zagreba – najvećega i glavnoga grada Republike Hrvatske te Splita – drugoga najvećeg grada u državi. Osnovni je metodološki pristup korišten u analizi podataka statistički i interpretativni. Istraživanje je pokazalo da u određenoj mjeri postoji veza između hodonima i ergonima s jedne strane te lokacije sportskih objekata s druge strane. Sport transformira i oblikuje gradski pejzaž ne samo kroz sportski pejzaž (infrastrukturu) već i kroz ostale dijelove grada., This paper examines sports, cultural, historical, and urban geography to analyse hodonyms (names of streets and squares) and ergonyms (names of hospitality establishments) located in the proximity of sports centres. The research examines whether there is a link between the hodonyms and ergonyms associated with sports and the location of sports facilities. The starting point of this research was the assumption that spatial proximity influences the motivation for naming streets, squares, and hospitality establishments. Accordingly, this paper approaches the concept of sports in the urban landscape from a spatial aspect. Case studies were conducted in the two largest cities of the Republic of Croatia: the capital city Zagreb, and Split. The main methodological approach used in the analysis of data was statistical and interpretative. The research showed that there is a degree of association between hodonyms and ergonyms and the location of sports facilities. Sports transform and shape the urban landscape, not only the sports landscape (in the form of infrastructure), but also other parts of the city.

Istraživanja uporabe jezika i prostornoga identiteta te njihova međuodnosa omogućuju da se kao objekti proučavanja pojavljuju u lingvistici, geografiji, antropologiji, etnologiji, sociologiji, psihologiji i filozofiji. Sukladno tomu, javljaju se brojni termini koji su ishodišno nastali u jednoj disciplini, ali se zbog multidisciplinarnosti pojma rabe i u drugim disciplinama. Istraživanja terminologije na području uporabe jezika pokazale su veliku raznolikost (lingvistička geografija, arealna ili spacijalna lingvistika, geografska lingvistika, jezična geografija, geografija jezikâ, geolingvistika). U radu se analiziraju i definiraju navedeni pojmovi, njihova poveznica s pojedinim disciplinama te raspravljaju pojedini terminološki nedostatci. Cilj je istraživanja pregled područja istraživanja uporabe jezika i prostornoga identiteta u širem smislu te posebno položaj i pristupi istraživanju u historijskoj geografiji. Rad analizira uzorak od 124 članka (objavljena uglavnom na hrvatskom i engleskom jeziku) prema autorima, objektu istraživanja, metodologiji rada i razdoblju objavljivanja na temelju čega se izdvajaju tri karakteristična razdoblja tijekom kojih su se istraživanja razvijala i mijenjala., Language use and spatial identity research are topics of interest in linguistics, geography, anthropology, ethnology, sociology, psychology, and philosophy. Accordingly, there are numerous related terms that originated in one discipline but are also used in other disciplines, making them multi-disciplinary. Research on terminology in the field of language use has shown great diversity (linguistic geography, areal or spatial linguistics, linguistic geography, the geography of language, geolinguistics). The paper analyzes and defines the aforementioned concepts, their connection with individual disciplines, and discusses individual terminological shortcomings. The aim of this paper is to review the field of research regarding the use of language and spatial identity in a broader sense, and especially the position of and approaches to research within historical geography. The paper analyzes a sample of 124 articles (published mainly in Croatian and English) according to author(s), research objective, methodology, and period of publication. Based on this, three characteristic periods during which research developed and changed have been distinguished.

Rad prikazuje procjenu prihvatljive turističke kupališne opterećenosti s obzirom na fizički, realni i efektivni prihvatni kapacitet morskih plaža. Na primjeru studije slučaja Grada Malog Lošinja (Hrvatska) rad razmatra prihvatni kapacitet plaža kategoriziranih prema svojim osnovnim obilježjima te prikazuje analizu opterećenosti plaža u realnim uvjetima turističke sezone 2018. i u tri hipotetska scenarija od kojih dva uključuju primjenu protuepidemijske mjera COVID-19. Osnovna hipoteza rada glasi kako je realni prihvatni kapacitet plaža na istraživanom prostoru u uvjetima uobičajene turističke kupališne sezone blizu gornjih granica opterećenosti te da prihvatni kapacitet plaža nije dovoljan pri sadašnjem broju korisnika ako se primjenjuju protuepidemijske preporuke. Cilj je rada pružiti mjerljive osnove za oblikovanje održivih prostornih planova i razvojnih politika u turizmu., The paper presents an assessment of the acceptable tourist bathing load with regard to the physical, real, and effective carrying capacity of coastal beaches. In the case study of the Town of Mali Lošinj (Croatia), the paper scrutinises the carrying capacity of beaches categorised according to their basic characteristics and presents an analysis of beach capacity in the real conditions of the 2018 tourist season and in three hypothetical scenarios, two of which involve the application of recommendations for COVID-19 epidemiological measures. The basic hypothesis of the paper is that the real carrying capacity of beaches in the researched area under normal conditions is close to the upper load limits and that the carrying capacity of beaches will no longer be sufficient (vis-à-vis demand) when epidemiological recommendations are applied. The aim of this paper is to provide measurable bases for sustainable physical plans and development policies in tourism.

Rad prikazuje procjenu prihvatljive turističke kupališne opterećenosti s obzirom na fizički, realni i efektivni prihvatni kapacitet morskih plaža. Na primjeru studije slučaja Grada Malog Lošinja (Hrvatska) rad razmatra prihvatni kapacitet plaža kategoriziranih prema svojim osnovnim obilježjima te prikazuje analizu opterećenosti plaža u realnim uvjetima turističke sezone 2018. i u tri hipotetska scenarija od kojih dva uključuju primjenu protuepidemijske mjera COVID-19. Osnovna hipoteza rada glasi kako je realni prihvatni kapacitet plaža na istraživanom prostoru u uvjetima uobičajene turističke kupališne sezone blizu gornjih granica opterećenosti te da prihvatni kapacitet plaža nije dovoljan pri sadašnjem broju korisnika ako se primjenjuju protuepidemijske preporuke. Cilj je rada pružiti mjerljive osnove za oblikovanje održivih prostornih planova i razvojnih politika u turizmu., The paper presents an assessment of the acceptable tourist bathing load with regard to the physical, real, and effective carrying capacity of coastal beaches. In the case study of the Town of Mali Lošinj (Croatia), the paper scrutinises the carrying capacity of beaches categorised according to their basic characteristics and presents an analysis of beach capacity in the real conditions of the 2018 tourist season and in three hypothetical scenarios, two of which involve the application of recommendations for COVID-19 epidemiological measures. The basic hypothesis of the paper is that the real carrying capacity of beaches in the researched area under normal conditions is close to the upper load limits and that the carrying capacity of beaches will no longer be sufficient (vis-à-vis demand) when epidemiological recommendations are applied. The aim of this paper is to provide measurable bases for sustainable physical plans and development policies in tourism.

Rad se bavi ulogom medvedničkih potoka u povijesnom i suvremenom prostornom planiranju grada Zagreba. Nakon opisa osnovnih obilježja potoka proučava se njihova uloga u prostornom planiranju i planovima te utjecaj na urbanizaciju Zagreba kroz četiri karakteristična razdoblja od polovice 19. stoljeća do danas. Provedeno je i anketno istraživanje u svrhu utvrđivanja načina korištenja zagrebačkih potoka i stavova ispitanika o potencijalima njihova razvoja. Na odabranim međunarodnim primjerima prikazana je praksa planiranja i uređenja urbanih potoka. U konačnici, na temelju provedene ankete, terenskoga istraživanja te sinteze strane i domaće planerske prakse i literature, sažimlju se rezultati i nalazi istraživanja., This paper addresses the role of Medvednica Mountain streams in the past and present spatial planning of the City of Zagreb. A description of their main characteristics is followed by an examination of their historical role in spatial planning and spatial plans, and of their impact on the urbanisation of Zagreb over four characteristic periods from the second half of the 19th century to the time of writing. A survey was also conducted to determine the ways in which the people of Zagreb use these streams and their views on their potential development. The international practice of planning and management of urban streams is explained in selected examples. Finally, on the basis of the survey, field research, and a synthesis of foreign and domestic planning practice and literature, the authors summarise the results and findings of the research.

U radu se problematiziraju geopolitičke prilike Zapadnog Balkana, regije koju je državnim granicama odredila Europska unija. U regiju spadaju Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija. U svrhu istraživanja provedena je anketa među studentima geografije u osam gradova Zapadnog Balkana i u Zagrebu. Na anketu se nastavila metoda Delfi u dva kruga. Provođenjem istraživanja putem tih dviju metoda stvorena su tri scenarija geopolitičkoga razvoja do 2031. godine: euroatlantska integracija, status quo i rekonstrukcija Zapadnog Balkana. Usporedbom scenarija došlo se do spoznaje da se geopolitički razvoj regije narednih deset godina može očekivati prema scenariju status quo, odnosno prema sadašnjim geopolitičkim obrascima regije., The paper examines the geopolitical situation of the Western Balkans, a region defined along state borders by the European Union. The region includes Albania, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Kosovo, North Macedonia and Serbia. For the purpose of the research, a survey was conducted among geography students in eight cities of the Western Balkans and in Zagreb. The survey was conducted according to the Delphi method in two rounds. By conducting research using a survey and the Delphi method, three scenarios of geopolitical development through 2031 were formed: "Euro-Atlantic integration", "Status quo" and "Reconstruction of the Western Balkans". By comparing the scenarios, it is apparent that the geopolitical development of the region in the next ten years will mostly follow the "Status quo" scenario, that is, according to the current geopolitical patterns of the region.

U radu se problematiziraju geopolitičke prilike Zapadnog Balkana, regije koju je državnim granicama odredila Europska unija. U regiju spadaju Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija. U svrhu istraživanja provedena je anketa među studentima geografije u osam gradova Zapadnog Balkana i u Zagrebu. Na anketu se nastavila metoda Delfi u dva kruga. Provođenjem istraživanja putem tih dviju metoda stvorena su tri scenarija geopolitičkoga razvoja do 2031. godine: euroatlantska integracija, status quo i rekonstrukcija Zapadnog Balkana. Usporedbom scenarija došlo se do spoznaje da se geopolitički razvoj regije narednih deset godina može očekivati prema scenariju status quo, odnosno prema sadašnjim geopolitičkim obrascima regije., The paper examines the geopolitical situation of the Western Balkans, a region defined along state borders by the European Union. The region includes Albania, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Kosovo, North Macedonia and Serbia. For the purpose of the research, a survey was conducted among geography students in eight cities of the Western Balkans and in Zagreb. The survey was conducted according to the Delphi method in two rounds. By conducting research using a survey and the Delphi method, three scenarios of geopolitical development through 2031 were formed: "Euro-Atlantic integration", "Status quo" and "Reconstruction of the Western Balkans". By comparing the scenarios, it is apparent that the geopolitical development of the region in the next ten years will mostly follow the "Status quo" scenario, that is, according to the current geopolitical patterns of the region.

Rad se bavi ulogom medvedničkih potoka u povijesnom i suvremenom prostornom planiranju grada Zagreba. Nakon opisa osnovnih obilježja potoka proučava se njihova uloga u prostornom planiranju i planovima te utjecaj na urbanizaciju Zagreba kroz četiri karakteristična razdoblja od polovice 19. stoljeća do danas. Provedeno je i anketno istraživanje u svrhu utvrđivanja načina korištenja zagrebačkih potoka i stavova ispitanika o potencijalima njihova razvoja. Na odabranim međunarodnim primjerima prikazana je praksa planiranja i uređenja urbanih potoka. U konačnici, na temelju provedene ankete, terenskoga istraživanja te sinteze strane i domaće planerske prakse i literature, sažimlju se rezultati i nalazi istraživanja., This paper addresses the role of Medvednica Mountain streams in the past and present spatial planning of the City of Zagreb. A description of their main characteristics is followed by an examination of their historical role in spatial planning and spatial plans, and of their impact on the urbanisation of Zagreb over four characteristic periods from the second half of the 19th century to the time of writing. A survey was also conducted to determine the ways in which the people of Zagreb use these streams and their views on their potential development. The international practice of planning and management of urban streams is explained in selected examples. Finally, on the basis of the survey, field research, and a synthesis of foreign and domestic planning practice and literature, the authors summarise the results and findings of the research.

Ovaj rad uvodi metodu za ocjenu varijabilnosti pojedinih područja za određeno razdoblje. Zasnovana je na primjeni vektora koeficijenata varijacije sociogeografskih i obrazovnih parametara. Uvodi se mjera varijabilnosti koja podrazumijeva razlike u kvantitativnom ponašanju tih parametara. U upotrebi je i analiza k-means-grupiranja za dobivanje razreda sličnih regija. U radu se predstavlja novi opći način edukacije studenata o sličnostima i razlikama među regijama u određenom razdoblju za promatrane parametre. Metoda je primijenjena na Federaciju Bosne i Hercegovine koja je podijeljena na deset kantona i 79 općina. Rad se služi podatcima Federalnoga zavoda za statistiku. Ovom metodom otkrivene su goleme razlike u varijabilnosti sociogeografskih i obrazovnih parametara definiranih u ovom radu. Ustanovljeni su pozitivni sociogeografski i obrazovni parametri za 15 općina i izrazito negativni za 12 općina Federacije Bosne i Hercegovine. Uvođenjem metode k-means-grupiranja bilo je moguće formirati 5 klasa općina u kojima su varijacijske mjere različite za svaku klasu. Evidentne su razlike između općina Sarajevske županije i urbanih općina poput Grada Zenice, Grada Tuzle i Grada Širokoga Brijega u odnosu na veći broj prostorno manjih općina i graničnih općina., This paper introduces a method for variability evaluation of a given region (or group of regions) over a given time period, based on the application of a vector of coefficients of variation for socio-geographic and educational parameters. This method introduces a variability measure that implies differences in the quantitative behaviour of these parameters. Classes of similar regions were obtained using k-means cluster analysis. This paper introduces a new general means of educating students about the similarities and differences among regions over a given time period using observed parameters. We applied this method for the Federation of Bosnia and Herzegovina, which is divided in ten cantons and 79 municipalities, using data from the Institute for Statistics of the Federation of Bosnia and Herzegovina. Using this method, major differences in variability were detected in the socio-geographic and educational parameters considered in the paper. Positive socio-geographic and educational parameters were established for 15 municipalities and markedly negative ones for 12 municipalities. With the introduction of the k-means grouping method, it was possible to form five classes of municipalities in which variational measures were different for each class. There were obvious differences between the municipalities of Sarajevo Canton and urban municipalities such as the City of Zenica, the City of Tuzla, and the City of Široki Brijeg, evident in relation to the number of spatially smaller municipalities and border municipalities.

Ovaj rad uvodi metodu za ocjenu varijabilnosti pojedinih područja za određeno razdoblje. Zasnovana je na primjeni vektora koeficijenata varijacije sociogeografskih i obrazovnih parametara. Uvodi se mjera varijabilnosti koja podrazumijeva razlike u kvantitativnom ponašanju tih parametara. U upotrebi je i analiza k-means-grupiranja za dobivanje razreda sličnih regija. U radu se predstavlja novi opći način edukacije studenata o sličnostima i razlikama među regijama u određenom razdoblju za promatrane parametre. Metoda je primijenjena na Federaciju Bosne i Hercegovine koja je podijeljena na deset kantona i 79 općina. Rad se služi podatcima Federalnoga zavoda za statistiku. Ovom metodom otkrivene su goleme razlike u varijabilnosti sociogeografskih i obrazovnih parametara definiranih u ovom radu. Ustanovljeni su pozitivni sociogeografski i obrazovni parametri za 15 općina i izrazito negativni za 12 općina Federacije Bosne i Hercegovine. Uvođenjem metode k-means-grupiranja bilo je moguće formirati 5 klasa općina u kojima su varijacijske mjere različite za svaku klasu. Evidentne su razlike između općina Sarajevske županije i urbanih općina poput Grada Zenice, Grada Tuzle i Grada Širokoga Brijega u odnosu na veći broj prostorno manjih općina i graničnih općina., This paper introduces a method for variability evaluation of a given region (or group of regions) over a given time period, based on the application of a vector of coefficients of variation for socio-geographic and educational parameters. This method introduces a variability measure that implies differences in the quantitative behaviour of these parameters. Classes of similar regions were obtained using k-means cluster analysis. This paper introduces a new general means of educating students about the similarities and differences among regions over a given time period using observed parameters. We applied this method for the Federation of Bosnia and Herzegovina, which is divided in ten cantons and 79 municipalities, using data from the Institute for Statistics of the Federation of Bosnia and Herzegovina. Using this method, major differences in variability were detected in the socio-geographic and educational parameters considered in the paper. Positive socio-geographic and educational parameters were established for 15 municipalities and markedly negative ones for 12 municipalities. With the introduction of the k-means grouping method, it was possible to form five classes of municipalities in which variational measures were different for each class. There were obvious differences between the municipalities of Sarajevo Canton and urban municipalities such as the City of Zenica, the City of Tuzla, and the City of Široki Brijeg, evident in relation to the number of spatially smaller municipalities and border municipalities.

U ovom se radu analizira postojeće stanje, ograničenja i mogućnosti istraživanja fizičko-geografskih čimbenika u kontekstu terenske prohodnosti vojnih vozila u svrhu potpore procesa donošenja vojnih odluka prilikom planiranja pokreta vojnih snaga. Rad prikazuje do sada korištene tipove modela, metodologije i načine prikaza rezultata utjecaja fizičko-geografskih čimbenika na pokretljivost vozila. Provedena istraživanja pokazala su da je u dosadašnjim istraživanjima najčešće korišten parametar nagib padina, potom fizičke osobine tla, hrapavost površine vodotoci, tipovi vegetacije i klimatsko-meteorološki uvjeti. Kvaliteta rezultata dosadašnjih istraživanja određena je kvalitetom i točnošću ulaznih podataka te primjenjivanim metodama korištenima u modelima. U novijim istraživanjima geografski informacijski sustav (GIS) autorima omogućuje sjedinjavanje cjelokupne problematike utvrđivanja terenske prohodnosti vozila jer objedinjuje sve mogućnosti na jedinstvenoj platformi., This paper analyses the existing state, limitations, and possibilities for research of physical-geographic factors in the context of terrain trafficability of military vehicles in order to support the military decision-making process regarding planning movements of military forces. This paper shows which models and research methodologies were used to ascertain how physical-geographical factors influence vehicle cross-country mobility. Research has shown that slope has been used most frequently as a parameter, followed by soil properties, surface roughness, watercourses, vegetation types, and climatic-meteorological conditions. The quality of the results achieved so far has been largely determined by the quality and accuracy of the input data and by the various methods used in the models. Recent studies have shown that the Geographic Information System (GIS) unifies the issues determining vehicle terrain trafficability, as it displays all possibilities in a single platform.

U ovom se radu analizira postojeće stanje, ograničenja i mogućnosti istraživanja fizičko-geografskih čimbenika u kontekstu terenske prohodnosti vojnih vozila u svrhu potpore procesa donošenja vojnih odluka prilikom planiranja pokreta vojnih snaga. Rad prikazuje do sada korištene tipove modela, metodologije i načine prikaza rezultata utjecaja fizičko-geografskih čimbenika na pokretljivost vozila. Provedena istraživanja pokazala su da je u dosadašnjim istraživanjima najčešće korišten parametar nagib padina, potom fizičke osobine tla, hrapavost površine vodotoci, tipovi vegetacije i klimatsko-meteorološki uvjeti. Kvaliteta rezultata dosadašnjih istraživanja određena je kvalitetom i točnošću ulaznih podataka te primjenjivanim metodama korištenima u modelima. U novijim istraživanjima geografski informacijski sustav (GIS) autorima omogućuje sjedinjavanje cjelokupne problematike utvrđivanja terenske prohodnosti vozila jer objedinjuje sve mogućnosti na jedinstvenoj platformi., This paper analyses the existing state, limitations, and possibilities for research of physical-geographic factors in the context of terrain trafficability of military vehicles in order to support the military decision-making process regarding planning movements of military forces. This paper shows which models and research methodologies were used to ascertain how physical-geographical factors influence vehicle cross-country mobility. Research has shown that slope has been used most frequently as a parameter, followed by soil properties, surface roughness, watercourses, vegetation types, and climatic-meteorological conditions. The quality of the results achieved so far has been largely determined by the quality and accuracy of the input data and by the various methods used in the models. Recent studies have shown that the Geographic Information System (GIS) unifies the issues determining vehicle terrain trafficability, as it displays all possibilities in a single platform.

Podgorje is in the zone of the overlapping nodal-functional regions of Rijeka and Zadar. Despite its central position in the geographical context of Adriatic Croatia, the Podgorje region is suffering very negative demographic processes and trends because it is an area of poor transportation accessibility. The aim of this research paper is to analyze the interdependency of transport accessibility of Podgorje and the neighboring leading regional centers, as well as the negative demographic processes and trends that have destabilized this region and converted it into a rural periphery of Adriatic Croatia. The processes of littoralization and industrialization of the coast of Podgorje failed, when they should have created the prerequisites for the development of a functional network of settlements, which would have in turn created and kept necessary functions and retained the population. The absence of these processes has led to the demographic decline of the area., Podgorje se nalazi u zoni preklapanja nodalno-funkcionalnih regija Rijeke i Zadra. Unatoč središnjem položaju u geografskom kontekstu Jadranske Hrvatske Podgorje trpi vrlo negativne demografske procese i trendove jer je to područje slabe prometne dostupnosti. Cilj je ovoga istraživačkog rada analizirati međuovisnost prometne dostupnosti Podgorja i susjednih glavnih regionalnih centara te negativne demografske procese i trendove koji su destabilizirali ovu regiju i pretvorili je u ruralnu periferiju Jadranske Hrvatske. Procesi litoralizacije i industrijalizacije obale Podgorja nisu uspjeli stvoriti preduvjete za razvoj funkcionalne mreže naselja, koja bi zauzvrat stvorila i zadržala potrebne funkcije te zadržala stanovništvo. Nepostojanje tih procesa dovelo je do demografskoga pada.

Zbog svoje važnosti izvori su bili predmet znanstvenih proučavanja već od kraja 17. stoljeća. Razvojem znanosti kroz 19., a posebno kroz 20. i 21. stoljeće, izvori su postali predmetom proučavanja različitih znanstvenih polja i grana. Rezultat raznolikih proučavanja izvora bogate su spoznaje o njihovim različitim obilježjima te razvoj brojnih klasifikacija. Temeljne klasifikacije nastale su početkom dvadesetoga stoljeća, a u posljednjih dvadesetak godina javlja se potreba i želja znanstvenika za interdisciplinarnim istraživanjima i klasifikacijama izvora. Međutim, danas još ne postoji ni međunarodno prihvaćena interdisciplinarna klasifikacija ni baza podataka izvora koje bi olakšale usporedbu dosad istraženih obilježja izvora i korištenje istraživanjem dobivenih podataka. U Hrvatskoj se uglavnom istražuju i klasificiraju vodom bogati krški izvori, koji čine atraktivne pojave u prostoru, dok su nekrški izvori uglavnom manje istraživani. Cilj je ovoga rada predstaviti razvoj klasifikacija izvora kroz povijest, osvrnuti se na različitost pristupa istraživanjima koje su do njih dovele te predstaviti najznačajnija suvremena istraživanja izvora u svijetu i Hrvatskoj., Because of their importance, water springs have been the subject of scholarly study since the late 17th century. With the development of science in the 19th, and especially in the 20th and 21st centuries, they became the object of study of various fields and branches of science. The result of the diverse studies of springs is a rich knowledge of their properties and the development of numerous classifications. Most basic classifications were created at the beginning of the 20th century, but a need for interdisciplinary research and classification of springs has emerged in the last twenty years. Today, however, there is no internationally-accepted interdisciplinary classification or database of springs that would facilitate the comparison of researched features and the use of research data. In Croatia, water-rich karst springs, which are attractive phenomena, have been thoroughly researched and classified, while non-karst springs have been examined less. The aim of this paper is to present the development of spring classifications throughout history, to emphasize the variety of research approaches that have been used, and to present the most important modern research of springs in the world and in Croatia.

In recent years, many rural regions of Central Europe have witnessed a massive inflow of non-EU nationals, turning them into new migration destinations (NDMs). The majority of these regions were not prepared for this change and international migration became a hot-button topic. However, as the negative consequences of demographic change are getting more prominent in rural Central Europe, these regions should search for new ways to stimulate the integration of newly-arrived migrants. This can be done with the help of “social innovations.” This paper provides a literature overview on the aforementioned topics, as well as an analysis of the results of the Arrival Regions Project (Interreg CENTRAL EUROPE) that tested nine different social innovation approaches to support the integration of non-EU nationals in rural Central Europe. The results of the project confirmed that social innovation approaches are an effective and easy-toimplement way to support integration of non-EU nationals living in rural Central Europe., Posljednjih godina mnoge ruralne regije Srednje Europe svjedoče velikom priljevu državljana trećih zemalja, čime se pretvaraju u nova migracijska odredišta. Većina tih regija nije bila spremna za ovu promjenu, a međunarodne migracije postale su vruća tema. Međutim, kako su negativne posljedice demografskih promjena sve izraženije u srednjoeuropskim ruralnim područjima, te bi regije trebale tražiti nove načine za poticanje integracije novopridošlih migranata. To se može učiniti uz pomoć „društvenih inovacija”. Ovaj rad pruža pregled literature o spomenutim temama te analizu rezultata projekta Arrival Regions (Interreg CENTRAL EUROPE) kojim je testirano devet različitih pristupa socijalnim inovacijama za podršku integraciji državljana trećih zemalja u ruralnim područjima Srednje Europe. Rezultati projekta potvrdili su da su pristupi socijalnim inovacijama učinkovit i za provedbu jednostavan način potpore integraciji državljana trećih zemalja koji žive u ruralnim područjima Srednje Europe.

Podgorje is in the zone of the overlapping nodal-functional regions of Rijeka and Zadar. Despite its central position in the geographical context of Adriatic Croatia, the Podgorje region is suffering very negative demographic processes and trends because it is an area of poor transportation accessibility. The aim of this research paper is to analyze the interdependency of transport accessibility of Podgorje and the neighboring leading regional centers, as well as the negative demographic processes and trends that have destabilized this region and converted it into a rural periphery of Adriatic Croatia. The processes of littoralization and industrialization of the coast of Podgorje failed, when they should have created the prerequisites for the development of a functional network of settlements, which would have in turn created and kept necessary functions and retained the population. The absence of these processes has led to the demographic decline of the area., Podgorje se nalazi u zoni preklapanja nodalno-funkcionalnih regija Rijeke i Zadra. Unatoč središnjem položaju u geografskom kontekstu Jadranske Hrvatske Podgorje trpi vrlo negativne demografske procese i trendove jer je to područje slabe prometne dostupnosti. Cilj je ovoga istraživačkog rada analizirati međuovisnost prometne dostupnosti Podgorja i susjednih glavnih regionalnih centara te negativne demografske procese i trendove koji su destabilizirali ovu regiju i pretvorili je u ruralnu periferiju Jadranske Hrvatske. Procesi litoralizacije i industrijalizacije obale Podgorja nisu uspjeli stvoriti preduvjete za razvoj funkcionalne mreže naselja, koja bi zauzvrat stvorila i zadržala potrebne funkcije te zadržala stanovništvo. Nepostojanje tih procesa dovelo je do demografskoga pada.

In recent years, many rural regions of Central Europe have witnessed a massive inflow of non-EU nationals, turning them into new migration destinations (NDMs). The majority of these regions were not prepared for this change and international migration became a hot-button topic. However, as the negative consequences of demographic change are getting more prominent in rural Central Europe, these regions should search for new ways to stimulate the integration of newly-arrived migrants. This can be done with the help of “social innovations.” This paper provides a literature overview on the aforementioned topics, as well as an analysis of the results of the Arrival Regions Project (Interreg CENTRAL EUROPE) that tested nine different social innovation approaches to support the integration of non-EU nationals in rural Central Europe. The results of the project confirmed that social innovation approaches are an effective and easy-toimplement way to support integration of non-EU nationals living in rural Central Europe., Posljednjih godina mnoge ruralne regije Srednje Europe svjedoče velikom priljevu državljana trećih zemalja, čime se pretvaraju u nova migracijska odredišta. Većina tih regija nije bila spremna za ovu promjenu, a međunarodne migracije postale su vruća tema. Međutim, kako su negativne posljedice demografskih promjena sve izraženije u srednjoeuropskim ruralnim područjima, te bi regije trebale tražiti nove načine za poticanje integracije novopridošlih migranata. To se može učiniti uz pomoć „društvenih inovacija”. Ovaj rad pruža pregled literature o spomenutim temama te analizu rezultata projekta Arrival Regions (Interreg CENTRAL EUROPE) kojim je testirano devet različitih pristupa socijalnim inovacijama za podršku integraciji državljana trećih zemalja u ruralnim područjima Srednje Europe. Rezultati projekta potvrdili su da su pristupi socijalnim inovacijama učinkovit i za provedbu jednostavan način potpore integraciji državljana trećih zemalja koji žive u ruralnim područjima Srednje Europe.

Zbog svoje važnosti izvori su bili predmet znanstvenih proučavanja već od kraja 17. stoljeća. Razvojem znanosti kroz 19., a posebno kroz 20. i 21. stoljeće, izvori su postali predmetom proučavanja različitih znanstvenih polja i grana. Rezultat raznolikih proučavanja izvora bogate su spoznaje o njihovim različitim obilježjima te razvoj brojnih klasifikacija. Temeljne klasifikacije nastale su početkom dvadesetoga stoljeća, a u posljednjih dvadesetak godina javlja se potreba i želja znanstvenika za interdisciplinarnim istraživanjima i klasifikacijama izvora. Međutim, danas još ne postoji ni međunarodno prihvaćena interdisciplinarna klasifikacija ni baza podataka izvora koje bi olakšale usporedbu dosad istraženih obilježja izvora i korištenje istraživanjem dobivenih podataka. U Hrvatskoj se uglavnom istražuju i klasificiraju vodom bogati krški izvori, koji čine atraktivne pojave u prostoru, dok su nekrški izvori uglavnom manje istraživani. Cilj je ovoga rada predstaviti razvoj klasifikacija izvora kroz povijest, osvrnuti se na različitost pristupa istraživanjima koje su do njih dovele te predstaviti najznačajnija suvremena istraživanja izvora u svijetu i Hrvatskoj., Because of their importance, water springs have been the subject of scholarly study since the late 17th century. With the development of science in the 19th, and especially in the 20th and 21st centuries, they became the object of study of various fields and branches of science. The result of the diverse studies of springs is a rich knowledge of their properties and the development of numerous classifications. Most basic classifications were created at the beginning of the 20th century, but a need for interdisciplinary research and classification of springs has emerged in the last twenty years. Today, however, there is no internationally-accepted interdisciplinary classification or database of springs that would facilitate the comparison of researched features and the use of research data. In Croatia, water-rich karst springs, which are attractive phenomena, have been thoroughly researched and classified, while non-karst springs have been examined less. The aim of this paper is to present the development of spring classifications throughout history, to emphasize the variety of research approaches that have been used, and to present the most important modern research of springs in the world and in Croatia.